|
|
|
«Poziv na Merzovu akademiju», Katolički tjednik, Sarajevo, 2. siječnja 1938., br. 1
Poziv na Merzovu akademiju
Među prve i glavne poznanice o Hrvatskom Križarstvu spada i činjenica, da je Dr. Ivan Merz križarski idejni preteča, glavni i najjači stup zgrade Hrvatskog Križarstva i najsavršeniji uzor hrv. Križara i Križarica. Njegov sveti život, pun najvećih žrtava, predstavlja za Hrvatsko Križarstvo dragocjene i trajne temelje. Pa jer je Bog glavni graditelj povijesti roda ljudskoga pa tako i glavni izgrađivač budućnosti naše Hrvatske Domovine, a pojedincima mođu ljudima služi se Bog kao svojim oruđem to više, što im je život povezaniji s Bogom, zato se ljudi vrhunaravnog optimizma ne prestrašiše ni pred najnovijim križarskim križevima, već jednako ističu, da nam Hrvatsko Križarstvo predstavlja najljepši dar Božje Providnosti u novijoj hrvatskoj povijesti, i proriču mu sigurnu pobjedu. Za obrazloženje svoga optimizma iznose .samo jednu tvrdnju: Merz nam je garancija. I nije bez prsta Božje Providnosti došlo do poteza Velikog Križarskog Bratstva, da ovu radnu križarsku godinu, u koju pada 10-godišnjica Merzove svete smrti, proglasi Merzovom godinom. Na istim vrelima, na kojima je naš vitez crpio snagu za svoje preporodno djelo, crpu je i Križari i Križarice. Ali u ovoj Merzvoj godini Križari će i Križarice još obilnije crpsti, crpst će mjerom Merzovom. Činit ćemo to radi težine djela, što ga kanimo izvesti, ali i radi križeva, koje nam je nositi. Te, eto, misli potakle su i sarajevske Križare i Križarice, da u nedjelju, 9. siječnja, u 11 sati prije podne, u dvorani Zavoda sv. Josipa, svečano proslave 10-godišnjicu smrti Dr. Ivana Merza. Čine to na kraju okružnih tečajeva, da u zajednici sa Križarima i Križaricama, tečajcima i tečajkama, iz provincije proslave svoje zajedničko veliko blago. Hoće da svoju braću i sestre iz provincije raspaleljubavlju prema našem idealu, pa da onda bude i čitava križarska Bosna u znaku Merzovih ideja i Merzova idealizma. Njegove ideje i njegov idealizam i nama su garancija za konačnu pobjedu. A svoje sarajevske prijatelje molimo, da i ovom zgodom poklone Križarstvu svoju pažnju i počaste tu akademiju obilnom posjetom.
U nedjelju, 9. siječnja, u 7 sati izjutra održat će se zajednička sv. misa, s propovijeđu i sv. pričesti za sve Križare i Križarice u sjemenišnoj crkvi. Iza toga će svi Križari i Križarice prisustvovati akademiji u čast 10-godišnjice smrti velikog križarskog ideologa Dr. Ivana Merza, u dvoran Zavoda sv. Josipa. Akademija će početi i 11 sati prije podne. Detaljan program akademije donijet ćemo u slijedećem broju. Svako Križarsko bratstvo dužno je na tečaj poslati barem jednoga delegata, koji mora ujedno imati punomoć za okružno godišnje vijeće. To vrijedi i za Križarice. Boris KOLB, «Božjem orlu dr. Ivanu Merzu», Nedjelja, Zagreb, siječnja, 10/1938., br. 29, str. 3
Božjem orlu – dru. Ivanu Merzu
Visoko Ti si razvio orlovska krila Leteć nad oblak ravno do rajskih vrata. U tom letu duša Ti riznicom bila, Riznicom Žrtve - Euharistije - Apostolata.
Gdje god si samo maknuo orlovskim krilom, Svuda su nikli milosti Božje znaci. Zaslugom Tvojom Hrvatskom našom milom Orlovski svud su stali lepršat barjaci.
Hrvatska srca novovjekih mladih križara Novim i Božjim duhom su disati stala. Tvoja je snaga mogla čudesa da stvara, Ali joj nije veriga smrti dala.
O Božji Orle, nema Te više tude, No Ti si ipak za ovo kratko vrijeme Uspio stvorit novo i doba i ljude, Koji će dalje sijati Tvoje sjeme.
O Božji Orle, velika Tvoja djela Drugovi Tvoji nastavljaju novi i stari: Hrvatskom sada krila s orlovskog tijela Šire i steru hrvatski borci - Križari.
O Božji Orle, s podnožja vječnoga Cara Na zemlju sada sleti, nad narod Hrvata, Budi braničem orlića svojih - Križara, Braničem Žrtve - Euharistije - Apostolata!
Akademija prigodom 10-godišnjice smrti Dr. Ivana Merza.
U nedjelju, 9. siječnja, u 11 sati prije podne, prirediše sarajevski Križari i Križarice, u dvorani Zavoda sv. Josipa, odlično uspjelu akademiju. Akademija je uglavnom bila posvećena uspomeni Dr. Ivana Merza, prigodom 10-godišnjice njegove smrti. A baš je ovaj datum izabran za tu akademiju najviše radi toga, da joj uzmognu prisustvovati i Križari i Križarice iz provincije, koji su tih dana prisustvovali okružnim tečajevima u Sarajevu. Čim je stupio u dvoranu nadbiskup, prcuzv. g. Dr. Ivan Ev. Šarić, u pratnji svoga kancelara i tajnika, te predstavnika križarskih okružja, Križarska je glazba intonirala križarsku himnu, a izatoga je sa pozornice održao vatren govor u čast Merzu i njegovu djelu - Križarstvu, pa u čast velikomu prijatelju Križarske omladine, nadbiskupu Dr. Šariću, i Dr. Ivi Protulipcu, koji je dan prije stigao u Sarajevo, a baš radi te akademije i radi glavne skupštine Križarskog Okružja, br. Tomislav Mesić, urednik brodske »Istine« i predsjednik Križ. kraj. odbora u B. Brodu. Predsjednik AKB-a br. Vilko Grulich pročitao je izatoga svoj referat »Merz i Križarstvo«. Cilju, što si ga je predavač zadao: prikazati Dr. Merza kao čovjeka, koji je Križarskoj organizaciji utisnuo pečat svojih ideja, potpuno je udovoljeno. Dr. Merzu bila je posvećena i deklamacija br. Ilije Pandže: »Dr. Ivanu Merzu«, koju je deklamirao sam autor, naš poznati križarski pjesnik i deklamator. Pjesma je bila jako pohvaljena i radi sadržaja i radi izvedbe. Posebno se je svima svidjela izvedba četvorice Malih Križara iz osn. škole Zavoda sv. Vinka: K. Petrić: »Razgovor o Dr. Merzu«. Živo pripovijedanje, naravan razgovor i zvonak glas malih diletanata osvojio je svu publiku, koja je živo sudjelovala u njihovu razgovoru i burno ih na koncu aplaudirala. Ali mališani su bili pozorno saslušani ne samo radi svih onih odlika, zbog kojih su nam vazda dječji nastupi tako dragi, već i stoga, što su publici u svom razgovoru mnogo toga rekli, što joj dotada o Merzu nije bilo poznato. I »Križar sunčanih visina«, originalna zborna recitacija (autorica s. M. Slavka Vrsalović) u čast Dr. Ivanu Merzu, publici se je jako svidjela. Kroz nekih 20 minuta kazivale su nam velike Križance, obučene u kostime boja papinske zastave, glavne ideje iz Merzova života, većinom njegovim vlastitim riječima iz dnevnika. Kao glavna recitatorka fungirala je s. Bernardina Žesto, a s jedne i s drage strane bile su u polukrugu poredane ostale Križarice, razdijeljene u dva kora. Pratnja glazbe (na harmoniju gđica J. Crnobrat, na violini A. Nevjestić, mali gimn.), mijenjanje svijetla i mimika recitatorki, a i sama pjesnička forma recitacije dali su i recitaciji jaku umjetničko-mističku boju. A još posebno simpatična okolnost te recitacije jest u tomu, što je sav tekst recitacije bio povezan s dijelovima sv. mise. U sklop ove akademije u čast Dr. I. Merzu jako je zgodno unišla i zborna recitacija, što su je izveli veliki Križari raznih sarajevskih križ. bratstava, »Oče naš«: jer Dr. Merz bio je muž molitve i sav u idejama Očenaša. A Križari su je izveli skoro savršeno i tim se ponovo afirmirali s jednim sa tehničke strane posve novim izvođenjem zbornih recitacija: u četveroglasnom govornom zboru. I psalam »Oj, hvalite Gospoda« od P. Piela, što ga je izveo troglasni Zbor Križarica u Zavodu sv. Vinka, pod dirigiranjem profesorice glazbe č. s. Jelisave Kirn, upotpunio je Merzov sadržaj ove akademije: Merzov život bio je neprestana hvala Gospodu, a bio je Dr. Merz i veliki propagator liturgije i njezina integralnog dijela: crkvene glazbe. Psalam je izveden, kao i uvijek muzičke stvari ovoga odličnog zbora, sa savršenom preciznošću, a i za oči je pružao zbor Zavoda sv. Vinka, sav u bjelini i po veličini pjevačica u polukrugu raspoređen, krasnu sliku. U muškom dijelu Križarstva s pravom se mnogo naglašuje i važnost gimnastike, pa je zato dobro, da su i na ovoj svečanoj akademiji, posvećenoj Dr. Merzu i njegovu životnom djelu - Križarskoj organizaciji, bile i dvije gimnastičke vježbe: »Vježbe sa zastavicama« i »Zastave gore«. Prvu je točku izvelo 9 Malih Križara iz osn. škole u »Betlehemu«, obučeno u jednaka odijela sa ličkim kapicama na glavi i hrv. zastavicama u ruci, a izveli su je skladno i vrlo pokretno. A druga gimnastička točka bila je izvedena od članova ĐKB-a u Sarajevu. To je simbolička vježba, u kojoj na svaki pojedini detalj iz križarske himne slijedi odgovarajući gimnastički izražaj. Radi svoje jasne simbolike i lijepe izvedbe i ova se je točka publici jako dopala. Akademija je davana na izmaku božićnog vremena, pa je zato zgodno, da su u program uvrštene i dvije božićne pjesme, što su je uz vodstvo č. s. M. Gonzage Šoljić izveli M. Križari i M. Križarice iz osn. škole u Zavodu sv. Josipa: »Sveta noć« i »Klanjaj se, zemljo«. Pjesme, jako efektne po svojoj melodiji i sadržaju, izvedene su vrlo srdačno, živo i precizno. Jedna je točka, kao i govor br. Mesića, umetnuta mimo programa. To je Pergolesijeva »Aria«, što su je, iz blagonaklonosti prema Križ. organizaciji, izveli: na violini naš mali umjetnik A. Nevjestić i na glasoviru katedralna organistica gđica Josipa Crnobrat. Buru oduševljenja izazvao je, i na strani Križarske omladine, osobito pak naših križ. tečajaca i tečajki iz provincije, i na strani naših prijatelja na akademiji prisutnih, spontani govor preuzv. g. Nadbiskupa, koji nas uvijek rado ovako iznenađuje, ali ovaj je put to bilo još posebno srdačno. Iza recitaciie »Križar sunčanih dana« digao se je sa svog sjedala i nadovezujući na misli iz te zborne recitacije evocirao je krasne uspomene iz svojih srdačno-prijateljskih veza sa pok. Dr. Ivanom Merzom, koji se je tako rado navraćao u Sarajevo, a i inače s našim Nadbiskupom podržavao stalno korespondiranje. Istaknuo je Nadbiskup, kako je i on kao Biskup mnogo toga naučio iz razgovora s Dr. I. Merzom o Katoličkoj Akciji. Posebno se je opširno zaustavio pri zadnjem razgovoru s Dr. Merzom u Zagrebu, gdje ga je Dr. I. Merz također vazda posjećivao. Tu je Dr. Merz, kao da predosjeća svoju smrt, - a i bilo je to kratko pred njegovu smrt, - a s druge strane opet kao da predviđa buru i oluju, koja će se dizati protiv vođe Križarstva Dr. I. Protulipca, molio našeg Nadbiskupa: »Čuvajte Dr. Protulipca!« I, usporedivši Dr. Merza i Dr. Protulipca sa Davidom i Jonatom, sjetio se je sada preuzv. g. Dr. I. Šrić velikog značenja, što ga imade Dr. I. Protulipac za Kristovu obnovu u Hrv. rodu, svojim krasnim talentima, osobito pak velikim govorničkim darom, svojom pobožnošću, svojom revnošću, nesebičnošću i apostolskom strpljivošću (jer mogao je, - rekao je preuzv. g. Nadbiskup, - ne jedamput baciti sve skupa, a on toga nije učinio), i onda završio: zar ne će prokletstvo pasti na onoga, koji htjedne rušiti takova čovjeka? Na koncu je apostrofirao samoga Dr. Protulipca i zamolio ga, da i on nešto rekne prisutnoj Križarskoj omladini i njihovim prijateljima. Dr. Protulipac se je digao, premda jako nahlađen, održao oduševljen govor. Naglasio je sretnu slučajnost, što se je proslavom 10-godišnjice Dr. I. Merza započelo baš u Sarajevu, gdje je taj Merz nailazio na najviše razumijevanja, na prijateljstvo, na odlična savjetnika u osobi preuzv. g. nadbiskupa Dr. I. Šarića i na potporu. Podvukao je važnost Bosne po katolički preporod Hrvatskog naroda i pozvao bosansko Križarstvo, da ono prednjači. Napose je toplo progovorio seljačkim Križarima, da onda sinovski toplo apostrofira preuzv. g. Nadbiskupa i završi sa emfatičnim uzvikom, da Križarstva nitko ne će slomiti, jer je Križ. organizacija djelo Božjega čovjeka. Cijela je akademija ostavila na sve prisutne neobično dubok dojam. Klicalo se je oduševljeno i Crkvi, i Nadbiskupu, i Dr. Ivanu Merzu, i Dr. Ivi Protulipcu, i Križarskoj organizaciji. A dvorana je bila dupkom puna. Bili su tu i vrlo odlični prijatelji Križarske organizacije: presvj. g. Msgr. Dr. Marko Alaupović i kanonik Marko Nedić (druga dva kanonika nisu u Sarajevu), nadalje preč. g. Anto Alfirević D. I., rektor bogoslovije, križarski duhovnici, četrdesetak bogoslova, prov. glavarica »Kćeri Božje Ljubavi« u Sarajevu č. m. Milena Dlustuš sa kućnom i drugim svojini predstojnicama, izaslanice čč. ss. Milosrdnica, »Služavki Maloga Isusa«, i mnogi drugi odlični gosti. Sa »Lijepom našom« završena je ova lijepa Merzova proslava. Z, «U Merčevoj godini», Za vjeru i dom, Zagreb, siječnja 1938., br. 1, str. 6-7
U Merčevoj godini
Deseta godina prolazi od njegove smrti, prolaze vremena teška i sumorna. Duše nam prolama krik, strašan krik za njim, našim Ivanom, čežnja naša za njim silna je i elementarna. Oživjeti hoćemo Ivana, dovesti ga u ovu sredinu našu bolnu i rastrganu, uvesti ga u svu bijedu naših duša, razotkriti mu svu sićušnost naših srdaca. Želimo mu ispovijedati sebe, dati sebe ovako pune mržnje i ovako bez ljubavi... Bi li nas prepoznao? Zar nas se ne bi zastidio? Što bi nam rekao? On, divni muž nepokolebiva značaja, vjerno čedo Majke Crkve, sveti čovjek Božji. Deset je godina prošlo, i Ivana nema na zemlji! Ne možemo ga dovesti u svoju sredinu, on ne može više nikada doći među nas i više nam ništa reći. Ali ne, Ivan živi! Pravednik ne umire, on živi. Tko se hrani Euharistijom, taj vječno živi. Tko sačuva ljiljan čistoće, taj nađe naročit život na Srcu Isusovu. I zato će Ivan doći. Pohodiće zemlju o svojoj desetgodišnjici i taknuće mnoga, mnoga srca. Zapaliće mnoga, mnoga svijetla i izliječiti mnoge, mnoge rane. Valja mu izići u susret. Pripraviti putove za njega i žrtvovati mnogo, mnogo sebe. Njegovi se putovi zovu: mir, jedinstvo, Crkva, Bog i Ljubav... U Ivanovoj godini neka procvate mir i sazori jedinstvo, neka zavlada Bog po Crkvi i nada sve neke proključa Ljubav. U Ivanovoj godini neka svi budu kao Ivan, neisporedivi vitez. To je bitnost njegove godine: u sebi, u samima sebi oživjeti njega, usrkati u sebe njegovu dušu i napuniti sebe njegovim duhom. Načiniti propagandu za njega, reklamu, bučnu reklamu za Ivana, da svima, svima bude otkriven naš uzor. Mala djeca neka dobiju njegovo ime, neka niknu mali Ivani i Ivančice, neka i buduća generacija sazna o velikom čovjeku, o svecu naših dana. Merčeva godina! Što li će nam donijeti? Sreću ili bol? Sreću, što smo ga susreli u sebi: u ostvarenju bilo koje od njegovih brojnih vrlina i u osjećanju, da je duhom uz nas. Ili bol, što smo još jako, jako daleko od njegovih staza. |