Čita student Ante Drmić

STOTA OBLJETNICA
USPOSTAVE VRHBOSANSKE METROPOLIJE

5. srpnja prošle godine navršilo se točno 100 godina kako je papa Leon XIII. svečanim pismom Ex hac augusta 1881. godine ponovno uspostavio redovitu crkvenu upravu u Bosni i Hercegovini. Ta je njegova, odluka provedena u idućoj 1882. godini dolaskom u Sarajevo prvog Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.

Ovaj važan jubilej slavljen je kroz cijelu godinu u Bosni i Hercegovini nizom različitih svečanosti i manifestacija.

Najprije su biskupi Vrhbosanske metropolije uputili svim vjernicima svojih biskupija pastirsku poslanicu pod naslovom „Stotinu godina katoličkog zajedništva pod redovitom crkvenom upravom“.

Kroz cijelu godinu hodočastilo se u katedrale u Sarajevo, Mostar i Banja Luku. Za 1. svibnja organizirano je hodočašće Vrhbosanske metropolije u Rim i organiziran je susret sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. koji je sve hodočasnike primio u posebnu audijenciju i progovorio im na hrvatskom jeziku.

Od 1. do 3. srpnja ove godine vrhbosanska visoka teološka škola u Sarajevu kao svoj doprinos jubileju naše Crkve pripremila je, organizirala i uspješno ostvarila povijesno teološki simpozij koji je istražio i proučio povijest Crkve u Bosni i Hercegovini kroz stoljeće redovite crkvene uprave. Svečani završetak proslave bio je 4. srpnja ove godine u sarajevskoj katedrali. Prigodnu homiliju održao je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, a na slavlju su sudjelovali brojni domaći i nekoliko stranih biskupa.

No može se netko pitati koji je pravi smisao i značenje ovog stogodišnjeg jubileja što ga je proslavila Vrhbosanska metropolija. Zašto je tome dan tako velik publicitet?

Uspostavljanje redovite crkvene uprave znači da su vjernici dobili svoje stalne pastire, biskupe. Tek u njihovoj prisutnosti pod njihovim vodstvom i nadzorom i skrbi mjesna Crkva može živjeti punim kršćanskim životom, Evanđelje se može u potpunosti naviještati. Jer biskup je za vjernike prvi svjedok i navjestitelj Evanđelja, prvi odgovorni za ispravno prenošenje Božje objave i ostvarivanje Božjeg spasenja po Sakramentima. Po mjesnom biskupu kojega imenuje i šalje Petrov nasljednik rimski biskup, vjernik katolik dolazi u sveopće zajedništvo Katoličke Crkve kojoj je temelj jedinstva po volji Kristovoj Petrov nasljednik – Sveti Otac Papa.

Samo u ovim uvjetima i pod ovim okolnostima vjernik katolik može živjeti puninu kršćanskog života.

Zato je ovogodišnje slavlje vrhbosanske metropolije imalo toliko značenje. Ovim našim sjećanjem pridružujemo se radostima vjernika Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su nakon mnogih stoljeća trpljenja, žrtava i mučeništva uspostavom redovite crkvene uprave konačno mogli započeti živjeti puninom katoličkog života.

Sada će nam nekoliko mladih iz vrhbosanske metropolije pročitati značajnije dijelove iz pastirske poslanice biskupa Bosne i Hercegovine koju su uputili vjernicima za ovaj jubilej.

IZ PASTIRSKE POSLANICE BISKUPA BOSNE I HERCEGOVINE
ZA 100. GODIŠNJI JUBILEJ METROPOLIJE

„Slaveći stotu obljetnicu kako je ponovno uspostavljena redovita crkvena uprava u Bosni i Hercegovini ne slavimo je tek kao jedan prošli povijesni događaj. Ono što je počelo pred tisuću godina i čemu je papa Leon XIII. prije sto godina dao novi zamah - traje i danas. Zato je naša jubilarna godina prilika i poziv da obnovimo svoju svijest crkvenosti, kako bismo svi zajedno u naše dane i u našim prilikama što bolje ostvarili poslanje Crkve.

Podsjećano na vjekovnu vjeru Katoličke Crkve prema kojoj su katolici svake župe i biskupije preko svoga župnika i biskupa povezani s Papom i time sa sveopćom Crkvom.

Drugi Vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi naučava: „Rimski biskup kao Petrov nasljednik trajno je i vidljivo počelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika. Pojedini su pak biskupi vidljivo počelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama oblikovanima na sliku opće Crkve, u kojima je i od kojih je sastavljena jedna i jedina Katolička Crkva. Stoga pojedini biskupi predstavljaju svoju Crkvu, a svi zajedno s Papom cijelu Crkvu u vezi mira, ljubavi i jedinstva.“ - kaže 2. Vat. sabor.

Da bi naše biskupije bile i ostale mjesne Crkve, bitna ja krsna vjera svih nas, zatim milost Duha Svetoga koji nas podržava u kršćanskom zvanju i napokon crkveno zajedništvo s rimskim Papom, vlastitim biskupom, župnikom te kršćanskom braćom i sestrama.

Na početku svoje poslanice biskupi ističu trostruki cilj svoje poslanice:
- da vas podsjetimo na povijesne korijene i razvoj kršćanstva u katoličkih Hrvata u našoj crkvenoj pokrajini;
- da vam istaknemo crkvenu važnost i smisao ponovne uspostave redovite crkvene uprave 1881. godine;
- da vas pozovemo na duhovnu obnovu koja vodi produbljenju našeg crkvenog zajedništva i kršćanskog usmjerenja i svjedočenja.

Povijesno je sigurno da su neke biskupije postojale na tlu Bosne i Hercegovine već prije dolaska i pokrštenja Hrvata. No nas ovaj puta zanima crkveni život kod Hrvata, koji su nastavali ova područja. Najstarija biskupija na ovom području je ona u Trebinju osnovana najkasnije krajem 10. stoljeća. Najveću ulogu međutim imala je bosanska biskupija koja se spominje od sredine 11. stoljeća, a od početka 13. stoljeća sjedište joj je u Vrhbosni, na području današnjeg Sarajeva. Biskupi dominikanci sagradili su katedralu sv. Petra u Vrhbosni. No već polovinom 13. stoljeća biskup je zbog opasnosti koja je dolazila od heretika patarena prenio svoje sjedište u Đakovo gdje su stolovali kasnije i njegovi nasljednici i odanle upravljali vjerskim životom u Bosni. Padom bosanskog kraljevstva pod Turke došlo je do dubokih promjena koje su se odrazile na ustrojstvo i djelovanje Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovni koja je proživljavala sudbonosne časove, gubila brojne vjernike od kojih mnogi poginuše i mučeničkom smrću za kršćansku vjeru.

Kada su se prilike poboljšale Papa Leon XIII. svojim pismom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. godine obnovio je redovitu katoličku crkvenu hijerarhiju u Bosni i Hercegovini uspostavivši Vrhbosansku crkvenu pokrajinu, metropoliju u kojoj se nalaze tri biskupije - sarajevska nadbiskupija, te mostarska i banjalučka biskupija. Ne dugo po uspostavi metropolije, sve tri biskupije dobile su svoje biskupe.
Uspostava redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini značila je procvat vjerskog života u tom dijelu Katoličke Crkve. Razvilo se uspješno djelovanje na vjerskom, karitativnom, prosvjetnom i kulturnom polju.

Dokaz su tome: dvije bogoslovije nadbiskupijska i franjevačka, četiri mala sjemeništa, nadbiskupijsko, isusovačko, dva franjevačka, mnoge novopodignute crkve, samostani, katoličke škole i druge ustanove. Pokrenuti su brojni katolički vjerski i kulturni listovi, a u isto vrijeme dolaze u Bosnu oci isusovci i brojne redovnice. Na bosankom tlu niče i nova ženska redovnička zajednica sestara Maloga Isusa koju osniva nadbiskup Josip Stadler.“

Svoju poslanicu biskupi Vrhbosanske metropolije završavaju ovim riječima:

„U punom zajedništvu s Ivanom Pavlom II. kao Petrovim nasljednikom u Rimu i sa svim biskupima Crkve u Hrvata mi vas, draga braćo i sestre, još jednom pozivamo na duhovnu obnovu prilikom stote godišnjice katoličkog zajedništva pod redovitom crkvenom upravom u našoj crkvenoj pokrajini te na sve vas zazivamo Božji blagoslov.“

Evo još nekoliko podataka o vrhbosanskoj metropoliji:

Vrhbosanska crkvene pokrajina smještena je na području između Drine, Save i Une do Splitske metropolije i obuhvaća tri dijeceze ili biskupije: sarajevsku nadbiskupiju te mostarsku i banjalučku biskupiju. Kroz posljednjih 100 godine porasla je sa 210. 000 katolika na 758.000 katolika. Broj župa povećao se od 121 do 253. Sveukupno stanovništvo na tom području povećalo se sa 1,160.000 koliko je brojilo prije 100 godina na 4.126.000 koliko ih danas ima. Tri biskupije Vrhbosanske metropolije imaju sada 326 svećenika od kojih 94 rade izvan svojih biskupija. U dvije franjevačke provincije ima 478 svećenika od kojih 117 radi izvan Metropolije.