o. Božidar Nagy, D. I.

POZDRAVNA RIJEČ NA AKADEMIJI ZA BLAGDAN KRISTA KRALJA 1980.

Sve vas najsrdačnije pozdravljam danas na ovaj blagdan koji nas je ponovno sakupio da proslavimo njegov sadržaj, tj. temeljnu istinu naše vjere – Krist Gospodin je Kralj svega stvorenoga, središte svemira i čovječanstva, kralj naših srdaca. Ovaj blagdan jest blagdan koji sintetizira svu spasenjsku prošlost. To je blagdan sadašnjosti i naše budućnosti. Vjerujemo da je Krist Gospodin došao na zemlju da osnuje Božje Kraljevstvo i sada je On već ušao u svoje Kraljevstvo. A to njegovo Kraljevstvo realno postoji i u njemu se nalaze već toliki sveti i blaženici, te naši mili i dragi koji su otišli s ove zemlje; i mi se tako nadamo da ćemo jednog dana primiti tu milost i postati dionici i baštinici te divne stvarnosti Kraljevstva Kristova.

Zato bismo ovim našim susretom i ovom svečanošću na ovaj blagdan kojim završava crkvena liturgijska godina željeli posvijestiti te stvarnosti naše vjere, željeli bismo anticipirati one radosti koje nam Bog sprema u svome domu. Na današnji dan nemoguće je da kršćanin bude sam, mora se naći zajedno i izvan euharistijskog slavlja u zajedništvu sa svojom braćom i sestrama zajednički zahvaliti Bogu i proslaviti dar poziva u njegovo Kraljevstvo.

Ovo je već treća godina da se ovako okupljamo da proslavimo ovaj blagdan. Poticaj za to dobili smo, kako je poznato, od proslave 50. obljetnice ulaska Sluge Božjega Ivana Merza u Kristovo Kraljevstvo. Odatle svaka proslava ovoga blagdana nosi također obvezu da se spomenemo njega koji je nadahnuo ovo slavlje. Uz to se prisjećamo kod svake proslave Krista Kralja i onoga što je Crkva slavila te godine. Tako smo prošle godine obilježili proslavu blagdana Krista Kralja Branimirovim jubilejom, a ove će godine biti prisutan u našem današnjem programu spomen na veliki benediktinski jubilej koji se slavi po cijelom kršćanskom svijetu. Svi ti jubileji jesu razni vidovi duhovnih bogatstava koje nam Krist Gospodin dariva kao znak i anticipaciju punine milosti njegova Kraljevstva.

Ovaj naš susret i proslavu blagdana započinjemo molitvom – tj. Večernjom iz Časoslova današnje svetkovine Krista Kralja. Ovim se činom pridružujemo cijeloj Crkvi koja moli i slavi Krista u ove poslijepodnevne i večernje sate ovoga blagdana. U duhu se sjedinimo s cijelom Crkvom. Sa Svetim Ocem, svim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama i tolikim drugim vjernicima diljem cijeloga katoličkoga svijeta koji mole i razmatraju danas one iste tekstove što ćemo i mi s njima u duhu sjedinjeni sada moliti. Ta svijest povezanosti s cijelom Crkvom daje našoj molitvi karakter univerzalnosti, znak je onog jedinstva u ljubavi što ćemo u potpunosti uživati u Isusovu Kraljevstvu. Ujedno će ova naša molitva biti i odaziv našim biskupima koji su nas svojom poslanicom o svetom Benediktu u proljeće ove godine pozvali da molimo časoslov ili barem jedan njegov dio i time participiramo na duhu benediktinskog reda u kojem se posebno gaji službena molitva Crkve kroz liturgiju i gregorijansko pjevanje. A spomenuta poslanica hrvatskih biskupa završava ovim riječima:

„Ovaj benediktinski jubilej jest prilika da se geslo Branimirove godine 'Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu' u duhu benediktinskog jubileja proširi i produbi: Naša katolička obitelj dnevno moli i radi, a nedjeljom slavi djelo Božje, tj. žrtvu sv. Mise i kojim dijelom časoslova Božjega naroda, da se u svemu slavi Bog.“