Hrvatski katolički pokret (12) - .doc format

Hrvatski katolički pokret (12) - .pdf format

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (12)

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći

da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević

Uređuje: Božidar Nagy

LIST KATOLIČKE MLADEŽI  „LUČ“

Ovaj nastavak prikaza daljnjeg razvoja Hrvatskog katoličkog pokreta posvećujem časopisu katoličke mladeži koji je nosio naziv „Luč“ a započinje izlaziti odmah u počecima pokreta.  Začetnicima pokreta, biskupu Mahniću i njegovom najbližem suradniku, mladom svećeniku Ivanu Butkoviću već od početka bila je jasna važnost tiska i pisane riječi, koji će s jedne strane širiti ideje obrane i širenja kršćanskog nazora na svijet u otporu prema liberalizmu, a s druge strane povezivati u zajedništvo sve one koji se okupljaju oko tih ideja i žele ih živjeti i promicati. Nakon što je biskup Mahnić 1903. g. pokrenuo list Hrvatska straža na Krku članovi Hrvatskog akademskog katoličkog društva (dalje HKAD) „Hrvatska“ u Beču pokreću mjesečni časopis „Luč“ za katoličku mladež. Kao uvod u izdavanje lista HKAD „Hrvatska“ početkom 1905. objavljuje almanah pod naslovom „Nepredavana predavanja“ u kojima su članovi društva iznijeli svoje preporodne ideje. U listopadu pak iste 1905. godine izlazi već i prvi broj „Luči“ zahvaljujući angažiranju mladog studenta Ljubomira Marakovića (1887.-1959.) koji postaje član HKAD-a i odmah se laća posla uređivanja novoga časopisa „Luči“ kojemu postaje i glavni urednik. Ostali suradnici lista bili su: D. Dujmušić, I. Baljić, F. Galović, A. Živković, I. Butković, L. Katić, M.de Fortunis, P. Butorac. Ovaj đački list trebao je poslužiti kao sredstvo za ostvarenje glavnoga cilja tj. organiziranje katoličke mladeži, vježbanje mladih katolika u publicistici te promicanje kršćanskih ideja u hrvatskom javnom mnijenju u okviru triju temeljnih odrednica pokreta: vjerska, narodna i demokratska. Mjesto izdavanja „Luči“ prvih godina bio je Beč, gdje su je i uređivali članovi HKAD-a „Hrvatska“ a tiskala se pak u tiskari biskupa Mahnića na Krku. 

Listajući prva godišta „Luči“ uočavaju se tri vrste članaka i priloga. U prvom redu tu su načelni članci o Hrvatskom katoličkom pokretu sa smjernicama za djelovanje mladeži unutar njega. Slijede literarni sastavci srednjoškolaca i studenata iz svih hrvatskih krajeva. I na kraju su vijesti o djelovanju mladeži Katoličkog pokreta u domovini i inozemstvu. Od njezina početka „Luč“ je pozdravila cjelokupna hrvatska katolička mladež i odmah je smatrala svojim listom.

Da bismo što bolje mogli uočiti novost, originalnost i u izvjesnom smislu „evanđeosku revolucionarnost“ nove inicijative pokretanja „Luči“ veoma je važno pročitati programatski članak pod naslovom „Što hoćemo?“ a koji je objavljen odmah na naslovnici prvog broja na prvoj stranici. Navodimo samo osnovne misli. Članak započinje ovim riječima:

„Hoćemo čvrstu organizaciju hrvatskog katoličkog đaštva! To je svrha izdavanja ovoga lista (…). Time kazasmo sve.  Neke stvari treba ipak posebno istaknuti: O potrebi organizacije ne treba trošiti riječi. Organiziraju se stolari, zidari, liječnici, odvjetnici, djetići i majstori itd. pa zar da đačke sile budu rastepene, zar da se đaci trude ili gube bez ikakve zajedničke sveze?“

U nastavku se dalje objašnjava zašto se organizacija Katoličkog pokreta  primjenjuje samo na Hrvate katolike i daje se odgovor: zbog zajedničkih vrijednosti koje ih povezuju a to su u prvom redu vjerski temelj i istine kršćanske vjere. „Ako momak vjeruje oficiru, bolesnik liječniku, učenik dobru profesoru, bi li bilo uopće razborito kad mi katolici ne bismo htjeli vjerovati od Boga ustanovljenoj Katoličkoj Crkvi koja evo već 20 vjekova odolijeva svakoj buri i navali neprijatelja? Promijenili su se narodi i granice narodne,  procvale su umjetnosti i razvile se znanosti, izmijenile se stotine i stotine filozofskih sustava i nazora, ali katolička vjera ostaje uvijek ista. U svim je promjenama ljudskih tvorevina sudjelovala, ovdje pomažući i potičući, ondje rušeći i osuđujući; pa tko da u tom djelu „neukih ribara“ ne vidi sile Božje? Dosta! Katolici smo i tražimo katoličku organizaciju.“  U nastavku članak spominje neprijatelje organizacije a to su oni koji su vjeri i Crkvi okrenuli leđa, pokušavaju ju joj nauditi, progoniti: „Ako su neprijatelji vjere protiv katoličkoj organizaciji, to je najbolji dokaz da je katolicima takva organizacija od velike koristi.“

Donosi se dalje podatak kako se u ovu katoličku đačku organizaciju učlanjuju razne kategorije mladeži: „Udružiti se moramo svi hrvatski katolički đaci jer ćemo samo tako moći ozbiljno uzraditi oko naobrazbe svoje i hrvatskog naroda. Naš će list dakle sjediniti sjemenište, sveučilište i srednje škole i od svih ovih očekujemo ozbiljnu pomoć surađivanja i proširivanja lista.“  Slijedi poziv da se obavještava uredništvo o svim događajima u pojedini društvima.

A onda se pri kraju ovoga uvodnog članka daje objašnjenje zašto naziv „Luč“. Konstatira se najprije da 80% mladeži „tumara u tminama nihilizma“  kojima se sve misli usredotočuju kako da se što više uživa. Stoga u taj „kaos pobrkanih pojmova i praznih srdaca neka sjaji naša 'Luč' i neka kaže nepokvarenoj jošte mladeži pravi put istine. Svijetli nam 'Luči' onom svjetlošću koju je Krist-Bog na svijet donio i pali nam srce kršćanskom ljubavlju, da pridonesemo sami sebe i sve sile naše u korist i napredak naše mile domovine Hrvatske!“

I „Luč“ je stvarno svijetlila hrvatskoj mladeži punih četrdeset godina za cijelo vrijeme trajanja Hrvatskog katoličkog pokreta dok ga komunistički ateistički režim nije nasilno ugasio 1945.