Prilog        ŽIVOTOPISU JEROLIMA MALINARA

 

 

 

   Dio orlovskog odijela (uniforme) koje je pripadalo Jerolimu Malinaru, a u kojom je bio sahranjen i počivao punih 75 godina blaženi Ivan Merz, postulator blaženog Ivana, isusovac o. Božidar Nagy (uz pismeni komentar) uručio je 2003. godine, kao relikviju Jerolimovom najstarijem sinu.

Tekst koji slijedi pismena je zahvala obitelji Malinar isusovcu o. Božidaru Nagy.

 

                                                                                                                                      Zagreb,   24. listopada 2003.

                                      

      Cijenjeni o. dr. Božidar Nagy !

 

         Dozvolite da Vam se najprije zahvalim na prijedlogu, da mi uručite djelić orlovske uniforme u kojoj je bio pokopan i počivao blaženi Ivan Merz, a koja je bila od mog oca Jerolima Malinara. Vaša ponuda i Vaša briga o tome, da dio te svete relikvije dođe u ruke i Jerolimovom potomku, bila je za mene neočekivana i toliko iznenađujuća, do suza dirljiva, da mi je trebalo vremena, da se emocionalno smirim. O tatinom posljednjem počivalištu do danas ne znamo ništa, niti ne naslućujemo gdje bi mogao biti pokopan i sada od Vas dolazi prijedlog, da mi uručite komadić tatine orlovske odjeće (uniforme) u kojoj je bio pokopan i počivao 75 godina sveti čovjek, dr. Ivan Merz, čovjek kojeg je moj otac neizmjerno poštivao. To je u meni pobudilo sjećanja i emocije na njih obojicu, na jednog svetog čovjeka i blaženika, a drugog mučenika za svoje ideale i svoje katoličko opredjeljenje. Jednog za kojeg znamo gdje počiva i koji je podignut na rang oltara, a drugog o kome se ne govori, za kojeg ni ne znamo gdje su mu posmrtni ostaci. I danas blizu šest desetljeća od njegove mučeničke smrti mi, njegova djeca, osjećamo neizmjerno veliki gubitak, veliku prazninu u obitelji po njegovom odvođenju i likvidaciji, ali i neizmjerno divljenje prema tom poštenom, skromnom, radinom, humanom i u svojoj dobroti neizmjerno naivnom čovjeku, ali u duši pravom katoliku i odanom suprugu, uzornom ocu i poštenom Hrvatu, koji je podjednako poštivao i cijenio sve ljude, bez obzira na njihovu vjeru, društveni status, različitost svjetonazora, životnu opredijeljenost ili narodnost, i u svim ljudima vidio je samo dobro.

 

         Posebno Vam hvala na pažnji kojom ste popratili tu svetu relikviju, taj dio sukna, kojeg su oboje nosila, jedan za života, a drugi po smrti do beatifikacije. Taj dio sukna obilježio je i njihovo zajedničko opredjeljenje za aktivnim i intenzivnim radom u katoličkoj laičkoj organizaciji, u Hrvatskom orlovskom savezu, radom punim odricanja, ali i odanosti crkvi i katoličkim načelima.

 

       Hvala Vam na tekstu, kojeg ste napisali uz relikviju, kao i na oblikovanju prostora relikvije u što ste unijeli svoj odnos i svoje poštovanje prema ljudima, koji su nosili tu odjeću i bili tako odani svojem duhovnom opredjeljenju, svaki na svoj način.

        Po donošenju kući i otvaranju koverte moja supruga Verica i ja, bili smo duboko dirnuti sadržajem, komentarom i Vašom pažnjom. Stoga Vam u naše ime i ime svih članova naše obitelji,  puno,  puno hvala!  

 

                                            S poštovanjem,    

                                                                       Josip Boris Malinar

 

 

 

 

____________________________________________________________________________________

               Prezime  MALINAR  upisano je u Čabru (Gorski Kotar) 1672. godine (Gregorius i Petrus Malinar), dakle prije 330 godina. U Čabru je tada bila ljevaonica i kovnica knezova Zrinskih (sagrađena 1651.godine). U Loquama se ovo prezime javlja 1763. godine, kada je upisan Georgius (Juraj, Đuro) MALINAR, a u Podslemenu upisan je Joannes (Ivan) MALINAR 1814.godine. Naš pradjed Mato, pa tako i djed Martin rođeni su u Lokvama (Loque), kao i naša prabaka Neža, rođena Čop. No, ovo prezime bilježi se na otoku Krku već prije 500 godina, kada je ta obitelj bila prvi žitelj i vlasnik mlina-vodenice (pučki - malin), pa otuda im nadimak, a potom i prezime Malinar, kao i kasnije po njima ime tog mjesta - danas poznatog ljetovališta Malinska.

 

                                  Podatke prikupio, obradio i izradio prikaz : Josip Boris Malinar

 

 

 

 

 

Martin i Margareta Malinar imali su 18-ero djece, a Jeronim je bio njihovo

     posljednje dijete (upisana su samo imena njegove braće koja smo znali).

Šimun i Paolina Malnar (tako su upisani u gruntovne knjige) imali su

    13-ero djece. Najprije su upisani muški, a potom ženski članovi obitelji.

 

 

                                  Podatke prikupio, obradio i izradio prikaz : Josip Boris Malinar