Hrvatski katolički pokret (20) - .doc format

Hrvatski katolički pokret (20) - pdf format

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (20)

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći

da budeš ono što on bude htio!“ I. Petričević

Uređuje: Božidar Nagy

PROSVJEĆIVANJE SELJAŠTVA

Konkretne odluke Drugoga sastanka hrvatske katoličke mladeži

Zagreb, 1907.

Nastavljamo s prikazom Drugoga sastanka hrvatske katoličke mladeži koji je održan od 4. do 6. kolovoza 1907. g. u Zagrebu o čemu je opširno izvještavao časopis katoličke mladeži Luč u svakom broju kroz cijelo treće godište akad. godine 1907./1908.  Taj se sastanak nazivao i Prvi hrvatsko-slovenski sveđački katolički sastanak jer je na njemu sudjelovao veliki broj slovenske katoličke mladeži s kojima su mladi hrvatski katolici u ono vrijeme podržavali uske kontakte u zajedničkoj borbi protiv liberalizma.

Prvoga dana sastanka, 4. kolovoza održana su u prijepodnevnim satima tri predavanja nakon kojih je  uslijedila diskusija i izglasane su rezolucije. Predavanja đaka svjetovnjaka održavala su se u dvorani Sokola blizu Hrvatskog narodnog kazališta nad čijim je vratima stajao natpis „Bratstvo, jednakost, sloboda“. Predavanja za studente teologije, koji su kao članovi Zborova duhovne mladeži sudjelovali na sastanku  održavala su se u dvorani Vijenac na Kaptolu.

U prethodnom nastavku u prošlom broju Fokusa prikazali smo prvo predavanje koje je održao slovenski student prava Ivan Česnik, predsjednik Slovenske đačke zveze. Drugo je predavanje održao također  Slovenac, Ivan Dolenec, student filozofije i predsjednik slovenskog akademskog katoličkog društva „Danica“ iz Beča. Tema njegovog predavanja bila je Naše organizacije. Nakon njegova predavanja prihvaćene su ove dvije rezolucije:

1. Prvi sastanaka slovenskog i hrvatskog đaštva naglašava potrebu udruženja katoličkih đaka u akademskim društvima u svrhu odgoja karakternih katolika među inteligencijom i raširenja katoličke ideje među đaštvom.

2. Sastanak naglašava dužnost svakoga člana katoličkog akademskog društva da sudjeluje u društvu za procvat društva i za ugled katoličkog đaštva u javnosti.

Posebnu pozornost izazvalo je treće predavanje koje je u prijepodnevnom terminu prvoga dana sastanaka održao hrvatski student agronomije u Beču, Josip Andrić, član hrvatskog akademskog društva Hrvatska u Beču. Tema njegova predavanja bila je „O pučkim predavanjima“.  Predavač je započeo s konstatacijom da u svim životnim težnjama naš narod susreće velike zapreke, kojih nije kadar svladati, ako ga se prosvjetno ne digne. Naročito treba prosvjećivati seljake jer je moralno, materijalno i gospodarstveno podizanje seljaštva  garancija bolje budućnosti naroda. Predavač je naveo razne poroke prisutne u seljačkom staležu protiv kojih se treba boriti i upozorio je na opasnosti raznih lihvara koji iskorištavaju seljake. U tu svrhu predavač se zalaže da se po selima održavaju predavanja prožeta kršćanskim duhom za prosvjećivanje seljačkog staleža i za njegovo gospodarstveno, vjersko i kulturno uzdizanje. Na kraju predavanja predavač je pročitao konkretne prijedloge u obliku rezolucija koje su bile popraćene burnim odobravanjem, pljeskom i klicanjem „Živio Andrić“. Donosimo nekoliko najvažnijih dijelova iz te rezolucije koja započinje ovako:

„U organizaciji hrvatskog katoličkog đaštva ima se ustanoviti sekcija za pučka predavanja. U toj sekciji trebaju po svojim sinovima biti zastupljene sve četiri pokrajine kraljevine Hrvatske: Hrvatska-Slavonija, Bosna-Hercegovina, Istra-Primorje i Dalmacija.  Svako od tih zastupstava za sebe čini podskeciju kojoj su na čelu dvojica predstavnika i to ako je ikako moguće jedan teolog i drugi đak svjetovnjak. Tih osam pročelnika čine odbor sekcije.“

U nastavku rezolucije daju se sasvim konkretne smjernice kako će funkcionirati ova sekcija preko svojih članova, kako će se održavati predavanja u narodu koja će potom biti objavljivana i u Luči, kako, gdje i koliko puta godišnje će se sastajati osam članova sekcije itd.

Sekcija je formalno utemeljena na tom istom Drugom sastanku hrvatske katoličke mladeži a za njezinog prvog predsjednika na prijedlog vlč. Ivana Butkovića izabran je student Josip Andrić koji se kako se vidjelo iz njegovog izlaganja najbolje razumio u cijelo to područje . U diskusiji se još naglasila potreba da se na ovaj sastanak pozove hrvatsko katoličko radništvo na čemu je posebno inzistirao vlč. Ivan Butković ističući „kako je naše geslo demokratizam, ali ne onaj lažni, zasljepljujući demokratizam, koji je zadojen egoizmom, već kršćanski demokratizam, koji se osniva na kršćanskoj ljubavi.“ Predsjedavajući S. Markulin mu je odgovorio da je radništvo već pozvano, te da će doći i to pod vodstvom dr. Andrlića, člana Hrvatskog katoličkog pokreta.

Nakon završetka prijepodnevnog dijela prvoga dana sastanka svi nazočni izmolili su u podne Anđeo Gospodnji i potom su pošli u Gornji grad posjetiti Narodni muzej , crkvu sv. Marka i svečanu dvoranu u zgradi Vladinog odjela za bogoštovlje i nastavu. Zajednički ručak su imali u svratištu „K Janjetu“.

Čitatelja treba upozoriti da student agronomije Josip Andrić koji je nastupao na ovom Drugom hrvatskom katoličkom sastanku s temom „ O pučkim predavanjima“  nije ista osoba kao onaj Josip Andrić (1894.-1967.) koji je bio pravnik, glazbenik i publicist i kroz 25 godina urednik izdanja HKD Sv. Jeronima. Kad se održavao Drugi sastanak hrvatske katoličke mladeži ovaj drugi Josip Andrić kojega najviše poznajemo iz njegove angažiranosti u društvu sv. Jeronima,  imao je tek 13 godina!