Dolazak u Zagreb i
uključivanje u rad katoličkih organizacija Od dolaska u Zagreb i zajedničkog posjeta s majkom
Bazilici Srca Isusovog, pa do njegove mučeničke smrti Jerolimov se život
odvijao pod okriljem te crkve i svećenika isusovaca. Tu je godinama svako jutro prije posla
dolazio na svetu misu i primao Svetu Pričest. Stalni ispovjednik bio mu je isusovac, otac
Bruno Foretić. Osjetivši od ranog djetinjstva težinu života u teškim
goranskim uvjetima, među tim poštenim i
radinim ljudima, u tako brojnoj katoličkoj obitelji, on je sebi postavio za
životni cilj, da svojim trajnim djelovanjem kroz čitav svoj život bude od
pomoći i koristi onima koji teško žive, koji su bilo na koji način ugroženi. 1915. Posveta
na školskoj 1919.
Hrvatsko katoličko omladinsko
društvo “Kačić” - duhovnik
nagradi Jerolimu Malinaru isusovac o. Ante Alfirević (Jerolim stoji treći
zdesna u drugom
redu) Stoga se odmah svim svojim bićem uključio
u karitativni rad. Postaje vrlo aktivnim članom katoličkih organizacija. Tako
već 1919. godine član je
Hrvatskog omladinskog katoličkog društva "Kačić", koje djeluje
u Palmotićevoj ulici u isusovačkoj zgradi iza crkve, a duhovnik društava je isusovac otac
Ante Alfirević. 1918. Jerolim kao mladić
1920. Jerolim
(sjedi u sredini) s članovima katoličkog
djetićkog društva "Eckert"
Početkom 1920. godine Jerolim je osnovao katoličko
djetićko društvo “Eckert”2, te je u zgradi sv. Josipa na Pejačevićevom
(danas Britanskom) trgu broj 15 organizirao
prihvat i prenoćište za katoličku mladež
(šegrte i kalfe), koja je dolazila iz provincije da bi naukovala zanate u
Zagrebu. Sam je izradio potreban nužan namještaj i opremio centar za prihvat i
prenoćište. Organizirao je i prihvat svojih štićenika u aktivnijim katoličkim
obiteljima, kako bi barem nedjeljom ti mladi ljudi imali priliku, da
prisustvuju obiteljskom ručku i da se na taj jedan dan u tjednu, na dan
odmora bolje i kvalitetnije nahrane. Početkom trećeg desetljeća prošlog
stoljeća on se vrlo aktivno uključuje u rad i djelovanje Katoličke akcije
unutar Orlovske organizacije, gdje se upoznaje s mons. Milanom Beluhanom, dr.
Ivanom Merzom i dr. Ivanom Protulipcem i
velikim brojem poštenih i vrijednih ljudi, gorljivih katolika, kojima je
zajednički cilj bio širenje katoličkih ideja i akcija među hrvatskim pukom.
Iskreno je vjerovao, da će to djelovanje donijeti preporod hrvatskom narodu,
vraćajući ga katoličkoj vjeri i etičkim normama, koje su stoljećima bile duboko
ukorijenjene u hrvatskom puku, a koje je netom protekli Prvi svjetski rat
uzdrmao. Stoga se posvećuje društvenom radu i pisanju. Vojsku služi u Karlovcu
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1920. do 1921. godine). Već 1921. godine odgovorni je urednik glasila hrvatske
katoličke mladeži "Mladost", koje je imalo uredništvo na Kaptolu 27.
Tajnik je Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza od njegova osnivanja u kolovozu 1922. godine (sa sjedištem na
Kaptolu 27), dok je predsjednik saveza bio dr. Ivan Merz.
1922.
Osnivački skup Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza U prvom redu u sredini (s kravatom) je dr. Ivan Merz, lijevo
do njega pater Bruno
Foretić, a desno u svjetlom odijelu je Jerolim. (Snimljeno
ispred Umjetničkog paviljona na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu)
Krajem 1923. godine kao najbliži suradnik dr. Ivana Merza i dr.
Ivana Protulipca sudjeluje u osnivanju i organiziranju samostalnog Hrvatskog
katoličkog orlovskog saveza (ujedinjenjem Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza
s Orlovskim pod-savezom). Tajnik je tog saveza. Sudjeluje na sve-orlovskom
sletu u Brnu (1922.) i Pragu, hodočašćima u Rim (1925. i 1933.), te u nizu
raznih hodočašća i povorki Hrvatskog orla, a kasnije Hrvatskih križara. Obilazi
velik dio Hrvatske, te Bosne i Hercegovine u tu svrhu, a u nizu takvih akcija
neposredno pomaže ili njima rukovodi. Uvijek skroman, neobično radin i uporan,
odličan organizator, goranski pošten i
dosljedan, odan crkvi i domovini.
1923. Jerolim u
dobi, kada je bio tajnik 1925. Jerolim,
kao tajnik Hrvatskog orlovskog Hrvatskog
katoličkog omladinskog saveza saveza (HOS-a).
Orlovstvo ima svoje početke
istovremeno u Češkoj i u Sloveniji krajem 19. stoljeća. U
Hrvatsku je Orlovstvo došlo nakon prvog svjetskog rata. Odlučujući poticaj za
njegov razvoj dao je sveorlovski slet u Mariboru održan u ljetu 1920. godine na
kojem je sudjelovalo 50.000 mladih iz Čehoslovačke i Slovenije, a među njima je
bilo 5.000 mladih iz Hrvatske. Na tom sletu bili su Ivan
Merz, Ivan Protulipac, Jerolim Malinar i drugi kasnije istaknuti hrvatski
katolički javni djelatnici.
Hrvatski orlovski savez je bio u prvom redu
izrazito katolička odgojna organizacija, neovisna od politike, organizacija
koja djeluje u prvom redu na odgojnom planu, ali njeguje tjelovježbu i nastupe mladih. Geslo
"Žrtva - Euharistija - Apostolat"
predložio je Ivan Marz već u početku rada Hrvatskog orlovskog saveza (po
uzoru na francuske Euharistijske križare), a kasnije ga je po ukinuću Orlova
preuzelo Križarsvo. "Izobrazba uma, uzgoj volje, srca i značaja,
njegovanje prijateljstva i društvene uzajamnosti, sve to spada u program i
radnu dužnost Orlovstva, još i više negoli vježbanje tijela, javne
manifestacije, itd." (I. Protulipac: Hrvatsko Orlovstvo, Zagreb, 1926.)
Nasuprot slovenskom Orlovstvu koje se veže uz politiku, hrvatsko Orlovstvo
odlučuje biti neovisno od politike, ali istovremeno hrvatsko Orlovstvo pod
utjecajem Ivana Merza i Ivana Protulipca ima naglašeno vjersko-crkvenu
orijentaciju, te se veže uz crkvenu hijerarhiju i zahtijeva od članova
intenzivan vjerski život, a svaka organizacija mora imati svog svećenika -
duhovnika.
1923. Dr. Ivan Merz u sredini (s kravatom) i 1924. Jerolimova službena ulaznica za Zagrebački Jerolim (u
svjetlom odjelu s leptir kravatom) zbor (ZV) kao upravitelja
"Narodne Politike"
Tih
godina Jerolim se bavio novinarskim poslom. Po vođenju (kao upravitelj)
katoličkog omladinskog časopisa Mladost, preuzima vođenje (upravitelj)
Hrvatskih seljačkih novina i Narodne Politike, a član je redakcije Katoličkog lista. U
katoličkom tisku objavljuje niz tekstova o organizaciji i radu katoličkih društava u Hrvatskoj. Njegovi
članci u to vrijeme bili su posvećeni i onima kojima je u životu bilo posebno
teško, s ciljem da im se pomogne (bolesnima, invalidima i siromašnima). No, ne
samo da je o tome pisao, nego je prema svojim mogućnostima svakom koji mu se
osobno obratio i materijalno pomogao. To je vidljivo iz velikog broja sačuvanih
pisama i zahvala upućenih njemu osobno, kao npr. pisama i pismenih zahvala na
pruženoj pomoći od poznate zagrebačke dobrotvorke tete Nikolaje, koja je okupljala i pomagala nezbrinutoj djeci, pa sve do
niza pisama, molbe za podršku i pomoć, kao i zahvale invalida Kalista Ostojića iz Splita, kojem je
Jerolim stalno pomagao i poslao novac za kupnju proteze u vrijeme, kada je i
sam živio u velikoj oskudici.
Dr. Ivan
Protulipac Dr. Ivan Merz Jerolim Malinar
Jerolim je imao izuzetnu sposobnost organiziranja i
povezivanja istomišljenika, u radu je bio neumoran i neobično savjestan, stoga
je ubrzo postao jedan od čelnih ljudi
najjačih katoličkih organizacija koje su pokrivale područja s katoličkim
življem u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To se vidi iz njegovih
zapisa, u kojima je uočljivo, da se kretao diljem cijelog područja Hrvatske,
Bosne i Hercegovine. I dok su predsjednici saveza (Hrvatskog
katoličkog omladinskog saveza i Hrvatskog orlovskog podsaveza) bili poznati
katolički intelektualci dr. Ivan Merz (sveučilišni profesor, duhovni
vođa saveza i pisac) i dr. Ivan Protulipac (pravnik i odličan govornik),
Jerolim je bio njihova desna ruka, kao odličan organizator, neobično radin i
pouzdan, te pošten suradnik. Stoga je Jerolim imao velik ugled u Hrvatskom
katoličkom pokretu. Jerolim, koji je potekao iz velike djecom brojne katoličke
obitelji, želio je osnovati svoju djecom brojnu obitelj, prema svojim uzorima. U to vrijeme (oko 1925. godine)
upoznaje se s učiteljicom Vlastom Arnold3, kćerkom poznatog hrvatskog pjesnika i intelektualca
sveučilišnog profesora dr. Gjure Arnolda. Ona radi u vrhu organizacije hrvatskih
katoličkih žena, te je u najužem krugu rukovodstva.
Jerolim
radeći na Kaptolu, kao upravitelj
Narodne Politike i Seljačkih novina, u to vrijeme vrlo aktivan u katoličkim
organizacijama, posebno u Hrvatskom Orlovskom Savezu, upoznaje Veru
Jesensky, koja je tada radila u Kaptolskoj knjižari kao činovnica. ____________________
2Nazvano po mladom katoličkom
intelektualcu i majstoru pera Rudolfu
Eckertu, koji je uređivao prvi katolički dnevnik “Riječke novine”, a poginuo je na
bojištu 1915. u 26. godini života.
3Vlasta Arnold
je bila mirna, staložena i vrlo radina. Isti stavovi i katolička uvjerenja, kao
i rad prema istim ciljevima povezuju Jerolima i Vlastu, kao istomišljenike.
Vlasta Arnold se ne udaje. I dalje ostaje vrlo aktivna u katoličkom pokretu
hrvatskih žena, a u toku stvaranja nove Hrvatske države 1941. godine pristupa
novom političkom pokretu, te vodi
katoličke djevojačke organizacije. Po završetku rata završava u logoru,
gdje biva mučena i zlostavljana. Desetak godina poslije rata umire od
posljedica zlostavljanja, kao hrvatska mučenica i žrtva komunista, isto kao i
Jerolim, no on biva likvidiran već prvih dana poraća. |