IVAN  MERZ

1896.-1928.

ODGOJITELJ  KRŠĆANSKE  MLADEŽI

 

Lik i djelo sluge Božjega Ivana Merza postaju sve prisutniji našem vremenu. Njegov postupak za beatifikaciju koji se odvija u Rimu bliži se pomalo kraju. Na svome drugom pastoralnom pohodu Hrvatskoj u propovijedi na sv. misi u Splitu 4.X.1998. Papa Ivan Pavao II. ponovno je spomenuo Ivana Merza kao što je to učinio i prilikom svoga prvog pohoda, četiri godine ranije. Osim spomena njegova imena kao predstavnika svih ostalih hrvatskih duhovnih velikana 20. stoljeća, Sveti Otac je prigodom drugog pohoda naveo i Merzovu poznatu misao: "Ni u najtežim razdobljima vaše povijesti nisu nedostajali muževi i žene, koji su neumorno ponavljali: 'Katolička vjera je moje životno zvanje' - Sluga Božji Ivan Merz." Očito da je Papa i ovim kratkim spomenom želio svratiti pozornost na taj jedinstveni lik hrvatskog katolicizma "koji nam svima ima puno toga reći" kako  se izrazio kardinal Franjo Kuharić u govoru na proslavi 50. obljetnice smrti Sluge Božjega 1978.

Ivan Merz je bio prosvjetni djelatnik. Predavao je kao profesor francuski jezik na  Nadbiskupskoj gimnaziji u Zgrebu od 1922. do 1928. Sve svoje slobodno vrijeme posvetio je odgojnom radu u katoličkim organizacijama za mlade. Dakle, kako u svojoj profesiji, tako i u svome možemo reći hobiju, Merz je bio odgojitelj mladih, i to u prvom redu odgojitelj u vjeri i kršćanskim moralnim vrijednostima.

Od vremena kada je Merz živio do danas dijeli nas puno toga. Ne samo dosta godina i mnogi povijesni događaji, nego mnoge promjene u ljudskom društvu i unutar Crkve (sjetimo se samo Drugog vatikanskog sabora). Stoga netko može možda postaviti pitanje: Današnji kršćanski odgojitelji i vjeroučitelji  koliko mogu u Merzovom odgojnom radu pronaći nadahnuća i ostvarenja što bi se eventualno moglo nasljedovati danas primijeniti? Međutim tkogod prouči lik i djelo Ivana Merza ne može se oteti dojmu da se radi o jednom skrivenom blagu koje tek treba otkriti.

Ovim člankom želimo dati prikaz Ivana Merza kao odgojitelja u vjeri mladih naraštaja. Vjerujemo da Ivan Merz može mnogo toga reći i svojim primjerom i svojim radom svima onima koji su izravno angažiranu u kršćanskom odgoju današnje mladeži. Donosimo najprije kratak prikaz njegova života; potom ćemo razmotriti metodologiju njegova rada, zatim kako se lik Ivana Merza može upotrijebiti u katehezi mladih da bi izjavama samih mladih potvrdili njegov blagotvoran utjecaj na duše onih koje želimo privesti Isusu Kristu i kršćanskom životu.

 

1. IVAN MERZ U PROSTORU I VREMENU

biografski podaci

Ivan Merz se rodio u Banja Luci  16. XII. 1896. god. Bio je jedinac u svojih roditelja. Otac, austrijski časnik,  bio je šef željezničke postaje u Banjoj Luci. Mladi Ivan odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., pohađa kroz tri mjeseca vojnu  akademiju,  a potom 1915. započinje  studij prava na Bečkom sveučilištu. Prvi svjetski rat prekida  mu studij. Mobiliziran je. Proživljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij književnosti  u Beču 1919./1920.  i dovršava ga u Parizu tijekom dvije godine, od 1920. do 1922.

Po završetku studija, u jesen 1922. god., dolazi u  Zagreb  gdje  postaje profesor  francuskog jezika  i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog  sveučilišta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastojeći se tako što bolje osposobiti za svoj apostolski rad.

Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata  dolazi  do spoznaje o istinitosti  kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu  načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme  posvećuje odgoju  hrvatske mladeži  u katoličkoj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj je dao geslo "Žrtva - Euharistija - Apostolat". Kao katolički intelektualac  riječju i perom  oduševljava mlade  i odrasle za Krista i Crkvu.  Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta  među Hrvatima.  Sustavno u  Hrvatsku uvodi ideje Katoličke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca  jest ljubav i odanost Katoličkoj Crkvi, Rimu i Papinstvu,  što je nastojao usaditi kod svih s kojima je saobraćao. Premda mlad i kao laik  smatran je  "stupom Crkve" u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom  i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu  baštinu  koja  je postala izvor nadahnuća  budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut  - zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti  ovu je zamisao djelomično ostvarila Marica Stanković,  osnovavši  žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana   Merza  značilo je, a znači i danas, program života  i rada za vjernika katolika koji se želi aktivno angažirati u širenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira.

Ivan Merz je bio čovjek  žive vjere, iskrene molitve,  samoodricanja, dnevne Pričesti,  adoracije,  predanog trpljenja,  široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao  kršćansku ljubav. Umro je u Zagrebu  10. svibnja 1928.g. u 32. godini  života,  na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj život  kao žrtvu Bogu  za hrvatsku  mladež. Njegova posvećena žrtva života donosila je i donosi obilne plodove u katoličkim organizacijama  koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu  baštinu.

1958.g. započeo je biskupijski postupak  za njegovo proglašenje  blaženim. 1977.g.  njegovi posmrtni ostaci  preneseni su  u Baziliku  Srca  Isusova u Zagrebu  u kojoj se redovito  pričešćivao, adorirao  i  molio  posljednjih šest godina  života. Od  1986.g.  postupak za njegovo proglašenje  blaženim   odvija se u Rimu.  Milosti i uslišanja po njegovu zagovoru se množe.

            Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu su objavljene i mnoge biografije, studije i članci. Odnedavno i  na Internetu Merz ima svoju stranicu: www.ffdi.hr/ivan-merz. Sve ostale informacije o sluzi Božjemu Ivanu Merzu dobiju se na adresi: Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vlaška 93. E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr

2. NAČELA I METODE ODGOJNOG RADA IVANA MERZA

 

2.1.  Osobni primjer kršćanskog života - temelj odgoja drugih

 Prije nego izravnije pogledamo načela i metode njegova odgojnog rada treba napomenuti da Merz nije bio vjeroučitelj u užem smislu riječi, nego je predavao kao profesor francuski jezik u srednjoj školi. Glavnina njegova odgojnog, vjersko - moralnog  rada među mladima odvijala se izvan njegove profesionalne djelatnosti. Sve što je na tom području činio i radio, radio je dobrovoljno,  bez ikakve materijalne naknade, vođen jedino ljubavlju prema Kristu i željom da mu što više mladih privuče te ih usmjeri i odgoji u kršćanskim vrijednostima.

Prije nego je Merz počeo djelovati odgojno među mladima, on je najprije sebe odgojio u vjerskom i moralnom smislu. Njegov primjer izgrađenog katoličkog intelektualca, čovjeka duboke vjere i iskrene ljubavi prema Bogu i Kristu jest bio prvi adut njegova odgoja drugih. I tu treba vidjeti izvor njegova odgojnog djelovanja, ali isto tako i uspjeha. Ono što je osjećao i doživljavao kao vrijedno to je prenosio na druge. "Caritas Christi urget nos" - ljubav nas Kristova potiče - nalazi se u temelju njegova apostolata. Stoga da razumijemo tajnu uspjeha Merzova odgojnog rada treba najprije upoznati tajnu njegove Bogom prožete osobe, njegovu duhovnost, njegovi izgrađeni lik. O toj temi ne možemo opširnije govoriti ovom prigodom. Zainteresirani čitatelj može to naći u njegovim biografijama i literaturi koja je o njemu napisana; najvažnije publikacije o Merzu donosimo na kraju ovoga članka. Stoga ćemo samo ukratko upozoriti na glavne elemente  njegove duhovnosti kojom je sjajio, privlačio i najviše utjecao na svoje bližnje. Sve što je radio nosilo je pečat  njegove proživljene vjere, njegovog dubokog religioznog iskustva što je naravno bio u prvom redu dar Božje milosti, ali isto tako i njegove velikodušne suradnje s milošću.

            Bio je čovjek molitve, i to liturgijske molitve. "Živjeti Kristov život s Crkvom" tim je riječima definirao Merzovu duhovnost o. Josip Vrbanek njegov ispovjednik i duhovni vođa. Euharistija mu je bila središte duhovnosti.  Spremno se odazivao poticajima Božje milosti težeći prema svetosti i kršćanskoj savršenosti, pridonoseći mnoge svoje osobne žrtve, svladavanja, mrtvenja, odricanja. Posebno svjedočanstvo u tome smislu predstavljaju njegove odluke koje je činio za vrijeme duhovnih vježbi i koje su nam se do danas sačuvale. Napose je bio čovjek ljubavi i vjernosti Crkvi i njezinoj vidljivoj glavi, Kristovu namjesniku Papi. Pobožnost prema Majci Božjoj kao i kod svih Božjih ugodnika i u njegovu životu bila je na istaknutom mjestu. Posebno je štovao Gospu Lurdsku od koje je zadobio i znatne milosti u svome duhovnom životu. Čovjek je predanog trpljenja koji je znao prihvatiti križ kad mu ga je Gospodin poslao, a svoj je život okrunio žrtvom svoga mladoga života. Svjestan da Bog želi da mlad umre, prihvaća tu smrt i prikazuje Bogu sebe i svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsku mladež, točnije za mladež koja je bila organizirana u Hrvatskom Orlovskom Savezu u koji je uložio najviše svoga apostolskog truda. Svoj je nadgrobni natpis sam sastavio neposredno prije svoje smrti: “Život mi je bio Krist a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno potpuno nepodijeljeno posjedovanje presvetog Srca Isusova. Moja je duša postigla cilj za koji je stvorena. “ Te Ivanove rečenice, posljednje što je napisao u svome životu kao kruna sjaje na kraju jednog mladog života koji se sav istrošio za Krista i njegovo Kraljevstvo. Ne čudi stoga što je Crkva pokrenula postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Prikaz Merzova izravnog odgojiteljskog rada za vjeru podijelit ćemo u tri dijela. U prvom dijelu govorimo o ciljevima njegovog odgojnog rada, potom ćemo vidjeti koje sadržaje obrađuje i na koncu razmotrit ćemo metodologiju njegove odgojiteljske djelatnosti. Treba naglasiti da je glavni prostor gdje se odvijao Ivanov odgojni rad bila katolička organizacija Hrvatski Orlovski Savez, kojemu je Merz 1923.g. bio suutemeljitelj i u koji je ugradio najviše truda davši mu snažno vjersko-moralno i crkveno obilježje.

 

2.2. Ciljevi vjersko-odgojnog rada Ivana Merza

 

Apostolska djelatnost Ivana Merza nije se odvijala na nekontroliran način, bez nekoga plana. Imao je sasvim jasan cilj prema kojemu je bio usmjeren cijeli rad. Već u samome geslu "Žrtva Euharistija Apostolat" koje je dao katoličkoj organizaciji Hrvatskog Orlovskog Saveza pri njezinu osnivanju, vidi se njegov program. Iz mnogih mjesta gdje Ivan govori o ciljevima svoga apostolata može se odrediti jedan konačni cilj   i tri   posredna cilja prema kojima teži njegova odgojna aktivnost. 

           

2.2.1. Konačni cilj

            Konačni cilj Merzova odgojnog rada jesu nadnaravne i eshatološke vrijednosti kršćanske vjere. U svojim spisima izražavat će ih na razne načine: kraljevstvo Božje, zajedništvo s Bogom, privesti duše k Isusu, vječno spasenje duša itd. Tako u duhovnim vježbama kad meditira o grijehu piše: “Orlovska organizacija ima zadaću da uništava grijeh. Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je organizacija besmislena, jer čemu čovjeku sav svijet, ako gubi onaj cilj radi kojega je stvoren."  U pismu jednom svećeniku Ivan naglašava kako je cilj svake katoličke organizacije “ujediniti na zemlji što veći mogući broj ljudi sa Isusom Euharistijskim, kako bi u što većem broju mogli s njime uskrsnuti i biti s njime neodjeljivo ujedinjeni kroz vjekove.” Na drugom mjestu je zapisao: “U radu prvi kriterij treba biti spasenje duša i dobro svete Crkve."

                       

2.2.2. Posredni ciljevi

            Da bi se došlo do toga konačnog nadnaravnog cilja postoje etape, posredni ciljevi.

            2.2.2.1. Crkveno usmjerenje odgojnog i apostolskog rada. Pod cijenom mnogih žrtava Ivan je uspio zadržati ovo crkveno usmjerenje Orlovstva što se produžilo i u susljednim naraštajima koji su nastavili ostvarivati njegovu baštinu. Prvi odlučan korak u tome smislu bila je Ivanova redakcija Zlatne Knjige, priručnika orlovske organizacije, u koju je unio, za razliku od slovenskog izdanja, brojna mjesta u smislu povezanosti orlova s Crkvom, i njihove vjernosti i odanost prema crkvenim pastirima.

            2.2.2.2. Ljudska i kršćanska zrelost.  Ivan želi mladog čovjeka usmjeriti prema kršćanskoj zrelosti, učinit ga da bude vjeran sin Crkve. “Od mladih tražite mnogo, jer mladi mogu mnogo toga žrtvovati, i što više od njih tražite, to više će oni to ostvariti.” zapisao je u  jednom dopisu.

            2.2.2.3. Apostolski angažman. Posljednji ovozemaljski Ivanov cilj kršćanskog odgoja bio je uvijek usmjeriti mladog čovjeka da postane Kristov apostol. U jednom svome tekstu piše: “Katolički socijalni apostolat jest cilj što ga Orlovstvo želi ostvariti. Apostolat Orlovstva širi se na sve sekotre privatnog i javnog života. Ono želi da Krist kraljuje u dušama pojedinih ljudi, da kraljuje u našim obiteljima, u društvenom životu u svim svojim pojedinostima.”

            Ova četiri cilja, onaj konačni i tri posredna jesu uvijek u uskoj međusobnoj ovisnosti sa sadržajima koje je razvijao kao i metodama koje je primjenjivao. Sve to predstavlja jedno organsko jedinstvo, jednu dobro strukturiranu cjelinu i teoretsku i praktičnu njegovog vjersko odgojnog rada.

 

2.3. Sadržaji u Merzovom odgojnom radu

Drugi vid njegova odgojnog rada jesu sadržaji koje je razvijao za postignuće ciljeva o kojima je gore bila riječ. Te Sadržaje možemo podijeliti u dva velika područja: teološko-eklezijalni i oni s područja kršćanskog morala.

             

2.3.1. Teološko-eklezijalni sadržaji

            2.3.1.1. Krist Spasitelj u Euharistiji. Jedinstvo s Kristom preko Euharistije nije bio samo jedan od posrednih ciljeva Ivanova apostolskog rada u okviru crkvenog usmjerenja odgajanika, nego je bio također i objekt njegove kateheze. On nije izradio mnoge tekstove niti poseban traktat o Euharistiji, ali gotovo svi njegovi odgojni interventi  bilo pismeni ili usmeni nose euharistijski pečat. Posvuda je po njegovim spisima rasuto njegovo uvjerenje o vrijednosti i potrebi euharistijskog života. Naravno da je i na tom području on prednjačio i svojim iskustvom i svojim primjerom. Stoga je i mogao tako uvjerljivo naglašavati potrebu i vrijednost euharistijskog života.

            Od mnogih njegovih tekstova u tome smislu navest ćemo samo jedan, a napisao ga je nakon povratka sa hodočašća u Rimu.  “Ako Orlovstvo hoće ostati na pravoj liniji i biti ispravan pokret u velikom sklopu svih mogućih pokreta u krilu svete Crkve, mora biti pokretom papinskim. Euharistija i Papa trebaju biti korijen, vrelo i počelo Orlovstva. Euharistiju i Papu valja dati našem narodu.” (Orlovi u Rimu, Katolički tjednik 13, 1925, str.5-6)

            2.3.1.2. Crkva. - Njegovo iskustvo i doživljaj Crkve bili su privilegirani sadržaji njegova vjerskog odgoja. Piše dr.Kniewald: “Njegova misao o Crkvi kao duhovnoj zajednici svih pravovjernih s jednim Učiteljem na čelu, Kristovim namjesnikom, sv.Ocem papom, nije bila samo sanja njegove duše, nego je Crkva objektivna realnost, koja je poprimila život u njegovoj velikoj duši i koju je on htio ostvariti u dušama svih hrvatskih katolika, realno i praktički.“ (Kniewlad, Životopis I. Merza, 1932., str. 169).

            2.3.1.3. Liturgija. Potpuno uvjeren  iz osobnog iskustva da liturgija ima neizostavnu vrijednost za duhovni život pojedinca, učinio ju je objektom svoga odgojnog rada. Za ilustraciju spomenimo seriju njegovih članaka, pravih kateheza  što ih je objavljivao u Posestrimstvu, časopisu za žensku mladež od 1922. do 1925. Ti članci predstavljaju cijeli mali tečaj  liturgije za čitateljice toga lista. Također ne smijemo izostaviti njegov programatski članak Duhovna obnova po liturgiji u kojem detaljno razrađuje tri savjeta što ga daje onima koji žele živjeti dubljim duhovnim životom. Ta tri savjeta glase: 1. Čitaj svaki dan duhovno štivo, da bi se mogli shvatiti liturgijiski tekstovi 2. Meditiraj svaki dan na temelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se kod nje i ne pričestiš.

            2.3.1.4. Marija. Osobno iskustvo pobožnosti prema Majci Božjoj, napose se očitovalo u štovanju Gospe Lurdske. Lurdski događaji za njega imaju veliku apologetsku vrijednost pa im je stoga posvetio svoja  brojna predavanja, članke i jednu brošuru. Lurd mu nije samo mjesto pobožnosti prema Gospi nego i potvrda nadnaravanosti i istinitosti kršćanske vjere što je često navodio u svojim spisima i javnim nastupima.

            2.3.1.5. Crkveni dokumenti. Daljnji  sadržaji  njegova katehetsko-odgojnog rada bili su dokumenti crkvenog učiteljstva. Osim što su bili objekt njegova osobnog čitanja i studija, ti su dokumenti bili privilegirani predmet njegove kateheze, bilo pisane ili usmene.  Mnogi njegovi članci, napose oni objavljeni tijekom svete godine 1925. u rubrici Vječni Rim u časopisu Za vjeru i dom ili su direktan komentar crkvenih dokumenata i papinskih enciklika, ili su puni njihovih citata.

            Spomenimo zanimljivo zapažanje Dušana Žanka, Ivanova prijatelja: “Enciklike, enciklike! Samo su lepršale oko naših ušiju poput lastavica. Lovili smo pogdjekoju kap iz tih čarobnih rimskih vaza i ne dosežući im slatkoće i vrijednosti. A on je samo crpao, crpao, neumorno dan i noć crpao... Magična je bila moć dr. Merza i samo se njoj ima zahvaliti da je ta strana i nepoznata riječ našla neku toplinu u našoj duši. Zrak je najednom postao prepun enciklika. Sve je počinjalo i svršavalo s njima. I dobri, siromašni radnici i šegrti, i oni su saznali za enciklike i njima je gorjelo srce dok im je govorio iz njih i po njima. I katolički tisak najedanput ih je počeo citirati...” (Duša dr.Ivana Merza, Život, br.5, 1938., str. 255)

 

2.3.2. Kršćanki moral

            Sljedeće široko polje  Ivanova  djelovanja u vjerskom odgoju  bila je obrana i primjena načela kršćanskog morala, napose unutar orlovske organizacije. Bio je to sastavni dio Merzova apostolata i činilo je sadržaj brojnih njegovih članaka.

            Ako je itko kod nas snažno i praktički zahvatio u kompleksnost suvremenog života, to je bio dr.Ivan Merz, tvrdi za njega njegov prvi biograf dr. D.Kniewald. O tom svjedoče njegove knjižice “Ti i ona”, "Katolici i novi plesovi”, njegova pisma mladim prijateljima u Orlovskoj straži i brojni njegovi članci. Praktički nije bilo nekog moralnog problema, da o tome Merz nije dao svoje mišljenje, koje je uvijek temeljio na crkvenoj nauci i dokumentima crkvenog učiteljstva.  

            2.3.2.1. U svome članku Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja (Katolički Tjednik, Sarajevo,  br. 12, 13, 14, 1928.) Ivan Merz objavljuje pravi mozaik raznih smjernica crkvenog učiteljstva o svim moralnim problemima tadašnjeg vremena: koedukacija, nadzor mladih od strane roditelja, zabava, kazališne priredbe, alkoholizam, aktivnost žene u javnom životu, žensko odijevanje, plesovi, glazba i pjevanje, kupanje, katolička gimnastika, kino i kazalište, štetnost lošeg tiska i dr.

            Prati  što se o tome piše u stranom tisku među katolicima i donosi izvještaje i članke. Gdjegod koji biskup piše o moralnim temama naručuje dokumente. Tako su mu npr. poslije smrti stigli dokumenti biskupa iz Kanade.

            2.3.2.2. Drugo veliko područje na kojem se Ivan Merz zaustavio i posvetio dosta truda i vremena bila je predbračna čistoća, ljubav, seksualnost, priprema mladih za brak, čuvanje čistoće prije braka. U tu je svrhu objavio i posebnu knjižicu “Ti i ona” namijenjena zrelijoj muškoj omladini, te još brojne druge članke. 

            2.3.2.3. Merz je dotaknuo i problem glazbe s moralnog područja. Napisao je jedan spis, za sada još u rukopisu pod nazivom “Glazba i katolicizam” u odnosu na Orlovstvo u kojem govori o glazbi općenito, a onda primijenjenu u apostolatu u orlovstvu.

            2.3.2.4. Budući da je sastavni dio orlovskog odgojnog programa bila tjelovježba, Merz je nastojao i tu stranu produhoviti, dati  tjelovježbi duhovni smisao i vrijednost. U tu svrhu je sastavio djelo koje je još u rukopisu, a nosi naslov: “Ljudsko tijelo i tjelesni odgoj u svjetlu Katoličke crkve.”  Uz pomoć brojnih crkvenih dokumente   izlaže vrijednosti fizičkog odgoja koji međutim mora uvijek biti podređeno duhovnim vrijednostima. 

            2.3.2.5. Niti politički život Merz nije ostavio nedirnut. Osim članaka na tom području Merz je napisao djelo, za sada također u rukopisu, pod naslovom: “Načela katoličke političke akcije”. Ovdje Merz donosi veliki mozaik citata raznih crkvenih dokumenata, izjava papa, biskupa, teologa o tome kakav stav treba kršćanin zauzimati u politici i gdje i kako se politički angažirati. Njegovo stanovište je veoma jasno: Dok se s jedne strane Crkva i   društva Katoličke akcije ne mogu   opredjeljivati za stranačku politiku, da ne bi time bilo kompromitirano nadnaravno poslanje Crkve, s druge strane katolici mogu, dapače trebaju se angažirati i politički nastojeći da u društveni život unose načela Evanđelja, kršćanskog morala i vjere. Zato se trebaju opredjeljivati za onu stranku koja najbolje brani kršćanska moralna načela.

            2.3.2.6. Posljednji članak što ga je Merz objavio, a izišao je nakon njegove smrti u Kalendaru Srca Isusova i Marijina za godinu 1929, nosio je naslov Prava ljubav k domovini. Sažetak članka je ovaj:  pravi patriotizam sastoji se u tome da se ne ograničava samo na ovu zemlju nego čovjek pomaže svojim sunarodnjacima da ostvare onu svrhu zbog koje su stvoreni, usmjerava ih se na vječnost, gleda se posljednji cilj, a to je nebo. I zato njegov zaključak: bez vjere nema pravog rodoljublja.

            2.3.2.7. Mnoge stranice svojih spisa, predavanja, razgovora i pouka Merz je posvetio ženskom pitanju, bilo da se radi o dostojanstvu žene, bilo o pozivu na apostolat, bilo da govori o posvećenom djevičanstvu, bilo o ulozi žene u društvu.

 

 

2.4. Metodologija u vjersko-odgojnom radu Ivana Merza

        

Iz svega rečenog mogu se već uočiti osnovne linije metodologije koje je Ivan Merz slijedio u svome odgojnom radu.   Crkva u svojoj mnogostrukoj realnosti za Ivana Merza nije bila samo jedan od ciljeva prema kojima je privodio mlade ljude, niti je bila samo sadržaj njegovih kateheza. On je potpuno prihvatio stoljetnu metodologiju koju Crkva predlaže i slijedi da bi ostvarila svoju spasenjsku misiju vodeći ljude prema vječnom spasenju. Sva sredstva i metode koje Crkva upotrebljava i savjetuje, Ivan je prihvatio, dapače on ih obogaćuje svojim refleksijama i inicijativama, ali uvijek u skladu s crkvenim učenjem i metodama. I ovdje važi temeljno njegovo načelo: sve je to on sam najprije u svome osobnom životu ostvarivao, po tim je metodama svoj duhovni život vodio i provjeravao ih je u praksi, da bi ih onda mogao primjenjivati i u svome apostolatu.

                       

2.4.1. Formacija za apostolat

 

            2.4.1.1. Duhovni život je za Merza je to temeljni uvjet svakog apostolata. To je jasno izrekao u jednom svome predavanju koje je potom objavio i kao članak pod nazivom Sticanje podmlatka (Luč, br. 1-2, 1923., str. 14-16). U njemu Merz jasno kaže: “Temelj našega rada i uspjeha u našem apostolatu leži u nama samima, u našem odnosu k Isusu koji u nama treba živjeti.” I odmah navodi koja su to sredstva koja nas sjedinjuju s Isusom: to je dnevna meditacija, prisustvovanje sv.misi, primanje sakramenata, ispit savjesti, dnevno čitanje duhovnog štiva. "Ako to činimo Isus će početi živjeti u nama” - zaključuje na kraju.

            2.4.1.2. Duhovne vježbe. Sredstvo za usavršavanje duhovnog života bez sumnje jesu duhovne vježbe. Merz ih je sam obavljao i toplo ih preporuča drugima. Sačuvane su nam mnoge njegove odluke koje je činio u duh. vježbama. U svojim duhovnim vježbama razmišljajući o apostolatu među orlovima piše: “Orlovska bi organizacija iskazala najveće dobročinstvo svojim članovima, ako bi za njih priređivala duhovne vježbe.”(Bilješke iz Duh.vježbi, 1926., Put k Suncu, 1. izd., 1978., str.43).

            2.4.1.3. Liturgija. Merz smatra liturgiju kao najbolju pedagogiju. U članku  Duhovna obnova po Liturgiji piše: “Na temelju Liturgije svaka se pojedina duša odgaja. Može se reći da je Liturgija pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik proživljava u svojoj duši sve faze vječnoga Kristova života.” (Luč, br.1, 1924., str. 11-17). U istom  programatskom članku Merz daje savjete kako treba organizirati vlastiti duhovni život na temelju Liturgije.

            2.4.1.4. Katolička Akcija. Načela Katoličke Akcije bez daljnjega ulaze u Merzovu apostolsku metodologiju kao sastavni dio  njegova rada.  No treba naglasiti da nije Katolička akcija kao takva privlačila njegovu pozornost, nego u prvom redu zbog toga jer ju je papa pokrenuo i Crkva ju je tada svesrdno preporučivala.

 

2.4.2. Konkretna metodološka načela  za apostolat

 

            2.4.2.1. Izravni apostolat. U svom  članku Sticanje podmlatka (nav.dj.) Merz je dao jasna i potpuno razrađena načela kako netko može i treba raditi kao apostol. Već na samom početku članka napisao je ove riječi: "Naslov ovog predavanja mogao bi biti: kako će katolički organizirani student raditi za spasenje duša." Nakon što je istaknuo temeljno načelo koje se sastoji u našem odnosu s Isusom koji u nama treba živjeti, sljedeće načelo mu nosi naziv: kontakt i rad s bližnjim. Tu je Merz praktički opisao samoga sebe i svoj način pristupa bližnjemu. Naglašava da iz nas treba isijavati nadnaravni mir, zatim taj kontakt treba biti pun milosrđa, razumijevanja i ljubavi. Nadalje, imajući u vidu poteškoće koje susreće apostol u svome radu, apostol treba razlikovati krive ideje od besmrtnih duša osoba koje ih zastupaju. Apostol treba biti svjestan da je on  predstavnik Isusa Krista, za kojega daje svjedočanstvo.

            Posljednje načelo Ivan vidi u međusobnom odnosu  članova katoličke organizacije: oni se trebaju uzajamno pomagati i ljubiti. Nije dovoljno da njihove veze budu samo službenog karaktera, nego se trebaju  gajiti prava kršćanska prijateljstva, koji su rezultat istih ideala, i koji traju vječno jer su im i ideali vječni.

           

2.4.2.2. Važnost katoličkog tiska. Posebnu pozornost Merz je posvetio pisanom apostolatu, pisanoj riječi. Čak je i sam imao najozbiljniju želju da osnuje jedan katolički dnevnik po uzoru na francuski La Croix. U Parizu je  već bio posjetio uredništvo toga lista i upoznao se s organizacijom tiska i idzavanja.

            2.4.2.3. Razna pojedinačna načela.

            a) Razboritost. Inzistirao je da mladi članovi katoličke organizacije trebaju 90% svoga rada i slobodnog vremena  utrošiti za svoju izobrazbu, a tek 10%  za sam apsotolat.

            b) Trpljenje. Ivan je svjestan kako je trpljenje veliko sredstvo za apostolat. Zato potiče one koji trpe da prikažu svoje trpljenje za uspjeh apsotolskog rada onih koji rade na njivi Gospodnjoj.

            c) Pedagogija primjera. Kad god nađe kakav uzoran život mladih piše članke o njima, da drugi budu potaknuti njihovim primjerom. (Pierre Poyet, ing.Drago Marošević i dr.)

            d) Ideja vodilja za školsku godinu u katoličkoj organizaciji trebala je po njegovu mišljenju objedinjavati sve apostolske aktivnosti.

            e) Savjeti za čuvanje čistoće srca.  Merzu je posebno na srcu da mladež sačuva čistoću svoje duše i tijela. U odgovoru na pitanje jedne ankete daje savjete i preporuča sredstva kako da se ona očuva: "Oduševljenje za sv.Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv.Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela, u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno."

            f) Pedagogija svakog susreta. S Merzom se nije moglo započeti razgovor o kakvoj indiferentnoj stvari, a do on za pet minuta nije skrenuo razgovor na vjersko, teološko ili crkveno, piše o njemu Dušan Žanko. (Dušan Žanko, Duša dr. Ivana Merza, Život, br. 1938.)

 

2.5         Uspjeh Merzovog odgojnog rada

Sve što je Merz ostvario na području odgojnog rada nije ležalo samo u izvrsnoj teoriji, niti u dosljednom primjenjivanju načela za koja je uvjeren da koriste odgajanicima. Njegov je uspjeh ležao u prvom redu u njegovoj svetačkoj osobi koja je sva bila prožeta vjerom; on je sva ta načela već primjenjivao u svome osobnom životu. I odatle snaga njegovog odgojnog rada. U njemu su mogli vidjeti ostvareno ono što je tražio od drugih. I zato njegov odgojni utjecaj za života, ali još više i nakon smrti.

            Možemo ovaj dio završiti riječima Ton Smerdela: “Malo je ljudi, koji su djelom, pismom i riječju tako na mene djelovali i dnevno mi bili uzori u praktičnom radu u Katoličkoj Akciji kao on. Priznajem da ga nikad nisam vidio, ali sam iz svakog rada, koji je on napisao osjetio snagu, jer je možda on bio jedini među nama koji je sve ono što je napisao, napisao u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazjašnjene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mladež i baš nju učiniti onom koja će braniti Boga... Mislim da su sa mnom na isti način ovo proživjele stotine naših intelektualaca, a onda skupili ruke svoje i rekli: Bože neka nas duh našega pokojnog Merza brani i nek ostane s nama, jer se smrkava, a put je dalek.” (Ton Smerdel, In gloriosam memorima, Nedjelja, 18.V.1930.)

 

 

3. KAKO LIK IVANA MERZA UPOTRIJEBITI U KATEHEZI

Pri kraju ovoga našega izlaganja o Ivanu Merz možemo postaviti pitanje da li se primjer Ivana Merza, njegov rad i sva njegova bogata duhovna baština može upotrijebiti u katehezi; može li današnji vjeroučitelj naći kakvu pomoć u primjeru Ivana Merza. Ima sigurno nekih stvari u Merzovu životu koje su povijesno uvjetovane, koje pripadaju onom vremenu kad je Merz živio. Npr. njegova angažiranost u katoličkoj organizaciji orlovstva koja danas više ne postoji, ili njegovo promicanje ideja Katoličke Akcije, koja je u ono vrijeme bila u počecima, na usponu, dok je ona kod nas nakon svršetka 2. svjetskog rata bila zabranjena i sve do danas se nije obnovila. No stavljajući na stranu te povijesne okvire u kojima se odvijao Merzov apostolat, u njegovoj duhovnoj baštini, u njegovim spisima, tekstovima, te apostolskim ostvarenjima ima mnogo ideja, načela, misli, stavova, sadržaja i metoda koje su aktualne i danas. Spomenimo samo njegovu potpunu otvorenost Bogu, njegov molitveni i sakramentalni život, njegov uspon prema kršćanskoj svetosti kroz svladavanje svoga tijela, svojih negativnih nagnuća i strasti, njegova svijest da je katolička vjera njegovo životno zvanje i mnogo toga drugog u njegovu životu jesu vrijednosti koje ne zastarijevaju. Riječi koje su njegovi mladi štovatelji i sljedbenici ispisali na bijelu svilenu vrpcu zlatnim slovima na vijenac koji su mu donijeli na grob imaju svu svoju aktualnost i danas: "Hvala Ti orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu". 

Tko želi primjer Ivana Merza upotrijebiti u katehezi sigurno da ga treba najprije upoznati, njegov život, njegove ideje, njegova ostvarenja.  A onda će mu već sam taj susret s Merzom sugerirati što iz njegove bogate duhovne baštine predložiti mladima. Primjer Ivana Merza je najprikladniji da se predstavi vjeroučenicima u srednjoj školi a može i u završnim razredima osnovnih škola. Taj uzrast mladih koji traži uzore, ideale, s kime se identificirati,  model po kojem izgraditi svoj život, može u Ivanu Merzu naći veoma lako jedan kršćanski model po kojemu izgrađivati svoj karakter, svoju osobnost.

            U nastavku donosimo naznačene teme iz Merzova života; one bi se mogle obraditi i kao cjelovite kateheze, a mogle bi poslužiti uz dodatnu nadopunu s njegovim tekstovima i kao ilustracija kad se u katehezi obrađuje određeni sadržaj s kojim se može povezati Merzovo iskustvo vjere.

 

3.1.     Ivanov Dnevnik - svjedok mladenačkog dozrijevanja i djelovanja milosti Božje

            Prvo sredstvo koje vjeroučitelj može upotrijebiti u katehezi pokazujući kako se izgrađuje osobnost i kršćanski nazor na svijet jest Merzov dnevnik koji je u glavnini već objavljen u prethodnim publikacijama Ivana Merza. U dnevniku možemo pratiti mladog Ivana kako se kroz oluje mladosti, kroz sumnje, razmišljanja, moralnu borbu uspinje prema zrelom shvaćanju kršćanstva. Upravo te stranice njegova uspinjanja, njegovo lutanje, traženje, razmišljanje, čine ga blizim svakom mladom čovjeku koji u sebi doživljava s jedne strane težnju prema određenim idealima, s druge pak strane osjeća u sebi slabost, podijeljenost, teškoću u ostvarenju tih ideala. Kako je to Merz ostvarivao u svome životu o tome nam svjedoči njegov dnevnik.

            Drugo što je u dnevniku vidljivo jest djelovanje milosti Božje u duši što možemo pratiti na svakoj stranici njegova dnevnika. Bog djeluje i poziva svakog čovjeka. Da li mu se čovjek odaziva? Odgovor daje svatko za sebe, a potvrđuje se u praksi. Merz se spremno odazivao poticajima Božje milosti i s njome je surađivao dok nije od svoje duše učinio "remek-djelo" kako je sam svojedobno zapisao u dnevniku.

            Upravo ti dijelovi Ivanova dnevnika su najzanimljiviji  za mladog čovjeka. Pokazuju mu kako se malo-pomalo izgrađuje karakter, kako se bori protiv slabosti, nadvladava kušnje, moralna lutanja, kako se snalazi u borbi za moralnu čistoću. Tu su njegove težnje za usavršavanjem svoje duše, za izgrađivanjem kršćanskih stavova itd. Posebno su lijepe Merzove misli o Bogu, vječnosti, smrti, prolaznosti i napose one o Kristu nazočnom u Euharistiji.

 

3.2. Izgrađivanje karaktera

            U Merzovim spisima nalazimo mnogo materijala koji nam svjedoči kako je Ivan, osjećajući u svojoj duši veliku težnju za usavršavanjem svoje duše upotrebljavao sva sredstva da bi izgradio svoj karakter, da bi energije svoga duha i tijela stavio pod kontrolu razuma i volje i kršćanskih moralnih načela. Merz nam je ostavio brojna svoja nastojanja u tome smislu što nazivamo kršćanskom askezom. Najprije su tu duhovne vježbe koje je Merz redovito obavljao svake godine. Pod tim duhovnim vježbama činio je odluke. Posebno te njegove asketske odluke, njegova pravila života mogu postati veoma zanimljiv primjer i poticaj za mladog čovjeka koji želi ići Božjim putom, i to onim uskim putom koji vodi u život. Divljenja vrijedno je Merzovo nastojanje na tom području kršćanskog uspona prema savršenosti. Posebno spominjemo njegovo nastojanje oko očuvanja čistoće srca, duše i tijela. Sa 19 godina učinio je zavjet predbračne čistoće i molio se napose Bl. Djevici Mariji da mu pomogne čuvati čistoću srca.

 

3.3. Molitveni i euharistijski život

            Merz je bio čovjek duboke molitve i euharistijog života. Napose o tim temama ostavio nam je dragocjene zapise. Cilj je svake kateheze ne samo predati znanje o vjeri nego i privesti vjeroučenika dubljem kršćanskom, molitvenom sakramentalnom životu. Kako je to Merz od svoje mladosti živio i radio o tome se može naći puno dokumenata u njegovu životu i spisima. Lijepi tekstovi o Euharistiji nastali kao plod osobnog doživljaja Kristove nazočnosti mogu biti dragocjen materijal kad se obrađuje tema o Euharistiji.

 

3.4.           Liturgijski život

Ako igdje onda na području aktivnog sudjelovanja u litrugiji Merz ima što reći. Kad je riječi kako mladoga čovjeka usmjeriti prema liturgijiskom životu, kako osmisliti njegovo sudjelovanje na misi, tu nam je  Merz svojim idejama i spisima pravi putokaz. On je sam živio od liturgije i može se reći za liturgiju. Tema njegove doktorske disertacije jest liturgija i francuski pisci. Svojim ostvarenjima na liturgijskom polju, svojim spisima, smatran je jednim od promicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata. Prva disertacija koja je o Merzu napisana jest upravo o toj temi: "Merz - promicatelj liturgijske obnove u Hrvatskoj". (Napisao ju je i obranio dr. Marin Škarica na papinskom litugijskom institutu u Rimu 1975.g.)

 

3.5. Laik, apostol, katolički intelektualac

            Crkva danas sve više treba i traži laike da se angažiraju djelatno u crkvenim službama, napose u apostolatu, u radu za širenje Radosne vijesti evanđelja, u širenju Kristova Kraljevstva u dušama. "Merz je čovjek kakvog traži Drugi vatikanski sabor" - izjavio je banjalučki biskup A.Pichler u jednoj svojoj propovijedi o Ivanu Merzu . Tko god samo malo bolje upozna Ivanov život i rad uočit će koliko on u sebi utjelovljuje uzor laičkog apostolata, primjer kršćanina koji svoju vjeru ne živi unutar svoja četiri zida nego je uvjerljivo svjedoči svojim životom ali isto tako i svojim aktivnim izravnim radom u širenju Božjega Kraljevstva. Na tom području svaki vjeroučitelj moći će   Merz predstaviti kao uzor laičkog apostolata. Njegova rečenica koju je i Papa citirao "Katolička vjera je moje životno zvanje" jest jasna potvrda onoga što je radio tijekom cijeloga života. Ovu rečenicu pisao je još u Parizu kao student svojoj majci. Kad je došao u Zagreb savjesno je izvršio to svoje životno zvanje za koje je osjećao da mu ga Bog daje.

 

3.6.  Osmišljenje boli, patnje i smrti

            I na području trpljenja Merz ima što reći svakome tko se susreće s tom tajnom ljudskog života. Kako se on prema svemu tome odnosio, ostavio nam je najprije dragocjene zapise u svome dnevniku; ti su tekstovi plod njegova ratnog iskustva gdje je izravno gledao smrti u oči i podnia razna trpljenja što ih rat sa sobom donosi. Ako itko onda je Merz bio jedan od profiter prvog svjetskog rata jer je upravo kroz patnju i bol došao do pravog shvaćanja smisla života. Čuvena je ona njegova rečenica: "Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu, jer me je rat naučio mnogomu što ne bih nikada inače spoznao. Želim živo da opet postanem slobodan i da uskladim svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo." (Pismo ocu s talijanskog ratišta, 23.VIII.1917.) Susret s križem nastavio se i nakon rata samo u drugim oblicima o čemu nam je Merz ostavio također dragocjenu dokumentaciju.

 

 

3.7. Žrtva života za mladež - kruna Merzova života

            Završetak života Ivana Merza posebno je zanimljiv i važan. Bog je od njega tražio da mlad umre. On je to predosjećao. Niti taj svoj posljednji čin Merz nije dopustio da ostane neiskorišten. Svjestan da umire mlad prikazuje Bogu svoj život za hrvatsku mladež. Umire kao žrtva koja se prinosi, izlijeva Bogu na ugodan miris kao što je već prije takav bio i cijeli njegov život. Prije nego što je i ovim činom osmislio svoju smrt, Ivan je učinio još nešto. Znajući da će mlad umrijeti sastavlja sam svoj nadgrobni natpis u obliku testamenta, koji mu danas stoji uklesan na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. U nekoliko rečenica sažeo je ukratko cijeli svoj život, svu svoju vjeru u onostranost, svu svoju nadu u vječno Božje milosrđe. Taj je tekst toliko duboko vrijedan da bi mogao biti predmet jedne cijele kateheze kako se kršćanski ide u susret smrti. Evo teksta toga Ivanova nadgrobnog natpisa:

Umro u miru katoličke vjere. život mi je bio Krist  a smrt dobitak. Očekujem milosrdje Gospodinovo i nepodjeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. Sretan u miru i radosti. Moja će duša  postići cilj za koji je stvorena.

 

3.8. Tekstovi za meditaciju

            Za kraj možemo dodati još i ovo. Ivan Merz je puno toga napisao i u svojim spisima nam je ostavio dragocjenu duhovnu baštinu svoga religioznog iskustva. Njegovi tekstovi predstavljaju pravi izvor za meditaciju i razmišljanje. Glavnina tih tekstova objavljena je u knjizi Put k Suncu. Za vjeroučitelje, koji organiziraju meditativne susrete s mladima ovi tekstovi mogu izvrsno poslužiti za meditiranje i razmišljanje o vjerskim istinama.

  

 

4.         MLADI SUSREĆU IVANA MERZA

 

4.1. Konkretna iskustva vjeroučitelja

Da sve što je gore rečeno o mogućnosti primijene religioznog iskustva Ivana Merza u katehezi ne bude samo teorija, ovdje donosimo i nešto sasvim konkretno, tj. izjave kako su pojedini mladi doživjeli Ivana Merza.            Nekoliko vjeroučitelja,  među njima i pisac ovih redaka, dali su tijekom posljednje tri godine svojim vjeroučenicima u srednjoj školi (Osijek, Drvar) da pročitaju kratku biografiju Ivana Merza (Istaknuit laik u svjedočenju Evanđelja). Vjeroučenici  su bili potom zamoljeni da kao domaći rad napišu na jednu stranicu svoje dojmove o Ivanu Merzu. Iz tih njihovih radova donosimo ovdje samo neke odabrane izvatke  koji nam veoma mnogo govore. Kad se mladim ljudima omogući da susretnu dušu Ivana Merza, da uđu u carstvo njegovih misli i ideja, za mnoge to postaje veliko okriće. Mnogi   se osjete potaknuti na dublji kršćanski život. Njihova nutrina nađe odjeka u Merčevoj duši i obratno. Čista i sveta Ivanova duša ostavlja veliki trag na dušama mladih koji traže ideale i putove osmišljenja svoga života. Zbog opsega ovoga članke ovdje samo donijeli samo probrane izvatke, a tekstovi ostalih učenika mogu se naći u Glasilu Postulature Ivan Merza iz godine 1997. i 1998.

 

4.2. Izjave mladih o Ivanu Merzu

Treba slijediti Božji put i graditi duhovni život

Na temelju pročitane biografije Ivana Merza shvatio sam da treba slijediti Božji put i graditi duhovni život, jer čovjek, ma kako bio materijalno zadovoljan bez izgrađenog duhovnog života nije potpuna ličnost, i bez odricanja i žrtve nema zadovoljstva i duševnog mira.  - Miroslav Marinić, Ia

 

Dar Božji ovome svijetu

Ivan Merz je izvor dobrote i ljubavi. Mladić koji je bio potreban kao kapljica kiše za vrijeme suše, ili mala mrvica kruha za vrijeme gladi. On je Božji dar ovome svijetu. -  Ljiljana Pavlić, Ia

 

Imao je životni cilj i ostvario ga je

Posebno me se dojmilo što je Ivan Merz imao cilj u životu i ni na koji način nije posustao nego ga je ostvario onako kako je želio.- Renata Josipović, Ia

 

Ivan Merz je osoba koja je bila odlučna i znala što želi u životu. Osobno me je potakao na razmišljanje da i ja pronađem svoj pravac u životu. - Marijana Franjičević, Ia

 

 

Svima je bio svjetlost

Ivan Merz je svima bio kao svjetlost, koja svojim zrakama produbljuju duh i osobnost. Jesmo li se ikada upitali otkuda mu sva ta snaga, volja, dobrota i razumijevanje drugih? Pravi odgovor je u vjeri koja je u njemu živjela. Kao što je on drugima bio put i sunce, to je za njega bila vjera koja je u njemu sve više plamtjela.- Lidija Brkić,Ia

 

Potaknuo i mene na promjenu života

On je u meni probudio osjećaj da nije sve tako crno, i da svaka stvar ima i svjetliju stranu i spoznaju da smrt nije kraj nego početak ljepšeg života. - Branislav Mijatović, IIa

 

Bio je "oči" za mlade pokazujući im pravi put

Dr. Ivan Merz, istaknuti katolički laik, bio je bez sumnje veliki čovjek, i što je još važnije: vjerovao je.  - Romeo Gavran, II a

 

Jedan od onih koji su Evanđelje sproveli u život

Meni je ovaj poseban čovjek, na svoj poseban način, otvorio oči i rekao mi nešto o duši, o vjeri i o Bogu. Posebno me fascinira to da je on od svoje duše htio učiniti remek-djelo. Težio je za savršenstvom što je na neki način i uspio. On je jedan od onih ljudi koji su Evanđelje sproveli u život. -  Josipa Grgić, II a

 

Merz uvodi u svijet ljubavi, mira i radosti

Evo u ove posljednje dane zimskoga raspusta, čitajući knjigu o Ivanu Merzu kao da sam ušao u jedan potpuno novi svijet, svijet pun ljubavi, kršćanstva, mira i radosti. Bio sam očaran Ivanovom ljubavi i požrtvovnosti kad je u pitanju Bog i sve sveto. - Igor Gvozdenović, II a

 

Vjera - vrijednost koja pobjeđuje zlo

Ivanova ratna iskustva promijenila su njegov nazor na svijet. Čitajući Ivanove misli, riječi koje je napisao pomogle su mi i objasnile ove sada osjećaje koje proživljavam poslije rata. U ratu sam bila mala izgubljena djevojčica, koja nisam mnogo razumjela, ali se mnogo toga u mom životu naglo promijenilo. U Ivanovu životu pojavila se jedina vrijednost koja pobjeđuje zlo, a to je kršćanska vjera. I meni vjera znači sve, u njoj nalazim sve svoje odgovore. -  Nataša Marčić, II a

 

Pokazao mi odgovore na mnoge nejasna pitanja

U Ivanu Merzu otkrila sam svoga velikog prijatelja, koji mi je dao odgovore na mnoga meni nejasna pitanja, i pokazao mi kako postati što sličniji Isusu, kako biti svet, a ne biti još proglašen svetac. Prikazao je svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež, a i ja sam član te zajednice, i kako onda ne voljeti čovjeka koji je živio da bi nam pokazao pravi put, tj. put k Isusu. Na nama je da mu se odužimo, a to znači da nastojimo biti mu slični. - Anita Lukić, II a

 

Potiče nas da postanemo Kristovi dušom i srcem

Taj smjeli borac za Boga i Crkvu probudio je u meni vjernog slugu, negdje u meni javi se iskra, dade mi snagu za nova jutra, javi se odnekud spasenjski glas i ono što zovemo smisao življenja. Osjetih žarko da moram živjeti da moram živjeti kako za sebe tako i za druge. Moram pomoći bližnjemu svome da nađe svetost duboko u sebi, da postane Kristov i dušom i srcem. - Ivona Džambo, II a

 

Poziv laika ostvario na najbolji mogući način

On nam je pokazao kako se poziv laika može ostvariti na najbolji moguć način, na način ljubavi prema bližnjemu. Želim da mi Ivan Merz bude uzor u životu, uzor u vjeri i ljubljenju Boga Isusa Krista. - Darko Martinović, I b

 

Njegova razmišljanja nose u svijetu ljubavi, nade i vjere

Sve njegove dileme djeluju mi poznate i bliske, a njegova upornost me raduje i oduševljava, a njegova razmišljanja nose me u novi svijet, svijet ljubavi, nade i vjere, koji kroz njega zrači uistinu primamljiv i neophodan. - Vedrana Lekić, I b

 

Ispunio život vjerom i ljubavlju

Doživjela sam ga kao svetog čovjeka koji je život ispunio vjerom i ljubavlju, čovjeka koji je osjetio svetost života. - Vanesa Mustedan,  I b

 

Svaka njegova riječ potakla me na razmišljanje

Sretna sam što sam čula i barem malo upoznala Ivana Merza, njegova dobra djela i što pripadam istom narodu kojem je i on pripadao. - Adrijana Vrljičak, IIb

Svaka Ivanova riječ me je potakla na duboko razmišljanje o moje daljnjem životu. - Dajana Martinović, II b

 

Sjajna zvijezda na zemlji

Moram priznati da sam čitanjem kratke biografije o Ivanu Merzu osjetila potrebu za boljim kršćanskim životom. Izuzetno mi se sviđa odlomak iz njegova dnevnika: “Htio bih biti ponizan, silno ponizan! Svu onu prirođenu oholost uništiti i ponizno težiti za istinom, samo zbog te same istine…” Sav Ivanov život bio je zapravo jedna sjajna zvijezda na zemlji, koja je svojom treperivom svjetlošću isijavala ljubav, toplinu i osjećaj bezgrešnosti. – Marinela Radojčić

 

Živjeti bolji životom

Kroz opis njegova života i djelovanja, osjetila sam kako bih i ja trebala živjeti nekim boljim  životom i činiti što više uzornih djela, pomagati, svaki dan moliti i sačuvati vjeru u Boga.  – Sanja Vakanjac,

 

Trebao je biti proglašen svecem još odavno

Svojom hrabrošću žrtvovao je sebe za sve nas mlade koji tako griješimo u životu, a onda kad pročitaš ovakvu knjižicu, kao što je ova, otvori ti oči pred Bogom i ljubav prema Ocu je još veća. Zato treba zahvaliti Ivanu Merzu na njegovoj žrtvi zbog nas i da se mene tiče mislim da je trebao biti proglašen svecem još odavno. Najviše od svega dojmila me se njegova borba za kršćanstvo i preobraćenje njegovih roditelja. … Kad bih trebala pisati o njemu sve što me se dojmilo ne bi bilo dovoljno 1000 listova i riječi jer on je jedinstven. Zato umjesto toliko napisanog rekla bih samo ovo: svi bi trebali biti poput Ivana Merza. – Marija Galinec

 

Sve uronjeno u Božju volju

Osobno mi se kod Ivana najviše sviđa to što je na sve gledao kao na nešto što je uronjeno u Božju volju i što mu ništa nije bilo tako “crno” kao što se činilo. Voljela bih kada bi ljudi imali takvo gledanje na svijet. – Marija Garić

 

Nešto se u meni prolomilo, promijenilo

Njegova ljubav i žarko iščekivanje  da primi Isusovo Tijelo, Pričest, mene je stavilo na muku. Prvi put sam se tada čitajući upitala: Da li se i ja radujem kao Ivan Pričesti, ili idem samo zato jer mi je pričest prošla u naviku. Zastidjela sam se i priznala da sam sebična, jer Njemu ne posvećujem svoje slobodno vrijeme i ne razgovaram s Njime preko Pričesti. Od tog trenutka, kad sam pročitala kako je Ivan primao Pričest, nešto se u meni prolomilo, promijenilo. Nisam više ja, predala sam se Njemu. Sada znam razmišljati, znam da imam Prijatelja, kakvog na ovoj zemlji neću naći. Prijatelja koji je uvijek uz mene. -–Silvia Bago

 

Ima prekrasne misli o životu…

Čitajući ovu malu knjižicu o Ivanu Merzu zaista sam se uvjerila da je zaslužio da postane svetac. On ima tako prekrasne misli o životu, o Bogu o svemu. – Ana Fumić 

 

Poticaj na duboko razmišljanje

Čitajući ovu brošuru neke su me stvari navele na duboko razmišljanje. Kako neki čovjek može toliko svoj život posvetiti Bogu, toliko vjerovati u Njega i težiti usavršavanju svoje vjere. Taj čovjek mora biti jako ponizan, a Ivan Merz to je. Pravi je primjer kako bi trebao izgledati ljudski život na zemlji. Služiti drugima kao što je Isus služio nama. – Andrea Delić

 

Unutarnja borba prevladana vjerom

Posebno mi se sviđa njegova rečenica: “Postoji li Bog? Ne molim li se fantomu svoje mašte?” Točno se vidi da u njemu vlada unutarnja borba koju kasnije prevladava vjerom u Boga. – Ivan Zubac

 

Puno propustila što ga prije nisam upoznala

Priznajem, nikada prije nisam čula za Ivana Merza i vidim koliko sam propustila. On je jedan od onih koji zaslužuju posebno sjajno mjesto u našoj Crkvi i u našim srcima. – Ana Marković

Svatko se može pronaći u njegovu životu

Zbilja mu se divim zbog te velike njegove žrtve i sveg njegovog odricanja započetog još u najranijim danima života. Sviđa mi se i to što svatko može sebe pronaći u toj knjižici jer se i Merz u svom životu susreće s pitanjima i problemima koje susreće i današnja mladež. – Nataša Ibriks

 

U moju dušu prodrlo svjetlo koje kao da me pročistilo

Kada sam pročitala knjižicu, zamislila sam se i osjećala sam se nekako čudno; kao da je u moje tijelo, u moju dušu prodrlo neko svjetlo, kao da me nešto pročistilo. “Hvala Ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k suncu!” jest rečenica koju ću dugo pamtiti jer izražava ono što sam osjećala, tj. Da je nešto prodrlo u moju dušu. Mislim da je to bilo sunce koje nam je Ivan svojom ljubavlju i vjerom prema Kristu pokazao. – Mirna Đeri

 

U njegovu životu pronalazimo svoj život

Knjiga je na mene ostavila jak utisak. Čitajući je kao da sam sama proživljavala svaki taj djelić. Ulila mi je hrabrost, a i povjerenje da ustrajem u vjeri i traženju svega onoga što je Ivan pronašao u Isusu. Naročito mi se sviđaju njegova razmišljanja o vjeri i svijetu koji nas okružuje. U ponekim njegovim zapisima kao da su moje misli zapisane, moja shvaćanja, moje molitve. Isto kao i Ivan, tijekom ovog domovinskog rata i ja sam se okrenula vjeri kao vrijednosti koja pobjeđuje zlo oko mene. Tek u ratu sam shvatila koliko mi vjera znači, a ova knjiga je tu vjeru još produbila. 

U tamnim i hladnim noćima znala sam satima moliti za sve moje bližnje i vrijeme provoditi u razgovoru s Bogom.  To mi je uvelike pomoglo, oslonila sam se na Boga, na njega koji je uvijek tu kad ga trebam. Hvala Ivanu Merzu na svemu, na tome što u njegovom životu pronalazimo svoj život, u njegovoj težnji našu težnju, u njegovoj molitvi našu molitvu. Slijedit ću njegov put, put Kristu, PUT K SUNCU. – Vlatka Đurić

 

 Usudila bih usporediti Ivanov život s konkretnim putokazom za nas mlade.  – Martina Bilić

 

Sav usmjeren na Isusa Krista

Ova knjižica o Ivanu Merzu jako me se dojmila jer si nisam mogao ni zamisliti da neki čovjek ima toliku vjeru u Boga i da sav svoj život usmjeri na vjeru u Isusa Krista. – Stjepan Levak

Shvatila sam što znači prava vjera i pravi vjernik

U ovoj sam knjizi spoznala što znači biti pravi vjernik. Shvaćam i koliko je moja vjera slaba… I na kraju želim reći kolik je meni pomogla ova knjiga da shvatim što znači prava vjera, i potaknula me da makar na neki način upotpunim svoj vjerski život. – Iva Brezovac

 

U njegovim riječima kriju se i moja razmišljanja

Iznenadilo me to što je Ivan kao mladić bio vrlo svestran, bavio se raznim sportovima, što govori o njegovom otvorenom karakteru. Najviše su me se dojmila njegova razmišljanja o Isusu: “Kolika je ljubav Njegova kad Neizmjernost, daje nama malenima i ništavnima sebe na blagovanje.” Osjećam da mi je tako blizu, kao da se u njegovim riječima kriju i mnoga moja razmišljanja i htijenja…. Iznenadilo me što Ivan pridaje veliku važnost Papi i Crkvi, o tome ja baš nisam puno razmišljala, tek sada shvaćam koliko je pogrešno na to zaboravljati i zapostavljati ta dva vrlo bitna elementa. – Margareta Zdelar

 

Zalagao se za ravnopravnost žene

Proučavajući tekstove o životu i djelovanju Ivana Merza i moj je život okrenuo novu stranicu. Za mene je čitanje njegovih tekstova bio neopisivo nov i čaroban doživljaj, koji me prije svega naveo na duboko razmišljanje o životu današnjih generacija, a najviše o sebi samoj. Vrlo me ugodno dirnulo i to da se Ivan Merz zalagao i za žensku mladež… Na kraju mogu reći da je Ivan Merz za mene osoba koja se ne zaboravlja i koja uvijek živi među nama u svjetlu Gospodnjem. – Martina Demirović

 

Ivanova pitanja i traženja ohrabruju

Njegove misli iako potpuno posvećen Bogu, ipak sadrže i mnoštvo pitanja koja si mladi i danas postavljaju. Tako i mi danas tražimo “sebe” i “sebe u vjeri” poput Ivana. Zato se i ja zajedno sa svojim vršnjacima pronalazimo u Ivanovim riječima: “Moja vjera izgleda da slabi…” Često se čovjek u mladosti pita: vjerujem li zaista i u što vjerujem? No upravo nam kasnije Ivanove riječi daju odgovor na to pitanje…. Jedna od najljepših Ivanovih misli jest ova: “Dan što ga čovjek posveti drugom nije nipošto gubitak već dobitak.” – Paula Stojčević

 

Otvaraju nam se novi pogledi i ukazuje se novi put

Čitajući ovu knjižicu o Ivanu Merzu zaredali su se mnogi osjećaji. Prije svega to su osjećaji divljenja zbog njegove tako velike predanosti Isusu Kristu… Uz pomoć ove Ivanove biografije otvaraju nam se neki novi pogledi na život, nek nova shvaćanja, i ukazuje nam se pravi put, put prema Isusu Kristu. – Suzana Agotić

 

Sigurnost u vječnu Ljubav