BLAŽENI  IVAN  MERZ  I  CRKVA

 

 

 

 

X. DUHOVNI  UTJECAJ  BL.  IVANA  MERZA

 

 

 

B. UTJECAJ BL. MERZA NA RAZNE SKUPINE VJERNIKA

 

 

***************************

 

 

 

1. Roditelji, prijatelji, svećenstvo

Roditelje priveo pravom kršćanskom životu.

Usmjerio životni put Marice Stanković.

Apostol svojih prijatelja

Za svećenike Merz značio izdizanje pravog shvaćanja svećeničkog poziva.

Uvijek sam se od njega rastajao bolji i kreposniji.

«Ti bi zaslužio da misiš, a ja da ministriram.» -

 

2. Mladež, katoličke organizacije, žene

Najsvjetliji svijećnjak hrvatskog Orlovstva.

Ostavio misao koja je osvojila srca članova Orlovske organizacije.

Obnovljenom katoličkom gibanju dao neizbrisiv biljeg.

Pokazao si nam put k Suncu!

Merzovo geslo «Žrtva-Euharistija-Apostolat» slijedi i ostvaruje mladež Katoličke Akcije u Hrvatskoj.

Imale smo apsolutno povjerenje u njega zbog njegove svetosti.

Veliki naš učitelj, dobri naš prijatelj, čisti naš brat!

Dok je  hrvatskog naroda, bit će uvijek onih koji će slijediti Merza.

Susret s Merzom kroz njegovu biografiju, a onda čvrsti prijateljski vez dviju duša.

 

***************************

 

 

1. Roditelji, prijatelji, svećenstvo

 

Osoba koja je uživala takav glas svetosti nije mogla ostati nezapažena u svojoj okolini. K tome treba još nadodati Ivanove naravne sposobnosti, njegovu natprosječnu inteligenciju i široku naobrazbu, napose na vjerskom području. Sve je to pridonijelo da je svjesno i nesvjesno vršio golemi utjecaj na svoju okolinu, kako u svoje vrijeme, tako i nakon smrti.        

Ivanov utjecaj sastojao se u prvom redu u tome da je u svojoj okolini potaknuo zdravo osjećanje prema Crkvi u smislu "sentire cum Ecclesia". Posljedica sveukupne Ivanove djelatnosti, veli za nj B. Loborski, "bila je strujanje duha Božjega, preporod u znaku križa, širenje apostolskog žara prvih Kristovih sljedbenika"; isti autor potom tvrdi kako je Merzovo ime u ono vrijeme u Hrvatskoj  značilo "jedan čitav program, jednu čitavu ideju."[1]

Iz mnoštva svjedočanstava napisanih  nakon Ivanove smrti o njemu i njegovu utjecaju ovdje donosimo samo najbitnije. Prikazat ćemo kako je djelovao na određene skupine vjernika koje smo razvrstali ovim redom: 1. roditelji; -  2. pojedinci, intelektualci, laici i svećenici; – 3. utjecaj na članove katoličkih organizacija; - 5. utjecaj na one koji ga osobno nisu poznavali; - 6. općeniti utjecaj na katoličku javnost i na Crkvu u Hrvatskoj; - 7. stalni utjecaj Ivanove karizme preko Ustanove Suradnica Krista Kralja.

 

Roditelje priveo pravom kršćanskom životu. - Prvi koji su osjetili Ivanov blagotvorni utjecaj u religioznom smislu bili su svakako njegovi roditelji. Stojimo pred zanimljivom i nesvakidašnjom činjenicom da sin obraća svoje roditelje na dublji religiozni život. Veli o. Vrbanek: "Sveučilištarac sin obratio je oca časnika i liberalnu majku na samozatajni katolički crkveni život."[2] O tome pak prvi Ivanov biograf dr. D. Kniewald donosi obilnu dokumentaciju. Ivanov otac bio je katolik po tradiciji, ali ne i praktičan katolik. Ivanova majka bila je porijeklom Židovka. Krštenje je primila tek prije crkvenog vjenčanja za Ivanova oca. Bio je to, međutim, samo formalni prijelaz na katolicizam. Roditelji su Ivanu pružili solidan građanski odgoj, ali bez dublje kršćanske podloge. U svome ratnom dnevniku Ivan izražava živu želju za kršćanskim preporodom svoje obitelji:

"Najsretniji dan bi bio za mene kad bi mi majka i otac postali dobri kršćani, kad bi naša obitelj postala katoličkom obitelji... Molitvom će se dati mnogo toga učiniti."[3]

Tri godine kasnije Ivan u Parizu sav sretan bilježi u dnevnik:

"Tata je primio nakon 20 godina (o srebrnim svatovima) na 12. I. sv. Pričest. Moje su molitve Srcu Isusovom uslišane. U pismu što mi ga je pisao vidim tipičan primjer konverzije. Milost - nadnaravni moment - ga je obratio. Još ostaje mama na brizi! Srce Isusovo, pomozi".[4]

Ivan je živo nastojao oko obraćenja svojih roditelja, napose majke. Sačuvala nam se dragocjena korespondencija između Ivana i njegovih roditelja koja je djelomično objavljena u Ivanovoj prvoj biografiji.[5] U Ivanovim pismima vidi se sav njegov žar i nastojanje oko obraćenja njegovih roditelja. Uspjeh nije izostao. Već za života, a napose nakon Ivanove smrti, njegovi su roditelji zaista postali ono što je Ivan želio.

 

Usmjerio životni put Marice Stanković. - U prvom redu, to su bile osobe iz Ivanove najbliže okoline, njegovi suradnici. Bili su to uglavnom intelektualci. Prva osoba na koju je Ivan izvršio sigurno najsnažniji utjecaj nakon svojih roditelja bila je profesorica Marica Stanković. Ivan je na nju djelovao ne samo nesvjesno svojim primjerom nego i svjesno želeći je potpuno uključiti u apostolat i oduševiti je za osnivanje sekularnog instituta. O Ivanovu utjecaju na Maricu Stanković imamo brojna svjedočanstva što nam ih je ostavila sama Marica, ta najistaknutija osoba ženskog katoličkog laikata u Crkvi u Hrvatskoj u prvoj polovici ovoga stoljeća. Ivan je veoma brzo uočio intelektualne i moralne sposobnosti Marice Stanković i počeo je svjesno usmjeravati Maricu prema aktivnom apostolatu. Marica Stanković je to veoma često posvjedočila u svojim izjavama i spisima.[6]

Govoreći o vezama Ivana Merza s Institutom Suradnica Krista Kralja, te naglašavajući njegov utjecaj i ulogu na osnivanje Instituta, Marica veli: "Treba znati i to, da je upravo Ivan Merz djelovao na životnu orijentaciju Vaše majke."[7] U nastavku Marica malo jasnije objašnjava u čemu se sastojalo to djelovanje. Merz ju je upoznavao i stalno oduševljavao za osnivanje sekularnog instituta po uzoru na Ustanova Kardinal Ferrari, i tako je pripremao teren za osnivanje istog instituta. 1942. god. M. Stanković primila je odlikovanje od  Pape Pija XII. "Pro Ecclesia et Pontefice" prigodom 15. godišnjice svoga rada u katoličkim organizacijama. Prigodom uručenja odlikovanja u pozdravnom govoru prof. Draga Fegić naglašava povezanost Merza s Maricom  i njegov utjecaj na nju, te njezinu vjernost Merzovoj baštini koju je  vjerno prenijela i ostvarivala nakon njegove smrti. Već na početku svoga govora prof. Fegić naglašava da ovaj svečani dan želi uljepšati uspomenom na našeg velikog brata  dr. Ivana Merza.

«Sve ono što čitamo o njegovom životu veliko i sveto i što nas  oduševljava i diže, čime nam je Merz htio pokazati kakav mora biti 'homo  catholicus', vidjeli smo na Tebi sestro Marice.  Nakon što si svršila Merčevu školu, preuzimaš 7. kolovoza 1927. predsjedništvo Organizacije... Od Merza učiš i ljubav spram Kristova Namjesnika... Sigurno je u knjizi vječnosti zapisano da Tvoj život bude vezan potpuno s Ivanovim životom... Zato mislimo da se slažeš s nama ako Ti kažemo da "Pro Ecclesiu" ne vežeš za sebe, već je to i zasluga Ivanova..."[8]

Prigodom 100.obljetnice rođenja Marice Stanković održan je 16. prosinca 2000. u Zagrebu simpozij na kojem je posebno predavanje bilo posvećeno upravo utjecaju Ivana Merza na Maricu Stanković.[9]

 

Apostol svojih prijatelja. - Osim Marice Stanković, i drugi istaknuti katolički intelektualci toga vremena daju nam svoje izjave o Ivanovu utjecaju na sebe i svoj život. Tako piše Dušan Žanko:

"Otkad sam ga susreo (jesen 1924.) pa sve dok ga nisam lanjske godine dopratio do groba, čitav moj nutarnji razvoj kretao se oko njega. On je bio onaj kojem sam jedinom mogao smetati kadgod mi je trebalo."[10]

Dr. Drago Čepulić, drugi bliski Ivanov prijatelj kaže:

"Dragi Ivane, ti si bio i moj apostol. Nisi tu trebao buditi vjere, ni nade, ni ljubavi, ali Tvoja čista duša znala je govoriti i na ulici jezikom... ne ove domovine grijeha, zemlje, već jezikom animae naturaliter christianae (duše koja je po prirodi kršćanska)."[11]

Na drugom mjestu piše:

"Ivan Merz bio je takva sa mnom srodna duša, jer sam već jednom odao da je bio moj apostol, onaj čiju sam apostolsku dušu gledao nekako kao svoju djetinju dušu i u njemu vidio kao sebe u onome najboljemu što sam igda imao, osjećao, činio... Tako je naš Ivan na mene djelovao iznutra, a nipošto izvana, jer smo se u nekim stvarima znali razići... Ja sam k njemu uvijek mogao poći izjadati se, i on me je uvijek najviše shvatio; zato sam mu se mnogo i povjeravao.»[12]

Drugi Ivanov prijatelj, opisujući svoje shvaćanje preporodnog rada koje mu se učinilo iluzijom, nakon što je susreo "religioznog čovjeka" dr. Ivana Merza, veli:

"Od onoga dana sam progledao, pomeo se, zaplakao... A kad sam vidio njegove napore, kad sam čuo njegovu riječ o našim 'preporodima', kad sam doznao i za njegov plač te konačno kad sam isprebijan bolom bacio grudu zemlje u njegov grob - spoznao sam..."[13]

Ovo «spoznao sam» se odnosi na Ivanovo shvaćanje preporodnog rada koje se u prvom redu temeljilo na provedbi kršćanskih načela i na religioznoj obnovi svakog pojedinca. D. Žanko opisujući Ivanov boravak na Hvaru prilikom osnivanja Orlovskog društva, piše:

«Presvijetli hvarski biskup ga je zavolio 'kao najuzorniji primjer katoličkog laika' i veselio se onom silnom utjecaju što ga je njegova naskroz apostolska pojava proizvodila na pučanstvo, kao i na strance. Kanonici i svećenici su ga susretali kao sebi ravnoga."[14]

Na mnoge mlade pojedinačno Ivan djeluje privodeći ih na pravi put.[15] Za vrijeme praznika u Banjoj Luci dovodio je intelektualce na duhovne vježbe trapistima, a za omladinu je osnovao društvo gdje su čitali, svirali tambure i slušali predavanja. "Svi su članovi iz toga društva kasnije ostali dobri katolici," piše dr. Vlašić.[16]

 

Za svećenike Merz značio izdizanje pravog shvaćanja svećeničkog poziva. - Merz  je pozitivno djelovao i na mnoge svećenike. 1943. list «Nedjelja» objavljuje članak "Svećenik u civilu"[17] u kojem autor opisuje Merzovo djelovanje kao da je bio svećenik. Premda nije bio svećenik, Merz je praktički vršio svećeničku službu. Autor smatra kako je Ivan upravo širenjem ideje žrtve i Kristovog križa vršio eminentnu svećeničku funkciju, napose svojim primjerom dubokog euharistijskog života. Potom ističe kako je Merz bio "duhovni vođa tolike mladeži, koja je njegovim putem, po njegovu uzoru i pod njegovim vodstvom uzlazila bliže Kristu."[18] Autor dalje izričito tvrdi kako je Merzovo djelovanje imalo velikog utjecaja i na hrvatsko svećenstvo. "U prvom redu neizravno time što se je među vjernicima, naročito među mladeži proširilo idealno shvaćanje svećeničkog poziva i svećeničke funkcije"[19] jer je Ivan bio prvoborac za pravo shvaćanje svećeničkog dostojanstva i svećeničkog poslanja.[20] Izravni utjecaj Merza na svećenstvo autor vidi u brojnim svećeničkim zvanjima koja su nikla iz poticaja "koje je on ulio u organizacije katoličke mladeži kao i iz njegova primjera koji je neodoljivo privlačio mlade ljude i upućivao ih k višim ciljevima života, te ih tako doveo do svećeničkog zvanja." Mnogi su svećenici bili edificirani i potaknuti na veće proživljavanje svećeničkog ideala upravo primjerom Ivanovog života, njegovog rada i ponašanja. Autor zaključuje članak riječima:

"Zaista je pojava dr. Merza značila za sve, svećenike i svjetovnjake, otkrivanje novog velikog ideala, i zato njegovo djelovanje i njegov život ocrtavaju novi put u životu hrvatskih katolika... Također i svećenicima njegova pojava i njegovo djelo znače izdizanje pravog shvaćanja svećeničkog poziva."[21]

 

Uvijek sam se od njega rastajao bolji i kreposniji. - U nastavku navodimo izjave nekih svećenika kako je Merz na njih djelovao. Dr. Đ. Gračanin, Ivanov kolega sa studija u Parizu izjavljuje kako ga je Ivan poticao da pođe u svećenike na što se dr. Gračanin stvarno i odlučio nakon godinu dana.[22] Drugi svećenik A. B. izjavljuje:

"Imao sam sreće da se više puta sastanem s našim blagopokojnim dr. Merzom i moram priznati da sam se uvijek od njega rastajao bolji i kreposniji. On je sve promatrao u vidu vrhunaravnoga života pa kad bi nastala duboka magla ili se pojavio crni oblak na obzorju našega idealnog rada, dosta je bilo potražiti dr. Merza, s njim se porazgovoriti i svjetovati, i već je duša slobodnije disala i nestajalo je tame ispred očiju... Slušao sam njegova razlaganja o raznim duhovnim pitanjima, o mistici, liturgiji i patristici pa sam se čudio od kuda njemu toliko bogoslovnog znanja i sebe sam prekoravao što kao svećenik puno zaostajem za njim."[23]

 

«Ti bi zaslužio da misiš, a ja da ministriram.» - "Smatrao sam ga ne samo svojim prijateljem nego i duhovnim vođom"[24], veli za Ivana Don Mate Blašković, svećenik s Hvara. Istom svećeniku Ivan je jednom posluživao kod sv. mise i to je činio tako pobožno da je svećenik ostao zadivljen:

«Kad sam mu pružio sv. Pričest pričinilo mi se da mu s lica izlaze neke zrake, tako je ono bilo anđeoski svijetlo, gotovo preobraženo kakvo se tek vidi na slikama sv. Alojzija... Nikada neću zaboraviti one minute otkrivenja! Oh, ti bi zaslužio da misiš, a ja da ti ministriram, govorio sam u sebi vraćajući se sav uzbuđen s njime u sakristiju, gdje je on opet dugo, dugo molio."[25]

Na drugom mjestu don Mate veli o Ivanovu ophođenju sa svećenicima: "Sa svećenicima je mnogo razgovarao, i oni su ga voljeli, no on se nije nametao, bio je tih. Ako bi kad koju stvar savjetovao nitko nije mogao, a da njegov savjet ne uvaži. Bio je Božji čovjek, pa mu je i besjeda bila srdačna, dragocjena i uspješna."[26]

 

2. Mladež, katoličke organizacije, žene

 

Najsvjetliji svijećnjak hrvatskog Orlovstva. - Merz je, kao što je već prije bilo izloženo  izvršio odlučujući utjecaj na Hrvatsko Orlovstvo kojemu je bio suosnivač i glavni ideolog i davao je idejni smjer cijeloj Organizaciji.[27] To, u prvom redu, potvrđuje vodstvo Orlovske organizacije nakon njegove smrti, te mnogi njegovi suradnici i suvremenici. «Orlovski vjesnik» s nadnevkom dana kada je Merz umro, donoseći na prvoj stranici tužnu vijest o njegovoj smrti, piše:

"Najsvjetliji, najveći svijećnjak kojega je Providnost postavila da svijetli putovima hrvatskog Orlovstva ugašen je."[28]

Ističući njegove vrline, njegov požrtvovan studij i rad za Orlovstvo i Katoličku Akciju članak završava riječima:

"Život dr. Merza znači ujedinjenje duhovne kontemplacije i najaktivnijeg apostalata za Katoličku Akciju, za hrvatsko Orlovstvo."[29]

 

Ostavio misao koja je osvojila srca članova Orlovske organizacije. - Posebno važno svjedočanstvo što je Merz značio za Orlovstvo dao je dr. Ivo Protulipac, predsjednik HOS-a 2. XII 1928., na prvoj glavnoj skupštini HOS-a nakon Ivanove smrti. Ovim riječima dr.  Protulipac opisuje njegovu ulogu i značenje za HOS:

"Nema dvojbe da je  u dr. Merzu hrvatsko Orlovstvo izgubilo svoju najjaču duševnu snagu i onoga čovjeka, koji je osobno, svojim životom i radom bio središnja točka na kojoj su se sastali pogledi naše organizacije. Mnogi su proricali da će smrt dr. Merza biti odsudan udarac za Orlovstvo, ali su zaboravili da je dr. Merz ostavio iza sebe misao koja je trajna, koja je osvojila srca našega članstva i da njegova molitva znači najveću potporu u nastojanjima naše organizacije."[30]

 

Obnovljenom katoličkom gibanju dao neizbrisiv biljeg. - Na prvoj proslavi obljetnice smrti Ivana Merza dr. Drago Čepulić osvrćući se na djelo koje je Ivan ostvario u Orlovstvu piše:

"Ovaj 'papin čovjek' je ostvario u redovima Orlova papino djelo, epohalno djelo hijerarhijskog apostolata laika - te divne i časne zadaće za laike: surađivati sa samom naučavajućom Crkvom u apostolskom, svećeničkom radu."[31]

O drugoj godišnjici Ivanove smrti piše «Nedjelja»:

"On je rano legao u grob, ali je svojim nastupom donio cijelu duhovnu revoluciju u naš katolički život i rad. Svojim uzornim životom i radikalnim i dosljednim načelima ostavio nam je idejnu baštinu na kojoj se osnivala djelatnost katoličke omladine za njegova života i poslije njegove smrti. Tom je obnovljenom katoličkom gibanju dao dr. Merz neizbrisiv biljeg."[32]

 

Pokazao si nam put k Suncu! - Godinu dana nakon Merzove smrti pohodili su njegov grob članovi Orlovskog društva iz Vinkovaca. Položili su vijenac s bijelom vrpcom na kojoj je stajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'! – Braća i sestre, Vinkovci".[33] Riječ «Sunce» stavljena je u navodnike jer se željelo naglasiti da se pod «suncem» podrazumijeva Onaj koji je sebe nazvao «svjetlom svijeta». Ta rečenica najbolje izražava što je Ivan Merz značio za mladež njegova vremena: bio je onaj koji mladima pokazuje put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta i suncu života. Riječi iz ovoga natpisa «Put k suncu» uzete su za naslov knjige izabranih tekstova Ivana Merza čije je prvo izdanje objavljeno 1978., a drugo 1993.g.

 

 

Merzovo geslo «Žrtva-Euharistija-Apostolat» slijedi i ostvaruje mladež Katoličke Akcije u Hrvatskoj. - Primjer Merzova svetoga života i njegove ideje mnogi su slijedili nakon njegove smrti. Križarska organizacija koja je osnovana 1930. nakon ukinuća Orlovstva preuzela je od Orlovske organizacije geslo «Žrtva-Euharistija-Apostolat» koje je Merz dao Orlovskoj organizaciji još na početku njezina osnivanja. Ista organizacija započela je najprije kao dio međunarodnog pokreta Apostolata Molitve jer je jedino tako mogla biti priznata od tadašnjih beogradskih diktatorskih vlasti.[34] 1934. god. Križarska organizacija proglasila se Katoličkom Akcijom čije je ideje još u Orlovstvo unio Ivan Merz. Brojni članovi nove organizacije štovali su Ivana Merza kao uzor kršćanskog života i nadahnjivali su se na njegovom primjeru apostolata, napose u provođenju Katoličke Akcije. Čuvali su Merzovu duhovnu baštinu provodeći sakramentalni život i zalagali su se za promicanje njegova štovanja i poznavanja. [35]

 

Imale smo apsolutno povjerenje u njega zbog njegove svetosti. - Ivan Merz je vršio veliki utjecaj na ženski svijet svoga vremena, i to ne samo svojim idejnim radom nego i svojim stavom prema ženi  jer je u njoj visoko cijenio njezino žensko dostojanstvo te su mu one same dale nadimak "vitez ženske časti"[36]. O. Vrbanek u svojoj biografiji o Merzu posvećuje posebno poglavlje njegovu stavu prema ženi navodeći razne primjere njegove uslužnosti i spremnosti da učini bilo kakvu uslugu, često i herojsku kad je ustrebalo.[37] Jedna djevojka, obraćenica s pravoslavlja, studentica, nakon Ivanove smrti ovako izjavljuje:

"U njemu gubim jedinog vođu, koga sam u domovini imala u vjerskom pogledu; no on će mi i s neba doći u pomoć, ja se tome čvrsto nadam."[38]

Serija članaka što ih je Marica Stanković objavila u časopisu "Za vjeru i dom" pod naslovom "Vitez ženske časti" prigodom 10. obljetnice Ivanove smrti najbolje svjedoči i pokazuje kako su ga žene i djevojke doživljavale i kako je Ivan svojim aktivnim radom u ženskim organizacijama u moralnom pogledu utjecao na stvaranje njihovih ćudorednih smjernica i ponašanja. Poseban  dokument o Ivanovu utjecaju na ženski svijet jest knjiga Marice Stanković «Mladost vedrine». Na mnogim mjestima u knjizi spominje se Merz i sve ono što je on za njih značio; navode se mnoge izjave i zgode kako su ga djevojke slijedile, potpuno u život provodile njegova načela, napose što se tiče mode, odijevanja, koedukacije i ostalih moralnih stavova aktualnih u to doba za žensku mladež.[39] Marica Stanković u pismu o. Vrbaneku navodi kako je Merz bio njihov savjetnik u organizacijskom radu:

"Imale smo apsolutno povjerenje u njega zbog njegove svetosti... u svakoj stvari smo pitale njega i njegovo mišljenje bilo nam je mjerodavno."[40]

U mnogim slučajevima Ivan je vršio službu i duhovnog savjetnika, jer su mu se  često djevojke obraćale u svojim duhovnim i osobnim problemima za savjet, i otkrivale mu svoje osobne duševne patnje.[41]

 

Veliki naš učitelj, dobri naš prijatelj, čisti naš brat! - Prof. Đurđica Vitković na  pjesnički je način izrazila u obliku zahvale sve što je Merz učinio i značio za svoje vrijeme, napose za žensku mladež. Ova "himna zahvalnica" može se smatrati autentičnim izrazom duša mnogih žena i djevojaka u čije ime je prof. Đurđica Vitković izrekla ovu javnu zahvalu prigodom 10. obljetnice Merzove smrti. Himna-zahvalnica usredotočena je na tri glavne ideje koje su istaknute kao podnaslovi triju cjelina: "Veliki naš učitelj, dobri naš prijatelj, čisti naš brat!"

"Veliki naš učitelju, hvala Ti! 

Hvala Ti što si nas naučio kako se vjerno ljubi Krist. Hvala Ti, što si nam pokazao svu slast euharistijskog blagovanja, svu vitalnu snagu božanske mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom i Zaručnikom duša.

Hvala Ti što si nas naučio gledati Krista u Njegovu mističnom Tijelu, Njegovoj svetoj zaručnici, Crkvi katoličkoj.

Hvala Ti, što si nas upozorio, da ne možemo biti katolici bez ljubavi prema Papi, biskupima i svećenicima.

Hvala Ti što si nam otvorio srce za one, po kojima nam govori sam Duh Sveti...."

U nastavku Đ. Vitković dalje zahvaljuje za svu pouku koju je Merz riječju i primjerom dao u vezi s duhovnim životom i načina ostvarenja kršćanskih vrlina. Treći dio zahvale je poseban izraz ženske duše u kojem autorica kao žena i u ime žena zahvaljuje Merzu na njegovu stavu prema ženama:

"Čisti naš brate, hvala Ti ! Hvala  Ti  što  si bio prema   nama   tako  delikatan  i  suptilan. Što si razumio  sve  najfinije  vibracije  i najsitnije  stanice  djevojačke  duše. Hvala  Ti,   što si u svakoj   ženi  gledao sliku Najčistije. Ti si bio, lijepi brate, jedan  među  tisućama koji si savršeno shvatio u ophođenju s nama zašto je Krist baš po ženi došao na svijet. Hvala Ti, Ivane, što si iskreno poštovao sve svoje sestre, što si u svakoj od njih gledao Kristoforu, Bogorodičin nastavak. Hvala Ti što smo po Tebi uzljubile čistoću djevica, bjelinu Marije i Njezina Sina. Za sve ovo hvala Ti!"[42]

 

Dok je  hrvatskog naroda, bit će uvijek onih koji će slijediti Merza. - Objavljivanjem prve biografije Ivana Merza hrvatska katolička javnost tek je tada upoznala njegovu duhovnu veličinu. Mnogi koji ga do tada nisu poznavali zainteresirali su se za njegov lik i taj je broj iz godine u godinu rastao. Ono što su nam samo neki ostavili zapisano o tome kako je Merz na njih djelovao jest samo jedan mali dio velikog mnoštva osoba koje nisu  o tome pisale, ali su duboko doživljavale Merza i njegov blagotvoran utjecaj.

U članku objavljenom u «Nedjelji» pod naslovom «Merčevim putem»[43]:

"Nismo ga nikada vidjeli... Nismo nikada čuli njegov glas... Nismo nikada vidjeli sjaj njegovih očiju... Kad je umirao, nismo niti znali da je uopće živio."

Autor dalje u članku opisuje kako su se mnogi mladi tek u katoličkoj  organizaciji upoznali s Merzom i kako ih je on svojim primjerom idealnog kršćanskog života oduševio.

"Baš takav uzor smo tražili. I eto, našli smo ga u Merzu. I on je zaokupio naše srce, našu volju, naš um; cijelo naše biće... I danas mi idemo za njim, za našim dragim Ivanom. Taj veliki pokojnik koji nas je ostavio pred četrnaest godina - živi u našim srcima. I još će doći naraštaji i naraštaji koji će poći za Merzom. Doći će još deseci i stotine tisuća hrvatske mladeži kojima će Merz biti uzor, koji će se izgrađivati po uzoru – Merzu… i koji će… raditi i boriti se da njegove misli, da misli koje je on zastupao - preporode svu hrvatsku mladež. Dok je  hrvatskog naroda, bit će uvijek i onih koji će slijediti Merza."[44]

Sličnu izjavu čitamo također godinu dana kasnije, o 15.godišnjici Ivanove smrti. Autor ističe mnoge Merzove vrline kao uzor mladim naraštajima:

"Mi, mlađi naraštaj, koji se rodismo nakon prošlog svjetskog rata, nismo Merza nikad vidjeli, nikad se susreli s njim. Ali on je ipak i u životu mnogih od nas odigrao presudnu ulogu. Kad smo, naime, došli na raskrsnicu života, njegov životopis nam je došao baš u pravi čas; i skrenuo naš život pravim putem. I duboko sam uvjeren i znam da je Merčev životopis, Merčev život mnoge poveo s krivog puta na pravi i mnoge održao na pravom putu. Mi štujemo Merza; mi slijedimo našeg Ivana; mi širimo njegove ideje jer on jest i bit će nam trajno uzor  kojeg treba slijediti."[45]

 

Susret s Merzom kroz njegovu biografiju, a onda čvrsti prijateljski vez dviju duša. - Bilo je mnogo onih koji Merza nisu imali priliku osobno poznavati, nego su se s njime susreli samo kroz knjige ili kroz pričanje o njemu. Tako Jona Zefis opisuje  kako se susrela s Merzom na njegovu grobu nakon što je pročitala njegovu biografiju:

"Samo jedan nijemi susret! A onda čvrsti prijateljski vez dviju duša. Jedne što uživa plamen beskrajnih visina i druge što još putuje kroz maglene poljane. Od toga prvog susreta vjerno me prati, on Rimljanin - rimska duša, papin čovjek, vječni student papinih enciklika i odredbi, on 'homo catholicus', on naš dragi dr. Ivan Merz. Vječno sam u društvu s njim… Ali za mene je svakako najznačajniji Ivan - pariški asketa - katolička ličnost, koja mi dnevno na pisaćem stolu govori 'aut catholicus, aut nihil.' Ovaj Ivan dao je posebne smjernice mojoj duhovnoj edifikaciji. Mnoga stranica moga dnevnika nosi njegovo ime."[46]

 

 

**********************

 

 

A. IZJAVE SUVREMENIKA O SVETOSTI BLAŽENOG IVANA MERZA

B. UTJECAJ BL. MERZA NA RAZNE SKUPINE VJERNIKA

C. BLAŽENI IVAN  MERZ NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

 

 

 

 


 


[1] B. LOBORSKI, «Svetac Božji–za proglašenje brata Dr. Ivana Merza blaženim», Nedjelja, Zagreb, 14/1942., br.29, 1.

[2] J.VRBANEK, nav.dj., 215.

[3] Ivan MERZ, Dnevnik 4.VIII. 1918., Zagreb, Arhiv I. Merza.

[4] Isto, 20. I. 1921.

[5] D. KNIEWALD, nav. dj., 127-133.

[6] Marica STANKOVIĆ, «Merz – Božji čovjek svagdašnjice», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 283-293; J. VRBANEK, nav. dj., 89-91; usp. M.STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb, 1944.

[7] Marica STANKOVIĆ, Komentar pravila Suradnica Krista Kralja, daktiloskript, Zagreb, 1955., 42.

[8] Uredništvo, «Odlikovanje Sv. Oca Pape sestri Marici Stanković», Nedjelja, Zagreb, 14/1942., br.27, 3.

[9] Marica Stanković 1900.-1957., Zbornik radova s proslave 100. obljetnice rođenja 1900.-2000., Zagreb, 2001., 69-95.

[10] Dušan ŽANKO, «O Božjem čovjeku», Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br.21, 4.

[11] Drago ČEPULIĆ, «Dr.Ivan Merz. U spomen uzornom Marijinu zborniku i milome drugu», Vjesnik Marijinih kongregacija, Zagreb, 1928., br.1, 9-11.

[12] Drago ČEPULIĆ, «Duša dr. Ivana Merza, Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.8, 101-102.

[13] Anima della VERNA, «Orlovskoj inteligenciji», Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.3-4, 33.

[14] Dušan ŽANKO, «O Božjem čovjeku», Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br.21, 4.

[15] B.NAGY, nav.dj., 301-302.

[16] J.VRBANEK, nav.dj., 54.

[17] K.A.M., «Svećenik u civilu», Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br.16, 4.

[18] Isto.

[19] Isto.

[20] usp.: I. MERZ, Put k suncu, Zagreb, 1978., 117.

[21] K.A.M., «Svećenik u civilu», Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br.16, 4.

[22] B. NAGY, nav.dj., 196.

[23] D.A.B., «Anđeo tješitelj», Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.8, 106.

[24] B. NAGY, nav.dj., 196.

[25] Isto.

[26] Mate BLAŠKOVIĆ, «Na našoj Madeiri», Orlovska misao, Zagreb, 1928./29, br.2, 24.

[27] usp. VIII. Poglavlje o područjima Merzova apostolata,  B. i C.

[28] Uredništvo, «Pok. dr. Ivo Merz», Orlovski vjesnik, Zagreb., 1928., br.5, 1.

[29] Isto.

[30] Uredništvo, «Glavna skupština HOS-a», Orlovska Straža, Zagreb, 1929., br., 15; usp. D.Kniewald, nav.dj., 257.

[31] Drago ČEPULIĆ, «Proslava obljetnice smrti dr. Ive Merza», Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br. 20., 5.

[32] usp. D. KNIEWALD, nav.dj., 258; Nedjelja, 2/1930., str.19

[33] Ova vrpca s natpisom  sačuvala se sve do danas i nalazi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu u središnjoj kući Suradnica Krista Kralja, Ksaverska cesta 10b. 

[34] J. VRBANEK, nav.dj., 158-159.

[35] O Ivanu Merzu kao uzoru mladeži u Križarskoj organizaciji pisali su razni autori. Ovdje navodimo podatke objavljene o tome u važnijim djelima i člancima:

Dragutin KNIEWALD, nav. dj., 168, 257-258; - Josip VRBANEK, nav.dj., 152-166; - Marica STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb, 1944., stranice: 35-37, 39, 48-49, 55-56, 66-78, 82, 89, 99, 102, 106, 108, 126-128, 149, 152, 155, 300, 302-303, 317, 325, 344; - Uredništvo, «Merzova baština», Nedjelja, Zagreb, 10/1938., br. 20., 3; - Marica STANKOVIĆ, «Za Božjim čovjekom», Za vjeru i dom, 1934., br. 4., 51; - Uredništvo, «Pokazao si nam put», Nedjelja, Zagreb, 1940, br.21., 1; - Uredništvo, «Merzovim putem», Za vjeru i dom, Zagreb, 1944., br.5,1; - Uredništvo, «Uz našeg uzora»,  Nedjelja, 1942., br.26., 1.; - Dr.J.J., «Čuvari Merčeve baštine», Nedjelja, Zagreb, 1942., br.26, 1.

[36] Marica STANKOVIĆ, «Vitez ženske časti», Za vjeru i dom, Zagreb, 1937., br.9, 139.

[37] J.VRBANEK, nav.dj., 85-91

[38] Jona ZEFIS, «In memoriam», Za vjeru i dom, 1934., br.5, 70.

[39] Marica STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb, 1944., stranice: 35-37, 39, 48-49, 66-78, 82, 99, 102, 106, 108, 126-128, 149, 152, 155, 300, 302-303.

[40] Marica STANKOVIĆ, Pismo o. Vrbaneku 7.XI.1942., Zagreb, Arhiv I.Merza, Materijali o. Vrbaneka za biografiju I.Merza.

[41] usp. J.VRBANEK, nav.dj., 89.

[42] Razni Autori, Božji čovjek Hrvatske Ivan Merz, Zagreb, 1938.;  Također u: M. STANKOVIĆ, nav.dj., 77-78.

[43] An., «Merčevim putem», Nedjelja, Zagreb, 14/1942., br.18, 3.

[44] Isto.

[45] -Ar, «Uzor», Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br.10, 13.

[46] Jona ZEFIS, «In memoriam», Za vjeru i dom, 1934., br.5, 70.