Pjesmu u prozi „Ovdje i zauvijek“ od T.H. Mara objavljenu u 2. broju Hrvatske književne revije Marulić od ove godine recitira Branka Babičković. Pjesma je objavljena prigodom proslave Branimirove godine.

T. J. H. MAR

OVDJE I ZAUVIJEK

Tog vedrog ljetnog dana kad su se more i nebo plavetnilom natjecali a to bi u vrijeme uzveličanog gospodina kneza Branimira koji u to vrijeme gospodovaše Hrvatskom, s crkve svetog Križa u Ninu tri puta se oglasilo zvono.

Tada se sabraše u sabor župani i biskupi, arhijereji i starješine ljudske i narod mnogi, muževi razumni i poštovani u stolnom gradu kraljevstva oko zdenca pokojnog kneza Višeslava (a studenac dubok jest) koji prima slabe da ih učini prosvjetljenima i da se operu od svojih grijeha što su ih primili od prvog roditelja svoga i da postanu kršćani ispovijedajući spasonosno vječno Trojstvo.

Dođoše na sabor da od časnog Ivana sećenika koga im posla Prvosvećenik Ivan VIII. čuju vijest i prime pisma.

Na prijestolju kamenom prekrivenom risovim krznom sjedi knez Branimir. S lijeve mu vjerna žena Maruša, odmah uz njega biskup Teodozije, oko njega glavni župani. Tu su drugi biskupi, mnoštvo svećenika i narodnih prvaka, žitelji Splita tu su, i Zadra ljubljenog.
Na prijestolju sjedi Branimir knez pobjednik i gospodar.

Zmorac ublažuje žegu, na jarbolima ratnih brodova leprša kockasti stijeg. Krik galebova koji s plijenom u kljunu uzlijeću k nebu čuje se iz daleka.

Branimir knez osluškuje svoje more uljuljan njegovim šumom zaboravlja rane i bitke teške i mučna iskušenja.

Uklješten između Bizanta i Franaka domaćom oslabljen neslogom morao se je boriti protiv svih i preživjeti i ostati svoj biti svoj i nepokoren. Odložen sad je mač, sloboda je osvojena.

I poslanik, svećenik Ivan, koji se vrati iz Rima noseći poruku Namjesnika Kristova pročita sakupljenom časnom zboru što Petrov nasljednik piše:

Preuzvišenom mužu Branimiru slavnom vojvodi i ljubljenom sinu našem svim pobožnim svećenicima, poštovanim županima, čitavom narodu mir i milost u ime Kristovo. Neka milost i blagoslov Božji i svetih Petra i Pavla, apostolskih prvaka i naša lebdi nad vama da bi od vidljivih i nevidljivih neprijatelja uvijek bili sigurni i čitavi.
Na dan Uzašašća Gospodinova, na žrtveniku misu služeći, na svetom oltaru blaženog Petra apostola digosmo ruke put neba, blagoslovismo tebe Branimire, cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju,
DA OVDJE I ZAUVIJEK
uspješno i sigurno vladati možete.
Za ljubav vašu, mnogo puta zahvaljujemo!
Dano u Rimu dana sedmoga mjeseca lipnja godine Gospodnje 879

Teodozije, biskup Hrvata, koji je i biskup ninski i nadbiskup splitski, zapjeva i sav narod s njime zahvalnicu pjesmu:

Ovdje i zauvijek
na svojoj plemenitoj baštini
koja nam je jedina domovina
i počiva vječno
da živimo u miru i prijateljstvu
da živimo u slozi i ljubavi
da živimo slobodni
uvijek
zauvijek
vječno.