M. STANKOVIĆ, «Krist Kralj», Za vjeru i dom, Zagreb, listopad – studeni 1943., br. 8-9

Krist Kralj

Pod tim naslovom pronašle smo jedan Merčev članak. Papir je već davno požutio, ali oštro urezana slova jednako su svježa. Izgleda da je to koncept, jer ima dosta izpravljenih rieči i rečenica. Ne znamo koje je godine pisan, ali bit će neposredno iza Misijske izložbe u Rimu godine 1925. Možda je već negdje i odštampan, makar nam se čini, da je koncept.

Ali mi ga radi sadržaja predajemo našim najmlađim pokoljenjima jer je za mlađi djevojački sviet i pisan.

 

»Kada smo se ove godine šetali Misijskom izložbom u Rimu, imali smo prilike da pregledamo jednu dvoranu, koja je bila dugačka više stotina metara. S jedne i s druge strane visjele su ogromne zemljopisne karte, statistike, izvještaji raznih redova. U prvi mah se čovjeku činilo, da je došao u ratno ministarstvo, u kojemu se stvaraju nacrti za osvajanje svieta. Za osvajanje? A gdje su puške i topovi? Gdje je ubojito oružje? Tko je vojskovođa toj velikoj vojsci, koja će da osvoji sviet?

Jamačno je pri tome svaki hodočastnik osjetio u Misijskoj izložbi, da je Krist Kralj i da je Krist Bog. Jer koji čovjek na svietu imade toliku kraljvinu? Koja kraljevina traje tolike tisuće godina? U Rimu osjetite, da je Crkva Božje djelo, da je Krist Bog.

I upravo prošla Jubilejska godina, koja je u Rim primamila mnoge stotine tisuća katolika, raznih naroda i rasa, učvrstila je u svima sviest o Kristovom Kraljevstvu na zemlji. Nije čudo, da je Sveti otac Papa Pio XI. upravo na izmaku Jubilarne godine upravio svim katolicima svieta okružnicu, u kojoj govori o značenju Kristova Kraljevstva naređujući, da se uzpostavi jedna nova svetkovina – posvećena Kristu Kralju. Ta se slavi zadnju nedjelju prije Svih Svetih. Ova je svetkovina od osobite važnosti upravo za naša udruženja. Mogli bismo reći, da je ta svetkovina najbolji izražaj onoga za čim teži Katolička Akcija.

A kako to'

Mi u našim udruženjima hoćemo da odgajamo članice za KATOLIČKI SOCIALNI APOSTOLAT, to jest svaka naš članica mora znati, kako će Krist postati Kraljem naših duša, naših obitelji i cielog ljudskog družtva.

Krist Kralj u NAŠIM DUŠAMA. Kako to postizavamo? Da proučavamo katoličke istine i da živimo po njima, obavljamo dnevno razmatranje, poglavito na temelju svete Liturgije. Izčekujemo Krista Kralja u Adventu, promatramo njegovu poniznost u jaslicama, činimo s Njim pokoru u Korizmi, radujemo se s Njim o Uzkrsu. Ako budemo o Njemu dnevno razmatrale, naša će duša postati slična njegovoj. I naša će vanjština postati slična Njegovoj. Bit ćemo čedne u nošnji, u zabavi nećemo mi živjeti, već će Krist živjeti u nama.

Krist mora da postane KRALJEM OBITELJI.

Obitelj je prva i temeljna stanica ljudskog družtva. Ona imade zadaću da se u njoj rađaju i odgajaju djeca koja će Krista priznati svojim Kraljem. Krist je već po sebi sveti bračni ugovor uzvisio na sakramenat. Ta Krist je Kralj u obitelji, kada je brak svet, jedinstven i nerazrješiv. Naša udruženja odgajaju apostole svetog, jedinstvenog, nerazrješivog sakramentalnog braka. Bez takvog braka narodi neminovno jure u propast.

KRIST KRALJ DRUŽTVA. Nije dosta da mi Krista priznajemo Kraljem u privatnom i obiteljskom životu. Krist mora da postane Kraljem i cielog javnog života. On je Bog i Gospodar svega. Mi smo članice rojujuće Crkve – Ecclesiae militantis – Svaka je kršćanka vojnik, a poglavito ona, koja ratuje pod zastavom katoličkih udruženja. Zato je naša dužnost da posvuda postanemo apostolima Kristova Kraljevstva naglašujući, da katolkinja ne može biti članicom onih udruženja gdje se Krist ne priznaje Kraljem. A što se tiče družtva u kojem moramo svi biti, jer je to nuždno družtvo naše mora da je nastojanje, da sustavnim odgajanjem naroda težimo za onim idealom, što su nam ga Pape zacrtali.

I evo, Sveti Otac Papa, svojom okružnicom, koja počinje riečima QUAS PRIMAS obvezao nas je da odsele još junačkije poradimo za Kraljevstvo Kristovo, u dušama pojedinaca, u obiteljima, u udruženjima u državi i u ljudskome družtvu. »Razgledao sam u noćnom viđenju i ovo u oblacima noći kao Sin Čovječji… I dade mu moć i čast i Kraljevstvo i svi će puci, plemena i jezici Njemu služiti. Moć Njegova, moć vječna, koja se ne će skršiti i kraljevstva njegova, ne će nestati« (Dan. 7, 13, 14)

On je želio, da se te duše povežu, da žive u nekom jedinstvu, zajednici, da se opašu zavjetom siromaštva, čistoće i posluha i da njihov rad ne bude raztrgan, razbacan, pojedinačan, već sustavan, zajednički rad pod vodstvom Crkve. Merz je želio da se kod nas osnuje svjetovni red, čiji će se članovi posvetiti apostolatu. On sam nije dospio taj svoj plan ostvariti, ali on je posadio biljku, koja živi i raste. Raste unutar križarskih redova. Razbujala se o desetgodišnjici njegove smrti, a o petnaestgodišnjici učvrstila se sasvim.

To je treći životni pravac djevojke. Pravac, u kojemu se sastaje materinstvo i redovničtvo. Taj pravac traži, da se živi u svietu, ali ne od svieta. U redovitom svome zvanju, ali u običnom odielu. Izvan svoga redovitog zvanja članice takve družbe posvećuju se radu u Križarstvu, na karitativnom području, u župama. Njih čekaju bolestnici, zapuštena djeca, siromašne obitelji. Njihov je rad vrlo širok, jer obuhvaća. sve smjerove katoličkog djelovanja, ali dakako, Katolička Akcija i pokršćanjivanje radne sredine je prva stvar. Mogu živjeti zajednički, a mogu biti i na svome redovitom mjestu u pokrajini.

A sve ih veže apostolski žar, koji se mora temeljiti na dubokom unutarnjem životu. Na životu molitve, šutnje i mrtvenja. Zavjeti su kruna u oblikova-nju  svjetovnih   redovnica.

Zašto  to pišemo   baš  sada,  u  ovom mjesecu, o 15-godišnjici Merčeve smrti, u vrieme, kad je ratni vihor dosegao vrhunac?

Zato, jer je blagdan Krista Kralja najveći blagdan naših svjetovnih redovnica. Sve je Njemu posvećeno i sav rad njihov ide za uzpostavom Njegova Kraljevstva.

I zato, jer je Zajednica Krista Kralja Merčevo životno djelo, Merčev životni plan. On joj je i osnivač i zaštitnik.

I zato, jer upravo ova ratna vremena, kojima ne vidimo ni kraja ni rješenja, pokazuju, kako je taj način života i rada potreban i suvremen.

Evo trećega poziva u životu katoličkih djevojaka, Križarica. On je uz materinski poziv i redovničtvo samo novi prilog mladih katoličkih djevojačkih duša za obnovu Hrvatske u Kristu. Za suradnju s Crkvom u njezinoj odkupiteljskoj misiji.

 

M. STANKOVIĆ