Djetinjstvo i
mladost Jerolim Malinar rođen je 30. rujna 1897. godine (točnije
u noći od 29. na 30. rujan, stoga na krštenju dobiva ime Jeronim, jer prema katoličkom kalendaru 30. rujna je dan sv.
Jeronima) u malom goranskom mjestu Vrata,
nedaleko Fužina, u katoličkoj željezničarskoj obitelji. Kršten je u Župnoj
crkvi sv. Antuna u Fužinama. Bio je osamnaesto,
posljednje dijete majke Margarete (rođene Beljan) i oca Martina Malinara. Svoju majku posebno je štovao,
zbog njezine radinosti, skromnosti, životnih načela i pobožnosti, te odnosa
prema svim ljudima i Katoličkoj Crkvi.
Margareta Malinar Martin Malinar
Ta
velika, djecom brojna katolička obitelj živjela je u maloj zgradi željezničke
stražarnice (kasnije postaje) u Vratima. Jerolimov otac Martin tada je bio
službenik Mađarskih državnih željeznica, a i Jerolimova dva starija brata Josip, rođen 1883. godine i Franjo, rođen 1884. godine, bili su u
doba njegovog djetinjstva uposleni kod Mađarskih državnih željeznica. Jerolimov otac Martin Malinar rođen je 1850.
godine u Lokvama, županija Delnice. Kao domobranski pješak
služio je u 80. i 88. domobranskom bataljunu u Ogulinu 12 godina i dva mjeseca, te je tako Zakonom
propisanoj Domobransko obrambenoj obveznosti potpuno udovoljio. Željeznička postaja u Vratima u kojoj
je rođen Jerolim Malinar (ispred postaje Jerolim, mali sin Boris,
supruga Vera i Jerolimova sestra Marija) Jerolimov djed Mate Malinar i baka Neža
(rođena Čop) rođeni su Lokvarci. I
Jerolimovi roditelji Martin i Margareta živjeli su u
Lokvama, sve dok se Martin nije zaposlio na Mađarskim državnim željeznicama, na
stražarnici u Vratima, gdje od tada stanuje njegova cijela obitelj. U to vrijeme
(krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća) u Gorskom Kotaru živjelo
se vrlo teško i bila je velika glad. Tih godina je krumpir, koji je bio glavni
prehrambeni sastojak u Gorskom Kotaru, vrlo slabo rodio. Tako da su svi, koji
su mogli, napuštali domove i krenuli u potragu za boljim životom daleko od
kuće. Stoga je i jedan od Jerolimovih stričeva otišao u Slavoniju (Šimun), gdje
i danas ima Malinara iz te njegove loze, a drugi u Ameriku (Josip). Isto tako
su i Jerolimova braća većim dijelom napustila Gorski Kotar; najstarija
Jerolimova sestra Margareta udaje se
za Šporera i odlazi u Karlovac, dvoje njegove braće otišlo je u Zagreb, brat Josip i sestra Katarina, neki u Ameriku (sestra Ruža), a jedan brat (Stanko)
u Dubrovnik. Njegova 6 godina starija sestra Agneza umire od tuberkuloze (1914. godine) u 23. godini života. U
Gorskom Kotaru ostaju brat Franjo
zaposlen na Državnim željeznicama (koji dijelom radnog vijeka radi u Lici, u
Vrhovinama i Gračacu kao šef ložiona) i sestra Marija, koja se udaje za Kauzlarića. Isto tako djeca od njegova
strica Juraja odlaze tih godina u
Ameriku (Matija, Ivan, Antun i Šimun). No, Šimun
(njegov bratić Šime Malnar) poslije niza godina provedenih u Americi vraća se u
Lokve i ima velik broj potomaka. Nažalost podataka o drugim članovima te nekad
velike obitelji nema.
Jerolim
je svoje djetinjstvo i ranu mladost proveo u Vratima, u tom prekrasnom kutiću
Gorskog Kotara. "Mjesto Vrata
zaokružuju sa svih strana šume i bregovi i to sučelice kući uzdiže se gusta
šuma s Burnim Bitorajem, slijedi prema Fužinama Preradovićev vrh, zatim
krševiti Viljak i Bijela Koza." (Ovaj citat je Jerolimov tekst o
Vratima iz njegovih bilješki). Kao najmlađe
dijete, majka ga je od milja zvala Jerolimček1. Jerolim je kao mladić najprije počeo
učiti zanat za elektro-strojara u mlinu u susjednim Fužinama. Zatim ga
je majka dovela u Zagreb davne 1913. godine na naukovanje i školovanje
(u školu Mađarskih državnih željeznica). Najprije su pohodili baziliku Srca
Isusova u Palmotićevoj ulici, gdje su se zajedno pomolili pred oltarom Majke
Božje i tu je ona svog posljednjeg sina Jerolima blagoslovila i preporučila
Majci Božjoj. Tek potom krenuli su potražiti smještaj kod poznanice iz Vrata,
gospođe Šnajdar na Trnju i urediti sve za njegov boravak u Zagrebu. Jerolimova
majka Margareta kraj tolike djece koje je rodila i s kojom je bila ispunjena
kuća, za današnje poimanje ogromne obitelji, bila je smirena, strpljiva,
staložena, blage ćudi i unosila svoju dobrotu i pobožnost u svoju obitelj. Zato
je Jerolim svoju majku Margaretu uvijek s velikim poštovanjem spominjao kao
sveticu. Po završetku naukovanja i školovanja zapošljava se u radionicama
Državnih željeznica u Zagrebu kao elektro-strojar. Njegova majka Margareta poslije dužeg bolovanja umire 1916. godine. Njegov otac Martin umire 1920. godine u 70. godini života, te tako Jerolim u 23. godini života
ostaje i bez drugog roditelja. ______________________ 1Njegovo ime na krštenju je Jeronim, no kao najmlađe dijete, majka i braća zovu ga od milja Jerolimček. On to prihvaća i potpisuje se - Jerolim. Svi prijatelji i njegova obitelj zovu ga Jerko. A svoju brošuru o Hrvatskim odlikovanjima tiskanu 1944. godine potpisuje kao Jeronim. |