Proslave Krista Kralja


9. 100-godišnji Jubilej đakovačke Katedrale

Kad je ustanovljena bosanska biskupija sa sjedištem u Vrhbosni na području današnjeg Sarajeva, njezini biskupi iz reda dominikanaca izgradili su katedralu posvećenu svetom Petru. Polovinom 13. stoljeća zbog povijesnih neprilika sjedište bosanske biskupije premješteno je u Đakovo gdje su bosanski biskupi ponovno izgradili katedralu sv. Petra koja je za vrijeme turaka bila dva puta rušena i obnavljana. Koncem prošlog stoljeća đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer dao je izgraditi novu veličanstvenu katedralu posvećenu također sv. Petru koja je ove godine proslavila svoj 100-godišnji jubilej.

Činjenica da je katedrala u Vrhbosni kako prijašnja tako i sadašnja u Đakovu bila posvećena sv. Petru govori, nam o nastojanjima njezinih graditelja da kroz posvećenje prvaku apostola Petru naglase povezanost ove mjesne kršćanske zajednice sa onom stijenom na kojoj je Krist izgradio svoju Crkvu.

Nekoliko djevojaka iz Đakovačke biskupije koje su došle da s nama zajedno proslave blagdan Krista Kralja izvjestit će nas malo opširnije o 100-godišnjem Jubileju đakovačke katedrale.

STO GODINA ĐAKOVAČKE KATEDRALE
1882. – 1982.


1. listopada 1882. godine posvećena je veličanstvena katedrala u Đakovu koju je dao izgraditi biskup Josip Juraj Strossmayer. Gradnje katedrale započela je 1866. i za svega 16 godina bila je dovršena. Ovaj kulturni spomenik prvoga reda obogatio je Đakovo, Slavoniju, domovinu i nećemo biti neskromni ako kažemo i cijelu Evropu. Ovo naše brižno čuvano blago sretno je prevalilo nedaće i peripetije jednog stoljeća, odoljelo naletima elementarnih nepogoda, potresa, prebrodilo bez većeg oštećenja ratne vihore i stoji pred nama još u mladenačkoj ljepoti. Jer đakovačka katedrala je mlada. "Sto godina znači starost za jednu kuću, a mladost za jednu crkvu" veli jedan francuski pisac. Čini se da dom čovjeka ima u sebi nešto od njegove kratkotrajnosti, a dom Božji nešto od njegove vječnosti.
Ovaj jubilej usmjerava naše poglede ne samo prema prošlosti nego i prema budućnosti. Dok se bdije nad ovom dragocjenom ostavštinom, slijedećim naraštajima naviješta se njena poruka koju je njezin graditelj dao ispisati nad njenim ulaznim vratina: SLAVI BOŽJOJ, JEDINSTVU CRKAVA, SLOZI I LJUBAVI NARODA SVOGA.

Sjećajući se prošlosti pred očima našega duha iskrsavaju već prva stoljeća kršćanstva kada su kršćanski vjerovjesnici donosili radosnu vijest evanđelja u tadašnju Panoniju - provinciju velikog rimskog imperija. Bilo je to vrijeme brojnih mučenika; sveti Jeronim spominje ih oko 200 koji su svojom krvlju natopili tlo Srijema i Slavonije. Njima u čast bile su podignute brojne bazilike kojih je danas nestalo. Ali je na njihovim temeljima sagrađena majka i predstavnica svih srijemskih i panonskih crkava prošlosti i sadašnjosti đakovačka katedrala.

Za vrijeme provala turaka bosanski biskupi sklanjaju se u Đakovo pa ono postaje i njihova rezidencija. Nakon bitke kod Mohača đakovačka biskupska rezidencija postaje plijenom turskih osvajača. Za vrijeme njihove 200 godišnje vladavine nestaje katedrale, župske crkve, samostana i ostalih zgrada. Đakovo se pretvara u ruševinu.
Nakon odlaska Turaka vjerski život se polako oporavlja kao i redovita crkvena uprava. 1773. sjedinjuje se srijemska biskupija sa bosanskom i tako Đakovo postaje nanovo centar prostrane biskupije obuhvaćajući teritorij Istočne Slavonije i Srijema.

Strossmayer je svome narodu u kojem je rođen i odrastao podigao tri hrama: Hram znanosti – Sveučilište i Akademiju u Zagrebu, Hram umjetnosti – Galeriju u Zagrebu koja po njemu ima ime, i hram Božji – Katedralu u Đakovu.

Biskup Strossmayer dao je posvetiti katedralu prvaku apostola, svetom Petru. Bio je to njegov izraz vjernosti tradiciji i Svetoj Stolici u Rimu. Jer apostol Petar i njegovi nasljednici, rimski biskupi jesu ona stijena na kojoj je Krist sazdao svoju Crkvu i tek kad smo u zajedništvu s rimskom Crkvom možemo se smatrati pravim katolicima.
Pred Đakovačkom katedralom moramo se diviti i osobi njena graditelja koji je u nju ugradio svoje ideje i oživio ih svojom vlastitom dušom. To joj daje osobitu umjetničku, patriotsku i povijesnu vrijednost i simboličko značenje. Đakovačka je katedrala i trajan memento za sve naraštaje. Ona je divna melodija uglazbljena na tekst, koji je Strossmayer napisao na njenim vratima: SLAVI BOŽJOJ, JEDINSTVU CRKAVA, SLOZI I LJUBAVI NARODA SVOGA.

Kada su biskupu Strossmayeru prigovorili da katedralu gradi običnom đakovačkom ciglom što nije dostojno jedne katedrale, biskup je odgovorio:

„Ona je građena za moj narod, neka bude iz zemlje moga naroda!“
Završimo izjavom Pape Ivana dvadeset i trećega koji je putujući kroz našu zemlju pohodio i Đakovo. Zadivljen veličanstvom katedrale rekao je:
„Nisam našao ljepše crkve od Carigrada do Venecije!“