Božidar NAGY, «Ivan Merz. 1928-1978. Podnaslovi: Život. Baština.», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, god. 69/1978., br. 1, str. 13

Već je prošlo pedeset godina otkako je u Zagrebu, u svojoj 32. godini života, 10. svibnja 1928., umro mladi katolički intelektualac i veliki apostol hrvatske mladeži dr Ivan Merz.

Iako nas od njega dijeli pola stoljeća, njegov duh i njegove ideje osjećamo još uvijek kao živo prisutne i u našem vremenu.

Godine kad su se svečano komemorirale deseta i petnaesta obljetnica Ivanove smrti, bile su to 1938. i 1943. proglašene su »Godinama Ivana Merza«; u njima je posebno mladež katoličkih organizacija, koja je nasljedila Ivanovu baštinu, nastojala što dublje upoznati njegovu duhovnu baštinu koju je iza sebe ostavio.

U ovoj godini, kada se navršava pedeseta obljetnica njegove smrti, dužni smo svi, a napose mlada generacija, što bolje upoznati tog budućeg hrvatskog blaženika i sveca. Zato ćemo tokom godine u ovoj rubrici donositi njegove misli, ideje, kao i prikaze njegovih bitnih vrlina koje imaju značenje i u naša vrijeme.

 

ŽIVOT

 

Evo nekoliko najvažnijih podataka iz njegova života!

16. XII 1896. Ivan Merz rođen je u Banjoj Luci, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju.

1914. polaže maturu.

1915. - Nakon i kratkog boravka u vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu započinje studij na bečkom Sveučilištu

1916-1918 - Boravi u ratu na talijanskoj fronti.

1920-1922 - Studira u Parizu.

1922. - Vraća se u Zagreb, gdje postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj gimnazji.

1922-1928 - Kroz šest godina razvija u Hrvatskoj ogromnu apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama tadašnjeg vremena. Suosnivač je bivšeg Hrvatskog Orlovskog Saveza, pokretač liturgijske obnove i začetnik provedbe Katoličke Akcije u Hrvatskoj. Sav svoj život potpuno je stavio u službu Krista i Njegova Kraljevstva.

10. V. 1928. umire u Zagrebu, nakon neuspjele operacije.

1958. pokrenut je informativni postupak za njegovo proglašenje blaženim.

 

BAŠTINA

 

Ivan Merz je u svome kratkom životu stvorio i ostavio bogatu duhovnu baštinu kao plod ne samo svoje izvanredne intelektualne nadarenosti nego i dubokog religioznog iskustva. Taj književni opus - pisana baština - uključuje u sebi njegov opširan dnevnik (800 str.), 140 članaka i raznih studija objavljenih u 22 časopisa, šest brošura, njegovu doktorsku disertaciju, opširnu korespondenciju i mnoge neobjavljene rukopise. Ukupno preko tri tisuće pisanih stranica. Iz tog velikog duhovnog blaga donosit ćemo najljepše misli tokom ove godine na ovim stranicama.

Evo što, na primjer Ivan kaže o molitvi u svome dnevniku. Zapisao je ove misli u svojoj 18. godini: »Religija je bez molitve mrtva. No molitva se ne mjeri na duljinu i ona se ne mora čitati iz knjiga. Razgovor iz vlastitog čuvstva, razmišljanje o Pismima i namjerama Svevišnjega, to je molitva. Bog je duhovno biće. A pošto smo mi tjelesni, to je misao na Njega tjelesno duševna. Da Ga razumijemo, postao je Emanuelom, nama sličnim. I mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša jer nam je Isus bliži.« (Dnevnik 25. X. 1914.)



Božidar NAGY, «Prijenos tijela dr. Ivana Merza», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, 69/1978., br. 2, str. 53

 

Prijenos tijela dra Ivana Mreza

 

16. XII. 1977. preneseni su posmrtni ostaci dra Ivana Merza sa zagrebačkog groblja Mirogoja u baziliku Srca Isusova u Zagrebu. Za tu svrhu u bazilici je pripravljena posebna grobnica kod oltara sv. Alojzija.

Sam prijenos obavljen je na skroman način. Kod ekshumacije i identifikacije tijela, osim službene komisije, bio je prisutan manji broj Ivanovih prijatelja i štovatelja, među kojima je bilo onih koji su prisustvovali njegovu pogrebu prije pedeset godina.

Posmrtni ostaci bili su premješteni u nova dva lijesa, limeni i drveni bijele boje. Lijes s Ivanovim ostacima prevezen je potom u Hrvatsko narodno svetište Srca Isusova, gdje je u prisutnosti vjernika i uz prigodni obred sahranjen u grobnicu.

Nad Ivanovim novim grobom u bazilici postavljena je velika mramorna ploča. U sredini se nalazi njegov lik (brončani reljef), koji će s vremenom biti zamijenjen većim. S lijeve strane stoje riječi:

 

Ovdje počiva

u Kristu Bogu svom

vjerni sin

Katoličke Crkve

DR IVAN MERZ

16. XII. 1896. - 10. V. 1928.

APOSTOL

HRVATSKE MLADEŽI

Na desnoj strani postavljen je izvoran tekst Ivanova nadgrobnog natpisa, koji je Ivan sastavio neposredno prije svoje smrti. Tekst je sastavljen na latinskom, a na ploču je uklesan na hrvatskom prijevodu, koji glasi:

»Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. Sretan u miru i radosti. Moja je duša postigla cilj radi koga je stvorena.«



Pero BULAT, «U Bazilici», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, veljače 69/1978., br. 2, str 58

 

U BAZILICI

 

Ima više razloga zašto je papinski nuncij u našoj zemlji Msgr Michele Cechini došao u baziliku Srca Isusova 18. prosinca 1977. godine prigodom proslave 75-godišnjice njezina otvorenja i prilikom prijenosa tijela dra I. Merza u krilo iste bazilike.

Mi smo Hrvati uvijek bili vjerni Papi i Rimu, a ova je crkva upravo simbol odanosti i posluha onom duhu što struji i djeluje iz Rima.

Dr Ivan Merz bio je skroz naskroz rimski čovjek: Papu je volio upravo osobnom ljubavi, svoje Orlove i katoličku mladež odgajao je u stopostotnoj vjernosti prema Papi.

Zato nam je bilo vrlo drago da smo Papinom zamjeniku mogli upriličiti srdačnu dobrodošlicu i pozdraviti ga ovim riječima:

- Ovdje ste Vi, Ekselenco, kod kuće! Ovdje ste kod svojih najvjernijih. Ovdje ste kao na pragu svoje kuće, na svom domaćem ognjištu. Nama je uvijek drago kad ste u Zagrebu. Vrlo nam je milo kad stupite na tlo Lijene Naše Domovine, na tlo hrvatskog naroda, koji je najbrojnija katolička zajednica u našoj zemlji. Kad god možete, dođite u Zaareb! A kad god dođete u Zagreb mi Vas u bazilici Srca Isusova čekamo kao svog Oca i Brata!

Pero Bulat