|
HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (8)
„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević
Uređuje: Božidar Nagy
Ivan Butković – prvi suradnik Biskupa Mahnića
Svećenik i profesor Ivan Butković rodio se u Vrbniku na Krku 25. siječnja 1876. u brojnoj obitelji. U Gorici je studirao teologiju od 1897. do 1901., pa tada vjerojatno upoznaje i biskupa Mahnića s kojim kasnije ima dugo suradničko poznanstvo. Vidjevši u mladom svećeniku Ivanu razne sposobnosti, te imajući u vidu ideju o apostolskom radu oko hrvatske intelektualne mladeži, biskup Mahnić šalje Butkovića na daljnji studij filozofije u Beč (1901.-1909.), ali i s providnosnim zadatkom da u austrijskoj prijestolnici počne okupljati hrvatsku akademsku mladež. Već 1903. Butković na poticaj biskupa Mahnića osniva akademsko društvo „Hrvatska“, a u jesen iste godine u Krku biskup Mahnić počinje s izlaženjem „Hrvatske straže“. Ovo su dvije značajne i usporedne činjenice koje obilježavaju rođenje HKP-a. U listopadu 1905. Butković s kolegom studentom filozofije, Ljubomirom Marakovićem počinje izdavati časopis „Luč“, koji ima podnaslov „List hrvatskog katoličkog đaštva“. Tijekom 1909. završava studij filozofije u Beču i prelazi u Zadar gdje predaje fundamentalnu teologiju i filozofiju u Centralnom bogoslovnom sjemeništu. Tu prenosi iz Splita časopis „Mladost“ 1912., oko kojeg okuplja katoličku intelektualnu mladež Dalmacije. Zadarska hrvatska bogoslovija 1922. godine prelazi u Split kamo kao profesor prelazi i prof. Ivan Butković.
Ivan Butković je bio prvi i
najbliži suradnik biskupa Mahnića i zajedno s Prigodom desetogodišnjice Hrvatskog katoličkog akademskog društva „Hrvatska“ čitamo u Mahnićevoj „Hrvatskoj Straži“ 1913. g. : „Minulo je deset ljeta, otkad je pop Ive Butković okupio oko sebe još četiri druga i osnovao u Beču hrvatsko akademsko katoličko društvo 'Hrvatska'… I dok su gotovo svi – osobito banovinski – pothvati starijih otišli ko šteta niz vodu, 'Hrvatska' danas gleda krasnu kitu mladih drugova, gleda preko tri tisuće oduševljene mladosti, koja u ovoj tami beznačajnosti i puzavosti visoko diže katoličko načelo i jamči potištenoj Hrvatskoj ljepšu budućnost. 'Hrvatska straža' čestita 'Hrvatskoj' i želi, da iz svoga krila šalje u svijet značajnike, koji će se dati prije smlaviti nego saviti“. U biografiji Ivana Butkovića spominje se također da je tijekom akademske godine 1924. /1925. kroz godinu dana bio prvi hrvatski vice-rektor svećeničkog Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Boraveći u Rimu zajedno s tadašnjim rektorom Zavoda objavio je prvi vodič Zavoda i crkve sv. Jeronima. Kao profesor umirovljen je 1952. godina, a umro je u Splitu 1954. u samostanu franjevaca konventualaca kao franjevački trećoredac. U njegovom nekrologu u Vjesniku splitsko-makarske biskupije objavljenom nakon njegove smrti čitamo: „ Vlč. Butković je cijeloga svoga života bio uzoran svećenik u pobožnosti, u životu, u pomaganju potrebnih, a u vrijeme dok je ležao pokazala se njegova izvanredna krepost, odanost volji Božjoj, ljubav prema trpljenju: 'Ne bih se s nikim zamijenio', znao je reći više puta. Prof. Butković je bio osobito čovjek od molitve i zadnje mjesece je proveo, u neprestanoj molitvi.“
Priredio: Matej Jelaš
Literatura:
1. Atanazije J. Matanić: Ivan Butković i Hrvatski katolički pokret. U: Hrvatski katolički pokret, Zbornik radova. KS, Zagreb, 2002. str. 299-307 |
Hrvatski
katolički pokret (8) - .doc format
Hrvatski
katolički pokret (8) - .pdf format
Prvi i najvažniji suradnik biskupa Antuna Mahnića koji stoji na
počecima Hrvatskog katoličkog pokreta jest Ivan Butković, svećenik
krčke biskupije. Njegovo ime pojavljuje se u hrvatskoj publicistici
već 1899., kad je još kao student teologije postao prvi urednik
novoosnovana časopisa „Pučki prijatelj“ u Krku. Nakon završenih
studija postaje veoma cijenjeni profesor filozofije i apologetike u
Zadru i potom u Splitu. 