DUŠAN ŽANKO

1904. - 1980. hrvatski intelektualac i javni radnik

Među značajnim pojavama u međuratnom i ratnom razdoblju u Hrvatskoj, te u poslijeratnom hrvatskom iseljeništvu nalazi se prof. Dušan Žanko. Ako bi se htjelo ukratko izreći tko je bio Žanko, odgovor bi mogao glasiti ovako: bio je istaknuti hrvatski i katolički intelektualac, duboki kršćanski vjernik, iskreni hrvatski rodoljub, javni radnik, mislilac, književnik, čovjek kazališta, sveučilišni profesor. Njegovo je ime dobro poznato starijem naraštaju Hrvata, napose u katoličkim krugovima. Na svršetku rata poput tolikih Hrvata, i on je bio prisiljen napustiti domovinu i poći u emigraciju dijeleći sudbinu, patnje i stradanja tolikih iseljenih Hrvata. Njegovo ime i djelo kao dio svega onoga vrijednoga, kreativnog i pozitivnog što su brojni Hrvati stvorili u domovini i diljem svijeta, bilo je također žrtva poslijeratnog prešućivanja u domovini samo zato što je bilo na suprotnim idejnim pozicijama u odnosu na nadolazeći val diktature totalitarnog režima koji je zahvatio i Hrvatsku. S velikim demokratskim promjenama koje su 1990. g. konačno stigle i u Hrvatsku potrebno je u objektivnom svjetlu prikazati i izvući iz nepravednog prešućivanja i zaborava mnoge osobe i njihova djela iz hrvatske prošlosti ovoga stoljeća. Među njih pripada svakako i prof. Dušan Žanko sa svim onim stoje ostvario na polju hrvatske kulture.

Prof. Dušan Žanko rođenje 10. XI. 1904. u Trilju kraj Sinja. Nakon školovanja kod franjevaca u gimnazijama u Sinju i na Širokom Brijegu studira povijest na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta. Za vrijeme studija od 1924. do 1928. aktivan je u orlovskoj organizaciji katoličke mladeži. Član je vodstva Hrvatskog orlovskog saveza i blizak je suradnik dr. Ivana Merza i dr. Ive Protulipca. God. 1928. postaje profesorom povijesti i povijesti umjetnosti na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Kad je diktatura Aleksandra Karađorđevića 1929. g. dokinula Hrvatski orlovski savez sva hrvatska mladež iz orlovstva prelazi u novoosnovanu katoličku omladinsku organizaciju križarstva -Veliko križarsko bratstvo i Veliko križarsko sestrinstvo. Žanko je i u križarstvu angažiran i član je njegova vodstva. Istodobno je aktivan i u Katoličkoj akciji. Stalnije suradnik i član redakcijskog odbora "Hrvatske Smotre". Od 1941. do 1943. vrši službu intendanta Hrvatskog državnog kazališta. Od 1943. od 1944. nalazi se u Parizu kao voditelj kulturno - gospodarskog izaslanstva Hrvatske u Francuskoj. Od 1944. na čelu je Hrvatskog saveza kulturnih i prosvjetnih društava. Po završetku rata odlazi u emigraciju dijeleći sudbinu i patnje brojnih hrvatskih iseljenika. Od 1945. do 1947. nalazi se u hrvatskom izbjegličkom logoru u Fermu u Italiji. Potom studira godinu dana u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani, na Antonijanumu i Papinskom orijentalnom institutu. 1948. g. odlazi u Argentinu gdje postaje upraviteljem knjižnice u velikom isusovačkom kolegiju u San Miguelu kraj Buenos Airesa. 1954. g. prelazi u Venezuelu u Caracas gdje najprije predaje na katoličkom Sveučilištu. Potom radi kao privatni namještenik, a 1961. g. postaje profesor na Agronomskom fakultetu Centralnog sveučilišta u Venezueli što ostaje sve do smrti. Za znanstveni rad i doprinos za razvoj zemlje predsjednik Venezuele Carlos A. Perez odlikovao gaje 1978. g. zvijezdom i ovratnikom Reda Francisco de Miranda 2. stupnja.

Za cijelo vrijeme boravka u emigraciji aktivan je član hrvatske iseljeničke zajednice i sudjeluje u brojnim inicijativama društvenog i kulturnog karaktera. Svojim pisanjem surađuje u brojnim hrvatskim iseljeničkim publikacijama.

Umro je u Caracasu 23.1.1980. g. Iste godine na Agronomskom fakultetu Centralnog sveučilišta Venezuele, gdje je bio dugogodišnji profesor, otkrivena je njemu u spomen ploča kojom su studijske prostorije biblioteke prozvane njegovim imenom.

Nakon njegove smrti, 1987. g., zalaganjem rodbine i prijatelja objavljenje pod naslovom "Svjedoci" zbornik njegovih najboljih eseja, prikaza i sjećanja u izdanju knjižnice Hrvatske Revije, Barcelona - München. Kao uvod u zbornik Zdravko A. Sančević prikazao je u raznim vidovima život i opširnu književnu i kulturnu djelatnost Dušana Žanka.

Objavljujući članke i esej što ih je prof. Dušan Žanko napisao o dr. Ivanu Merzu, Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza željela je pružiti hrvatskoj katoličkoj javnosti još jedno svjedočanstvo osobe koja je Merza iz bliza poznavala, a čija sjećanja i izjave imaju veliku vrijednost za upoznavanje duhovne veličine i svetosti Sluge Božjega Ivana Merza. Danas kad padaju zidovi i barijere koji su dijelili iseljenu i domovinsku Hrvatsku, ovim izdanjem želi se također odati dužni spomen i poštovanje prof. Dušanu Žanku za sve njegove zasluge i ostvarenja na području hrvatske katoličke kulture. Za nadati se je da hrvatska javnost neće morati dugo čekati da se upozna sa cjelokupnim književnim životnim djelom prof. Dušana Žanka, hrvatskog i katoličkog intelektualca i iskrenog hrvatskog rodoljuba.

o. Božidar NAGY, Dl