«Nadbiskup – koadjutor prima i blagosiva Križarsko vodstvo», Nedjelja, Zagreb, 1. svibnja 1934., br. 27

Nadbiskup – koadjutor prima i blagosiva Križarsko vodstvo

 

            Sutradan iza posvećenja, kad se u nadbiskupskim dvorima slegla buka veličanstvenih svečanosti, zaputilo se vodstvo Velikog Križarskog Bratstva i Vel. Križ. Sestrinstva, predvođeno centralnim duhovnikom Msgr. Dr. M. Beluhanom, da se pokloni, čestita i daruje novoga nadbiskupa.

U 11 sati preuvišeni g. Dr. Stepinac uspravan, pun dostojanstva i ljubaznosti dočekao je skoro potpuno zastupano Križarsko vodstvo. Iza kako su svi članovi vodstva redom pokleknuli i poljubili po prvi put posvećenu ruku nadbiskupovu, tajnik V. K. B-a, prof S. Šarić pročitao je kratku adresu, u kojoj se sa Merzovim riječima sintetizira križarski apostolat »u znaku Krista raspetoga«

Adresa je postavljena u crvenom svilom uvezani životopis Dr. Ivana .Merza, koji je vodstvo kao dar poklonilo nadbiskupu. Preuzvišeni je ljubazno porazmjestio svih desetak članova vodstva po foteljima svoje sobe i otpočeo srdačan razgovor o napretku križarske, organizacije, koji se otegao u toplom tonu, ističući pri tom duboko svoje pouzdanje u Providnost Božju, koja ga je tako iznenada postavila na tako visoko i odgovorno mjesto.

Mi smo ispočetka ganuto slušali riječi njegove apsolutne predanosti u volju Božju i na njegovom mladom licu smo otkrivali svaki čas sve jače i jače energičnu brigu novoga čuvara Isusove Crkve i njenih vječnih duša »pa dogodilo se štomu drago«. Govorio je ispočetka sam polako i energično, slijedeći pouzdano misli svojih neprospavanih noći i uzbuđenih posljednjih dana. Zatim se naglo obrnuo mislima na nas i vedro nam doviknu: »Pa za Križare sada kreče na bolje. Slobodno će moći nositi svoje znakove i nitko ih ne će smetati«.

Msgr. Beluhan je tada zamolio, da nam podijeli biskupski blagoslov. Svi smo kleknuli po podu, a usred nas se uspravila divna religijozna pojava pomazanika Božjega, biskupskoga Benjamina, da nam isprosi Božji blagoslov.

U srdačnom i nevezanom razgovoru, koji se razvio iza toga spomenulo se teško bolesnu majku Dr. Ivana Merza. Mladi nadbiskup se odmah izjavio spremnim, da je posjeti i da joj podjeli blagoslov još istoga dana poslije podne. Duboko smo bili zahvalni preuzvišenom, što nam za dar životopisa Dr. Merza uzvraća posjetom njegovoj bolesnoj majci. Kao da je time htio izraziti lično poštovanje prema našoj najmilijoj i najznačajnijoj familiji, centralnoj i živoj uspomeni našega velikoga Ivana.

Oprostili smo se od nadbiskupa sretni, pomlađeni, zahvalni i radosni.



«Nadbiskup – koadjutor pohađa bolesni majku Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 1. svibnja 1934., br. 27

 

Nadbiskup – koadjutor pohađa bolesni majku Ivana Merza

 

            Točno u 4 sata poslije podne odvezao se pruzvišeni Dr. Stepinac u stan g. inspektora Mavre Merza. Gđa. Merz, koja već godinu dana leži teško bolesna, dočekala je visokoga gosta sva sretna i uzbuđena. To je za nju bio najznačajniji dan i velika utjeha. Makar teško govori zanosno je pozdravila preuzvišenoga, zamolila ga, da je blagoslovi, što je mladi nadbiskup srdačno i učinio. Zatim se zadržao još desetak minuta u razgovoru o pok. Ivanu, što je za njegove sretne roditelje bila najveća radost. Dobra gospođa je iznosila razne zgode i uspomene iz života svoga kreposnoga sina, što je preuzvišeni velikim zanimanjem pratio.

Čitava križarska organizacija dijeli radost sa obitelji Merz, što je eto prvi posjet nadbiskupa-koadjutora posvećen bolesnoj majci i gospodinu ocu našega velikog zastavnika i učitelja pok. Ivana Merza.



Križarska straža, 7 srpnja 1934.

 

            … na čelu s vođom V. K. B. bratom drom Protulipcem i Križarskom glazbom I., kojoj su se svi  divili  kadgod je zasvirala. Nismo mogli proslaviti, kako bi se dolikovalo, godišnjicu smrti dra Merca, toga velikana našeg pokreta, ali smo ga se ipak sjetili. Naš voda nam je ukratko na sastanku govorio o njegovom životu i radu, a poslije toga pošli smo pod barjakom u crkvu na blagoslov. Na svršetku blagoslova naš je pjevački zbor otpjevao jednu lijepu pjesmu, u počast dra Merca, a članovi su za to vrijeme klečali u znak počasti. Dok su se u to vrijeme sakupljali oko njegovog groba braća zagrebački križari i križarice, mi smo bili u duhu s njima. Osnovali smo i zbor malih Križara, - njih oko 60, koji  se s veseljem okupljaju i marljivo dolaze na sastanke. I dalje stupamo hrabro naprijed s našim križarskim znakom i pod našim barjakom. Bog živi! Tajnik.