6. Pjesmu Pred stotinu dugih ljeta Stjepana Šutala recitira dvoje mladih iz Mostarske biskupije.

PRED STOTINU DUGIH LJETA

Pred stotinu dugih ljeta
iz Rima nam stižu vijesti,
Stolica ih šalje sveta
Papa Leon Trinaesti.

Tad iz Rima glasi jave,
Nadbiskup da Stadler stiže,
Iz Zagreba preko Save,
Redovitu upravu da diže.

Sve do tada sljedbenici Krista
Vikarska su pokrajina bili
Zulum teški trpjeli zaista
Samo tajno Krista su slavili.

Vjerno stado opet Krista slavi,
Bez zuluma antikirsta kleta,
K'o Kristovi sljedbenici pravi,
Obljetnica to nek bude sveta.

Stotinu je prošlo ljeta,
Kako Crkvi Herceg Bosne
Tlačitelja nesta kleta
Nesta sudbe njoj žalosne.

Što trpješe fratri i djedovi
Nikada se posve neće znati,
Mnoge kriju brda i dolovi,
Al'im patnje Krist u radost vrati.

Najprije biše tu dominikanci,
U svakome Herceg-Bosne kraju
Glagoljaši, fratri il'ujaci
Da za Krista vjerne sačuvaju.

Boga za njih sve molimo,
Jer Kristovu vjeru nam predaše,
I sve patnje Kristu prikažimo,
I za one što im patnje daše.

U tom ljetu našeg slavlja
Narod župa Herceg Bosne
Hodočašća svud nastavlja
Katedrale svim ponosne.

U povodu stote obljetnice,
Redovite vjerske uspostave,
Pod okriljem svoje ljepotice,
Da svi ondje Krista skupa slave.

Vjerni puci kreću katedrali
Nadpastir im slavlje tu predvodi
Za sve dare Kristu da zahvali
Da u miru žive svi narodi.

Tim povodom hodočašće veće
Prima Papa Ivan Pav'o Drugi
Blagoslov da za drugo stoljeće
Kao Leon pred sto ljeta dugi.

Rado će nas Wojtyla imati,
K’o i do sada hodočašća naša,
Kada mu se najave Hrvati,
Domaja nam stara to donaša.

Pređi su nam došli iz jednoga
Kraja drage domaje njegove,
Potomci smo naroda istoga,
Bijela se Hrvatska to zove.

Kad nam Stadler Sarajevu krenu,
Vrhbosnu nam opet da osnuje,
Na daleku dragu uspomenu,
Jer Vrhbosna davno bila tu je.

Dukljanina spominje je pismo
Još crticu imamo po neku,
Devet stotu slavit trebali smo,
Njenu povijest tu daleku.

Trebinjska se spominje još prije,
U dalekom devetom vijeku,
Nastala je možda još ranije,
Mogli b’slavit tisuću i neku.

Stadler nađe crkvu drvenjaru,
U kojoj je ustoličen bio,
Al’ uskoro gradi katedralu,
Kristovu je Srcu posvetio.

S pravom su ga zvali „čudotvorni“,
Jer crkvena gradi mnoga zdanja,
Graditelj je njihov neumorni,
I duhovna mnoga sprema zvanja.

I sve druge nadpastire,
Spomenut ću ovdje rado,
I umrle i sve žive,
Što nam vjerno vode stado.

K'o što j'Stadler pastir stada velik,
Šarić, Alaupović, Čekada,
Buconjić, Mišić, Čule i sada
Marković, Garić, tako i Čelik.

Stada vjerna sada nam predvode,
U Vrhbosni Jozinović Marko,
U Mostaru Čule, Žanić rode,
Banja Luci Pichler isto tako.

Skoro sve ih majka porodila,
Na vrletnim stranam Herceg-Bosne,
I svetoj ih Crkvi poklonila,
Da Kristovo svjetlo rodu nose.

Na početku stoljeća drugoga
Žarko ćemo uvijek svi moliti
Spasitelja našeg Krista Boga
I za sve mu dare zahvaliti.

Ljepoticu Herceg-Bosne cijele,
Izgraditi nije bilo lako,
Mnogi takvu imati je žele,
To svetište sačuvajmo tako.

Mostarska je ljepotica nova,
Banjalučka isto se obnavlja,
Najviše je zapuštena ova,
Baš u ljetu velikoga slavlja.

Obnoviti dajmo katedralu,
Svima teško ovo biti neće,
Srcu Krista, Stadleru, na hvalu,
Svjedočanstvo Kristovo najveće.

Tebi Kriste slava je najveća
Nek ti uvijek kliču vjerne grudi
Ti si alfa svih naših stoljeća
I omega svih godina budi.

Pređi naši kao lavi
Za krst časni boj vodiše
Potomci im da smo pravi
Poruku nam ostaviše.

S. Šutalo, Sarajevo