«Pohod i spomenslovo na grobu dr. Ivana Merza», Novi list, ??? 10. svibnja 1941., br. 12

POHOD I SPOMENSLOVO
NA GROBU DRA IVANA MERZA

 

Zagreb, 9 svibnja. U subotu dne 10. svibnja navršuje se 13 godišnjica smrti dra Ivana Merza, osnivača i ideologa križarske organizacije. Dr. Ivan Merz poznat je hrvatskoj javnosti po svom opsežnom radu i borbi hrvatske križarske omladine za njene ideale.

Dr. Merz rođen je u Banjaluci 16. prosinca 1897. Nakon svršenih gimnazijskih nauka, otišao je po želji svojih roditelja u vojnu akademiju u Wienerstadtu. Međutim njegova duša nije bila zadovoljna sa vojničkim životom, te je poslije svršenog svjetskog rata pošao na studij filozofije u Beč, gdje je razvio veliku nacionalnu akciju osnivajući hrvatsko akademsko društvo »Hrvatska«. U Beču se je isticao u svim akcijama kao bezkompromisni hrvatski nacionalni borac. Iz Beča odlazi na studij u Pariz, gdje upoznaje katoličku akciju i počinje studirati Papine enciklike. Po povratku u Zagreb, započinje veliku borbu protiv svih neprijatelja katoličke crkve. Osniva orlovsku organizaciju, koja je zbog svojih načela i svog velikog Hrvatstva bila raspuštena god. 1929. U orlovskoj organizaciji razvija veliku akciju odgoja hrvatske omladine na vjerskom nacionalnom i socijalnom polju. Nažalost je dr. Merz poboljevao na očima već od svojih mladih dana, te je nakon operacije u, zagrebačkoj bolnici umro 10. svibnja 1928. god. Pokopan je 13. svibnja. Prijatelji, štovatelji i istomišljenici iz čitave Hrvatske duboko potreseni preranom smrti, priredili su mu veličanstven sporovod.

Nakon raspusta orlovske org. osnovana je križarska organizacija, koja je potpuno prihvatila i dalje provodila ideologiju dr. Ivana Merza. Danas ta velebna organizacija broji preko 50 tisuća članova i uspjesi njezinog rada na svim poljima omladinskog odgoja su očiti i veliki. Kroz najteže dana narodne borbe križari su bili uvijek bezkompromisni Hrvati, te su zbog toga mnogo puta bih zatvarani, proganjani a i ubijani. Dr. Ivan Merz ostavio im je kao zavjet da u crveno bijelo plavu trobojku upletu gorući križ, jer će samo pod tim simbolom izvojevati konačnu pobjedu.

Trinaestgodišnjicu smrti dr. Merza proslavit će križari ove godine na veoma svečan način. Zbog posebnih prilika, ove se godine neće držati svečana akademija, nego samo svečani sastanci. U Zagrebu će u nedjelju biti pohod na Merčev grob na Mirogoju, gdje će generalni duhovnik msgr. dr. Milan Beluhan održati spomenslovo.

- x.



«Brate Ivane», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 1

 

Brate Ivane!

 

Prigodom obljetnice Tvoje svete smrti, sjećamo se mi - Hrvatski Križari - Tvoga života i rada.

Obećavamo Ti, da ćemo uvijek slijediti ona načela, koja si Ti širio među hrvatsku omladinu.

Bog će biti početak i konac naših djela i nastojanja!

ŽRTVOVATI ćemo se za naše ideale, junački i nesebično!

EUHARISTIJA će nam u radu davati snage i jakosti!

APOSTOLAT će biti program života svakoga od nas i cijele naše organizacije!

Biti ćemo apostoli novoga doba i duha u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Duha Pravde, Istine i Ljubavi za sve bijedne i potlačene.

A Ti se - brate Ivane - moli za sve nas, da uvijek budemo i ostanemo samo

Novovjeki Križari



M. STANKOVIĆ, «Merzovim putem», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 3

 

Merzovim putem

 

1914. godina nazvana je krvavom godinom. Veliki je svjetski rat počeo svom žestinom. Rat, po opsegu i ratnim strahotama, najstrašniji u povijesti.

U sivoj, tmurnoj i turobnoj jeseni 1914 pošao je mladi Ivan Merz u vojnu akademiju, da ispuni želju svojih roditelja. Pošao je preko svoje volje, iz poslušnosti. I dok se njegovo mlado srce kidalo u nepoćudnoj atmosferi kadetske škole, baš u toj tmurnoj i teškoj jeseni, i još težem i zagušljivijem životu, Ivan Merz, mladić od 18 godina, napisao je u svome dnevniku i ove retke: »U crven-bijeli-plavi, ako upletemo gorući križ, koji će sve zlo uništiti, onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvršiti.«

Kako značajne riječi izrečene u tako teška vremena, od tako mladog čovjeka! Hoće li ih itko zapaziti pa tko će se još nadvirivati u dnevnik jednoga mladog kadeta?

Pa ipak, te će riječi odrediti pravac velikom omladinskom gibanju u Hrvatskoj…

 

Rat je svršio. Trebalo je dugo vremena, dok su zacijelile ratne rane. Hrvatska se našla u sklopu novih državnih granica.

A tad su kroz bijela sela i male gradiće naše proletjela prva jata hrvatskih Orlova. U Zagrebu im je glavni stan.

To je omladina, koja gori od ljubavi za Hrvatsku. Omladina, koja se potpuno stavlja u službu domovini, ali koji nosi križ, da ga uplete u crven-bijelo-plavu zastavu. Omladina sa suncem u duši, a najvećim znanjem u rukama.

Pred njom je Merz. Od mladića je postao muž. Sitno i djetinje lice dobilo je čvrste i odlučne crte. Majčin mezimac postao je jak čovjek, ideolog, vođa poratne katoličke omladine. Njegova pojava znači značajni preokret u životu hrvatske mladosti. Uz male izuzetke naša je omladina zatrovana liberalizmom u životu, malodušnošću i nepovjerenjem u vlastitu snagu i budućnost Hrvatske.

Orlovska omladina s Merzom na čelu nosi katolički pravac u životu Hrvatske, zdravo i vedro shvaćanje života, vjeru u vječnu jakost naših obitelji, nadu u sretnu budućnost Hrvatske, one Hrvatske, koja u znaku križa mora izvršiti u povijesti svoju ulogu.

Misli mladoga kadeta iz 1914 postale su djelom, djelom kojega je ostvarivala hrvatska omladina u svojim orlovskim, a kasnije križarskim redovima. U crven-bijeli-plavi uplitala je križarska mladost gorući križ za sreću Hrvatske.

 

Zašto spominjemo sve to? Ta već je 13 godina prošlo od one svibanjske subote, u kojoj smo zatvorili grobnu raku dra Ivana Merza. Zar nije Njegov lik izblijedio? Ili zar nam možda još nešto ima reći?

O da! Upravo ovoga Uskrsa, u ovom cvjetnom mjesecu, Merzov nam lik, duša Njegova i srce Njegovo opet govori.

Hrvatska, je slobodna, Hrvatska, je nezavisna, Hrvatska je samo naša. Hrvatska je pred ostvarenjem svoje povjesne uloge, u znaku križa, pod vodstvom svojih najboljih sinova.

Je li Merzova ideologija zatajila? Njegovo vedro, katoličko shvaćanje života? Njegovo povjerenje u vlastitu našu snagu? Njegova vjera u slobodu u povjesnu ulogu Hrvatske?

Upravo ovaj Uskrs dokazao je, kako je Merzova, naša, ideologija, jaka, trajna, realna. I zato na Merzov smrtni dan hrvatsko Križarstvo može samo jedno reći: Naprijed Merzovim putem! Naprijed, da ostvarimo povjesnu ulogu Hrvatske, pred nama je sveta crveno-bijelo-plava zastava za gorućim križem. I grb Hrvatske obasjan zrakama sa Petrove Stijene. Naprijed! Za Merzom!

M. Stanković.



Juraj DULČIĆ, «Prigodom Merzovih dana», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 3-4

 

Prigodom Merčeva dana

(Iz Hrvatske Madeire)

 

Došao je bio k nama, u naše strane, na naše blago podneblje, da potraži okrepe narušenu zdravlju. No on zaboravlja na sebe, na svoje tjelesno zdravlje, a traži tuđe dobro, tuđe duhovno zdravlje. On traži duše sebi bliske, duše ne sebične mladeži.

Ne drži On, po modernom shvaćanju, do mladosti svoje, do časti, do položaja. Ne mari za prigovore i zamjerke. Njemu je samo do Božje slave, do Božjega kraljevstva i do privrženika velikoga Kralja.

Pun Božjega duha i žara kao i svetačke unkcije hoće da pretoči i prelije svoje osjećaje u mlade duše, koje će ga najbolje shvatiti, a koje su ležale inače kao zdravo zrnje na ledini, izloženo nepogodama vremena.

On je došao k ovoj ledini, da je proore. Ali dok se je dugo smišljao, hoće li se zariti jakim ili laganim plugom, čvrstim mašklinom ali neosjetljivom motičicom; hoće li se pregnuti radom oko odraslih stabala ili nježna bilja i kad se sumnjalo hoće li se uopće uspjeti, ili dočekati neuspjeh, on je odlučnim zahvatom bez obzira i straha zasadio jaku korjenicu najizrazitijega stabla na katoličkoj njivi kod nas, stabla orlovske ideje i organizacije. Njegov je zahvat bio u smislu Cezarova aforizma: veni, vidi, vici.

Merz je kao magnet privlačio i okupljao oko sebe omladinu, željnu svjetlosti i vedrine, željnu kršćanskih vidika iz mutne atmosfere ondašnjih dana. On je to mogao ne samo s toga, što su mlada srca bila kao suha zemlja žedna rose i kao cvjetni pupovi željni poljupca jutarnjega sunca, nego i s toga, što, je sveta Božja ideja preko Njega bila kao rosa i kao sunce za ta mlada srca. Imao je on moć u sebi. Nije samo govorio riječju, nego je još više primjerom i životom svojim pokazivao, kakav mora biti svijet, a u prvom redu, .kakav mora biti »Orao«, po kojemu se ima preporoditi svijet. Mjerilo, snagu i oduševljenje u tomu crpio je dr. Merz iz nepresušiva vrela, koje je, veselilo mladost Njegovu. Svagdanja mu je hrana bila Sv. Euharistija, najdraži molitvenik Rimski misal, kojim je liturgijski pratio sv. Misu, a osobitom je čašću džao dvoriti kod sv. Žrtve, on, doktor i profesor, koji je po umu i erudiciji mogao sjediti na sveučilišnoj katedri. Euharistično, da ovako rečem, Njegovo žiće održavalo se je u oku, obličju, u kretnjama i riječima, u jednostavnosti i iskrenosti, pa je, to djelovalo i osvajalo, osobito idealnu mladež.

Došao je i k meni, da posjeti moje orlovsko gnijezdo. Kako smo ga željno čekali! A kako je on lijepo govorio mladeži o presv. Euharistiji, o Lurdu, o Rimu, o omladinskim organizacijama svega katoličkoga svijeta! Nije kod Njega bilo želje za isticanjem, nego je naprotiv uvijek sebe sakrivao, a otkrivao iz duboka, uvjerenja sadržaj i punoću srca, koje se je kao rijeka vrhunaravnim darovima - da ovako rečem - prelijevalo preko korita. Pri tom je izgledao kao biće iz viših, mističnih strana, kao Božji poslanik, kao Kristov apostol. Dojam je bio jak, dubok. Mladež je okom i srcem, pila svaku Njegovu riječ, prisutni se stariji divili, a otsutni, žalili, što nijesu slušali Božjega čovjeka. Tješili su se ipak željom i nadom, da će Ga i oni moći jednom čuti i slušati.

I samim svećenicima znao je pok. dr. Merz davati naputaka i savjeta. Oni su ih sami željeli i tražili - kao od Božje duše. I Njegovi su savjeti bili umjesni i primljeni zahvalno i s počitanjem. Izlazili su naime iz srca produbljena i prekaljena kršćanskim,  katoličkim idealizmom! Krivo -bi mogao tkogod pomisliti da se je time…



Ing. K., «Merz i hrvatski povijesni dani», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 2

 

Merz i hrvatski povjesni dani

 

Nije dugo živio. Ostavio nas je u 32. godini. Pred 13 godina je umro. Makar je malo bio s nama i premda smo već dulje bez njega, ipak On i danas živi. Živi i U sadašnjim našim događajima. Živi On sam i po svojim idejama i po svojim ljudima.

Već onda je dao smjernice, već onda je stvarao ljude za ovakovu današnjicu. Odgajao je mladost, koja će pomagati u pripravljanju minulih dana. Odgajao je mladost koja će znati raditi za ostvarenje onih želja koje su se oduvijek nalazile u srcima svakog Hrvata-katolika, pogotovo svakog našeg mladog čovjeka.

Postavio je princip vjerovanja, dosljednosti, samozataje, žrtve i radikalizma.

Ta su načela pobijedila. Dakle i On, kao i brojni poginuli i živi hrvatski heroji imali su pravo, kada su sretnu budućnost Hrvatske temeljili na naraštaju žrtve i samoprijegora.

Razgovarao sam ovih dana s ljudima, koje je služba domovini prenijela iz naših organizacija na druge dužnosti. Svaki je od njih zadovoljan zbog svakog časa što ga je proveo u Merčevoj organizaciji, i što se sam žrtvovao za one ideje koje su Njega prerano iscrpile.

Samo ljudi odgojeni u žrtvama i disciplini mogu odoljeti svakovrsnim i najgorim naletima i progonima i dosljedno ići putevima na kojima smo stvorili Nezavisnu Državu Hrvatsku.

I On, naš Križarski vođa i uzor osobito je naglašavao i postavio kao osnovna načela sve vrline, koje mogu resiti mladog, nesebičnog hrvatskog i katoličkog borca.

Ovako gledajmo na veličinu i ulogu našeg dragog Ivana u životu naše vjere i naše domovine.

Nije se naš Ivan postavio na ćelu oružanih drugova, jer nije bio za to, ali otkrio je i popularizirao drugo jako i uspješno oružje. Naoružao je naš duh - duh svojih mladih boraca velikim i jakim idejama.

U toj svojoj zadaći potpuno je uspio. Naoružao je za svog života. brojnu mladost, sada odlične radnike. Ostavio je za sobom veliku vojsku mladih ljudi, koji su bili na sve spremni za Boga i Domovinu.

Rekao nam je: unesite Križ u hrvatsku trobojku! Njegovu su poruku izvršavali Orlovi i Križari!. Pridonijeli su veliki dio u oslobodilačkoj borbi hrvatskog naroda. Zato pravom i velikim zadovoljstvom možemo uskliknuti: Ivane dragi, obnovljenje Države Hrvatske i Tvoja je pobjeda!

Merz je dionik ne samo već ostvarenog prvog dijela programa. On će sudjelovati i u životu i izgrađivanju naše drage Države. I dalje će se u našim organizacijama odgajati po njemu istaknutim načelima, brojni mladići - koji će se kao izgrađeni karakteri staviti na raspolaganje našim biskupima da ih upotrijebe u Božjem radu. Stavit će se i na zapovijed dragog Poglavnika da s nama raspolaže za što bolju i korisniju izgradnju Nezavisne Države Hrvatske

Upravljanje našim narodom bit će beskrompromisno-hrvatsko, bit će i katoličko. Prošla su vremena štetnih ideja. Otišli su i otići će nosioci hrvatskom narodu stranih ideologija. Hrvatska se oslobodila svih tlačitelja i neprijatelja i postala je samostalna. Riješit će se i domaćih proizvođača otrovnih ideja i vratit će se vjeri otaca naših, pa će opet postati Božja.

A mi smo uvijek radili, željeli i govorili: Domovina naša mora biti nova, Božja i Hrvatska!

I dragi je Ivan živio za ostvarenje Božje i slobodne Hrvatske.

Danas, kada veseljem i zadovoljstvom proživljavamo ostvarivanje naših težnja, sjećamo se dubokom zahvalnošću našeg Ivana Merza - jednog od preteča novog doba i na godišnjicu Njegove smrt ponovno obećavamo da će nas dulje voditi u izgrađivanju Božjeg Kraljevstva u našoj dragoj Državi Hrvatskoj Njegovo geslo: Žrtva, Euharistija, Apostolat!

Ing. K.

 

»IVANOV KATOLICIZAM - VEC ONDA, U BEČU 1920. - NIJE NI KULTURNI, NI POLITIČKI, NI SOCIJALNI, NI ESTETSKI KATOLICIZAM, NEGO KATOLICIZAM KRISTA, KATOLICIZAM DUŠE, KATOLICIZAM RELIGIJE, KATOLICIZAM VJEČNIH VREDNOTA, KOJI, DAKAKO, OBUHVAĆA ČITAVOG ČOVJEKA I SEBI PODREĐUJE SVE OSTALO, U VIDU VJEČNOSTI«.

DR. KNIEWALD: Životopis, str. 114.



Križar, «On nam manjka», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 2

 

On nam manjka

 

Prošle je 13 godina, od kada je iz naše sredine nestalo jakog i velikog čovjeka. Nestalo je sveca, patnika i borca - nestalo je Dr. IVANA MERZA.

Nestanak su dr. Ivana Merza osjetili ne samo hrvatski Orlovi i Orlice, nego je gubitak tako izgrađenog pojedinca osjetio sav naš javni katolički život. Svi smo osjetili da je nestalo jednog od najjačih! Ali kolikogod bio za javni katolički život težak udarac smrt dr. Ivana Merza, ipak je orlovsko-križarski pokret najviše osjećao manjak čovjeka kao što je bio naš Ivan. Osjećali smo Njegov nestanak onda, a osjećamo i danas - nakon 13 godina!

Nije ovo napisano samo onako, da se nešto napiše prigodom obljetnice smrti dr. Merza i da se nekako komemorira Njegova prerana smrt. Ne, smrt i gubitak dr. Merza danas teško osjećamo, za to smo ovo i napisali.

Manjkaju nam ljudi onako duboko izgrađenog katoličkog uvjerenja, manjkaju nam ljudi koji bi poznavali savremene probleme katoličkog javnog života i djelovanja. Manjkaju nam oni koji bi ne samo poznavali sve probleme, nego i oni koji bi znali sve te probleme s pravog katoličkog stajališta - rimskog stajališta - ocjenjivati, riješavati i riješiti! Danas nam treba ljudi - intelektualaca, koji bi poput dr. Ivana Merza proučavali katoličku doktrinu, a ne treba nam onakovih, koji se zadovoljavaju s malim poznavanjem katoličkih istina. Ljudi, kojima te vjera biti »rationabile obsequium« potrebni su današnjoj hrvatskoj katoličkoj generaciji.

Ali nam još više manjka i drugi Merz - Merz svetog, isposničkog i molitvenog života. Znanje i umijeće bez praktične primjene u životu ništa ne vrijede! Život i djela moraju biti najbolja potvrda našem mišljenju i našim načelima! Merz je bio u svom životu konsekventan, bio je uvijek praktičan katolik - u pravom smislu riječi. Milošću je, vlastitom energijom i velikim žrtvama dostigao stepen savršenosti, koji bi morao biti ideal svakom katoličkom intelektualcu. Nije dr. Merzu bio katolicizam ništa drugo, nego program života, života punog žrtve, rada, samoprijegora, akcije i velikih djela. Takovih ljudi nemamo - takovih nam ljudi danas treba!

A manjka nam i Merz - ostvarivač velikih nacrta i ideja. Manjkaju nam ljudi koji će praktički i ispravno primjeniti smjernice za naš javni katolički život i naše djelovanje u smjeru apostolata Kristovih načela u Hrvatskoj.

I danas - nakon 13 godina - osjećamo Njegov gubitak, osjećamo da bi nam Njegova prisutnost bila prijeko potrebna, da bi nam On najbolje znao pokazati put kojim moramo ići i kako moramo raditi.

Danas nama - u našim križarskim redovima - manjka svetaca, patnika i aktivista Merzovog tipa. Manjka nam velikih ličnosti!

Katolici smo i znamo, da Svemogući upravlja svime što se u svijetu događa, i znamo da je Providnost odredila, da naš brat Ivan dođe k Ocu Nebeskome onda, kada je to baš trebalo.

Mi to znamo, i premda teško osjećamo manjak i prazninu nakon odlaska dr. Merza, čvrsto vjerujemo, da On moli za nas i svojim molitvama najbolje koristi hrvatskim Križarima.

KRIŽAR



«Posjet grobu dra Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 11. svibnja 1941., br. 18, str. 2

 

Posjet grobu dra Ivana Merza

 

JAVLJAMO SVIM KRIŽARIMA, KRIŽARICAMA I PRIJATELJIMA NAŠE ORGANIZACIJE, DA ĆEMO U NEDJELJU DNE 11. SVIBNJA OVE GODINE POSJETITI GROB NAŠEG UZORA I PRVOBORCA DR. IVANA MERZA NA MIROGOJU.

SASTANAK JE U TRI SATA POSLIJE PODNE KOD SAMOGA GROBA.

POZIVAMO SVE SLJEDBENIKE I POŠTOVAOCE POK. DR. IVANA MERZA DA NAM SE PRIDRUŽE I TIME ODADU POČAST VELIKOM POKOJNIKU.

POSLIJE POSJETA GROBU DR. IVANA MERZA, POSJETIT ĆEMO GROBOVE DR. AVELINA ĆEPULIĆA I O. BRUNE FORETIĆA D. I.

BOG ŽIVI!

PREDSJEDNIŠTVA

VELIKOG KRIŽARSKOG BRATSTVA

VELIKOG KRIŽARSKOG SESTRINSTVA



L., «Dr. Ivan Merz», Hrvatski glas, ??? 11. svibnja 1941., br. 84

 

Dr IVAN MERZ

IZ KRIŽARSKIH REDOVA PRIGODOM TRINAESTE OBLJETNICE SMRTI

 

Zagreb, 10. svibnja 1941.

Danas se navršilo 13 godina od smrti poznatog organizatora orlovske i križarske omladine, prof. dr. Ivana Merza. Nesumljivo je, da je dr. Ivan Merz odigrao važnu i značajnu ulogu u životu organiziranih katolika u Hrvatskoj.

Rođen i odgojen u sredini koja mu nije odgovarala, i koja ga nije razumjela, dr. Ivan Merz se velikim samoprijegorom izrađuje se u potpunog katoličkog intelektualca i postaje savremeni apostol katoličke omladine. Svojim je dubokim i produhovljenim životom poslao najizgrađenijim katoličkim čovjekom kod nas, a odatle proizlazi njegova velika i odlučna značajnost.

U Francuskoj je upoznao veliko djelo Pija XI. - Katoličku Akciju. Upoznao je i shvatio, da samo nepolitičan rad katolika pod vodstvom crkvene hijerarhije i odgoj savjesti u smislu socijalnog apostolata mogu biti jedini preduvjet jačoj, dubljoj i uspješnijoj djelatnosti katolika u današnjim vremenima. Mladi je dr. Merz shvatio važnost i stvarnu vrijednost načela Pija XI. i prva mu je zadaća bila, da ta načela provede u život katoličkih omladinskih organizacija u Hrvatskoj. Pod vodstvom se dr. Merza - pred 18 godina - razvio u Hrvatskoj jak, mlad i poletan pokret, koji je potpuno usvojio načela Katoličke Akcije i u svome ih radu primjenjivao. Hrvatsko je Orlovstvo postalo avantgardom Katoličke Akcije, a dr. Merz njenim pionirom. Mnogi nijesu razumjeli dr. Merza ni Orlovstvo i ona načela, koja je Merz donio u Hrvatsku. Danas su, međutim organizirani katolici u Hrvatskoj načelno prihvatili načela Katoličke Akcije, za koju je dr. Merz cijelog svog javnog života radio.

Dr. je Merz - iscrpljen od velikih napora i žrtava – umro, a svoj je život žrtvovao za Hrvatsko Orlovstvo. Žrtva je dr. Merza donijela velikog ploda. Orlovi su nastavili radom, a kada su od šesto-siječanjskog režima raspušteni, njihovo su djelo nastavili Križari, koji već preko 10 godina djeluju po načelima, koje je dr. Merz uvijek zastupao. Merzovo pokoljenje organizirane omladine izvršilo je u Hrvatskoj veliku zadaću. Veliki je broj hrvatske omladine - seljačke, radničke i djačke - odgojen u Križarskim redovima. Mnogi su istaknuti ljudi našeg narodnog života bili članovi Merzovih organizacija, i u njima dobili temelje za svoj kasniji rad u narodu.

I danas, kad je obnovljena Nezavisna Država Hrvatska, ideje, koje je zastupao dr. Ivan Merz, nisu izgubile od svoje suvremenosti. Križari i Križarice su otvoreno i jasno istakli, da će svojim radom i dalje nastaviti - jer Hrvatskoj danas najviše treba jakih i značajnih pojedinaca. Križarstvo će odgojiti nove ljude, kojima će uzorom biti pokojni prof. dr. Ivan Merz, čiju trinaestu obljetnicu smrti danas komemoriramo. Uvjereni smo, da će ljudi Merzova duha Hrvatskom Narodu najbolje poslužiti.

L.



A. SEKULIĆ, «Dr. Ivan Merz i naš vijek», Nedjelja, Zagreb, 18. svibnja 1941., br. 19, str. 2

 

Dr. Ivan Merz i naš vijek

(Govor održan na grobu dr. Merza dne 11. V. 1941.)

 

U praskozorje hrvatske slobode, kada se okupana krvlju vlastitih sinova, nakon tisućgodišnjeg robovanja rađa nova Hrvatska, okupili smo se oko groba, kojega resi obična granitna siva ploča. U vrijeme krvavih i povjesnih dana ranjene Evrope, kada u svesilnom potresu umire dostojanstvo čovječjeg bića, kada vječni Bog svojom rukom ispisuje tajnovitu stranicu naše povjesti, mi, eto, stojimo kraj groba čovjeka Božje blizine, kraj groba velikog i svetog čovjeka.

I dok je pred, nama neizvjesnost, budućnost skrivena velom tajne, čini mi se, da smo grobu dr. Ivana Merza došli, da potražimo utjehu, svoje utočište. Čini mi se, da smo došli, da mu kao Bratu kažemo sve boli, da suzama nakvasimo ovu svetu hrvatsku grudu, koja već 13 godina skriva njegovo mrtvo tijelo.

Naš dobri Brat će nas razumjeti…,

jer je dr. Merzu bilo savremeno raspadanje »Novog svijeta«, trulog i poganskog, bezbožnog. Da, On će nas razumjeti, jer njegova smrt pada baš u vrijeme kada su se sami temelji bez ugaonog kamena strahovito potresli, da se eto u naše dane poput sna rasplinu, da ih gotovo zauvijek nestane. A veličina dr. Iv. Merza baš nam je u ove dane tako draga, tako bliska i…

(Nastavak na strani 6.)



A. SEKULIĆ, «Dr. Ivan Merz i naš vijek», Nedjelja, Zagreb, 18 svibnja 1941., br. 19, str. 6

 

Dr. Ivan Merz i naš vijek

(Nastavak sa 2. strane)

 

… svemu i nijekati Boga, ali neka stupe u život i neka trpe tjelesno i duševno, pa neka reknu, je li glupo stajati u studenoj crkvi i gledati »kerefeke« tihe mise. I opet se tu strpljivo stoji i uviđa, da je bol potrebna i da ona zaista nije ništa obzirom na Krista koji je pokazao, da u pogledu na vječnost, to nije ništa« (Dr. Kniewald: Iv. Merz, str. 87«).

Divnih li riječi heroja Ljubavi!...

Ali, dr. Merz je pošao još dalje… On je svijestan, da se sve prirasline periferijskih sila - kao anormalne – odstranjuju dubokim intimnim prijanjanjem uz najnutarnjije najpunije središte svega života: Krista Kralja. On zna, da naša duša teži za izvorima čistih voda i da je nemirno srce naše…

Savremeni čovjek nalazi se na rubu propasti, jer su svi problemi odgojni, privredni, društveni i politički izgubili svoju vrijednost, svoj kauzalitet, jer su postavljeni samo teoretski, pa nam dosljedno tome izmiče ono tragično pitanje, koje bi poput zrake sunca rasvijetlilo tmine naših problema, koje bi u svojoj punini dalo naslutiti izgubljenu sreću. To kobno, zaboravljeno pitanje je: Što je čovjek? Tijelo bez duše? Duša bez tijela..., ili duša i tijelo skupa? - Najposlije, što mi tako brižno želimo sačuvati, od propasti spasiti? Veliki odgovor: to je život. Život u svom duh. dostojanstvu, u svojoj unutarnjoj punini tajanstvenosti, život naš obični, svakidašnji... U potrazi za čovječjim dostojanstvom za obnovom svijeta dr. Merz zna, da čovječanstvo nalazi i obnavlja sebe nalazeći i obnavljajući konkretnog čovjeka, čovjeka u punom značenju te riječi sa svim komponentama koje sačinjavaju njegov život. Stoga Ivan svojim gotovo neznatnim svakodnevnu svojoj nutrini tako shvatljiva. U naše vrijeme, kada tisuće srdaca, koja su teško pogođena i duboko ranjena u nemilosrdnoj i bezobzirnoj sadašnjosti, puna gorčine glasom punim bola pitaju: kako Bog u svojoj Dobroti može toliko zlo dopustiti? izdiže se lik dr. Iv. Merza u punoj svojoj veličini i sjaju.

Merz, kroz koga je u početcima krvave tragedije progovorio uporni vitalitet i duboka težnja s mističnim uranjanjem u transcedentalnu stvarnost, premda i sam umjetnik i pjesnik, nije se nikada gubio u očajnom i beznadnom jadikovanju, niti u pasivnom znanju u film duhovnog i socijalnog previranja, koje je polako, ali sigurno dovodilo na rub propasti čovječanstva.

Sa dubokom vjerom u Boga, svijestan da po volji Providnosti primajući boli i patnje kao dar Neizmjernog ljudi postaju ljepši, čišći i produhovljeniji naš Ivan piše: »Danas sam se pričestio i kod toga dođoh do uvjerenja, da je sva historija krvlju ispisana; da su sve kulturne vrednote produkat boli. Bol je spasavala čovjeka od mlitavosti; ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoznatom, još većom boli. Tko hoće da razumije kulturu, mora da je trpio, ne samo duševno, nego i tijelom. Teško, grozno! Gospoda teoretičari, što sjede u toploj sobi, mogu se rugati nim vježbama, molitvom i samozatajom gradi veličanstveno prijestolje u svojoj nutrini Neizmjernom i Vječnom. Stupajući putem vlastite obnove dr. Merz postaje i pionir obnove Hrvatskog Naroda u prvom redu i prije svega njegove omladine. U životu nisu važne riječi koliko djela. Sam dr. Merz piše: »Kristovu vjeru treba širiti u crkvi i izvan nje, same propovjedi ne će toliko djelovati, koliko ličnosti koje ostavljaju neizbrisiv trag u svojoj okolini…« (Dr. Kniewald, dr. Iv. Merz, str. 113).

I kada danas kraj Njegovog groba, kraj groba našeg dragog Brata, sjećajući se na tužni dan njegove smrti prije trinaest godina, u tihom bolom stojimo, ne možemo a da u ovim sudbonosnim danima ne dignemo srca pred prijestolje Svevišnjeg i da zahvalimo za sva dobra što nam ih je udijelio dajući Hrvatskoj velikog i i svetog čovjeka…

Već 13 godina kako je prekinuta nit jednog mladog i svetog života, već punih 13 godina osamljen Roditelj dolazi na grob svog Jedinog sina, već 13 godina mladost hrvatska dolazi na grob vođe života mladosti…

Tužnim, ali u Bogu zahvalnim srcem danas cvjetna budućnost nove, katoličke, svete Božje Hrvatske diže svoj pogled u svijetle visine, a nad grobom kliče:

Neka je vječna slava dr. Merzu!

A. S.



R., «Obljetnica smrti dr. Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 18. svibnja 1941., br. 19

 

Obljetnica smrti dra I. Merza

 

Ove godine je po prvi put u Državi Hrvatskoj proslavljena godišnjica smrti dr. Ivana Merza, uzora križarske organizacije, najelitnije omladinske organizacije u Hrvatskoj, koja je svojim nesebičnim radom kroz godine izgrađivala mlade duše u vjernosti Bogu i svome Hrvatskom narodu, te na taj način mnogo učinila za Hrvatski Narod.

Hrvatsko novinstvo je ove godine objavilo više članaka u počast pok. dr. Ivana Merza. Čitali smo lijep uvodnik o dr. Ivanu Merzu u »Hrvatskom Glasu«, i prigodan članak u »Novom Listu«. Od pokrajinskih listova pisalo je varaždinsko »Hrvat. Jedinstvo« o ličnosti i radu dra Ivana Merza.

Na samu godišnjicu smrti, u subotu dne 10. svibnja održana je svečana priredba na Hrvatskoj Državnoj Radio-postaji Zagreb. U 2.40 sati poslije podne br. ing. Nikola Kirigin održao je predavanje

O ličnosti velikog pokojnika, a iza toga je br. Ljeposlav Perinić recitirao pjesmu Don Jure Dulčića »Vitezu Križa dru Ivanu Merzu«.

U nedjelju dne 11. svibnja u 3 sata poslije podne sastali su se zagrebački Križari i Križarice i ostali poštovaoci dra Ivana Merza na njegovom grobu na Mirogoju. Predstavnici zagrebačkih Križara i Križarica položili su vijence na grob dr. Ivana Merza, a generalni duhovnik križarske organizacije msgr. Dr. Milan Beluhan je nad grobom izmolio molitve za pokoj duše dra Ivana Merza i njegove majke gđe Terezije Merz, koja počiva uz njega. Iza molitava održao je član vodstva Velikog Križarskog Bratstva br. Ante Sekulić govor, u kojem je istaknuo veličinu dra Ivana Merza i njegovo značenje u historijskim vremenima u kojima živimo. Govor brata Sekulića donosimo u ovom broju.

Ovom spomenu na Mirogoju prisustvovali su osim velikog broja zagrebačkih Križara i Križarica i članovi Velikog Križarskog Bratstva i Sestrinstva, nekolike križarskih duhovnika, kao i otac pok. dra Merza g. Mavro Merz.

Od prijatelja križarske organizacije, koji su bili na grobu spominjemu g. prof. Dušana Žanka, intendanta Hrvatskog Državnog Kazališta u Zagrebu, dra Ivana Schreicheisa i dra Dragu Cerovca.

Poslije spomena na grobu dra Ivana Merza posjetili su prisutni i grobove križarskih prvoboraca pok. dra Avelina Ćepulića i pok o. Bruna Foretića, gdje su se pomolili za njihovo duše.

R.