Naš Ivan – Njegov duhovni život

Ustavši svako jutro u 5 i ½ sati, gimnasticirao bi naš Ivan oko ½ sata. Zatim je razmatrao (razmatranje = mislena molitva) ¾ sata. Svršivši razmatranje pošao bi k sv. Misi, koju je molio iz svog velikog francuzkog misala. Pod sv. Misom uviek bi primio sv. Pričest. (Nedjeljom je običavao slušati dvie sv. Mise, a pod večer bi obavio jednosatno klanjanje Euharistijskom Spasitelju.) O podne iza »Anđeo Gospodnji…« sliedi kratko izpitivanje savjesti. Oko sata poslije podne obavljao bi pobožnost Križnog puta, na galerijama Isusovačke crkve. Idući ulicom molio bi krunicu, držeći je rukom u džepu. Iza večere čita duhovno štivo, obavlja izpitivanje savjesti, moli krunicu, priprema se za sutrašnje razmatranje.

Za pokoru: spava na sasvim tvrdom (obično podu), sve dok mu to nije pod kraj života liečnik zabranio; mjesečno bi jednom 24 sata postio tako, da nije uzeo niti pila; poniženje pred ljudima s veseljem prima. Od dolazka u Zagreb, pa do konca života imao je stalnog izpovjednika i duhovnog vođu, i bio mu posve iskre poslušan i odan.

Sve ovo nabrajanje tek je preslaba slika onog plama pobožnosti i ljubavi prema Bogu, koji je, gorio Merčevoj duši. »Krećem se, kao riba u moru, u dragome Bogu.« Ove apostolove rieči se s punim pravom mogu primieniti na našeg Ivana.

Do ovog stupnja duh. života došao je Merz, naravno postepeno, ali tim baš pokazano nam je, da ga i mi možemo sliediti. Njega – Svetca modernih vremena.

M. R-ić.

Križarska riječ – Uzkrsna borba

I ove će godine križarska mladež po svim mjestima drage naše domovine provesti svoju »Uzkrsnu borbu«. Pozvati ćemo sve – bez razlike – da prigodom Uzkrsnih blagdana okaju svoje griehe i u sv. Pričesti ojačaju dušu.

»Uzkrsnu borbu« moramo provesti svim žarom naše mladenačke duše, jer znamo da tim radom surađujemo s Kristom na spasavanju neumrlih duša. U našoj bi »Uzkrsnoj borbi« pogriešno bilo, kada bi se obraćali na one, koji redovito posjećuju naše crkve i vjeruju. Pristupiti moramo baš onima, koji su daleko od Crkve i Krista »Uzkrsna borba« i jest za to, da se spase oni koji su izgubljeni, da se povrate oni koji su odpali od Boga i Njegovih zapoviedi. Mi bi, braćo, promašili svrhu naše »Uzkrsne borbe«, kad bi organizirali sv. Pričest onih, koji inače udovoljavaju svojim kršćanskim dužnostima! Sav bi trud bio krivo uložen, a uzpjeh ne bi bio onaj, kojeg Krist od nas traži, kojeg mi očekujemo.

Shvatimo pravo našu dužnost i uložimo sve raspoložive snage, da uspjeh ovogodišnje križarske »Uzkrsne borbe« bude što veći i bolji.

Križarska je mladež u svom dosadašnjem radu pokazala mnogo puta da za svoja načela i za svoju organizaciju znade žrtvovati. To moramo pokazati i sada! U času, kad ljudi bježe od uzvišenih žrtava i kad za načela nisu spremni ništa žrtvovati, pokažimo da smo dostojni našeg križarskog imena, da smo prava mladež ŽRTVE, EUHARISTIJE I APOSTOLATA. Neka to vide svi, prijatelji i (…) biednima i potištenima, utješimo ih i ohrabrimo ih, pokažimo da znademo što znači KRŠĆANSKA LJUBAV!

Ne bojmo se žrtava i poteškoća, bez njih ne može biti ni jedan naš rad, ali niti ni jedan naš uspjeh! Radimo i žrtvujmo, no kod toga ne zaboravimo ni MOLITI! Bez molitve neće naš rad uroditi pravim plodom. Ako mnogo molimo Boga, onda je – po riečima sv. Otca Pija XI. Njegova dužnost, da nas pomogne!

Bog živi!

HRVATSKA KRISTU!

Dr. Lav Znidarčić