Iz svjedočanstva Ivanovih drugovi i iz njegova dnevnika vidi se kako je Ivan vodio intenzivni duhovni život. U njegovoj ostavštini našle su se odluke koje je sastavio još u Parizu, kako to spominje u dnevniku od 4. XI 1921, i kojih se nastojao vjerno pridržavati. Možda će se ove odluke učiniti neobične za jednog mladog pariškog studenta. Ali su zato zanimljivo svjedočanstvo kako se Ivan spremno odazvao Božjoj milosti, koja ga je vodila prema kršćanskoj savršenosti.
1. Na sasvim tvrdom ležati.
2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati.
3. Izjutra ništa ne jesti.
4. U petak glad osjećati.
5. Češće u najboljem teku prestati (s jelom).
6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama.
7. O sebi nikada ne govoriti.
8. Samo ručati i večerati.
9. Jednom mjesečno 24 sata ništa ne jesti ni piti.
10. Suvišak svojih dobara siromahu pokloniti.
11. 0 svojoj boli nikada ne govoriti.
12. Što manje govoriti.
13. Svaki se dan bar jednom posvema Bogu pomoliti.
14. Ići u neugodne situacije.
15. Vlastitu bol blagosivati.
16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati.
17. Katkada iz najboljega sna ustati i gledati zvijezde.
18. Ići po najtamnijoj noći na strašiva mjesta, pobijediti strah, jačati vjeru.
19. Poniženje pred ljudima s veseljem primiti.
20. Ne odati se nikada odviše jednostrano znanosti.
21. Biti sa životom u najužem kontaktu.
Tim je »pravilom života« Ivan želio svoje tijelo potpuno podvrći duhu, a duh svoj Bogu. Običnim kršćanima ove će se odluke učiniti presmione. Ali oni koji osjećaju u sebi također poziv da teže za kršćanskom savršenošću, razumjet će Ivanovu odlučnu volju da svoj duh uzdigne nad sve vremenito i prolazno i da nastoji postati savršen »kao što je savršen naš Otac na nebesima.«
| prethodna | sljedeća |