Na ovoj stranici donosimo prikaz sadašnjeg stanja kauze Sluge
Božjega Ivana Merza. Ovaj prilog sastavio je Mons.Fabijan Veraja koji u
Rimu u Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu radi na kauzi od 1985. god.
nakon što je bio završio biskupijski postupak u Zagrebu.


KAUZA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIM I SVETIM
SLUGE BOŽJEGA IVANA MERZA

    Zamoljen da bih izvijestio o sadašnjem stadiju kauze Sluge Božjega Ivana Merza, ograničit ću se na neke elementarne podatke. No da bi ovi bili razumljiviji, potrebno je uokviriti slučaj Ivana Merza u povijesno-pravni kontekst, u kojem je kauza započeta i onda dalje nastavljena.

    Kauza je pokrenuta 1958. godine, uoči tridesete godišnjice smrti Sluge Božjega. Naime, Codex iuris canonici iz 1917. godine, koji je onda bio na snazi, davao je Ordinariju ovlast da na zahtjev vjernika ili na vlastitu inicijativu, "intra triginta annos" od smrti kandidata za beatifikaciju, započne tzv. Informativni proces. Ukoliko se ne bi poštivao taj termin, trebalo je dokazati da zakašnjenje nije bilo zlonamjerno.
Svrha Informativnog procesa, u teoriji, bila je skupiti svjedočanstva o glasu svetosti (fama sanctitatis) kandidata i time "informirati", odnosno uvjeriti Svetu Stolicu o svrsisho-dnosti apostolskog procesa, u kojem bi crkveni sud, za to delegiran od Sv. Stolice, dakle u njezino ime i njezinom ovlašću (auctoritate apostolica), sakupio sve dokaze, ne samo o glasu svetosti, nego i o konkretnom kreposnom životu Sluge Božjega, na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je on dostigao - kako se tehnički kaže - herojski stupanj kršćanskih kreposti.
Ova se je procedura temeljila na principu, da kauze kanonizacija spadaju pod isključivu kompetenciju Sv. Stolice, prema tome ona vodi sav postupak; ali ga ne počinje prije nego Ordinarij mjesta, gdje je umro Sluga Božji, ne "informira" Sv. Stolicu o glasu svetosti, što ga je dotični Sluga Božji ostavio kod svojih suvremenika koji su ga poznavali.
Praksa je, međutim, pokazala da je, zbog velikog broja kauza, često prolazilo mnogo vremena prije nego bi nadležna Kongregacija ispitala Informativni proces i, ustanovivši da postoji "fumus boni iuris", tj. dobro utemeljen glas svetosti, ovlastila Ordinarija da započne apostolski proces. U tom bi međuvremenu pomrli mnogi ili svi svjedoci de visu, što bi imalo negativnih posljedica s obzirom na dokaznu snagu apostolskog procesa. Stoga su iskusni postulatori nastojali da se već u Informativnom procesu sakupe sva moguća svjedočanstva o životu Sluge Božjega.

    Razvoj povijesnih znanosti u XIX. i XX. stoljeću imao je utjecaja i na kauze kanonizacija, tako da su se u njima počeli više i bolje koristiti pisani izvori o životu kandidata za oltar. Papa Pio XI. ustanovio je (1930.) pri Kongregaciji obreda posebnu Povijesnu sekciju, sa svrhom da proučava tzv. "povijesne kauze", tj. one u kojima više nema živih svjedoka de visu. Godine 1939. izašle su i posebne Normae o procesima u povijesnim kauzama. Prema ovim Normama, sav se dokazni materijal morao skupiti u jednom, i to dijecezanskom procesu; time je postao suvišan apostolski proces.
Daljna su iskustva ukazala na potrebu da se i u drugim (ne povijesnim) kauzama u samo jednom procesu na vrijeme sakupe sva svjedočanstva - i usmena i pisana - o Slugi Božjemu. Odluku u tom smislu donio je papa Pavao VI. svojim motu proprio Sanctitas clarior od 19. ožujka 1969.
Konačno je Ivan Pavao II., apostolskom konstitucijom Divinus perfectionis Magister od 25. siječnja 1983., uveo novi red u postupcima za kanonizaciju Slugu Božjih.

    Sve ovo nije bilo bez značenja za kauzu Ivana Merza. Iako je Informativni proces u ovoj kauzi počeo 1958. godine, on nije bio dovršen ni 1969. , kad je promulgiran motu proprio "Sanctitas clarior", a ni 1983. kad je stupio na snagu novi zakon. A onakav kakav jest, mogao je biti priveden kraju u par godina. Ne ulazim u pitanje, zašto se je stvar toliko otegla. No kad se uzmu u obzir sve okolnosti, moglo bi se reći da je to bilo providencijalno. Naime, novim je zakonom iz 1983. godine pojednostavljena procedura, što se je pozitivno odrazilo i na kauze koje su već bile u toku, pa tako i na kauzu Ivana Merza.

    Novi zakon predviđa tri faze u kauzi:
1) Prva se faza sastoji u sakupljanju svih svjedočanstava - usmenih i pisanih - o životu, radu, smrti, glasu svetosti Sluge Božjega. To istraživanje spada pod kompetenciju biskupa onoga mjesta, gdje je umro Sluga Božji. Biskup se treba također pobrinuti da cenzori teolozi ispitaju eventualne spise Sluge Božjega. Samo kad je sakupljen sav dokazni materijal o kreposnom životu Sluge Božjega i o glasu njegove svetosti te - u našem slučaju! - kad je sve to prevedeno na jedan od glavnih zapadno-evropskih jezika, sav se taj materijal dostavlja Kongregaciji "de causis sanctorum". Kongregacija ispita, je li postupak vođen po zakonskim propisima; u pozitivnom slučaju izdaje dekret o valjanosti dijecezanskog postupka. Tek tada može početi studij kauze pri Kongregaciji, tj. druga faza kauze.
2) Taj se studij odvija pod vodstvom i nadzorom jednoga od Relatora. No da bi Kongregacija povjerila kauzu Relatoru, Postulator mora naći vanjskog suradnika, koji će pod vodstvom Relatora proučavati kauzu i pripremiti konačni dossier, tzv. Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis. U ovom će dossier-u biti kritički obrađen sav materijal koji je potreban da se može suditi o stupnju kreposti Sluge Božjega.
3) Na temelju ovoga svestrano dokumentiranog studija Kongregacija izriče svoje mišljenje o svetosti Sluge Božjega. To najprije čine konzultori teolozi, a onda kardinali, članovi Kongregacije. Rezultat se njihovih diskusija podnosi Sv. Ocu, kome je pridržan konačni sud i odluka da se izda dekret o herojskim krepostima. Time je završena kauza, ukoliko se radi o kanonskom priznanju svetosti Sluge Božjega.

    Imajući pred očima netom opisanu proceduru, svakoga će zanimati, na kojoj se točki nalazi kauza Ivana Merza.
Ukratko, pošto je (u samoj Kongregaciji) na talijanski preveden Informativni proces i pošto je utvrđeno, da je proces u bitnim stvarima valjano vođen, Kongregacija je izdala dekret o njegovoj valjanosti. Procesu su bila priložena i vota theologorum (mišljenja teologa) koji su u domovini ispitali spise Ivana Merza. Ovo posljednje nije bilo po Codex-u iz 1917., nego na temelju posebne dispenze, koju je Kongregacija davala sedamdesetih godina.
Nakon što je izdan dekret o valjanosti procesa, Postulator je trebao zamoliti Kongregaciju da povjeri kauzu jednom Relatoru; ujedno je trebao predstaviti vanjskog suradnika. Tako bi počela druga faza kauze.
Budući da se radi o hrvatskoj kauzi, za koju postoji obilna dokumetacija, ali sva na hrvatskom jeziku, a na hrvatskom je i sva bibliografija koja služi u ovom studiju, ovakav je posao mogao uzeti u ruke samo jedan Hrvat. Za kauzu je bilo providencijalno što se u to vrijeme našao u Kongregaciji Hrvat, koji je preko 20 godina radio u Povijesnoj sekciji, da bi nakon toga bio imenovan dotajnikom Kongregacije. Kad je otišao u mirovinu, uzeo je na sebe obavezu da sam spremi Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis Servi Dei Joannis Merz. Na tome radi već pune dvije godine. Kad bude dovršen ovaj posao i izađe iz tiska Positio, bit će završena druga faza kauze. Za svaku kauzu - s obzirom na posao koji zahtijeva - ova je faza najvažnija, jer se istom na temelju tiskane Positionis može suditi o krepostima Sluge Božjega.
U trećoj fazi - u kojoj se donosi sud o svetosti Sluge Božjega - najprije će u posebnom "kongressu" raspravljati konzultori teolozi a potom kardinali u "kongregaciji". Kad će to biti, teško je reći, jer ima oko dvije stotine tiskanih Pozicija koje čekaju na diskusiju.

    Svaka dobro izrađena Positio, kao najpotpuniji prikaz života dotičnoga Sluge Božjega, ujedno je i doprinos povijesti onog razdoblja i sredine u kojima je on živio i djelovao. A budući da se u ovim slučajevima radi o životu nadprosječno kreposnih i zaslužnih ljudi, koji su - po riječima sv. Alfonsa Marije de' Liguori - "il Vangelo vissuto" (življeno Evanđelje), povijesno rekonstruirati jedan takav život znači omogućiti da se upozna još jedna od najljepših stranica crkvene povijesti, i ne samo crkvene. I to bez obzira na daljni tijek kauze.

    Da bi pak Sv. Stolica proglasila nekoga "blaženim", tj. da bi uvela crkveni kult u čast dotičnog Sluge Božjega, zahtijeva jedno čudo koje se dogodilo na njegov zagovor. To, dakako, treba dokazati posebnim procesom, a u Kongregaciji će stručnjaci prosuditi, radi li se o naravno neprotumačivom događaju te postoji li uzročna veza između molitava upućenih Sluzi Božjemu i samoga događaja. Čudo čini sam Bog, i sigurno ga ne bi učinio na zagovor nekoga, koga ne kani proslaviti u Crkvi. Zaključak: Budući da čudo treba isprositi molitvama, pitanje beatifikacije Ivana Merza u prvom je redu pitanje molitve vjernika.
Ovdje bi se moglo opetovati, što je bilo rečeno prigodom kanonizacije sv. Nikole Tavelića: "Osim aktora i postulatora, iza svake kauze stoji čitav jedan pokret, komu je - ako je on doista autentičan - prvi pokretač sam Gospodin Bog, koji i u Crkvi, svom kraljevstvu na zemlji, želi proslaviti dotičnoga slugu svoga na duhovnu korist vjernika. Uzalud bi se ljudi trudili, da netko bude kanoniziran, kad to ne bi bilo u planovima Providnosti. Umjetno i iz ljudskih motiva stvoreno oduševljenje za jednu ili drugu ličnost kratkoga je vijeka, a sav je postupak za kanonizaciju kao stvoren, da ono, što nije autentično, ne može doprijeti do cilja. Ali, s druge strane, Providnost se služi ljudima, koji mogu s više ili manje revnosti sudjelovati u ostvarenju njezinih planova. I kao što je istina, da se blaženik nije posvetio bez molitve, rada i žrtve, isto tako se može reći, da se ni njegova slava u Crkvi ne postiže bez molitve, rada i žrtava vjernika. Sve to skupa sačinjava onaj pokret, kojeg se zamašitost u životu crkvene zajednice, u prvom redu u dušama tisuća vjernika, ne može nikada potpuno odmjeriti niti svrstati u kategorije religiozne sociologije. Svaka kanonizacija pretpostavlja takav pokret, ona mu je nagrada i ujedno ga nastavlja u životu Crkve" (F. Veraja, Postupak za kanonizaciju, "Zbornik u čast sv. Nikole Tavelića", Rim 1970, str. 92).

Mons. Fabijan Veraja      

|Naslovnica| |Postulatura Ivana Merza| |Devetnica Ivanu Merzu| |Biografija|
|100. godišnjica rođenja| |Glasilo Postulature| |Vijesti iz Postulature |
|Doktorska dizertacija I.Merza| |Put k Suncu| |Mladi o Merzu| |Euharistijski pokret mladih | |Literatura| |International|