Djetinjstvo i mladost

 

      Jerolim Malinar rođen je 30. rujna 1897. godine (točnije u noći od 29. na 30. rujan, stoga na krštenju dobiva ime Jeronim, jer prema katoličkom kalendaru 30. rujna je dan sv. Jeronima) u malom goranskom mjestu Vrata, nedaleko Fužina, u katoličkoj željezničarskoj obitelji. Kršten je u Župnoj crkvi sv. Antuna u Fužinama. Bio je osamnaesto, posljednje dijete majke Margarete (rođene Beljan)  i oca Martina Malinara. Svoju majku posebno je štovao, zbog njezine radinosti, skromnosti, životnih načela i pobožnosti, te odnosa prema svim ljudima i Katoličkoj Crkvi.

 

                                       

                               Margareta Malinar                               Martin Malinar 

                                                                                                         

       Ta velika, djecom brojna katolička obitelj živjela je u maloj zgradi željezničke stražarnice (kasnije postaje) u Vratima. Jerolimov otac Martin tada je bio službenik Mađarskih državnih željeznica, a i Jerolimova dva starija brata Josip, rođen 1883. godine i Franjo, rođen 1884. godine, bili su u doba njegovog djetinjstva uposleni kod Mađarskih državnih željeznica.

       Jerolimov otac Martin Malinar rođen je 1850. godine u Lokvama, županija Delnice. Kao domobranski pješak služio je u 80. i 88. domobranskom bataljunu u Ogulinu 12 godina i dva mjeseca, te je tako Zakonom propisanoj Domobransko obrambenoj obveznosti potpuno udovoljio.

 

                               

                               Željeznička postaja u Vratima u kojoj je rođen Jerolim Malinar

                         (ispred postaje Jerolim, mali sin Boris, supruga Vera i Jerolimova sestra Marija)

 

       Jerolimov djed Mate Malinar i baka Neža (rođena Čop) rođeni su Lokvarci. I Jerolimovi roditelji Martin i Margareta živjeli su u Lokvama, sve dok se Martin nije zaposlio na Mađarskim državnim željeznicama, na stražarnici u Vratima, gdje od tada stanuje njegova cijela obitelj. U to vrijeme (krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća) u Gorskom Kotaru živjelo se vrlo teško i bila je velika glad. Tih godina je krumpir, koji je bio glavni prehrambeni sastojak u Gorskom Kotaru, vrlo slabo rodio. Tako da su svi, koji su mogli, napuštali domove i krenuli u potragu za boljim životom daleko od kuće. Stoga je i jedan od Jerolimovih stričeva otišao u Slavoniju (Šimun), gdje i danas ima Malinara iz te njegove loze, a drugi u Ameriku (Josip). Isto tako su i Jerolimova braća većim dijelom napustila Gorski Kotar; najstarija Jerolimova sestra Margareta udaje se za Šporera i odlazi u Karlovac, dvoje njegove braće otišlo je u Zagreb, brat Josip i sestra Katarina, neki u Ameriku (sestra Ruža), a jedan brat (Stanko) u Dubrovnik. Njegova 6 godina starija sestra Agneza umire od tuberkuloze (1914. godine) u 23. godini života. U Gorskom Kotaru ostaju brat Franjo zaposlen na Državnim željeznicama (koji dijelom radnog vijeka radi u Lici, u Vrhovinama i Gračacu kao šef ložiona) i sestra Marija, koja se udaje za Kauzlarića. Isto tako djeca od njegova strica Juraja odlaze tih godina u Ameriku (Matija, Ivan, Antun i Šimun). No, Šimun (njegov bratić Šime Malnar) poslije niza godina provedenih u Americi vraća se u Lokve i ima velik broj potomaka. Nažalost podataka o drugim članovima te nekad velike obitelji nema.

 

          

1914.  Pismo Jerolimovog oca Martina sinu,

koji uči zanat  u Zagrebu

1915. Čestitka  Jerolimu za blagdaneod sestre Ruže iz Texasa

                                                                                                             

 

        Jerolim je svoje djetinjstvo i ranu mladost proveo u Vratima, u tom prekrasnom kutiću Gorskog Kotara. "Mjesto Vrata zaokružuju sa svih strana šume i bregovi i to sučelice kući uzdiže se gusta šuma s Burnim Bitorajem, slijedi prema Fužinama Preradovićev vrh, zatim krševiti Viljak i Bijela Koza." (Ovaj citat je Jerolimov tekst o Vratima iz njegovih bilješki). Kao najmlađe dijete, majka ga je od milja zvala Jerolimček1.

      Jerolim je kao mladić najprije počeo učiti zanat za elektro-strojara u mlinu u susjednim Fužinama. Zatim ga je majka dovela u Zagreb davne 1913. godine na naukovanje i školovanje (u školu Mađarskih državnih željeznica). Najprije su pohodili baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, gdje su se zajedno pomolili pred oltarom Majke Božje i tu je ona svog posljednjeg sina Jerolima blagoslovila i preporučila Majci Božjoj. Tek potom krenuli su potražiti smještaj kod poznanice iz Vrata, gospođe Šnajdar na Trnju i urediti sve za njegov boravak u Zagrebu. Jerolimova majka Margareta kraj tolike djece koje je rodila i s kojom je bila ispunjena kuća, za današnje poimanje ogromne obitelji, bila je smirena, strpljiva, staložena, blage ćudi i unosila svoju dobrotu i pobožnost u svoju obitelj. Zato je Jerolim svoju majku Margaretu uvijek s velikim poštovanjem spominjao kao sveticu. Po završetku naukovanja i školovanja zapošljava se u radionicama Državnih željeznica u Zagrebu kao elektro-strojar. Njegova majka Margareta poslije dužeg bolovanja umire 1916. godine. Njegov otac Martin umire 1920. godine u 70. godini života, te tako Jerolim u 23. godini života ostaje i  bez drugog roditelja.

______________________

   1Njegovo ime na krštenju je Jeronim, no kao najmlađe dijete, majka i braća zovu ga od milja Jerolimček. On to prihvaća i potpisuje se - Jerolim. Svi prijatelji i njegova obitelj zovu ga Jerko. A svoju brošuru o Hrvatskim odlikovanjima tiskanu 1944. godine potpisuje kao Jeronim.