«Barbarić», Katolički tjednik, Zagreb, 8. rujna 1935., br. 36

Barbarić

 

Bog odabire svece. To je samo njegova povlastica. Kriteriji, mjerila, kojih se On kod toga drži, nama su zagonetka.

Tko zna, hoće li i naš Barbarić postati svecem? Hoće, ako se Bogu svidi, a ako mu se ne svidi, neće. On će onda ostati u onoj golemoj vojsci nepoznatih veličina, što ne sjaju na oltarima Crkve, ali će zasjati kao sunce na oltarima raja, kada sa svih ljudskih srdaca i sa svih Božjih odluka panu zastori. Kad se veličanstvena tkanica, što je Providnost u skrovitosti tka kroz sva stoljeća ljudske povijesti, pred nama razvije u svoj svojoj božanskoj ljepoti.

Ali ako Barbarić postane svecem, mi ćemo se svi  tome od srca uzradovati. I bićemo Bogu toplo zahvalni. Nije Barbarić jedini, koji bi iz naših novijih generacija mogao biti podignut na oltar, ako Bog tako odredi. Ima ih još. Matija Stepinac, biskup Lang, pa plemeniti Dr. Merz. Sve su to prave svetačke figure. Sve su to zreli, potpuni Božji ljudi. Herojske pojave kreposti i sjedinjenja s Bogom. Zaokruženi tipovi svetačkih duša. Izgrađene pravedničke fizionomije.

Osobito je i markantna i moderna Merčeva ličnost. Merz je tip savremenog lajičkog sveca, koji je kroz sve peripetije modernog intelektualnog života pronio neugaslu zublju vjere i uspio da se probije do Boga i da Boga osjeti i nađe u svim tim kompliciranim i burnim manifestacijama ljudske misli i ljudskoga htijenja. Ima na njegovoj pojavi nešto od katoličkog Fausta, koji se hrve za istinom, ali i uspijeva da je nađe, jer je prije upoznao Križ i našao Milost.

U Merčevu životu susrećemo se sa svim problemima, koji muče našu današnju generaciju. Njegov je život uklopljen u posve savremene forme. On se je približio svemu, što danas znači pogibao za vjeru i krepost. Pred Merzom je vjera položila račun umu i srcu čovjeka, što traži odgovor na sva fundamentalna životna pitanja. Merz je u sebi pobijedio i ubio modernu skepsu u svim njezinim oblicima, da na koncu, nakon plodne katarze, postane apologetom vječno stare i vječno nove kršćanske istine i da se preobrazi u misli Otkupljenja i Crkve.

I upravo zato bio bi grijeh, kad naša javnost ne bi živo kultivirala njegovu uspomenu i propagirala njegovo štovanje, baš sa tendencijom, da mu jedamput utre put i do časti oltara.

Njegov životopis već je danas praktična i apologetika i pastoralka našoj mladoj katoličkoj inteligenciji na putu do svjetovnjačke kreposti i apostolata. A i široki katolički svijet našao bi mnogo nadahnuće u životu ovoga prosvijetljenog čovjeka; ovog drugog, modernog Izraela, borca s Bogom. Malo je ovako izrazito intelektualnih svetačkih pojava i ovako produbljenih katoličkih ličnosti i u velikim katoličkim narodima.

I još jednu prednost ima Merz. On nije umro kao mladić, na početku životnog puta; on je umro kao muž. U dobi, kud su glavne životne bure prošle. On je odbio najteže borbe i prošao kroz sve krvave kušnje mladosti. On je sve iskusio i sve posvetio. Njemu nitko ne može odreći životne cjelovitosti i prokušane, staložene, pobjedničke kreposti.