Svećenik u civilu

Ljeti god. 1927. boravio je dr Merz na Hvaru. Tada sam i ja imao sreću upoznati ga. Bio sam zapravo još diete, ali je i na mene njegova pojava ostavila neizbrisiv dojam. Još i sad se sjećam njegovog vedrog i ljubeznog smieška, i premda o njemu nisam znao ništa više nego da je Orao i član HOS-a, svaka njegova rieč urezala mi se je u dušu. A jednako su osjećali i svi drugi. I u njegovu se životopisu spominje kako se na Hvaru šaptalo o »nekom mladom svećeniku u civilu«. Njegov intenzivni duhovni život koji se odražavao na svoj njegovoj vanjštini, njegovo liturgijsko proživljavanje sv. Mise, kao i njegovo čitavo držanje u crkvi i vani bili su za sve koji su ga vidjeli i upoznali jedno odkriće.

I sad mi se čini da taj »glas puka« koji je govorio o »svećeniku u civilu« nije bio baš ni tako pogrešan. Ta zar ne govori i sv. Petar u svojoj poslanici, vjernicima svjetovnjacima »vi ste sveti narod, kraljevsko svećenstvo… svećenstvo duhovno, da prinosite duhovne žrtve«… A zar nas Merz nije bio najuzorniji primjer baš toga laičkog svećeništva?

U Novom je Zavjetu samo jedan Veliki svećenik Isus Krist. Ali je i svaki vjernik kao dio njegova Tiela ujedno i dionik njegove svećeničke funkcije, funkcije posrednika između Boga i ljudi. Mi postajemo dionici njegova svećeništva kad prinosimo Bogu naše svakdane žrtve sjedinjene s njegovom žrtvom, žrtvom Križa i žrtvom sv. Mise. Dakako samo svećenik vlašću podieljenom mu po svetom redu može da obnavlja Kristovu žrtvu u sv. Misi, ali svaki vjernik ima pravo i dužnost da s tom žrtvom sjedini i svoje lične žrtve i da tako i njegove žrtve dobiju vriednost po Kristovoj žrtvi. Merz je to u svom životu podpuno ostvarivao. Još od njegovih zapisaka iz Beča, pa kasnije na i fronti i u Parizu, svagdje provejava kroz njegov život misao i ostvarivanje žrtve, žrtve sjedinjene s Euharistijskom žrtvom.

Karakteristično je njegovo pismo pok. ing. Dragi Maroševiću: »Znam da je težko trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv trpljenja. Mi smo Tielo Kristovo te nam On svima uloge podieljuje. Jedni moraju trpjeti da uklone kaznu Božju, koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi te odabranike nazvao mističkim gromobranima. Jesi li ikada na to pomišljao da Ti trpiš za naš pokret? Jesi li svoje muke prikazao Kristu za pokret? Katolicizam se u nas neće širiti, ako ne bude radnika molitelja i patnika. To je jedan zakon u širenju kraljevstva Božjega na zemlji. Naš pokret je stvorio dosad samo prvi tip, a mi smo stvorili u našim dušama ideal radnika za katolički pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kad smo morali. Zadnji je tip svakako vrhunac – imitacija podpune žrtve Spasiteljeve na križu… Treba da spoznamo misterij Njegova života: trpjeti za druge…«

Merz je taj život žrtve zaista ostvarivao čitav svoj život i zapravo čitav svoj život je žrtvovao. Ali ne samo to, on je tu misao žrtve, misao sjedinjenja naših žrtava s Kristovom žrtvom unio u duše naše mladeži. I sama lozinka koju je dao Orlovskoj, a kasnije Križarskoj organizaciji: Žrtva, Euharistija, Apostolat sadrži u sažetoj formi baš ove ideje koje su inače bile središte Merzova života. Jer apostolat naravno izvire iz žrtve i Euharistije, i samo iz njih dobija pravu snagu, to je pokazao također sam Merz svojim životom i djelovanjem.

Time je on zaista vršio jednu eminentnu svećeničku funkciju. Ali i svojim apostolatom, svojim djelovanjem među mladeži, on je donekle, po posebnoj odluci Providnosti, vršio i još jednu veliku zadaću: bio je duhovni vođa tolike mladeži, koja je njegovim putem, po njegovom uzoru i pod njegovim vodstvom uzlazila bliže Kristu.

Ali on je bio sviestan da čitavo djelovanje svjetovnjaka treba da bude u organskoj povezanosti s hierarhijom, i on je bio jedan od prvoboraca za pravo shvaćanje svećeničkog dostojanstva i svećeničke misije. To pokazuje među ostalim i njegov predgovor »Zlatne knjige«. Tu izričito stoji: »Ovo izdanje je išlo upravo za tim da svećeniku vrati ono dostojanstveno mjesto, koje zapada Kristova učenika…«

Zato je njegovo djelovanje, premda je bio svjetovnjak, imalo velikog utjecaja i na hrvatsko svećenstvo. U prvom redu indirektno, time što se je među vjernicima, naročito među mladeži proširilo idealno shvaćanje svećeničkog poziva i svećeničke funkcije.

Ali njegovo je djelovanje imalo i direktnog utjecaja na naše svećenstvo. U prvom redu treba spomenuti ona brojna svećenička zvanja koja su nikla iz poticaja koje je on ulio u organizacije katoličke mladeži kao i iz njegova primjera koji je neodoljivo privlačio mlade ljude i upućivao ih k višim ciljevima života, te ih tako doveo do svećeničkog zvanja. A zar nije i mnogi svećenik koji je upoznao dra Merza, ili čitao njegov životopis, osjetio nov poticaj za što većim proživljavanjem svećeničkog ideala? A nije li također bio i mnogi svećenik koji je upoznao svetačkim heroizmom i zastiđen zbog tolikog nerazmjera između njegova i svoga života: »Ah, ti bi trebao da misliš, a ja da ti ministriram…« rekao je jednom u sebi jedan svećenik, gledajući njegovo prisustvovanje sv. Misi i njegovu Pričest.

Zaista je pojava dra Merza značila za sve, svećenike i svjetovnjake odkrivanje novog velikog ideala, i zato njegovo djelovanje i njegov život ocrtavaju novi put u životu hrvatskih katolika. On je bio i ostaje veliki ideal katoličkog svjetovnjaka, a također i svećenicima njegova pojava i njegovo djelo znače izdizanje pravog shvaćanja svećeničkog poziva.

k A. M.

Križari rade

GLAVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA »ODBORA DOMA BISKUPA LANGA«

30. lipnja 1943. održana je u Domu biskupa Langa glavna godišnja skupština odbora. Iz podnešenih izvještaja vidi se, da je rad odbora zahvatio tri smjera: družtveni rad, briga i skrb za djevojke, kućne pomoćnice i radnice, te promičbu za proglašenje biskupa Langa svetim.

U godini 1942/43. bilo je u Domu 851 djevojka, 796 djevojaka dobilo je preko Doma službu, 44 vratilo se svojim kućama, 11 prošlo na rad u tvornice.

Doručka je bilo 10.738, ručka 12.665, večera 11.168.

U Domu održani su stručni, jezični i nepismeni tečajevi za kućne pomoćnice, a na nedjeljnim sastancima predavanja iz nekih područja.

Odbor je izdao i »knjigu za kućne pomoćnice« na spomen osnutka Nezavisne Države Hrvatske 10. IV. 1943. 2. svibnja 1943. blagoslovio je u Domu preuzvišeni nadbiskup dr. Alojzije Stepinac kućnu kapelicu sv. Josipa u spomen biskupa Langa osnivača Doma.

1944. godine bit će 20-godišnjica smrti biskupa Langa i 10-godišnjica Doma, pa se odbor sprema proslaviti osobitim načinom ove značajne godišnjice. Dužnostnice u odboru biskupa Langa su učiteljice, duhovnik dr. Milan Beluhan, pravni savjetnik dr. Lav Znidarčić. Dužnost predsjednice vrši neumorno i velikom požrtvovnošću Katarina Jurčić umir. učiteljica već 10 godina, pa je na ovoj godišnjoj skupštini ponovno izabrana predsjednicom. Duhovnik Doma dr. Milan Beluhan donio je značajan priedlog pred skupštinu, a to je, da u odbor kao dužnostnice stupe i dvie kućne pomoćnice. Priedlog je jednoglasno prihvaćen. Odsada će i kućne pomoćnice pomoći odboru u radu, te nastojati, da kućne pomoćnice budu sviestne svog velikog poziva, sviestne svoje zadaće i ponosne na svoje zvanje. Dom biskupa Langa stoji u vezi s Glavnim ravnateljstvom za udružbu, Ministarstvom narod. gospodarstva, Javnim uredom rada i Hrvatskim radničkim savezom, a sve te ustanove pomažu Dom novčano i tvorivom.

SENJ: ZAJEDNIČKI SASTANAK ČLANSTVA

Dana 30. svibnja t. g. održan je skupni sastanak svih članova Križarske organizacije u gradu Senju, koji je bio posvećen Dr. Ivanu Merzu, Sv. Ivani od Arka i majci.

Sastanku su prisustvovali Križarski duhovnici prof. A. Zoričić i Dr. Nikola Šojat te članovi Djačkog Križarskog Bratstva »Dr. Ivan Merz«, članice Djačkog Križarskog Sestrinstva, kao i članovi Križarskog Bratstva »Dr. Ivan Starčević«.

U 10 sati prije podne otvorio je predsjednik br. Herman Cvelić skupni srastanak, a nakon toga sliedila su predavanja o onima kojima je sastanak bio posvećen, te prigodna krasnoslovlja i tamburanje.

Svaka točka popraćena je oduševljenim pljeskom, koji je bio odraz jedinstva, bratske ljubavi i volje za radom. Završni nagovor održao je duhovnik pro. A. Zoričić, a nakon toga podielio je izkaznice i znakove novim članovima Djačkog Bratstva »Dr. Ivan Merz«.

Na licu svakog prisutnog moglo se je razabrati ljubav prema bližnjemu, te ljubav prema Križarskoj organizaciji i čvrsta volja i odluka, da će svaki po stopama Dr. Ivana Merza u podpunosti izvršiti svoju Križarsku dužnost. Nakon Križarske i hrvatske himne, koja je odpjevana s najvećim poštovanjem i dostojanstvom završen je skupni sastanak, koji je za sobom povukao veliki moralan uzpjeh.

Nadajući se, da ćemo i ovu obaviest moći pročitati u »Nedjelji« pozdravljamo Vas sa

Bog živi!

Pročelnik za štampu:

Milan Mogus

Radikalizam Dr. Merza

I.

U običnu životu, gdje ljudi vode svoj posao po navadi, ponajviše prevladava kod njih ili sebičnost ili lagodnost. Potežkoća, borbe, žrtava ljudi se boje, zato im izmiču, polovični su, oportunisti, mekušci i šarenjaci. I koji se možda pridružuju njihovu živovanju, takeđer su obično bezkičmenjaci. Za ova imademo dokaza u poviesti i dnevnom izkustvu.

Radi li se pak o ideji, a načelu, makar subjektivno dobru, inače i zlu, ljudi se zagriju i oduševe te su spravni na žrtve za svoj ideal. Postaju radikali. To naročito vriedi, ako se operira u javnosti i u masama. Rado slijede radikalne ideje i nastupe. Što je mlačno i žareno ne djeluje.

Imade radikalizma – i te kakova – čak na putu zlobe. Tko se na pr. može mjeriti u radikalizmu s ocem laži, sa sotonom? A koliko li niesu aktivni njegovi šegrti od početka svieta do danas! Pogledajte neke pojedince, promotrite neke sekte, pripazite na neke organizacije. Živa su vatra. Pripravni su i u vatru i u boj za svoju ideju. Znamo, istina, da se tu radi ponajviše o strasti, o fanatizmu, nu svejedno. Pobuđuju začuđenje.

Pobjeda, makar moralna, u ovoj borbi, jest na dobroj strani, jer je na ovoj strani milost i pomoć Božja, a gdje je Bog, tko će proti njemu. Victoria, quae vicit mundum, est fides vestra.

Radikalizam je stav, koji ima čovjek prama korienu stvari namjerom, da prama tome uredi mišljenje i djelovanje.

Težnja za takovim objektom ostvaruje se dvojakom moću, razumom i voljom. Razum ide za spoznanjem razloga, a volja teži za postignućem dobra. Budući da volja nije zadovoljna djelomičnim dobrom, zato ona teži za najvišim dobrom. U njemu se konačno smiri i prosuđuju sva druga dobra.

Prama ovomu imademo intelektualan i praktičan radikalizam. Prvi je u vidu razuma, a drugi u vidu volje vrši svoju funkciju. Ima ipak između njih neka povezanost i zamjenitost. Između sebe se podupiru. Um svietli volji kao svjetiljka u tami i kaže joj put, a volja svojim čeznućem za absolutnim dobrom sklanja razum te ga rješava dvojba, što mu prieče polet u visine.

Što je radikalnija volja, radikalniji je i razum. I obratno. To vriedi ne samo za više, nego i za niže težnje, koje mogu pohotom zasjeniti razum i navesti ga na nižu materialnu stranu. Da se zlo sprieči, dužan je svaki pojedinac borbu voditi i sputavati niža nagnuća odlučno i neprestano ne samo radi sebe, da ne zastrani, nego i radi drugih, da ih ne sablazni i zavede. Ovo je negativna strana ovoga pitanja.

Pozitivna je pak strana u tome, da čovjek uzgaja svoje umne i voljne sposobnosti i da plodove te djelatnosti na druge prenese. Naročito to vriedi o učitelju, apostolu, reformatoru.

Za osvajsnje duša ne vriedi ni mlakast ni polovičnost, već radikalizam, bio on kako težak. Božanski nam je Spasitelj u tome najvećim uzorom. U načelu i u životu. Kod njega nije bilo kompromisa, već: jest – jest, nije – nije. Svojim sljedbenicima je namienio križ, kako ga je i on nosio.

Kako je opet radikalan bio njegov predteča sv. Ivan, njegovi apostoli i mučenici! A sv. Benedikt, sv. Franjo, sv. Ivan Vianney! Veliki socialni radnik, židovski inače obraćenik Rocca d' Adria govoreći o novinstvu u svrhu propagande uređuje novine polovične, uvijene, razvodnjene, novine naime, kojima se hoće da spasava kupus i koza. On hoće u katoličkim novinama zdravu nepopustljivost, gotovo pretjeranost za uspjeh.

Takovo uzgajanje treba da se obavlja najprije u subjektu, da od punine njegove može drugi primiti. Nemo dat quod non habet. Ex plenitudine cordis as loquitur. Izgradnjom vlastite ličnosti može čovjek izgraditi druge u karaktere, u radikale. I hoće li jedna ličnost postići uspjeha u svojoj djelatnosti, treba da je podpuno usklađena u svojim idejama, životom i javnim radom. Takav je bio i Dr. Merz.

II.

Dr. Merza um, volja i čuvstva sačinjavali su jednu izgrađenu cjelinu. Njegove ideje, život i rad oblikovale su njegovu ličnost odlučnu u sebi, drugima u izgled. Ne koleba on ni u čem ni pri čem. O čemu je uvjeren, to provodi do skrajnih granica u pogled vjere, morala, patriotizma. Kao osoba za se i kao organizator katol. omladine. Gdje je stavio ruku na ralo, ne okreće se ni desno ni lievo, već napried ravno i odlučno.

Rođen u krugu i vremenu liberalizma, toga fermentuma pharisaeorum, koji je bio sve otrovao navlastito kod inteligencije, ne zavađa se on za duhom kruga i vremena, već ga odurava i izbjegava. Hoće pače, da ga izpravi. Uči u tančine teologije kao teolog po zvanju, proučava papine enciklike za novovieku životnu orientaciju, studira liturgiju, tu modernu granu teologije. O njoj pače piše doktorsku dizertaciju. Kod razprava, predavanja, članaka, kod sastava orlovskoga pravilnika i uobće vjerske ideologije on je totus catholicus i papista bez kompromisa, gotovo bih rekao: veći papa, nego li je sam papa. Tako je on bio vjerski izgrađen.

Takova je bila također i njegova životna praksa. On je vjere iskrene poput djeteta. Pouzdanje je njegovo u Boga toliko, da pliva u Bogu kao riba u vodi. Gdje bio da bio, on je u prisutnosti Božjoj, on je s Bogom sdružen. Čak prolazeći zagrebačkim ulicama s krunicom među prstima u džepu razmišlja otajstva. Dok je osobito u crkvi, sabran je i pobožan poput sveca. Prati sv. misu bez ikakva obzira pomoću rimskoga misala, pače gdje može, rado ministrira. Pristupa svakdano na gospodnju trpezu. Nefaljeno adorira, a da i ne spominjemo njegovo stalno razmišljanje i duhovno čitanje. Sve je kod njega odmjereno, odlučno, ustrajno, napredno i radikalno.

I u moralnom pogledu. Bog oslobodio kakva popusta, propusta ili kompromisa, što je izdaja načela. On je kristalan i čeličan. Neprestano pače pazi i radi oko svoga izgrađivanja i usavršivanja u ležanju, u pošćenju, u trapljenju tiela i osjećaja, da je u udivljenje svakomu. On je sebi dosljedan. Dok je prama drugima blag, sa sobom je strog do skrajnosti. Nemilosrdan je pače neprijatelj nižega čovjeka u sebi.

U modernom svietu kao ljiljan između trnja djeluje sugestivno svojom pojavom, svojom riečju i perom. Uprav je vitez ženske časti. Nju navađa na duhovni život kao na ustuk pokvarenosti. Naročito pak okuplja, organizira i vodi mužku mladež. Bistar umom, učen znanjem, ugledan položajem, bogat krepošću, ogrijan revnošću, blag a odlučan riečju, iz punine srdca govori i osvaja. Postaje apostolom, uzgojiteljem, ideologom i vođom osobito orlovske omladine i to ne nametljivo, nego iskreno, sugestivno u vjerskom, moralnom i nacionalnom, pogledu kao onaj, koji ima vlast za to. Djeluje kao magnet i auktoritet. Tu je dakako imala rieč milost i primjer, koji savršeno sam provađao, što je od drugoga tražio. U tomu je bio nasljednik Isusov, o kome je pisano, da je počeo djelovati i učiti, dakle najprije djelovati, pa učiti.

Dr Merz je, u kratko, bio, što no reče božanski Spasitelj za sv. Ivana Krstitelja, »svjetiljka, koja gori i svietli«.

On gori i svietli ne samo za života, nego i sada i to iz većih visina. On je i sada uzor, učitelj i predvodnik. Čim je bilo jače ralo na njegovoj njivi, tim su dublje i brazde na njoj žarivene. Zato je i bivša orlovska, sada križarska omladina priznata kao najbolje disciplinirana i izgrađena.

Neka i dalje sliedi Dr. Merza dižući se za njime u sunčane visine, odakle će on, u neposrednoj blizini s Bogom, činiti svoju.

D. J. D.

Iz Merčevog ratnog dnevnika

Incin, 25. XII. 1917.

Prvi je to Božić, koji provedoh u tuđini. U prirodi je sinoć bilo onog ugođaja, koji je tako karakterističan za badnjak. Nebo je bilo pokriveno maglom, koja je svojim zagasitim sjajem – osvietlena od mjeseca – bacala svoje reflekse na brda, dielom pokrivena sniegom. Na suprotnom brežuljku s one strane Cismene, tinjale su vatre. (Lagerfeuer).

Seewiesen, 26. XI. 1916.

Danas sam se pričestio i kod toga dojdoh do uvjerenja, da je sva historija krvlju ispisana; da su sve kulturne vrednote produkat boli. Religija je potrebna već uslied toga što je spasavala čovjeka od mlitavosti; ona mu je uviek ulijevala strah pred nepoznatim još većom boli. Tko hoće da razumije kulturu, mora da je trpio; ne samo duševno, nego i tjelesno.

Novo! Novo!

Naskoro izlazi iz tiska

ŽIVOTOPIS DR. IVAN MERZA

Životopis je napisao o. Josip Vrbanek, D.I.

Šaljite naručbe! Naklada je ograničena!.

Ciena 120.- kuna

Naručbe prima:

Veliko Križarsko Bratstvo – Zagreb, Palmotićeva ul. 3

Danas mi je jasno

U ove dane, kada slavimo 15 godišnjicu smrti blage uspomene, prvoborca i pionira Katoličke Akcije kod nas te i ako Bog da, skoro blaženika oltara, htio bih spomenuti: kako već sama vanjština svetca djeluje na okolinu. Kažem vanjština, zato, jer taj moj prvi susret sa pok. Dr. Merzom, dogodio se je još u djetinjim godinama, za vrieme moga, prvog razreda gimnazije, i za tadanju dob, bio mi je nejasan. Tada još nije postojala bivša orlovska organizacija, ali smo se skupljali oko Marijine kongregacije kod oo. Isusovaca, u Palmotićevoj ul., u kojoj kongregaciji je postojao i gimnastički dsjek.

Bilo je to negdje oko 1923.-1924. godine. Prvi moj susret sa Dr. Merzom dogodio se kod čč. ss. Milosrdnica u Mirovnom Domu. Tu je došao jedne nedjelje Dr. Merz, da održi čč. sestrama skioptikonsko predavanje o Marijinom prikazanju u Lurdu. Znao sam unapried, jer su mi čč. sestre rekle, da će doći Dr. Merz – ali sam mislio, da će to biti svećenik. Izvan imena, o njemu nisam ništa potanje znao. Zato sam mislio, da će to biti svećenik, jer kako bi obični laik, dakle ne svećenik, govorio čč. sestrama i to o Majci Božjoj – Gospi Lurdskoj. No već prvi pogled na njega, pogled na Merzovo ozbiljno ali blago lice te cielo držanje, učinilo je na mene neki naročiti utisak. Odmah sam opazio, da Merz govori s velikom ljubavlju te žarom o Majci Božjoj te sa svetim upravo strahopoštovanjem izgovara rieči kao što su Bog, Isus, Marija, sv. Otac Papa i t. d. Na mene je to učinilo takav utisak, kao da to govori svećenik sa propovjedaonice. Ja nisam tada sve razumio, što je on govorio o Bezgrješnom Začeću o čudesima, o prikazanju u Lurdu, ali slike sam gledao. Bilo mi je tada nejasno zašto čč. sestre i pok. Matija Rihtarić, njihov duhovnik, tako pobožno i sabrano slušaju predavača. Za mene je tada bila zagonetka, kako može jedan obični laik tako govoriti o Majci Božjoj i to čč. sestrama i svećeniku. No, njegov govor, propovied te cielo svetačko držanje ostavilo je na mene snažan utisak svetosti. To sam pak opazio i kod čč. sestara, jer na kraju predavanja nije bilo nikakvog pljeskanja, kako to obično biva, kada govori kakav laik – već sveta, pobožna, šutnja i duhovna radost uz zahvaljivanje. Kao kongreganist i poslije kao Orao zadržavao sam se često kod oo. Isusovaca u Palmotićevoj ul., gdje su bile inače družtvene prostorije. Tu sam češće vidio Dr. Merza i dvije stvari su mi u tadanje vrieme pale u oči, no nisam ih znao protumačiti.

Vidio sam, naime, nekoliko puta Dra Merza na lievoj galeriji Bazilike Presv. Srdca Isusova – kako obavlja križni put. Za mene je to bilo čudno, kako on, koji nije Isusovac, nije duhovnik – dolazi gore na galeriju i tu sam obavlja pobožnost križnog puta. Još sam ga znao vidjeti na hodniku samostana ili pred vratima sobe jednog patra, sa debelim knjigama u ruci.

Danas mi je sve jasno! Te debele knjige nisu ništa drugo nego Moralno Bogoslovlje – Katol. Dogmatika te ostale bogoslovske knjige – jer znademo, da je Dr. Merz privatno kod jednog Isusovca učio svu bogoslovsku nauku. Danas mi je jasna i sva njegova privatna pobožnost križnog puta i sv. Krunice te sav njegov veliki žar i nježna ljubav prema Majci Božjoj o čijim je prikazanjima u Lurdu tako rado govorio. On je već tada bio podpuni čovjek Katoličke Akcije. Čovjek Apostolata – Euharistije i Žrtve. Sada mi je jasno, zašto su ga tako pozorno i pobožno slušale čč. ss. i blagopokojni presvietli Matija Rihtarić. A napose mi je sada jasan njegov prvi utisak na mene kod prvog susreta s njime

Svećenik

Životna snaga Križarstva

Prigodom 15 godišnjice smrti neprežaljenog dr. Merza priredila su križarska društva, u više ili manje svečanom obliku; prema prilikama i mogućnostima, komemoraciju o životu i djelovanju ovog velikog prvoborca Katoličke Akcije kod na i svog nezaboravnog nadahnitelja i duhovnog vođe. Tim svojim priredbama križarska je organizacija ponovno jasno potvrdila, da hoće vazda djelovati po načelima i duhu Katoličke Akcije, što ih je veliki pokojnik za života neumorno propoviedao i rasvietlio, a time je i još jednom dokazala svoju životnu snagu, koja je znala odoljeti i današnjim velikim previranjima.

(…)

kako to izričito priznaje i znani francuski laički filozof Montesquieu, pa su smatrali svojom dužnošću da i dalje u novim prilikama nastave svoj dosadašnji rad, u pravcu i duhu, što im ga je pokazao i zacrtao nezaboravni Dr. Merz. A tu je njihovu zadaću javno pohvalio i odobrio sam Poglavnik u svom govoru održanom predstavnicima križarske organizacije dne 19. lipnja 1942., kada im je uz ostalo kazao: »da će oni pri tom radu oko moralnog ozdravljenja hr- (…)

Pa ipak ma kako bilo kod drugih ma kako bilo kod nas jedno sigurno stoji. Gubitak vedrine i oskudica životnog veselja uviek su znaci nevjere. Zato u svemu tome imade i nešto zlo. Nemir koji se moguće tu i tamo dade osjetiti znak je nemira u duši. Liepo je rekao naš Merz: »Poviest je samo slika onoga što s događalo u dušama pojedinca«. Vedra, kršćanska duša, ona koja znade šta je ljudski život i šta on sa sobom nosi ne zbunjuje se sitnim događajima oko nas. I zato nedo

(…)

Križari se dobro sjećaju onog što je u svom dnevniku mudro zabilježio početkom 1926. veliki Dr. Merz:

»Katolička organizacija ima zadaću da uništava grieh. Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grieha, ova je organizacija besmislena. Mjesečna sv. Pričest morala bi biti svečana manifestacija borbe katoličkih organizacija proti tom jedinom zlu – griehu.«

(Dr. Kniewald: Život Dr. Merza str. 167). Imajući to vazda pred očima vodstvo je križara i križarica sasvim umjestno, u ovoj Merčevoj godini odredilo da se najveća pažnja posveti unutarnjoj izgradnji svojih članova, jer su jedino ovako odgojene ličnosti kadre da družtvovno apostolski djeluju, na svoje duhovno dobro i – dobro zajednice. U tom pogledu svi će naći najbolji uzor u katoličkom prvoborcu Dr. Merzu, pa je neobhodno potrebno da svi križari što bolje upoznaju njegov sveti život i apostolsko djelovanje i vjerno ga sliede. Neka duh Merčev što jače zadahne svakog pojedinca i čitavo križarstvo i tada će ono nadalje sve uspješnije djelovati za svoj veliki cilj:

Za naš preporod u Kristu.

Zato se stalno nadamo da će Merčeva godina značiti jaki korak napred u unutarnjoj i vanjskoj organizaciji križarstva, pri čemu će ih bez Sumnje, revno pomagati svećenici, kako oni to uistinu zaslužuju i vruće žele.

Merčev dan u Tuzli

30. svibnja proslavili su Tuzlanski križari-ce na najsvečaniji način l5. godišnjicu smrti Dr. Ivana Merza, prvoborca orlovsko-križarske misli u Hrvatskoj. U rano jutro pristupili su svi Križari Stolu Gospodnjemu, za beatifikaciju brata Ivana. U 11 sati održana je u velikoj (slikokaz) dvorani Hrv. Doma veoma uspjela akademija sa sliedećim programom:

1. Križ. himna – Križari-ce; 2. Životopis i misli Dr. Ivana Merza s. Vlasta Olujić; 3. A. Jerkov: »Čuvari Merčeve baštine« – krasn. Križari; 4. Domobranska glasba; 5. M. Pavelić: »Lovac Srdca Isusova«, krasn. s. N. Dujmušić; 6. Domobranska glasba; 7. Dr. Ivan Merz i Križarstvo – brat Stjepan Tadić; 8 Državna himna – Dom. glasba.

Tuzlansko građanstvo došlo je u velikom broju na ovu proslavu, tako da niti jedno prazno mjesto nije bilo. Naročito je zapažen veliki broj mladeži.

Moralni uspjeh akademije je veoma dobar.

Slava Merzu!

Stji-dić

Zagreb: Neograničena ljubav i odanost Dr. Ivana Merza prema Sv. Stolici

»Nedjelja« od 27. lipnja donosi i članak iz pera hrvatskog biskupa preuzv. gosp. Mons. Mihe Pušića, pod naslovom: »Dr. Ivan Merz, uzor-apostol Katoličke Akcije, Neke osobne uspomene«. U članku prikazuje, kako je »veliki pokojnik u djelu sam prvi, uzorno provađao ono, što je on, na temelju Papinskih direktiva, od svakog člana Katoličke Akcije iziskivao«. Govoreći o Merzovoj ljubavi i odanosti prema Sv. Otcu Papi i Sv. Stolici Mons. Miho Pušić veli:

»Na koncu treba da spomenem neograničenu ljubav i odanost Dr. Merza prema Sv. Otcu i Sv. Stolici. Papa je bio njemu namjestnik Isusa Krista na zemlji, koji je i postavljen od Njega, da upućuje i vodi ljude putem spasenja. Istog Krista, koji u Presv. Euharistiji kriepi duše, ali šuti, on gleda u osobi Sv. Otca Pape, ali tu više ne šuti, nego govori ljudima i vidljivo upravlja Crkvom. Stoga je Dr. Merz imao duboku sinovsku privrženost prema Papi i njegovim direktivama, jer je bio živo uvjeren, da Papa zamjenjuje Krista, da nam govori u ime Krista da je on prema nježnoj izjavi sv. Katarine Sienske: Il dolce Cristo in tera« (Sladki Krist na zemlji). On je pomno pročitao Papinske enciklike, osobito je pak dobro proučio na izvoru smjernice Sv. Stolice u pitanju Katoličke Akcije, te je nastojao, da se i kod nas Katolička Akcija udesi točno po njima. I ovdje u Hvaru, u razgovoru s nama svećenicima, vazda je s najvećim zanosom govorio o Papi i Sv. Stolici i naglašavao dužnost svih katolika, da pomno proučavaju Papinske direktive i vazda ih vjerno i sinovski sliede. Nije nikada dopuštao da se nitko, ni u šali, s manje poštovanja izrazi o Papi ili o Sv. Stolici.«

Proslava 15 – godišnjice smrti Dr. Ivana Merza i 10 – godišnjice obstanka križarstva u Daruvaru

Kako u cieloj našoj domovini, tako i u Daruvaru je Križarska mladež 23. svibnja ov. god. na dostojan način proslavila 15-godišnjicu smrti svog uzora i prvoborca uz 10-godišnjicu obstanka Križarstva u Daruvaru.

Razpored svečanosti:

1. u pol 8 sati u jutro su svi članovi i članice primili svetu Pričest. 2. u 10 sati je bila svečana sveta Misa, koju je služio naš agilan duhovnik vlč. g. Petar Šeb. Isti je imao i prigodnu propovied. 3. u 11 sati je bila Križarska smotra, na kojoj su govorili br. Tomislav Dragojević i predsjednik br. Vlado Kral. 4. Poslije podne u pol 5 sati u vrtu čč. ss. Milosrdnica je bila svečana akademija sa bogatim i vrlo liepim programom. Sve točke su bile dobro izvedene, što moramo zahvaliti čč. ss. Zlati Savanović, Ankici Hajstor i g. Leopoldu Ocvirku, koji su u glavnom cieli program uvježbali. Napose moramo spomenut, »Dalmatinski šajkaš«, koji su izvele učenice Križarice uz pratnju na harmonike s. Vlaste Čipeza i Seke. Kao i Majku od Gillija koju je odlično otpjevao br. Ivo Seljen i serenadu od Schuberta, koju je isto vrlo dobro pjevao br. Zvonko Horvat. Obadvie pjesme je pratio na glasoviru g. Leopold Ocvirk. Također su divno izvele male Križarice igrokaz u 2 čina »San malog Isusa« i mali Križari Merčevu zbornu recitaciju.

Na akademiji o Dr. Ivanu Merzu je govorio br. Vlado Kral, koji je isto spomenuo našeg člana i Merčevog Križara br. Dragutina Vrbu, koji je baš prije godinu dana položio svoj mladi život na oltar domovine. Za 10-godišnjicu rada Križarstva u Daruvaru je govorio br. Tomislav Dragojević, koji je u svom govoru iznio sve borbe i potežkoće Križarstva.

Na istoj akademiji su svečano bili proglašeni počastnim članovima Križarskog Bratstva gg. Fanjo Šefe, Lujo Horvat, Eman Stranski i Mijo Grošovac. A počastnim članicama Križarskog Sestrinstva, gospođe: Marija Boršo, Zlata Savanović i Ankica Hojstor. Proglašenje je izvršio predsjednik br. Vlado Kral, koji je sa par liepih rieči predao počastnim članovima Križarske znakove. Akademija je bila otvorena sa križarskom a završena sa državnom himnom, koje je otpjevao zbor Križara, pod vodstvom g. Leopolda Ocvirka.

Akademiji su prisustvovali izaslanici državne i vojne vlasti, obćinski načelnik g. Leršić i izaslanici svih društava kao i mnogo ostalog građanstva i mladeži. Svi su se razišli svojim kućama puni zadovoljstva i povjerenja u Križarstvo koje svoju ulogu hoće izvršiti. I prigodom ove svečanosti su Daruvarčani pokazali koliko vole i ciene križarsku mladež. Dokaz i to vidan je bio posjet akademije.

I križarska mladež u Daruvaru, sada nadalje kroči sa velikim oduševljenjem sa svojim svjetlim primjerom Dr. Ivanom Merzom.

Bog živi!

Križar

Dubrovnik: Proslava Merčeva dana

Dok širom čitave Hrvatske domovine Križarske Organizacije na najsvečaniji način komemorišu petnaestogodišnjicu smrti najidealnijeg Križara, prvog ideologa i borca Katoličke Akcije u Hrvatskoj, razumljivo je da ne će zaostati ni Križarstvo Dubrovnika za ostalima, koje je razmjerno velik broj svojih članova poslalo u javnost da u katoličkom smjeru djeluju u raznim službama.

Zakazani dan proslave u Dubrovniku je bio 23. svibnja.

Tog dana u jutro u 7 i pol sati u crkvi Sv. Ignacija članstvo je skupno pristupilo svetim sakramentima Ispoviedi i Pričesti, kao i sudjelovanju posveti svih križarskih družtava u Dubrovniku, Neokaljanom Srdcu Nebeske Majke.

Sve obrede je obavio Preuzvišeni Apostolski Administrator Msgr. Dr. Pavao Butorac, biskup Kotorski.

Vanjski dio proslave bio je istog dana u 7 i pol sati na večer u blagohotno ustupljenoj dvorani častnih sestara Službenica Milosrđa. Održana je svetčana komemorativna Akademija.

Akademiji je prisustvovao Preuzvišeni Apostolski Administrator-biskup, delegacija Kanonika Stolnog Kaptola, izaslanstvo mužkih i ženskih crkvenih redova, izaslanstva vojnih i civilnih vlasti, kao i brojno katoličko i ostalo rodoljubno građanstvo.

Malo poslije 7 i pol sati, Akademiju je otvorila Glazba Malih Križara sviranjem Državne himne, burno pozdravljena od prisutnih. Nakon himne u gustom špaliru Hrvatskih Križarskih i Papinskih zastava, pojavio se častni bogoslov Ivo Gugić, koji je u svom govoru istaknuo i vjerno prikazao prisutnima svietli lik našeg uzora i prvoborca. Nakon predavanja Križarice su ponavljajući po dva puta, izvele simboličnu vježbu: »Zastave gore«!

Brat Ivko Željko je sa uzpjehom krasnoslovio Dru Ivanu Merzu, te je odmah nakon toga usliedio dvopjev »San«, koji se takodjer morao na sveopće traženje ponoviti.

Poslije kratke stanke izveden je igrokaz u tri čina »Grižnja savjesti«. Komemorativnu pjesmicu »In memoriam«, krasnoslovila je sa sveopćim zadovoljstvom Križarica s. Ruščić Ina.

Na ponovno raskošno uredjenoj pozornici, u čijoj se pozadini na svilenom bielom platnu, lovorom i sa dvanaest zlatnih zvijezda, ovječani nalazio Križarski Grb, iz kojega su u zrakastam obliku na sve strane razilaze se zlatne zvijezdice, pojavila se Glazba Malih Križara koja je trebala završiti Križarskom Himnom Akademiju.

Na njezinu pojavu, prisutno je gradjanstvo ustalo i sa poštovanjem saslušalo našu himnu, te na koncu burnim klicanjem odalo priznanje našim dragim mališanima.

Tako je oko devet i pol sati završena ta komemorativna svetčanost. Akademija je ponovljena u nedjelju 30. svibnja u isto vrieme za širu javnost. Moralni i materialni uzpjeh bio je iznad svakog očekivanja.

Svečanost Merčevog dana je prošla! Križarstvo Dubrovnika će je se dugo sa zadovoljstvom sjećati jer su preko nje objavili javnosti da bezsmrtni duh Kristovog Viteza i dalje kao neugasiva luč svietli mladeži, koja već godinama pobjedonosno djeluje pod uzvišenim barjakom Križa, za spas neumrlih duša, te sreću hrvatskog naroda i hrvatske države.

Bog živi!

B. Mladošević

Banja Luka je dobila ulicu Dr. Ivana Merza

Kako javljaju dnevne novine, Banja Luka, rodno mjesto Dr. Ivana Merza, dobila je ulicu koja će nositi ime ovog velikog sina. Tako je broj gradova sa ulicama Dr. Ivana Merza povećan i hrvatskom Banja Lukom.

Nadamo se da će naskoro i Zagreb, glavni hrvatski grad ulicom Dr. Ivana Merza odati vidno priznanje čovjeku koji je čitav svoj Bogom posvećeni život, posvetio izgradnji hrvatske kat. mladeži.