|
|
|
IZVATCI IZ KNJIGE: MLADOST VEDRINE Zagreb, VKS, 1944. str. 99 … "Uzor katolkinja, kćerka, sestra i buduća majka. Treba najprije izgraditi i usavršiti sebe i onda nastojati da to postigne i kod drugih. Potpuno duhovno izgrađena osoba. Mora u prvom redu dobro poznavati katekizam i sve ostale vjerske istine jer, samo ako dobro pozna vjerske istine, može raditi na spas duša. Dobra katolkinja životom. Mora imati smisla za žrtvu i samozataju, mora biti ponizna, strpljiva, ljubiteljica siromaha, misija, širiteljica dobre štampe, široka srca za svako dobro djelo. Duhovno, moralno i intelektualno izgrađena ličnost, koja će raditi svagdje po križarskom uvjerenju. Onaj tko gleda pravu Križaricu, morao bi dobiti uvjerenje da život po kršćanskim načelima nije nemoguć i nesuvremen, već naprotiv da je svaki život, koji nije kršćanski, prazan, promašen i nesuvremen. Križarica bi trebala biti onakva kakav je bio naš prvi Orao – Križar dr. Ivan Merz. A biti kao Merz znači: Ja živim, ali ne više ja, već Krist u meni." Tako o svome pozivu sude same Križarice. A k ovim ispravnim i iskrenim zapažanjima Križarica dodajemo još neke iz našega glasila. "Mi počinjemo svoj rad unutra, u duši. Da tu dušu preobrazimo potpunoma. Da uklonimo grijeh iz naše organizacije, kako bi to pokojni Merz rekao. Da sazidamo Kraljevstvo Božje u srcima ljudskim. To smo mi. To je naš plan, naša zadaća, naša nauka." ("Za vjeru i dom" g. 1933. br. 2)
str. 106
Taj naziv dao je našoj djevojci dr. Merz. Svaka Križarica treba biti "Filia Petri!" Kći Petrova! Kći apostolskog prvaka! Kći Crkve! Ona je Petrova po velikoj vjeri u instituciju Papinstva. Po neograničenom pouzdanju u misiju Papinstva. Po potpunom posluhu direktivama Papinstva. Po žarkoj ljubavi prema Kristu, utjelovljenom u Papinstvu. Križarica zna da je institucija Papinstva božansko djelo. Ona zna da je Papinstvu Krist povjerio vodstvo i spas duša. Ona zna da u Papinstvu živi Krist i da po njemu ljubi samoga Krista. Ona zna da kad sluša Crkvu, sluša samoga Krista.
…
str. 108.
Uz ove sasvim načelne stvari križarička organizacija uči Križaricu ljubiti Crkvu, ljubiti Papinstvo, ljubiti sv. Oca najnježnijom, najdubljom ljubavlju. Onako kako je Papinstvo ljubio borac za papinski duh u Hrvatskoj dr. Ivan Merz. Mnogi su se čudili, kako su se mlade djevojke mogle oduševiti za tako sažetu, katolički radikalnu ideologiju kao što je križarska. I kako su mogle prema njoj urediti svoje mladenačko gledanje i svoj život, pa i u onim pitanjima u kojima se mladost tako teško prilagođava stopostotnom katoličkom gledanju, kao npr. u pitanju mode, plesa, koedukacije. To je papinski duh kakvoga nam je Merz namro, to je Merzova baština, Merzovo životno djelo.
…
str. 126-129
Ali djevojka se odijeva čedno ne samo radi drugih, već i radi svoga vlastitog dostojanstva. Nečedno odijelo ruši dostojanstvo žene. Prenosi pažnju iz duše na tijelo. S duhovno na osjetno. S vječnog na kratkotrajno. Ubija u ženi dio Marijine ljepote i bjeline. O tome je krasno pisao i govorio naš Merz. Uopće čitavu borbu protiv nečedne mode unutar naših redova počeo je zapravo dr. Merz. On je to smatrao jednim od svojih najvećih životnih zadataka. Neprestano je proučavao to pitanje, istraživao kako je u drugim katoličkim zemljama, tražio crkvene smjernice u tom pravcu. Gotovo svaki dan donio bi nam okružnicu kojega katoličkog biskupa o modi, govor Sv. Occa o tom pitanju i dokumente, kako se druge katoličke ženske organizacije bore protiv nečedne mode. Eto što o tome pitanju piše dr. Merz u "Za vjeru i dom" g. 1930. br. 4-5. Članak je izašao dvije godine iza njegove smrti. "Ništa na svijetu nema ljepšega od ljudske duše, koja je zaodjenuta u ruho Kristove nevinosti i Kristovog sjaja. Pa ipak se to izvana na čovjeku ne vidi. A zašto, pitate me, zašto se to uopće mora izvana vidjeti? Dosta je da je duša zaogrnuta blistavom odjećom Kristovom, a sve ostalo je sporedno. No možda vaše mišljenje nije posve ispravno! Možda je i sam tjelesni život vrlo važan za život nevidljive duše! Nije vanjski svijet bez veze s nevidljivim svijetom duše! Prvi su ljudi izgubili blistavo ruho Milosti posvećujuće i golotinja njihove duše kao da se odražavala i ranjena, oni samo pokrivaju svoje tijelo, a i sam Tvorac im pomaže kod toga. Zar nas dakle naše pokriveno tijelo ne upućuje na to, da i naša duša mora da je nečim pokrivena? Zar nije istinita misao kršćanske mudrosti da tjelesnim sredstvima, dovodimo do duševnog svijeta. (Sv. Toma III. 261, a 1)? Ako dakle naše tijelo pokrivamo, zar na taj način svemu svijetu ne ispovijedamo da čvrsto vjerujemo da i naša duša treba biti Milošću zaodjenuta? Da, ako naše tijelo lijepo i čedno odijevamo, postajemo apostolima svetoga Krštenja, propovijedamo da se po svetom Krštenju naša gola izranjena duša obukla blistavom i divnom odjećom Krista i to upravo onako, kao što se naše golo i od pohote izranjeno tijelo zaogrnulo lijepim i čednim odjećama. Ta to je i u duhu svete Crkve! To hoće život i osjećanje sa svetom Crkvom! I ona nas vidljivim sredstvima vodi u nevidljivi svijet! Za čim drugim napokon teži sveta liturgija? I ona svojom skladnom i koralnom glazbom, svojim slikovitim crkvenim ruhom, miomirisima svoga tamjana hoće pomoću sjetila dušu dići k Bogu i sjediniti s Isusom!… Ako vanjskim i nevidljivim sredstvima možemo postati apostolima duhovnih istina, zašto to ne bismo postali? Zašto da naša ukusna i čedna nošnja ne bude slikom prikladne i lijepe odjeće, u koju nas je Bog obukao svetim Krštenjem. Tako činimo radi Isusa i radi nas samih! A zar da ne mislimo malo na naše sestre i na našu braću? Mnogi lutaju svijetom i traže Isusa i ne mogu ga naći. Možda Isus hoće da ga zalutali nađu upravo na vama; da Njegovo obličje pronađu i otkriju na vašoj čednoj i ukusnoj nošnji? Zašto ne biste propovijedale da se tako odijevamo upravo 'radi krotkosti i čednosti Kristove' (II. Kor. 10, 1.), koji je zaodjenuo našu dušu? Zašto ne biste svojom lijpom nošnjom svemu svijetu ispovijedale da je naša duša po svetom Krštenju zaogrnuta onim koji je "sjaj slave" Očeve (Hebr. 1, 3)? Zar apostolat čedne i lijepe nošnje nije za kršćansku djevojku važan apostolat? Ovaj odgovara ženskoj naravi i što na tom području muškarac ne će moći učiniti, tu je upravo ženi otvoreno široko polje rada."
Još prije, godine 1925., nakon povratka s hodočašća iz Rima piše Merz ovako: "Jeste li ikad dulje promatrale sliku naše nebeske kraljice? Znate li na koga mislim? Na malu sv. Tereziju od Djeteta Isusa… Vjekovi će promatrati njezino anđeosko lice i ne će ga se moći da nagledaju… A šta mislite da je njena ruka otkrivena i to samo do lakta? Sav taj nadnaravni čar pada… Ćutiš da nas pogled na tu ruku, makar to bila ruka svetice, ne vodi tako neizravno u duhovno carstvo Milosti… Vi ste Orlice! Vi radite u Katoličkoj Akciji… Vrhovni vojskovođa naše vojske je Papa, a zatim dolaze biskupi. Oni su već rekli svoju. Rukavi ispod lakta!… Misijska izložba, koja je tako očita manifestacija trijumfa duha nad materijom, upućuje na radikalni modni apostolat. Kad su tolike djevice mogle na dan svojih zaruka predati svoj život Kristu i umrijeti mučeničkom smrću, zar da smo mi tako malodušne da za ljubav Krista, koji govori preko Petra i biskupa, ne bismo mogle pridonijeti žrtvicu od dva centimetra sukna."
Upravo pod utjecajem Merzovim počela je već g. 1926. žilava borba hrvatskih Orlica, a kasnije Križarica protiv nečedne nošnje. Još g. 1926. na tečaju u Zagrebu stvorene su rezolucije: Suknja bar preko koljena, rukavi preko lakta, odijelo ni prozirno ni tijesno. Čarapa ne u boji kože. Ovome se kasnije nadodalo – uvijek duge čarape, a nikad prozirne. Je li Merz bio prestrog u pitanju mode? Da li je njegovo mišljenje i danas održivo? Merz nije u pitanju mode ni iznio, ni zastupao ništa svoga. On je tražio samo ono što Crkva želi od ženskog svijeta. U korizmenoj propovijedi rimskim župnicima g. 1926. rekao je sv. Otac ovo: "Propovjednici i župnici nikad ne će dosta glasno podići svoj glas protiv ove profanacije ljudskog tijela koje je Božji hram, tako da se mnogih ovako obučenih, Krist mora samo stidjeti."
str. 130. … Što imaš na ovo reći, sestro! Na ovu ozbiljnu riječ Crkve! Ništa, nego slušati, ako želiš biti dobro dijete Crkve. I prava Merzova sljedbenica. I prava Križarica. …
str. 137-141
Mi ne kanimo ovdje opširno raspravljati o plesu. Sigurno je, da je ples izražaj čovječje radosti. Da plešu svi narodi. I divlji i civilizirani. Da je ples umjetnost i da sam po sebi nije zao. U svojoj knjižici "Katolici i novi plesovi" tvrdi dr. Merz: "Ples postaje utoliko loš, ukoliko se stavlja u službu neurednim strastima." (Str. 8). Crkveni oci odgovarali su vjernike od plesa. Zašto? Jer ples, iako nije sam po sebi grješan, može vrlo lako postati prigoda za grijeh. A kršćanin se pomno čuva svake takve prigode. I zato u staro kršćansko doba "novi obraćenici, da pokažu kako nemaju više ništa zajedničko s poganstvom i njegovim običajima, prestali su plesati." (Isto, str. 9.). Sv. Franjo Saleški daje ovakve naputke Filotei: "Ako te koja okolnost, iz koje se ne možeš ni najboljom voljom osloboditi, prisili da ideš na ples, pazi da ti ples bude kako treba udešen. A kako mora biti udešen? Mora biti pun 1. čednosti, 2. dostojanstva, 3. da je s dobrom nakanom. Pleši 4. malo i 5. rijetko jer, ako činiš drukčije, onda ti prijeti opasnost da zavoliš ples…Ovakve zabave 1. rastresaju duh pobožnosti; po njima 2. oslabe sile, 3. ohladni ljubav i 4. budi se u duši stotinu vrsta zločestih nagnuća; stoga se njima treba služiti velikom razboritošću." (str. 11.). Da ples ne bude grijeh, prigoda na grijeh, ni nikakvo sjetilno zadovoljavanje, ne smije dati priliku "nijednoj nepristojnoj kretnji, nijednom previše slobodnom doticanju, nijednom odviše intimnom zbliženju između odraslih raznoga spola, nijednom ružnom stavu, nijednom obuhvaćanju, nijednom grljenju, koje podražuje sjetilne strasti." (str. 12.). Dakako da treba još napose istaknuti da odijelo plesačica mora biti čedno i pristojno. To su pravila za stare plesove. Pa i od njih odgovaraju razboriti svećenici mlade duše, pogotovo od plesova u noći, od maskiranih plesova i neprestanog plesanja s jednom osobom. A što da tek reknemo o modernim plesovima? O plesovima koje danas viđamo u plesnim salonima, u malim pokrajinskim dvoranama i zagušljivim krčmama? Danas malo tko pazi na zakone pristojnosti kod plesa. Danas nema sv. Franje Saleškog da daje upute mladim djevojkama prije plesa. Danas djevojke dolaze na plesove same, a kući ih prate kavaliri u rano jutro. Kavaliri, koje je noć, muzika, alkohol, razbludna atmosfera učinila neprisebnima, poludivljima. A kretnje i način plesanja kod zabranjenih plesova? "Ovi su plesovi znak moralnog boljševizma." (str. 18.). Unose neurednost u mišljenje plesača, zablude u prosuđivanje, otupljuju volju, izazivaju prevlast nižih nagona. Papa Benedikt XV. govorio je o plesovima "koji su došli nedavno iz barbarskih krajeva u modu elegantnih ljudi i od kojih se ne može naći ništa zgodnije što bi poništilo svaki stid." (str. 19.). Jedan svjetski plesač označio je moderne plesove ovako: tango, nečist; fox-trott, ciničan; jazz, grub; schottich i espagnole, izazovan; schimmy i blue, tup i trzav. Pariški biskup Dubois rekao je "da ti plesovi ne tvore samo bližu prigodu grijeha, već su sami po sebi grijeh." (str. 20.). Sami su po sebi grijeh jer su plesač i plesačica u tijesnoj blizini, jer su koraci nepristojni i jer ih prati nečednost golotinje. Biskupi pojedinih biskupija osudili su suvremene plesove poimence i izdali stroge naredbe roditeljima i odgojiteljima. Evo ih nekoliko. "Osuđujemo, kaže kardinal nadbiskup pariški, ples stranoga podrijetla, poznat pod imenom tango, koji je po svojoj naravi besraman i vrijeđa ćudoređe. Kršćani ga po svojoj savjesti ne smiju plesati." "Tango, kada se izvodi po svojim posebnim pravilima, veli msgr. Chollet, nadbiskup u Combraia, jest ples koji je do temelja opasan za ćudoređe… Stalo nam je do toga da na taj običaj svratimo pažnju kršćanskih obitelji, koje ni pod kojim uvjetom ne će kod njega sudjelovati, niti će mu otvoriti svojih salona. Upozoravamo također ispovjednike koji će svom odlučnošću vojevati protiv jednog od najmoćnijih razarača francuskog ćudoređa." (str. 21.). "35. poglavlje crkvenih naredaba biskupije u Québecu (Kanada) donosi slijedeću odluku: Osuđujemo plesove kao tango, fox-trott, turkey-trott, camel-trott, schimmy, one-step, check-to-check, two-step i druge iste vrste, kojega mu drago bili imena, koji su sami po sebi bestidni; i također plesove koji se plešu bestidno kao valcer, polka koji se danas obično na bestidan način plešu. Odlučno ih osuđujemo kao bliže prilike grijeha i izričito ih zabranjujemo u cijeloj našoj biskupiji, tako da onaj, neka nas od toga Bog očuvao, koji bi se usudio u njima sudjelovati ili bi dopustio da se plešu u njegovoj kući, taj bi učinio teški grijeh neposlušnosti." Godine 1923. austrijski su biskupi zabranili: one-step, fox trott, tango, schimmy. Biskupi vele da je plesanje tih plesova nespojivo s kršćanstvom, teški grijeh i teška sablazan, te nalažu ispovjednicima da uskrate odrješenje majkama koje dozvoljavaju kćerima polazak ovih plesova." (str. 22.). No biskupi ne brane samo nove plesove poimence, već brane sve plesove, bili to plesovi sadašnjice ili budućnosti, zvali se oni ne znam kojim imenom, ako u njima dolaze stavovi: lice uz lice, prsa uz prsa, noge među nogama. Biskupske zabrane mogu vezati pod grijeh. "Ako su vam nepoznate zabrane, ili ako se nalazite u zemlji gdje ne postoje takve zabrane, vi plešući ne počinjate grijeh protiv poslušnosti, a možda ne griješite ni protiv čistoće. No, možete li tvrditi da ne griješite protiv ljubavi!?" (str. 25.). Zašto protiv ljubavi? Zato, jer ako moda ima socijalnu misiju, onda i kod plesa treba paziti ne samo na sebe, već i na dušu plesača. Ako Ti ne griješiš, može se dogoditi da griješi tvoj plesač. A Ti moraš i o tome voditi računa. Mnogo puta čuje se iz katoličkih usta, od katoličkih djevojaka: "Svaki se ples može pristojno plesati. To ovisi o plesačima." Prema ovome svi plesovi, pa i tango, mogli bi se plesati u pristojnom obliku, kao što se valcer i polka mogu plesati u nepristojnom. Ali biskupi brane moderne plesove i u blažem, pristojnijem obliku. Evo što navodi o tome dr. Merz u toliko već puta spomenutoj knjižici. "Neka se pripitomi, veli msgr. Charost, ako se može, ovaj divljački kalem modernih plesova i neka se njegova prirođena bestidnost manje ili više vještački popravi. Čim sretne koju srodnu ćud, uza sve preuredbe, poprimit će ipak svoju vatru i svoj prirođeni bijes. On je otrov poganske putenosti, koji prodire u onaj socijalni organizam što ga je uobličilo sedamnaest vjekova kršćanskoga spiritualizma i moralnog dostojanstva. On je više od pobune, on je u svojoj bitnosti i po svojoj težnji anarhija najnižih nagona; on odbacuje stid i disciplinu." "Vi znate što sudi vaš biskup o ovim pristojnim preuredbe. Da se izbjegne osudi, nije dozvoljeno podmuklo se utjecati onom što sam čuo da se nazivlje pristojnom interpretacijom tih nepristojnih igranki. To je samo tašti pokušaj da se uzmognu uvesti u kršćansko društvo. Iskustva nam i priznanja iskrenih ljudi iz svijeta dozvoljavaju tvrdnju da su ove preuredbe nesposobne poništiti kod čuvstvene mladeži, u kojoj bukti život, prirođeno besramno obilježje ovih tuđinskih zabava." (msgr. Quilliet). Isto je mišljenje izrekao glasoviti romanopisac i poznavalac suvremenoga društva Paul Bourget: "Ovi posebni plesovi, stvoreni u svojim rodnim zemljama poradi posebne svrhe, ne mogu biti posve oslobođeni od svojih prvih nedostataka i u njima je sklonost da se prije ili kasnije povrate svojoj prvotnoj naravi, t. j. da postanu nećudoredni." "I njemački su biskupi zabranili te pristojne interpretacije ":Katolički se krugovi moraju kod njegovanja društvenosti i gostoprimstva povratiti staroj jednostavnosti i čednosti. Razvratnost se i pijančevanja svake vrste ne dadu spojiti s katoličkim naziranjem. Moderni plesovi, koji – jer su skoro svi najgoreg podrijetla – ugrožavaju stidljivost i čednost, ne smiju se podnositi u nikakvu, pa ni u tako zvanom profinjenu obliku." (str. 26., 27.).
… str. 143.
Jednom su pokojnom dr. Ivanu Merzu isto tako dokazivali da se kod plesa, mješovitog kupanja i sličnih stvari ne mora sagriješiti. A on je ozbiljno odgovorio: "Da, uvijek se ne griješi, ali se lopta s grješnim mislima." A na čuđenje prisutnih obrazložio je to ovako: "Neuredne misli kod zdravih i normalnih ljudi redovito dolaze. Katolička djevojka i katolički mladić ih, doduše, odbijaju, ali one se opet vraćaju. Eto, što znači loptanje s neurednim mislima. A tko može garantirati, da će to loptanje uvijek dobro ispasti?" … Mi danas toliko govorimo, kako svijet, naš narod, naše obitelji treba spasiti. No, hoće li spas doći preko ovako neozbiljnog, rastresenog i lakoumnog ženskog naraštaja? Da li je uopće moguće zamisliti jednu snažnu apostolsku djelatnost kod djevojaka, koje plešu? … Ako si doista, iskrena, morat ćeš odgovoriti sa ne. A Tvoj će utjecaj na druge, Tvoj apostolat, Tvoje katoličko djelovanje, i Tvoj udio u izgradnji Kraljevstva Kristova u hrvatskom narodu biti još manji, nikakav, ako se Ti, kako Merz kaže, loptaš s neurednim mislima, ako Ti nije stalo da sačuvaš kristalnu čistoću i ne brineš se, da uvijek možeš potpuno čistog srca ući u svetinju nad svetinjama. Križarice biraj! Odluči! Ili – ili! Ili ćemo biti čista katolička Kristova vojska, ili nas ne treba. (g. 1938. br. 11, 12.).
Još g. 1926. odlučile su hrvatske Orlice da ne će plesati ništa osim čednih narodnih kola. Taj se je zaključak toliko puta ponavljao na tečajevima i u drugim svečanim zgodama i u orličkoj i u križaričkoj organizaciji. Par zar ćemo o petnaestgodišnjici Merzove smrti oboriti zaključak za koji se Merz tako zalagao. I još u ova teška ratna vremena, kad u svakom času toliki životi padaju? Ne, ne ćemo! Nikada i ni za što!
str. 146. … "Jer sve ono idealno, što se stekne na programu, ples iza programa razruši". A druga jedna još energičnije nastupa: "Nije se trebalo ni postaviti pitanje mogu li križarske proslave završiti plesom. One se moraju prirediti bez plesa." Ti odgovori su sasvim u skladu s onim što je o križarskim priredbama mislio dr. Merz. U pismu gđici X piše on ovako: "Iskustvo je pokazalo da naše veće priredbe loše svršavaju. Ako naši sletovi imaju apostolsku svrhu, to ne smije završiti narodnom veselicom. Time se sav blagotvorni učinak, za kojim idemo, razvodni. Moje je mišljenje da se sve ove javne i veće produkcije imaju završiti kakvom teoforičkom procesijom ili procesijom sa svijećama ili pjevanjem Tebe Boga hvalimo. U Rimu je tako u Koloseju završio Narodni kongres mladeži i ostavio je u dušama svih neizrecivo lijepe dojmove." ("Božji čovjek Hrvatske", str. 54.)
U smjernicama SHO (HOS-a) o stvaranju kršćanskih običaja još je to potanje obradio. "Neka se akademije i javni nastupi nikad ne završe veselicom. Time se izbriše ili oslabi idejni dojam te katoličke manifestacije za kojim se u prvom redu ide, a skreće se onim putem kojim idu protukatoličke, interkonfesionalne i indiferentne organizacije. Kao zadnja točka akademija, javnih nastupa i drugih javnih priredbi neka se redovno uvrsti nešto svečanijega što ostavlja dublji i trajni dojam kod gledalaca. Osobito naši javni nastupi neka se redovno završe pjevanjem: "Hoćemo Boga", "Orlovske himne", "Lijepe naše", a naročito svečane priredbe s pjevanjem "Vjerujem" ili "Tebe Boga hvalimo." Time je svršena cijela priredba i ne smije da bude neslužbenog dijela, kod kojega je, kako je iskustvo kod nas dokazalo, teško držati disciplinu, već i stoga, što se među naše članstvo lako umiješaju nepoćudni elementi, koji onda počinju davati neorlovski ton cijelom raspoloženju ovoga neslužbenog dijela i tako znatno oslabe idejni dojam službene javne priredbe, za kojim se išlo." str. 152. …
Momci šute, a u dušama se dive. Jest, u križaričkim redovima izrastao je divan ženski naraštaj! To će biti žene! To će biti majke! I to su pobjede! Pobjede Marijine djece! I Merzovih učenica!
str. 152.
Zajednički odgoj ženske i muške mladeži? Može li se to spojiti s odgojnim ciljevima naše organizacije? I kakva je bila praksa u orlovsko doba, a kakva danas? Uvijek jednaka. Muška se mladež odgaja u svojim organizacijama, a ženska u svojima. Potpuno odijeljeno. O tome odijeljenom odgoju naše mladeži ovako piše dr. Merz u svojim spomenutim smjernicama: "O zajedništvu muške i ženske mladeži pišu biskupi ilirske provincije, a među njima biskup Mahnić: Hoćemo prije svega, da se u katoličkom omladinskim udruženjima zapriječi svako upoznavanje ili zajedništvo mladića i djevojaka. Nadalje veli biskup Mahnić u svojoj mariborskoj poslanici da je idejna veza organizacija katoličkih učenika s organizacijama katoličkih učenica posvema dovoljna, pa zato želi da se katoličke organizirane učenice u svojim posebnim organizacijama pripravljaju za svoj poziv. Presv. biskup Marušić hvali one katoličke organizacije koje imaju po spolovima odijeljene organizacije, odijeljene sastanke, odijeljena odgojna glasila, odijeljene redovite akademije, nastupe i sletove, odijeljeno putovanje i odijeljeno se zabavlja. Tih smo se direktiva uvijek držale. …
str. 155. … Merz je imao pravo. Ne ćemo mješovitih uloga u našim redovima. Mi smo protiv njih, jer smo Merzovi učenici, Merzovi sljedbenici. Merz se ne oduševljava ni za redovite zajedničke priredbe. U svojim smjernicama govori on ovako: "Redovno priređuju Orlovi svoju zasebnu akademiju, a zasebnu Orlice. – Razumije se da ova načela ne priječe da prigodom rijetkih, općih, katoličkih, narodnih, pokrajinskih, dijecezanskih, župnih manifestacija u sporazumu s duhovnikom prirede sletove i akademije, koje se doduše odražavaju na istom mjestu, ali ipak imaju odijeljen karakter." (Biskup dr. Marušić HOS-u 7. VII. 1926.). A što da kažemo o kupanju? …
str.156.
… Čista djevojka, Križarica, ne će se nikada kupati na javnim, neodijeljenim kupalištima. Niti u muškom društvu. Jer čemu da se ona, kako bi rekao Merz, lopta s kojekakvim skliskim mislima, od straha da na njih ne pristane. A zašto bi se loptala, kad je stvorena za više, neizmjerne visove, za sunčane visove. …
str. 156 – 157 … A kako je Merz gledao na gimnastiku, žensku gimnastiku? Merz se mnogo time bavio, jer se u orličkoj organizaciji gimnastika njegovala. Merz odobrava gimnastiku, kojoj je svrha jačanje tijela, zdravlje, porast stege, jačanje volje. Dakako, da i ženska gimnastika mora imati svoje specifično žensko obilježje. Zato preporuča vježbe u disanju, razne igre, narodna kola, proučavanje narodnih običaja, jednostavne i skladne proste vježbe te izbor iz ritmike. Oštro se obara na onu ritmiku, kojoj je svrha kult tijela. Bori se protiv gimnastike u kupaćem kostimu jer guši stidljivost žene. Prema enciklici o odgoju mladeži bori se protiv ženskih javnih vježbi, jer takve vježbe bude kod gledalaca erotska čuvstva, a ženu iznutra kvare i pomuškarčuju. Tako je Merz govorio pred 15 godina. A što bi Merz danas rekao, kad bi vidio u hlačama tolike skijašice, tolike djevojke na dvokolici? Što bi rekao, kad bi vidio, kako djevojke u hlačama prolaze po ulicama u po bijela dana? Kad bi vidio naše hazenašice? Njihov trener bar je u dugim hlačama, a one u hlačicama od nekoliko centimetara? Što bi rekao kad bi vidio naše rekorderke u plivanju, tenisu, atletici? Što bi rekao? Ne znam! Ali jedno znam. Hrvatski narod ne će obnoviti ni skijašice, ni hazenašice, ni rekorderke na plivačkim utakmicama, ni prvakinje u tenisu, ni pobjednice u atletici, već one djevojke, žene i majke, kojima na čelu sja zvijezda Marijine čistoće, Marijine dobrote, Marijine svetosti. Samo te i takve obnoviti će Hrvatsku! Spasiti Hrvatsku!
str. 169
… I ona je otišla iz naših redova. Čovjek je više od organizacije. Ljubav je više od načela. Sa strepnjom sam izdaleka pratila, kako će se stvar razvijati. Tuga je izgledala sretna. Ali ja nisam vjerovala u trajnost te sreće. I doista! Kad se Tuga na tri tjedna odmakla iz Zagreba, javio joj je taj nedostojni udvarač, da se zaručio s nekom drugom gospođicom. Tuga mi je sama pričala o tome. - Da znadete, kako sam to saznala! Jedva sam prekoračila prag svoga stana, opazila sam njegovo pismo. Jao! Kako je to bilo strašno! Htjela sam otići do vas, isplakati se kod vas, ali kako ću natrag! Lutala sam cijelu noć i razgovarala sa svojim nemirnim srcem. - A zašto se ne bi opet k nama vratila? - Ne, ja se ne vraćam više tamo, gdje sam jednom bila. I otišla je u noć, u tamu, u mrak. Vidim je koji puta. Redovite kršćanske dužnosti sasvim je napustila. Moli se kadgod Majci Božjoj i mnogo poštuje našega Merza. Hoće li je Gospa ipak jednom vratiti k Merzovim idealima?… …
str. 176 … Pokojni dr. Ivan Merz oduševljavao se za ovo zvanje, za ovaj poziv. On ga je i sam odabrao, iako nije bio član nikakve zajednice ovakvih svjetovnih apostola, jer ga je smrt spriječila da to ostvari. Možda će se o petnaestgodišnjici njegove smrti biljka, koju je on usadio u duše razviti, razrasti i možda će upravo i među našim mlađim naraštajima biti onih, koje će trajni, doživotni apostolat u svijetu, spojen s vršenjem evanđeoskih savjeta, prihvatiti kao svoj životni cilj, kao svoje zvanje, kao svoj poziv, na korist Crkve i neumrlih duša.
…
str. 250 … O 10- godišnjici Merčeve smrti pošli smo na tečaj u njegov rodni grad Banju Luku. … Često smo išli u Banju Luku i uvijek pokraj Merzove rodne kuće. Jednom smo na povratku u Nazaret, već u kasno večer, zapjevale pred Ivanovom kućom: "Credo in unum Deum" i "Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat". Ta tko je imao jaču vjeru i tko se za Krista oduševljenije borio od našega Ivana! U Banjoj Luci održale smo i akademiju u čast dr. Ivana Merza. Pa i čitav tečaj bio je u blizini njegove duše. …
KOJI OTIĐOŠE PRED NAMA SA ZNAMENJEM VJERE
Biser s naših obala str. 300 … Često sam posjećivala Anicu. Kraj njezinoga bolesničkog kreveta bila je slika Gospe Lurdske i Merzova slika. Jednom mi je tiho povjerila, baš onda kad se mislilo da Križarstvo više ne će postojati, da svaki dan moli za mene. Da izdržim u borbi. Da čuvam Merzov duh u Križarstvu.
str. 300 I prije nego je Križarstvo službeno proglašeno Katoličkom Akcijom ono je svećeniku dalo ono mjesto na koje po načelima Katoličke Akcije ima pravo. To je baština Orlovstva, koje je prvo usvojilo načela Katoličke Akcije u Hrvatskoj. To je baština Merzova, koji je uvijek isticao vodeću ulogu svećenika u društvima Katoličke Akcije. …
str. 302-303 … Budno je pazio (o. Bruno Foretić op. ur.) na euharistijski duh organizacije i neprestano poticao na nj. Rado je i neumorno držao duhovne vježbe, vjerske konferencije, vjerska predavanja. S Merzom zajedno govorio je o veličini Papinstva i u dušama mladeži raspirivao ljubav prema Papinstvu. Iza Merzove smrti glas o. Foretića postao je još jači, još snažniji, još prodorniji, jer Merzovu je baštinu trebalo sačuvati pod svaku cijenu. A on ju je čuvao, dok ga jednoga snježnog zimskog dana ne pokopasmo na Mirogoju. Dobri otac počiva u skromnoj isusovačkoj grobnici, a njegova križarska djeca dolaze mu u posjete vrlo često.
str. 308 … Godine 1935. V. K. S. je slavio 10 godišnjicu opstanka, ako uzmemo u obzir da organizacija radi od 1925. godine. Tom prigodom namjeravale smo izdati Zlatnu knjigu za hrvatske Križarice. To je imala biti nadopuna Merzove Zlatne knjige. Svoj preuzv. gg. biskupima poslale smo kratki sadržaj Zlatne knjige i zamolile da nam za predgovor pošalju nekoliko svojih misli i neku popratnicu našim smjernicama o radikalnom katoličkom odgoju mladeži. …
str. 317 Iz pisma biskupa Mihe Pušića … "Kako su u prvo doba kršćanstva, u tadanjem poganskom društvu, mnoge katoličke žene i djevojke bile neumorne i srčane pomoćnice prvih apostola i njihovih nasljednika, biskupa i svećenika, tako će i danas naše katoličke djevojke, koje se kupe pod dičnom zastavom Križarstva u duhu načela svojeg duhovnog osnivača, neprežaljenog dr. Ivana Merza, divnog uzora apostola Katoličke Akcije, biti za stalno odane i revne suradnice sv. Crkve, za vjersko-moralni preporod ljudskog društva u današnjim teškim vremenima, kada sve više prodirući novopoganski laički duh hoće zagospodariti u našoj domovini. One će sigurno takve biti, ako se budu u svemu točno vladale po uputama svoje Zlatne knjige, koja je sastavljena i njihovim aktivnim sudjelovanjem." …
Iz pisma biskupa dr. Jeronima Milete str. 324
… "Vi dignite visoko barjak čistoće i dostojanstva žene, te neustrašivo naprijed na taj sveti uzvišeni i veoma važni rad! Odgojite nam što više idealnih majki budućih hrvatskih pokoljenja! Crkvu i hrvatski narod tim ćete silno zadužiti! Vaš ponos i uzor, dragi i nezaboravni naš dr. Ivan Merz, kako će se tomu radovati!" …
Iz pisma biskupa Mihe Pušića str. 325 … "Napominjem još, da ste se Vi u čitavom svom djelovanju vazda točno držale direktiva crkvene hijerarhije, po uputama i primjeru vašeg prvog pokretača, neprežaljenog katoličkog prvoborca, velikog dr. Ivana Merza, i stoga je Gospodin obilno blagoslovio Vaš rad." …
str. 328-329
… Ako je Križarstvo po Ivanu Merzu probudilo u srcima hrvatske katoličke mladeži ljubav prema Papinstvu, donijelo je i djetinju privrženost, odanost i ljubav prema biskupima. A uz ljubav i veliko povjerenje i potpuni posluh. Uvijek i svagdje. Katolički dosljedno i križarski potpuno. …
|