Za trajni spomen na † dra I. Merza. Još nam je svima svježa uspomena na ono veliko i bolno iznenađenje, kad smo u crnom ruhu ovijenom prošlom broju Vijesnika dobili vijest, da je prvi podpredsjednik našega Saveza dr Ivo Merz umro. Savez je dobio na stotine brzojava i sažalnica, jer su nad grobom pok. dra Merza plakala srca svih hrvatskih Orlova i njihovih prijatelja. Plakali su, jer su znali, tko je za hrv. Orlovstvo bio dr Merz. Jer su osjećali, što znači gubitak ovog prvog i najvećeg našeg apostola. Jer cijelo Orlovstvo duguje mnogo i mnogo dru Merzu.

I mi hrv. Orlovi dužni smo, da se dostojno odužimo velikoj i svetoj uspomeni dra I. Merza. A kako da se odužimo njegovoj svijetloj uspomeni? O tome se vijećalo, pa je usvojen prijedlog mnogih naših prijatelja, da ćemo se najbolje odužiti uspomeni dra Merza ako mu podignemo dostojan spomenik, ako izdamo knjigu u kojoj će biti prikazana načela, život i rad dra Merza, i ako nastavimo radom za pobjedu orlovskih načela, za koji je Merz žrtvovao cijeli svoj život. A da se sve ovo i omogući osnovana je Zaklada † dra Ivana Merza, kojoj je zadaća, da pruži novčana sredstva za oživotvorenje ove zadaće.

Pozivamo sva naša društva i svu našu orlovsku braću, da među kat. krugovima u svom mjestu nađu članove ili saberu novčanih doprinosa zao ovu Zakladu, te da i sami nešto doprinesu u njezinu svrhu, da tako cijelo Orlovstvo saradnjom sve braće pokaže svoju ljubav prema pok. dru Merzu, pa da mu među nama podignemo trajan i vidljiv spomen.

1. Utemeljitelji, koji jednom ili u obrocima uplate Din 1000.–;

2. Zakladatelji, koji jednom ili u obrocima uplate Din 400.–;

3. Prinosnici, koji doprinesu koju manju svotu u svrhe zaklade.

Na posao braćo! Pokažimo ovdje našu ljubav prema prvom i najvećem orlovskom apostolu dru Merzu! Izvršimo svoju dužnost prema njeovoj svijetloj uspomeni!

Kod Saveza mogu se dobiti: 1. Sličica sa životopisom dra I. Merza, izdana na najfinijem papiru, opsiže 8 stranica, a ima veličinu sličica za molitvenik. Ovu uspomenu trebao bi imati svaki naš član, a odborova je briga i dužnost, da je nabavi i raširi među sve članove. (Cijena jedan dinar.) – 2. Fotografije sa sprovoda dra Merza, kao i fotografije dra Merza na odru u orlovskoj odori. (Veličina dopisnice, cijena 3 din.) – 3. Fotografije: dr Merz u Rimu s o. Foretićem. (Veličina dopisnice, cijena radi skupoće povećanja Din 5.–). Najljepša uspomena od svih je ipak sličica sa životopisom; ona je najjeftinija pa je i najviše preporučamo.

Iz Jugoslavije nam je stigla tužna vijest o smrti Dra Ivana Merza, profesora na nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, jednog od prvih vođa katoličkog pokreta u Jugoslaviji, i velikog prijatelja Francuske.

Umro je mlad u 31. godini, iza operacije, a poslije velikog rada, koji je duboke tragove isklesao u njegovoj domovini. Napisao je više knjiga, koje su veliku važnost imale u razvoju katoličko pokreta u Jugoslaviji. Osim više katoličkih revija svoje domovine, sa svojim intelektualnim radom Dr. I. Merz je, u smislu Enciklika pojedinih papa, postavio temelje Katoličke Akcije u Jugoslaviji.

Prije više godina studirao je u Parisu. Za svog boravka u Francuskoj stekao si je množinu iskrenih prijatelja, a Mgrs. Baudrillart osjećao je za njega neiskazanu ljubav.

Povrativši se u svoju domovinu, bezbrojnim predavanjima raširio je štovanje Majke Božje Lurdske, koju je on vrlo nježno ljubio. Također je izdao knjigu o svetoj Ivani Arškoj, knjigu, koja je veliku ljubav, uspirila za Crkvu i Francusku. I njegova je zasluga, da je jedna od najboljih katoličkih organizacija u Jugoslaviji uzela ovu francusku sveticu sebi za glavnu zaštitnicu.

Njegova se je pak aktivnost najviše osjetila u krugu organizacije muške mladeži, koja je, hvala njegovoj inicijativi, u nekoliko godina stvorila više stotina udruženja diljem kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. On je bio glavni tajnik Organizacije Katoličke Omladine, poznate pod imenom Orlovskim (Orao).

Kao profesor francuskog jezika u sjemeništu u Zagrebu, usadio je svojim učenicima, budućim svećenicima, ljubav prema Francuskoj i njezinoj katoličkoj kulturi. Mislio je pak, da se povrati u Francusku, gdje bi studirao, sistem Dobre štampe i la Croix (francuski katolički dnevnik), radi osnivanja velikog katoličkog dnevnika u domovini svojoj. Ali prerana smrt slomila je sve nade, no jugoslavenskim katolicima ostaje velika utjeha, jer Dr. Merz umro je kao svetac, pošto je i živio kao svetac.

Na sveopći zahtjev osnovana je zaklada Dr Ivana Merza s ovom zadaćom: 1. Podignuće spomenika dru Ivanu Merzu; 2. izdavanje spomen knjige i slika dra Ivana Merza; 3. izdavanje knjiga o kat. akciji i podupiranje štampe Kat. Akcije, te rada i izgradnje Orlovstva i 4. podupiranje studija Kat. Akcije onima, koji se posvećuju aktivnom radu u Orlovstvu. (§ 2 statuta Zaklade). Zaklada stoji pod visokim pokroviteljstvom preuzv. gospodina Dra Antuna Bauera, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika biskupskih konferencija. Preuzvišeni pokrovitelj pozdravio je ovu akciju rekavši, da je i sam duboko potresen smrću dra Ivana Merza i da osjeća njegov gubitak, te je za temelj zaklade darovao Din 10.000 i time postao ujedno prvim utemeljiteljem Zaklade.

Osnivači zaklade obraćaju se na svu kat. javnost i na štovatelje uspomene dra Ivana Merza s molbom, da na Hrvatski Orlovski Savez pošalju, ako imaju bilo kakvih uspomena na dra Merza (njegovih pisama, slika, ili opišu uspomenu na koji značajan susret s pokojnikom), te da pristupe u Zakladu Dr I. Merza. Članovi zaklade jesu: 1. Utemeljitelji, koji uplate u fond Zaklade jednom ili u obrocima Din 1000; 2. Zakladatelji, koji uplate u fond Zaklade jednom ili u obrocima Din 400.– i 3. Prinosnici, koji doprinesu u fond Zaklade bilo koju manju svotu, (§ 4.) Utemeljitelji i zakladatelji dobit će nakon izradbe posebno izručenu priznanicu.

Članarina utemeljitelja i zakladatelta može se uplaćivati u mjesečnim obrocima kroz 10 mjeseci. Svi dopisi šalju se na tekući račun Zaklade kod Društvene Nabavne Zadruge, Zagreb, Pejačevićev trg 15. – poštanskom uplatnicom, a na zahtjev može se dobiti i čekovna položnica.

Bilo je vrijeme, i ne tako davno, da si među hrvatskom školovanom gospodom svjetovne ruke mogao na prste prebrojiti one, koji su išli k sv. Misi, ispovijedali se, primali sv. pričest, ukratko, koji su živjeli po vjeri i javno pokazivali, da su katolici. Prije dvadesetak godina javi se kod nas novi naraštaj, koji pogazi lažni stid i neustrašivo razvi zastavu Isusa Krista.. I katolička Hrvatska vidje opet među svojom djecom učitelja, profesora, sudaca, advokata, liječnika i drugih obrazovanih ljudi svake vrste, gdje pobožno slušaju sv. Misu, primaju sakramente, žive kao katolici. Neke od prvaka toga katoličkog pokreta u Hrvatskoj pozva Bog k sebi u cvijetu mladosti njihove, kao dra Ekerta, dra Rogulju, a najposlije evo nedavno i dra Ivana Merza.

Plemeniti Danac, obraćenik Jorgensen, reče negdje, da tek oni ljudi rade pravo ljudski, koji u glavnim stvarima ne ostaju nigda u sredini, već idu do kraja; kad su kršćani, trude se iz svih sila, da budu potpuni, cijeli kršćani. Takav je bio naš pokojni dr. Merz i u tome mu je teško naći premca u nas. Bio je mlad, ta navršio je tek 31. godinu, pa ipak je blistao u njemu kršćanski značaj, karakter, kao najfinije izbrušen dragi kamen. Bio je to katolik mislima, osjećajem, voljom, življenjem.

Svaki je dan razmišljao barem pola sata život Isusov, svaki dan slušao sv. Misu i primao sv. pričest, molio krunicu i čitao duhovno štivo. S tijelom je svojim bio oštar, često je na podu ili daski spavao, svetu čistoću kao zjenicu oka svoga čuvao. Provodeći tako gotovo redovnički život, htio je stupiti u Družbu Isusovu, no u duhovnim vježbama razabra, da se ima sav žrtvovati za Božju stvar u svijetu, i on se doista potpuno žrtvovao.

Dr Merz ljubi svetu Crkvu Božju upravo nježnom, djetinjom i u isti mah viteškom, velikodušnom ljubavlju. Kad je u tuđini čuo za smrt biskupa Mahnića, zapisao je u svoj dnevnik: »Naš Mahniću, moli za nas! Moli se, da iz našega pokreta nikne što više snažnih ličnosti, koje će raditi samo za Presvetu Crkvu Katoličku«. Značajka je sviju svetaca, da su za Crkvu i Papu bili spremni poći i u muke i u smrt. Kako im je u tome sličan mili pokojnik! On revnuje svim silama, da se sluša riječ sv. Oca, da se sve radi pod vodstvom biskupa, u zajednici sa svećenstvom.

Za ovakav rad bio je dr. Merz spreman kao malo tko. Svšivši pučku i srednju školu u Banjoj Luci, gdje se i rodio 16. XII. 1896., učio je više nauke u Beču i Parizu, Vrativši se kući proučavao je mladi učenjak najozbiljnije kršćansku filozofiju kroz dvije godine. Bavio se zatim i bogoslovnim naucima, osobito je duboko zaranio u nauku o bogoslužju. Da vidi, što naročito u današnje dane traži Crkva od djece svoje, dao se na proučavanje svih poslanica, što su ih upravljali na katolički svijet najnoviji Pape od Pija IX. do Pija XI.

Ovako krasno pripravljen za javno djelovanje u katoličkom smjeru, uz posao, što ga je imao kao profesor francuske književnosti na nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, daje se svim žarom svoje mlade duše na rad među omladinom i djeluje neumorno u predsjedništvu »Hrvatskog Orlovskoga Saveza« od 1923, do svoje smrti. Njegovo nastojanje ide poglavito za tim da zadoji mlado Orlovstvo ljubavlju k Presvetomu Sakramentu, da ga priveže što uže za Crkvu, U »Zlatnoj Knjizi« orlovskoj prerađuje u tom pravcu neka poglavlja, trudi se, da Orlove zadahne pravim duhom negdašnjega viteškog vremena. Orlovstvo mu je bilo tako na srcu, da je za nj prikazao Bogu i žrtvu svoga mladog života nekoliko dana pred svoju smrt.

Ovakav izvanredni čovjek ne bi bio potpun, kad bi mu život tekao bez boli. Gospodin je svoga miljenika napajao iz duboka njezina kaleža. A ta je bol bila dobra. Bolujući od očiju bilježi 1921. u dnevnik da mu je ta bol urodila plodom dubljega vjerskog življenja, ona mu je dala pravac za sav život. Za te bolesti zapisuje i ove retke: »Srce Isusovo, Tebi posvećujem život svoj; ako je na Tvoju slavu, da trpim i tako dođem k Tebi, nek bude volja Tvoja«. Zadnjih je godina neprestano poboljevao. Imao je upalu dušnika, vrata, plućnih vršaka, porebrice. Napokon je obolio od upale u čeljusnoj šupljini. Muka je morala biti velika, jer je tad zapisao: »Lako je svaki dan primati sv. pričest i gostiti se s Gospodinom. O kako je čovjeku trpko, kad mora da grize tvrdo drvo svetoga križa!« I pošao je u bolnicu na operaciju, ali odonud nije više izašao, već su iznijeli tijelo mladoga junačkog patnika, a duša je poletjela onamo, kud je sva čeznula – tamo »…gdje su Otac, Sin, Blažena Djevica, Apostoli, Mučenici, Anđeli, Djevice…«

Dr. Ivan Merz je ljubio žarko Crkvu i njezine svećenike. Kako je nježno vraćala ta Majka svomu milom sinku! Koliki su se za nj molili, kolike se svete Mise za nj služile! Biskupi su mu pred smrt krasna pisma pisali, papin ga poslanik pohodio, sv. Otac mu brzojavno blagoslov poslao, biskupi su mu mrtvo tijelo do groba pratili. Uz njegove drage Orle i Orlice plakali su za njim i isti stari svećenici. Katolički Zagreb ga je dostojno ispratio do posljednjeg počivališta. Mladi ponosni Orle željeznih krila i diamantnih očiju a golubinjega srca, primio Te sveti Orao Ivan Evanđelist, zagrlila Te cijela slavna Crkva, Majka Te Marija digla u naručje Krista Kralja našega!

U svrhe zaklade darovali su: Dr. N. N. Zagreb, kao utemeljitelj Din. 1000.–, o. Bono Zec, provincijal Zagreb, Din. 100, fra Leonardo Ćuturić, župnik Din. 100, sveuč. prof. Dr. M. Ivić, Zagreb Din. 50, A. Bodlović, Hvar Din. 20, I. Knežić, Prvić-Luka Din. 10, I. Valjato, kateheta, Kraljevica, Din. 100, Jakov Bariši, župnik Gradačac, Din. 20, Hrvoje Vuković, Bjelovar, Din. 20, Ladislav Charvath, đakon, Petrijevci, Din. 50, Adolf Blago, župnik, Ferdinandovac, Din. 50, Mladen Ðipelo, Bjelovar Din. 50 Petar Speraz, Split Din. 50, Adolf Noullion, kateheta, Subotica, Din. 10, Uprava Zaklade daroviteljima najusrdnije zahvaljuje.

Kako smo već javili svrha je zaklade sabiranje sredstava za podignuće spomenika † dru I. Merzu, izdana je knjiga o životu i radu dra. Merza, te podupiranje onih akcija, kojima je † Dr. I. Merz posvetio i žrtvovao svoj život. Članovi Zakade jesu: 1. Utemeljitelji, koji upišu jednom ili u obrocima Din. 1000, zakladatelji, koji uplate jednom ili obročno Din. 400 i 3. prinosnici u manjim darovima. Molimo sve štovatelje uspomene † Dr. I. Merza i prijatelje Kat. Akcije, da doprinesu svoj obol za svrhe Zaklade. Prinosi se šalju na Hrvatski Orlovski Savez. Zagreb, Pejačevićev trg 1. (Za Zakladu Dr. Ivana Merza) novčanom doznačnicom, a na zahtjev maže se dobiti ček radi uštednje na poštarini. Životopis † Ivana Merza na 8 stranica sa sličicom na finom papiru formata molitvenih sličica dobije se za jedan dinar kod Hrvatskog Orlovskog Saveza. Životopis je izdala Zaklada † Dr. I. Merza.

Kat. Akcija (Din. 6), Ti i ona (Din. 8), Sv. Ivana od Arke (Din. 10), Katolici i moderni plesovi (Din. 4), prodaju se u korist Zaklade pok. Dra I. Merza, a naručuju se kod Društvene Nabavne Zadruge, Zagreb, Pejačevićev trg 15. Ove knjige mogu se dobiti i u tvrdom uvezu od platna.

7. i 8. broj Orlovske Straže izašao je iz štampe, te je već razaslan pretplatnicima. Sadržaje: Radosti puni (uvodnik o sletovima), Svetovaclavski dani Orlovstva u Pragu 1929. msgr. Svatlik – Prag), Sonet sumraka i Savska vrba (dvije pjesme seljaka L. Ćivaća). Štovanje svećenika (Oroisto-Felicinović), Red u Orlovstvu (Jo.), Skitnica i apostol (nastavak I. Vanino), O Bunjevačkim Hrvatima (I. F. Subotica). Zatim obilan organizacijski i pregled u rubrikama: Poteškoće u širenju Orlovstva na selu (anketa). Sletovi,. Za tjelovježbenu izobrazbu. Vijesti HOS-a. i M. D. O. C. Iza † Dra I. Merza. Na orlovskoj straži. (Napose upozoravamo na okružnicu Hrv. Sokolskog Saveza o Orlovstvu. Ovaj broj sadrži mnogo dopisa o društvenim proslavama Orlovskog dana kat. omladine, Orlić (naraštajski prilog).

Dobili smo napokon sa mjerodavnoga mjesta sistematski prikaz, naravi i biti Kat. Akcije. Ona, obuhvaća sav onaj rad kamo dopire dužnost Crkvenog apostolata, obavlja, ga onako i onim metodama, kojima se služi od Boga utemeljena sv. Crkva. Sva je dakle Kat. Akcija, koja ide za obnovom čitavoga života u rukama Crkve i pod njezinim vodstvom. To je vrlo dobro shvatio dr. Merz i opisao u svojoj knjižici: Kat. Akcija. Dogmatička je zabluda reći njemu da je on, dok je ovako pisao i mislio »sanjao o Crkvi, kakvom je mnogi zamišljaju u srednjemu vijeku, duhovnom zajednicom svih pravovjernih, s jednim učiteljem Hristovim zastupnikom sv. Ocem Papom«. Ovakovo shvaćanje Crkve i Kat. Akcije nije nikakav san niti kakova vjerska osebina kršćanskoga srednjega vijeka, već se on temelji na samome pojmu ustava Crkve.