RADOVAN DUNATOV

DA BUDEMO SOL I SVJETLO ZEMLJI OVOJ

S ljubavlju Vrhbosanskoj metropoliji

GLAS 1. Poslan od Oca da Zemlji donese ljubav
Uroni Sin u Jordan
I Gospod očituje tajnu svoju:
"Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj,
koga sam odabrao!" (Matej)

GLAS 2. Krenuše za njim narodi jer vjerovaše u njegova djela.
Slušaše oni Riječ da bi saznali smisao,
A riječ bijaše nova i nosila je spas.
Ona posta jača od zrake svjetla,
Jer tama nije njezin svršetak.

GLAS 3. Ne malaksa kršćanin pred zakonima Cezara,

GLAS 4. Ne malaksa kršćanin pred pretorijanskim mačem,

GLAS 5. Ne malaksa kršćanin u areni pred raljama lavljim,

GLAS 6. Jer Ti si Petar
Ti si Crkva,

GLAS 2. Ustuknuše zakoni pred vjerom naroda.
Skriveno ucrtana riba u pijesku,
Naslikana na zidu,
Nošena u srcu
Zapliva slobodno Carstvom.

GLAS 7. Od usta do usta
Od uha do uha
Proširi se zavjetna veza Provincijama.
Stigne vjera među ove planine,
Ne da bi prošla,
Već da bi ostala kao znamen i nada ljudima
Koji napasaše stoku ovim proplancima.

GLAS 4. Tisuće s istim žarom Petrova nasljednika,
Okrenutoj nebeskoj istini, rade, mole, vjeruju.

GLAS 5. Na ovoj širokoj zemlji stajaše Sirmium i Salona
Gdje stolovaše oni koji mudrošću svojom
Bdiju nad žiškom kršćanske vjere.

GLAS 6. Bistua Nova, Ecclesia Martyriensis, Siscia, Cibalae,
Delminium, Narona, Epidaurum, Sersenterum
Bijahu stolice onih što blagošću i dobrotom
Svjedoče o ljubavi Božjoj.

GLAS 2. Živio je Ilirik svakodnevnicu
Ne sluteći nužnost povijesne mijene.

GLAS 7. Iz Azijskih stepa
Zapute se k ovim prostorima.
Ustreme se na gradove, pašnjake, oranice.
Padoše Sirmium i Salona
Padoše simboli kršćanskog života
U ovim krajevima.

GLAS 3. Došli su nošeni žudnjom nomada
S medovinom i lipom,
Perunom, Vesnom, Moranom,
I sve što zatekoše uništiše,
Al' tu negdje pod pepelom
Stajaše varnica zavjetne Riječi,
I nemogavši je utrti prikloniše uho
I razabraše je.

GLAS 4. Na sprudovima Jadrana,
Gdje i danas stoji Višeslavova krstionica
Kao znamen duboke krsne vjere naših pradjedova,
Primiše Hrvati križ.

GLAS 5. I krene vijest radosna u unutrašnjost
Obnavljajući ono što doseljenjem bijaše uništeno.

Uključen u Božji narod
Pođe slavenski, hrvatski živalj putem vjere,
Putem spasenja.

ZBOR SVRŠI STOPI MOJE

GLAS 6. Pjevahu glagoljaši i izricahu hvalu Gospodu
Utjecahu se za blagoslov i pomoć
Na svom slavenskom jeziku

GLAS 5. Glagoljao je puk,

GLAS 4. Glagoljalo je svećenstvo,

GLAS 6. Glagoljali su biskupi
Glagoljali su ponizno i hrabro.
Znajući da Svevišnji razumije
Njihove patnje, radosti i stremljenja

GLAS 2. Kad im trudne glave klonu
A radine ruke smiraj nađoše na grudima,
Na njihovim humcima ostade stećak,
Obilježje kakvo svom pokojniku
Nigdje na svijetu
Dlijetom ne isklesa kršćanin.

GLAS 3. Vođeno brigom biskupa i pronicljivošću vladara
Držalo se katoličanstvo na vrhovima ovih planina,
U usjecima rijeka, u gudurama i šumama,
Usprkos intrigama vladara koji ga okruživahu.

GLAS 7. U ono vrijeme Bosanska biskupija pripada splitskoj
Metropoliji. Barski, Dubrovački, zatim Kaločki
metropolita željeli su protegnuti svoju vlast na Bosnu.
Hoteći je sačuvati od političkih pretenzija
Ugarsko–hrvatskih krajeva,
Kulin ban približi svoju zemlju
I biskupiju bosansku Dubrovačkoj metropoliji.
Tada se bosanski biskupi posvećuju u Dubrovniku.
Time Kulin ban zapriječi ostvarenje Kaločkom metropoliti
Da svoju vlast proširi na Bosnu.

GLAS 4. Daleko od Rima,
Izloženi mnogim kušnjama
Popusti dio stanovništva vrebajućim nevoljama
I prisegne krivovjerstvu.
Zbiljom postanu sukobi
Krstjana i katolika.
U ovim krajevima
Tužno bijaše vjersko dvojstvo.

GLAS 1. "Pojavi se čovjek
Poslan od Boga.
On dođe kao svjedok
Da svjedoči za Svjetlo
Da svi povjeruju po njemu.
On ne bijaše Svjetlo
Nego – da svjedoči za Svjetlo." (Ivan)

GLAS 5. In partibus infidelium
Pojave se oci dominikanci
Da svjedoče za Svijetlo.
Oni bijahu
"glas jednog
koji viče u pustinji:
Ispravite put Gospodnji!"

GLAS 6. Vjesnici obnove prihvatiše molitvenike
I zajedno s pukom
Ponovno valjaše sricati:

GLAS 1. Credo in unum Deum,
PATREM OMNIPOTENTEM,
Factorem caeli et terrae,
Visibilium omnium et invisibilium.

SVI Vjerujem u jednoga Boga,
I OCA SVEMOGUĆEGA,

ZBOR stvoritelja neba i zemlje,
Svega vidljivoga i nevidljivoga.

GLAS 1. Et in unum Dominum
JESUM CHRISTUM,
Filium Dei unigentium,
Et ex Patre natum ante omnia saecula.

SVI I u jednoga Gospodina
I ISUSA KRISTA,

ZBOR. jedinorođenog Sina Božjega,
Rođenog od Oca prije svih vjekova.

GLAS 1. Credo
Et in SPIRITUM SANCTUM,
Dominum et vivificantem,
Qui ex Patre Filioque procedit.

GLAS 2. Vjerujem

SVI I u DUHA SVETOGA
I Gospodina i životvorca,
ZBOR. Koji izlazi od Oca i Sina.

GLAS 1. Credo
Et in UNAM, SANCTAM,
CATHOLICAM ET APOSTOLICAM ECCLESIAM.

GLAS 2. Vjerujem

SVI i u JEDNU SVETU
I KATOLIČKU I APOSTOLSKU CRKVU
ZBOR.

GLAS 2. Potom pristigoše Franjevci,
Sinovi Božjeg sirotana
Da bi bili pomoć na putu obnove.

GLAS 3. Rad sijača vjere katoličke
Bijaše mukotrpan,
Ali proklija sjeme,
I biljka dade ploda.
Bosanski krstjani vraćahu se katolicizmu,
I bilo ih je sve više i više.

GLAS 7. U samostanu franjevaca
U crkvi sv. Nikole
U srcu Bosne
Na Milama kod visokog
Svoju moć kraljevskom krunom
Ovjenča Stjepan Tvrtko Kotromanić.
Završiviši ovaj život na istom mjestu
Tijelo mu počinak nađe.
Vremena postaše nestabilna
Jer sve jače Turci pritiskaše na Bosnu,
I kraljevi bosanski iz Visokog
Povlačiše se u Bobovac i Kraljevu Sutjesku.

GLAS 4. Rastrgana političkim i vjerskim borbama
Bosna šaptom padne.
Ne mogavši priznati nemoć pred usudom vremena,
Priča narodna priča da zbog izdaje,
Ili zbog slabosti branitelja pred moćnijim,
Preda se kraljevski,
Tvrdi Bobovac.

TOCCATA

GLAS 5. Ostade veliki broj katolika
S onu stranu murales christianitatis.

GLAS 6. Osvajač brdovitoj ljepotici
Donio je u miraz
Novo socijalno ustrojstvo, svoju kulturu i svoju
Religiju.
Vjerovao je i on u jednoga Boga,
Ali ne onog objavljenog na Jordanu

GLAS 2. ne onog objavljenog po Sinu

GLAS 3. ne onog objavljenog po Evanđelju.

GLAS 4. Ljudi neupućeni
Kod kojih katoličanstvo ne imaše čvrsta temelja,
Ljudi mamone
Što gledahu sebe u moći zemaljskoj,
Ljudi koristoljubivi,
Vidjevši bogatstvo plijena,
Prigrliše turskog osvajača,
Jer im sanje pretvaraše u stvarnost.

GLAS 5. Mnogi koji se osvajaču ne pokoriše,

GLAS 6. mnogi koji osvajaču prkosiše,

GLAS 2. mnogi koji se katoličke vjere ne odrekoše
Za sudbinu imadoše
Kolac i kamu,
Bič i tamnicu
I svoj danak
"danak u krvi".

GLAS 3. I pored zakona
Stajahu izvan zakona.

GLAS 4. Bijehu krivi
Samo što su živi.

GLAS 5. Njihova svetišta,

GLAS 6. njihovo svećenstvo,
Njihovi biskupi

SVI većina moraše nestati.

GLAS 2. Oni koji ne mogaše podnijeti tlaku
Zaputiše se stazama očuvanja
Duhovnog i fizičkog integriteta.

GLAS 3. Raseliše se,
Nastaniše Međimurje, Istru, Slavoniju,
Dopriješe do Beča
I tamo ispovijedaše
Svoju vjeru i svoje porijeklo.

ISELJENIČKA PJESMA – BI MIRNA NOĆ

GLAS 4. Sve utihnu,
Još samo zveket pokojeg mača u Krajini
I nada trepti.

GLAS 5. Crkva Katolička je u agoniji.
Borba za njen život,
Duboko srasli s narodom
Nastaviše svećenici: franjevci i glagoljaši.
Hrabro nošahu "ujaci" ovi
Teret dana i tugu noći,
Ne klonuše pred zlom kobi,
Ne dozvoliše nadi da ustukne pred tjeskobom.

GLAS 6. Natopljena krvlju znanih i neznanih mučenika,
Vjera naroda u Raspetoga
Nije se dala ugasiti.
Obraćaše puk se Bogorodici za utjehu u patnji,
Moliše je za čvrstinu vjere,
Slaviše je u Olovu, Komušini, Rami, Šćitu.

MOLITVA GOSPI

GLAS 2. Stoljećima potiskivano čekalo je katoličanstvo
Glas Rima, glas Svete Stolice.
Za bezbrižne šetače i izletnike
Bilo je važno da li je sunčan ili tmuran,
A za nas katolike nadasve radostan
Osvane dan i začu se Leon XIII:

GLAS 1. "Ex hac augusta Principis Apostololorum Cathedra, in qua
Deo placuit humilitatem Nostram collocare, cunctas
Orbis regionis Nostri ministerii curis complectentes,
Adhibendam a Nobis esse omnem operam agnoscimus, ut catholica
Religio, mater et magistra omnia rectae disciplinae omnisque
Civilis humanitatis, ubique in dies maiora incrementa suscipiat,
Ac populi omnes ad humanae et caelestis felicitatis
Iter tenendum eius ductu ac praesidio adiuventur."

GLAS 7. "S ove uzvišene Stolice apostolskog Prvaka, na koju se
Bogu svidjelo postaviti našu neznatnost, obuhvaćajući sve
krajeve svijeta brigom Naše službe, znamo da nam treba
uložit sav napor da bi katolička vjera, majka i učiteljica
svake prave nauke i svake gradjanske uljudbe, s vremenom
svugdje uznapredovala i sve narode svojim vodstvom i zaštitom
potpomogla na putu ljudske i nebeske sreće."

GLAS 1. "In haec sollicitutine et dilectione, qua Slavicas
Gentes omnes complectimur, plurimum gaudeamus opportunitatem
Nobis oblatam esse, qua spiritualibus necessitatibus et
Rationibus eorum consulere possemus, qui in provinciis
Bosniensi et Herzegovinensi degunt."

GLAS 7. "U ovoj brizi i ljubavi kojom grlimo sve slavenske narode
Najviše se radujemo što nam se pridružila prilika da se možemo
Pobrinuti za duhovne potrebe i uredbe onih koji žive u
Pokrajinama Bosni i Hercegovini."

GLAS 1. "At nunc singulares grates Deo Clementissimo a Nobis in
Humilitate cordis agendas esse intellegimus, cum Eius munere
Nobis datum sit, ut post tot saeculorum lapsum, post tot
Luctuosas rerum vices, quod olim incliti Nostri Preadeccessores
Summis votis optabant, quod ad res Ecclesiae in superius
Memoratis provinciis ad meliorem statem adducendas pertinet,
Opportune praestare et perficere, ecclesiastica scilicet
Hierarchia in iis constituenda, possimis."

GLAS 7. "Sad smo svjesni da premilostivome Bogu dugujemo posebnu
zahvalnost u skromnosti srca što nam je njegovim darom
omogućeno da, nakon toliko stoljeća i žalosnih obrata, možemo
ostvariti ono što su Naši slavni predšasnici nekad žarko
željeli kako bi doveli u bolje stanje crkvene poslove u
spomenutim pokrajinama, tj. da prikladno izvedemo i dovršimo.

GLAS 1. "Nos itaque rogatis, ut negotii gravitas postulabat, Venerabilium
Fratrum Nostrorum S.E.R. Cardinalium sententiis, ac
Totius rei ratione accurate perpensa, levantes oculos in
Montes unde Omnipotentis Dei venit auxilium, ac propitiam
Opem imporantes Immaculatae Dei Matris, sanctorum Apostolorum
Patri et Pauli, sanctorumque Pontificum Confessorum
Cyrilli et Methodii, qui evangelii lumine inter Slavicas
Gentes olim in vecto, eis nunc coelesti patricinio suffragantur,
Motu proprio, certa scientia ac matura deliberatione
Nostra deque amplitudine Apostolicae auctoriratis; ad maiorem
Dei Omnipotentis gloriam et religionis catholicae inter
Easdam gentes exaltationem ac incrmentum, constituimus ac
Decernimus, ut in Bosniae et Herzegovinae districtibus iuxta
Canonicarum legum praescripta hierarchia ordinariorum Episcoporum
Instituatur et fiat, qui a sedibus nomen accipient,
Quas hisce Nostris litteris erigimus, et in ecclesiasticam
Provinciam constituimus."

GLAS 7. "Tako, nakon što smo – kako je zahtijevala važnost ovoga
pothvata – saslušali mišljenje naše časne braće kardinala
i cijelu stvar pomno promotrili, podižući oči prema visinama,
odakle dolazi pomoć svemogućega Boga, i moleći milostivi
zagovor Bezgrešne Bogorodice, svetih Apostola Petra i Pavla
i svetih svećenika ispovjedalaca Ćirila i Metoda, koji su
nekoć unijeli svjetlo evanđelja u slavenske narode, a sad
ih brane nebeskom zaštitom, na vlastitu pobudu, po sigurnu
našem znanju i zrelu razmišljanju, svom širinom Apostolske
vlasti, na veću slavu svemogućega Boga, na uzvišenje i
porast katoličke vjere u tim narodima određujemo i odlučujemo
da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i uspostavi
hijerarhija redovitih biskupa, prema propisima crkvenih
zakona. Oni će primiti naslov prema sjedištima koja ovim
našim pismom osnivamo i crkvenu pokrajinu uspostavljamo."

GLAS 1. "Hinc sedem Seraiensis urbis, Verhbosnensem ei titulum
Tribuentes, in archiepiscopalem et metropolitanam sedem et
Aliarum sedium caput, quae sunt et erunt in utraque Bosniensi
Et Herzegovinensi provincia per Nos aut Successores
Nostros Romanos Pontifices in posterum erigendae, auctoritate
Apostolica tenore praesentium instituimus, facimus ac declaramus,
Eidemque sedes episcopalis tres, nempe duas, quas
Novas erigimus in civitatibus Banialuco et Mandetrio, vulgo
Mostar, et aliam iam erectam Mercanensem et Tribuniensem."

GLAS 7. "Sjedište grada Sarajeva, dodjeljujući mu vrhbosanski
naslov, apostolskim autoritetom, snagom ovog pisma uspostavljamo,
činimo i proglašavamo nadbiskupskim i metropolitanskim
sjedištem i prvim među drugim sjedištima koja postoje
ili će postojati u objema pokrajinama, Bosni i Hercegovini.
A njemu doznačujemo, pridajemo i dodjeljujemo ova
tri sjedišta: dva koja podižemo kao nova u gradovima Banjoj
Luci i Mostaru, i treće, već ustanovljeno, mrkanjsko – trebinjsko."

GLAS 1. Oživi Leon XIII. ono što je
Vjekovima bilo prisutno.

GLAS 2. Siromašne djetinje oči,
Koje su preko save gledale,
Sirotu Bosnu,
Nisu mogle znati.
Bistri djetinji mozak,
Koji razmišljaše o siromašnim Bošnjacima,
Nije mogo znati.
Toplo djetinje srce,
Koje upijaše tužne ispovijesti
Bosanskih izbjeglica,
Nije moglo znati
Da će ga Providnost
Odabrati i povesti u "obećanu zemlju"
Gdje ne teče med i mlijeko
Već znoj i suze.

GLAS 3. Otišao je iz Zagreba
Otišlo je ono najbolje
Što Nadbiskupija zagrebačka imaše,
I sad je tu u misijskoj zemlji,
Na paralelama i meridijanima
Koji u svim udžbenicima zemljopisa
Označuju Europu.

GLAS 4. Sad je tu, na domaku Sarajeva,
U Blažuju podno Igmana,
Kleči na mjestu sjedišta
Stare Vrhbosanske biskupije,
Još jedan Credo i poljubac zemlji.

GLAS 5. Sad je tu "Croata ex toto corde",
Tu je biskup, rodoljub,
Socijalni i kulturni pregalac,
Tu je čovjek,
Tu je dr. Josip Stadler.

GLAS 6. Ne više dijete koje gleda,
Dijete koje osjeća,
Ali ne može pomoći.
Tu je Nadbiskup koji hoće pomoći,
Ako ne cijeloj domovini i cijelom svijetu,
Onda barem cijeloj Bosni.

GLAS 2. Tu je čovjek
S kojim je počela
Duhovna i materijalna
Obnova katoličanstva
Na ovim stranama.

GLAS 3. Tog čovjeka vjere Abrahamove
Nije zaplašilo siromaštvo,
Jer ono ima budućnost u bogatstvu.
Taj čovjek mudrosti Salomonove
Znajući da samo radom može odagnati
Stoljećima taloženu bijedu,
Uzdajući se u Srce Isusovo
I Gospu kojoj posveti Nadbiskupiju,
Prihvati se posla.
Iskustva što ih steče u glavnom gradu
Naroda Hrvatskoga, primjeni u Bosni.

GLAS 4. U tim danima, kao i tijekom čitavog
Stolovanja na ovom tlu,
Od pomoći mu bi katolički Zagreb.

GLAS 5. Pod njegovom rukom
Čudesna djela počeše nicati ovom zemljom:
Sjemenište i Bogoslovija,
Polje radišnih otaca isusovaca,
Za naobrazbu i odgoj onih
Koji će sutra služiti ovom puku

GLAS 6. Za uboge i potrebne pokaza neizmjernu ljubav
Podigavši sirotišta,
Gdje im njegu pružahu "Služavke Malog Isusa",
Sestre Družbe koja je nikla i uzrasla
Na bosanskom tlu.
Sestre Milosrdnice i Kćeri božje Ljubavi
Pratile su nejaku dječju ruku
Koja držahu olovku sve do zrelog uzrasta.
Sve to podigne
Taj čovjek ljubavi apostola Ivana
Poradi onog što najvrednije bijaše u Bosni,
Poradi naroda.

GLAS 5. Bilo je onih koji s podozrenjem
Zavišću i zlobom gledahu na njega i njegov rad.
Pio X bio je autoritativan i miran
Kad takvima odgovori:
" Manet et manebit"
"Ostaje i ostat će."

GOSPOD BOG JE PASTIR MOJ

GLAS 2. Zavoliše ga ovi ljudi,
Bez razlike na vjeroispovijest i narodnost,
Zbog dobrote i milosrdnosti koje ga krasiše.

GLAS 3. Oni koji ga naslijediše, nastaviše
Nadograđivati ono što on utemelji.
Nastaviše razvijati onu ljubav, onu bliskost
Ono povjerenje između naroda i njegovih svećenika.
Nastaviše čuvati zajedništvo s ostalim dijelovima
Crkve u Hrvata i sa svetom Stolicom.

GLAS 4. Danas, kad već sto godina
Živimo život katoličkog zajedništva,
S redovnom crkvenom upravom,
Obraćamo se Tebi, Gospode, s hvalom
Što nas izvede kroz sve kušnje
Koje nam donosiše povijest.

GLAS 5. Obraćamo se Tebi s hvalom
Što nas podari milošću svojom
Da očuvamo vjeru naših pradjedova.

GLAS 3. Obraćamo se Tebi s hvalom
Što nam podari obitelj čvrste vjere, plodnu,
U čijem srcu rastu sinovi Crkve ove,
Obitelj čije radine ruke podižu
Mnoge domove Božje.

GLAS 6. Obraćamo se Tebi s hvalom
Što nam dozvoli da obznanimo
Tvoju dobrotu i ljubav prema nama.

SVI Danas stojimo ovdje.

GLAS 1. gdje smo bili

GLAS 2. i gdje ćemo ostati

GLAS 3. da budemo s Kristom sol zemlji ovoj.

SVI da budemo sol i svjetlo zemlji ovoj!

LAUDATE DOMINUM OMNES GENTES