PJESME

U  ČAST  IVANU MERZU

1928. – 1938.

1928.g.

Antun Šenda

VITEZ BOŽJI

U spomen  +Dr.Ivanu Merzu

Često je sunce polomilo zrake o zidove kuli,

gdje Vitez je dobri provodio mladost vedrine.

Kroz godine mnoge oružja bojnog iskuša žesti,

i dotle njemu nabujaše snage ko ponorske rijeke.

I ostao je snivat o pohodu svojem u zemlju daleku:

snivao vatrene sne i let kroz poljane puste,

i da mu kose na podnevnom suncu vijore, vijore...

i da se zažiže plamenom snagom u ruci mu štit,

i da se koplje proteže dugo do sunčeva srca,

i da "juriša po zrakama Sunca na Božje Nebo",

i da ga čeka na kuli visokoj Madona neka,

kojoj će vitez pred sjajem pasti i moliti Milost.

A dotle je sunce polomilo prste o zidove kuli,

dok jednoga dana i Viteza zovnu iz samotnih dvora,

da dugim poljem zajedno pođu u mistične strane,

gdje će ih čekat' Dona Marija - Djevica čista,

što Vitezu svome poruku slatku po suncu posla.

U predvečer jednu, kad sunce pade za goru daleku,

duga je povorka viteza krasnih pod kulom prošla,

al' jednoga samo odabra od njih Dona Marija.

I uvede njega u kristalne dvore i alabaster

i riječi mu reče: da Milost će njena prolit' se nad njim,

kad mu narastu ponosna, snažna, orlovska krila.

I Vitez se gordi vraćao domu, u misli uranjo...

Pa kad se nađe između rijeka, što pjenu nose,

iz krajeva gorskih u dolinu sišav hlade joj grudi,

dočeka tu ga vedar i hrabar Orlovski Rod,

što je u snazi mladosti svoje počeo zidat'

Božji Grad.

U temelje Gradu uzida Vitez mladost i srce.

Pa kad je bio čist kao kristal, proziran ko veo,

velika njemu porastoše krila od suhoga zlata,

i tad ga zovnu k sebi u Dvore Dona Marija.

Za njim sad plače i lama krila orlovski Rod.

Al' plač taj nije očaj bez svjetla, noć bez svanuća:

jer on će i ko' svijetao stup pred nama svima

u zemlju Kanaan.

Zagreb, o Spasovu 1928.              

(ORLOVSKA STRAŽA, Glasilo Hrvatskog orlovskog saveza, br.6., 1.VI.1928., str.167-168)

----------------------------

Ton Smerdel

SAPETIH  KRILA

+ Dr. Ivanu Merzu

(U pjesmi je sintetizirana titanska borba velikog ideologa Orlovstva s liberalnim svijetom i svagdašnjim životom. - op.ur.Orlovske misli 1928.g.)

I.

"Na lomaču, na lomaču s ludama ovim!"

Svakog viču nam dana,

te lomače od borovog podižu drva,

da duše na njima nam spale,

te duše što trpe, što sanjaju, mole!

"Na lomači ovoj neka sagori i žrtva ova,

junak naših dana! - Na lomaču!"

Kliktala je tako u jutro sivo jesenjeg dana

gomila crna briga, boli

i duševnih borbi vitezu blijedom.

A vitez je samo oborio glavu

roneći smjelo u tajanstva skrivenoga srca,

da lakše k onoj Misli sviju misli

na krilima sleti.

I vitez je vidio tada:

Gomile crvene i crne,

i vojske sa zastavama plamnim

i čuo je tada da zemlja tutnji u rušenju svega.

Vitez na krilima duha

u glasu krvave molitve svoje

Njemu je svetom predao nade

Njemu je jakom mišicu posvetio slabu.

Pred njim je tada djetinjstvo iskrslo krasno

u legendi rumenih boja,

pa mladost sa krilima bijelim,

pa cvijeće i smijeh; i zvonki smijeh!

Pred njim je tada duh crnina

u zvuku jedinom samo

svu muziku sasuo pomamnih sfera.

Pred njim je tada krunicu križeva i boli

djecu ljubeći dragu

mnoga hrvatska molila majka.

Pred njim je mnogo duhova skršenih

u sumnji časa, godine i dana

divan tada srušilo hram.

Pred njim i On prošao je tada sam

popljuvan bez srca na dlanu,

bez vijenca na glavi,

sa suzom jednom u oku,

jer milijuni za pravdu umriješe bez pravde.

I čuo je tada krik, taj pomamni krik

svih žednih,

prevarenih,

ostavljenih.

Da, sve je osamljene čuo,

i psalme s vigilijom tužnom vidio je

vitez blijedi u dušama braće.

I njemu hijene pile su krv,

dok šumom je mladosti lutao

i s nadom pjevao ko stabla mlada

što na suncu,

što kad rastu u ritmu smijeha,

radosti su puni, rastom su snažni.

I on je na blještavom moru

sve lađe vidio svoje.

I on pitao je galebove sive:

"Kud letite ptice sure?

Zar i jedra moja za zrenikom čeznu onim?"

II.

"Na lomaču s vitezom blijedim!

Na lomaču s njime sada,

jer krvi bratovlje ko nigda sada smo žedni.

Ti, krvniče stari, (gomila bjesni),

Ti, Bože, viteza čistog i ludog

spasi u čudu nekom,

samo ga spasi! Ha, ha, ha! samo ga spasi!

Na lomaču s njime!"

gomila urla. - I kamenje leti.

A vitez obori glavu, pa usne na molitvu skupi

i zadnjim titrajem boli i smrtne muke

Bogu moli se svom:

"O, domovino draga, zar sinova još nemaš,

da za te živote žrtvuju svoje?

Bože, daj njima divsku snagu

i dušama njihovim plameni žar,

jači od lomače ove.

Oh, zraka i vode mi treba

sa vrhunca i doline domovine moje!"

Reče, a plamen crveni bukne

i junakova duša u more plave vječnosti ode.

Gomila rukne

i bijesno kolo plesati počne,

a kad izmorena na koljena klone,

sva srca kukaju tužna

i dirnuta čudesnom zrakom s neba

sve jedan po jedan od zvijeri janjetom biva.

III.

Tako lomača pod nama gori

svakog božjeg dana,

i žedni molimo s vitezom blijedim Njega:

"O, Gospode, Hrvatska žedna je duše i Neba,

O, Gospode, bolje nek' ovo srce izgori naše,

jer ti ćeš pokloniti božansko svoje

onima što s barjacima dolaze bijelim

i klikću: "Hosanna! Hosanna!"

IV.

Gospode, Hrvatskoj duha i Istine treba,

o, Bože, djedova hrabrih, majki nam svetih,

sunca i kruha svima nam treba!

O, Bože, nemoj da na lomači strašnoj

domovina izgori nam: grješna, osramoćena

ko robijaš onog crnog duha!"

(ORLOVSKA MISAO, Glasilo Mahnićevog orlovskog Đaštva, Zagreb, 1928./1929., br.8, str. 98-100)

-------------------------------

1929.g.

Ante Mahulja

HEROJU  KRISTOVU

+Dr.Ivanu Merzu

Svoj život mladi dao si Kristu,

Boj si vodio za Njegovu slavu,

Žrtvu si Njemu prinesao krasnu!

Jer grijeha si silnu prigušio lavu.

Svijet Ti u zamamnom sjaju

Kupu pružaše slasti,

A Ti si, hrabri viteže Krista,

Uništio sve svoje strasti.

Junače, nagrađen si vječno!

Krunu Ti pravda je splela.

Boj si izvojštio slavni

Uz pljesak divnih anđela.

( ORLOVSKA STRAŽA, br.6/7, 1929.g.)

----------------------------------

1934.g.

Don Jure Dulčić

VITEZU KRIŽA

Dr. Ivanu Merzu

Na njive naše još neizorane,

Na poziv sveti Vođe velikoga

Sa četom braće zor-života željne

Poletom stupi mlada srca svoga.

I pregnu umom, pregnu srca žarom

Ledinu krčeć' i sijući sjeme,

Štono ga samo božja ruka daje

I goji božjih vitezova pleme.

Sav trud se tvoj pod krošnjom križa krio,

Otkud ti vrutak milosti se lio

I odakle ti svjetlost vječna sjala,

I odakle si divsku snagu pio.

I kako ono u jutarnjoj rosi

Odrazuju se žarkog sunca čari,

U tvojoj tako rosnoj, mladoj dobi,

Vječnog su Sunca ods'jevali dari,

Pa iz tog sjaja za svega si v'jeka

Vabio na se svih bližnjih oči

I svetim žićem mlađana si srca

Pritezo k sebi ko magnetskom moći.

Prezirom ti si kalnu zemlju gledo,

A uzgor vedro čeznulo ti oko

K'o Ivanova sveta or'o-ptica

Uzvijo si se visoko, visoko.

Sve moći divne prostrana svog uma,

Svu snagu srca svoga dubokoga

Žrtvovo ti si velikome Kralju

I slavi njeg'va žezla kraljevskoga.

U cvjetnoj dobi smiren sveđ i vedar

Vještinom divnom vojskovođe stara

Između prvih na mezevu prvi

Opremi čete pune sveta žara.

Da, pune žara, pune ideala

I pune čežnje za preporod sv'jeta,

I pune snage za bojeve Krista

I za pobjede kraljevstva mu sveta.

Dok n'jesi mladan kao kaplja rose

U vječnog Sunca žaru ishlapio

I svoje prvo među braćom ovdje

Nepopunjeno mjesto ostavio,

Ali je zato u rajskome dvoru

Međ' blaženima jedno mjesto više,

Odakle nama blagodate rose

I padaju nam blagoslovne kiše.

(Kr. straža, br.5, 1.V.1934.)

----------------------------

Alba Goll

PJESMA IVANU MERZU

«I pristupi Mu žena sa staklenicom dragocjene pomasti, razbije staklo i prolije na glavu Njegovu – i prosu se miris po odaji onoj.» - Mk 14,3

Zar je zbilja morala tek smrt

Skršit' staklo mladoga ti žića;

Da se prospe dragocjena narda,

Miomiris tvoga čistog bića ? –

Slatki balzam kreposti i žrtve

Skrivao si za života vjerno,

Ko miloduh uzdiže se sada

Hvaleći ti žiće vazda smjerno.

Protekla je dragocjena narda

Kad je puklo tvoje srce drago,

I pred nama razlijeva se sjajno –

Jedne duše sakriveno blago.

Nijesi  sjao – a sada svi tuže

Ponajljepši cvijet da si nam bio,

Hvalu zbore plemenita djela

Tvoja, što pred svijetom si ih krio.

A u skromnoj sobi gdje se dižu

Uspomene na te poput kada,

Na stoliću malom stoje nijemi

Svjedoci tvog požrtvovanog rada.

Spisi mnogi iz kojih nam zbori

Ljubav tvoja za vječnoga Boga,

I za procvat vjerske nama snage,

Te zavjetne misli srca tvoga.

Staklo puče – narda se razlijeva,

O nek' teče diljem doma svega,

Plačući je prinosimo sada

Tu pred svete noge Svevišnjega.

Ta Njemu si i sam žrtvovao

Svog života i mladosti snagu,

I orlovskim krilima se zlatnim

Vinuo u domovinu dragu.

Oj ti dragi naš nebeski Orle,

Sa Sionskog – zlaćanog vrhunca,

Čuvaj, snaži mlade čete naše,

Put im kazuj do vječnoga Sunca.

(Za vjeru i dom,  br. 1-2., god. 1934., siječanj-veljača, str. 5)

-------------------------------------

F.Branimir Krilić

DR.  IVANU MERZU

uzoru hrvatske mladeži

 - prigodom obljetnice smrti-

Ivane, premili brate, hrvatske mladeži diko,

Viteški uzore naš, kršćanske kreposti sliko!

Anđelu sličan si bio pojavom, zborom i djelom;

Nebeske Kraljice d'jete, s nevinom haljinom bijelom

Uš'o si u kuću Oca s pobjede zastavom smjelom.

Milosti Božje snaga dušu je krijepila tvoju,

Eda bi uspješno mog'o ispuniti zadaću svoju.

Radom si plodnim svojim zaor'o duboke brazde:

Zvao si hrvatsku mladež, teškom da sprema se boju,

Ustrajno idući napr'jed, da u kreposti raste.

Ulogu im'o si tešku primjerom prednjačit drugim,

Zorno im izlažuć', kako trudom će svladati dugim

Ogromne zapreke, koje vlastiti preporod krije.

Radostan iš'o si prvi, kazujuć' kako se daje

Usjeva zdravoga sjeme niz duge i drage nam kraje.

Hrvatske mladeži nado, pogledaj oblake crne,

Rastjeraj tamu nam ovu, ne daj da luč nam se trne.

Vedrine željni smo, svjetla, orlovskih visina čistih,

Anđela opojne pjesme, Života s izvora bistrih.

Tvoja smo probrana četa: mladež smo Krista Kralja;

S tobom smo združeni duhom - jakim nam ostati valja.

Kućni zaštiti nam dom kod Boga molitvom svojom,

Eda bi vjeran Petru ost'o pod zaštitom tvojom.

Mnogim se otvara pogled čitajuć "Život" tvoj,

Lahor im neznatni, blagi pristupa duši svoj.

Ako je volja Božja, pospješi momenta let,

Dopusti, da ti što prije mognemo kliktati: svet.

Evo su odani tvoji stali u redove jake,

Žarku im ljubav isprosi, hrabrost i milosti svake.

Idi nam naprijed uv'jek - s križem su pobjede lake!

(Nedjelja, br. 19, Zagreb, 6.V.1934.)

--------------------------

1938.g.

Ivan Evanđelista Šarić, sarajevski nadbiskup

MERZOVA ČETA KRISTU KRALJU

- Zborna deklamacija -

VOĐ:  Merzova je uvijek duša čista

      Slikala nam lik Isusa Krista.

      I mi znamo našeg Kralja Krista,

      Krist pred nama kao sunce blista.

      Krist u ruci čitav svemir nosi,

      U Krista se milost Božja prosi;

      Krist je za nas na Golgoti umro,

      Krist nam s neba spasenje donio,

      Od sotone Krist nas izbavio;

      Svojom krvlju Krist nas posvetio,

      Nebeska nam vrata otvorio,

      Nebesku nam krunu zaslužio,

      Božanskom nas rukom zagrlio.

ČETA: I zato Mu sve do neba hvala,

      Božja ljubav Krista nam je dala!

      Božje sunce Kristovo je lice,

      Božja pravda Kristovo je žezlo,

      Božja milost Kristovo je Srce.

      Krist dobrotom čitav svijet vodi,

      Sretna zemlja, kojom Krist prohodi!

      Krist, Zaštitnik slobode i moći,

      Izbavlja nas iz ropstva i noći.

VOĐ:  Iz veriga Krist nas podigao,

      Do u nebo Krist nas uzdigao;

      Krist Svevišnji, Vječni, Svemogući,

      Krist, komu je prijesto nad zvijezdama,

      Naziva nas svojim sinovima,

      Svaku žrtvu na se za nas prima.

ČETA: Zato Kristu mi ćemo služiti,

      I čitavim srcem Ga ljubiti,

      I Ocem Ga svojim nazivati, 

      Ko' djeca se uz Njeg privijati.

      Krist je put naš, Krist je naša meta,

      Hrli za Njim naša čežnja sveta.

      I Kristova nek' nas volja vodi,

      Blago duši, koja za Njim hodi!

VOĐ:  Kriste Kralju, Kralju svih vjekova,

      Tebi vjera i prisega ova:

      Mi smo Tvoji, dok nas sunce grije,

      Dok u nama živo srce bije,

      Pružamo Ti ruke obadvije!

ČETA: Pružamo Ti ruke obadvije,

      Naše srce za Te, Kriste, bije!

      Kriste Kralju, Ti naš Bog i Spas!

      Mi smo Tvoji, Kriste, svaki čas,

      Mi smo Tvoji! Kriste, vodi nas!

(KATOLIČKI TJEDNIK, 6.III.1938.)

----------------------------------------------

Ilija Pandža

DR. IVANU MERZU

Kad nam zemlju prekri tama,

Zapadosmo u tu tminu,

Bezboštvo se širit poče,

Da nam truje omladinu.

Podiže se ruka bezbožnika,

Da nam ruši crkve i oltare,

Što je Hrvat kroz vjekove stvar'o,

Da nas baci u poganstvo staro.

Tad nam zasja sjajna zvijezda

U toj crnoj tamnoj noći,

Pokaza nam novu stazu,

Kud nam valja naprijed poći.

Pun ljubavi i svetoga žara

Merz je staj'o kao vitez mladi,

Podigao junačku desnicu

I razvio zastavu orlova.

Ti si tada pobjednikom

Izašao iz tog boja,

Rastjer'o si gustu tminu,

Bog je bio snaga Tvoja.

Blistale su Tvoje oči

Kao bistro gorsko vrelo,

Šumio je glas molitve

Ko' potočić kroza selo.

Plamtjelo je Tvoje srce

Od ljubavi i od sreće,

Pozivalo omladinu

Da Božijim putem kreće.

Da stojimo ko' junaci,

Razgoneći gustu tminu,

Da ljubimo Krista Boga

I Hrvatsku domovinu.

Mladež Tebe vjerno slijedi,

Za primjerom Tvojim hodi,

Ta Kristova avangarda

Domovinu preporodi.

Ti nam svijetliš kao uzor,

Bijela ružo sa hrvatske grude,

Ti nam šalješ blagoslov s nebesa,

Tebi neka vječna slava bude!

(KATOLIČKI TJEDNIK, br.19, Sarajevo, 8.V.1938.)

-----------------------------

Ljeposlav Perinić

IN MEMORIAM!

(1928-1938)

(Akrostih – prva slova svakog retka čitana odozgor nadolje daju ime Dr.Ivan Merz)

Danas, u doba XX. vijeka

Rada i borbe, gorčine bez lijeka,

Imamo dušu ko ljiljan čistu,

Već decenijama omiljelu Kristu.

A ta je duša naš ideal bila,

Nama je zato draga i mila.

Mi stoga iz nje crpemo sve niti...

Evo nas, Ivane! Tvoji ćemo biti,

Ramenom uz rame kroz trnje i boli

Za tobom idemo... A Ti za nas moli!

(NEDJELJA, 15.V.1938., br.20, str.1)

---------------------------

Don Mate Blašković

POSLIJE DESET GODINA

Doktore Ivane,

O, doktore Ivane,

Prijatelju moj:

Deset je godina,

Što put Ti se skršila,

Što se dovršila

Tvoja muka i boj...

Deset je godina,

Što u blaženom viđenju

Uživaš svoga Gospodina,

Isusa Dobrog Pastira;

A mene Njegova nedjelja

Duboko do duše dira:

Dok ove stihove pišem,

Suze pomalo brišem...

Bila je nedjelja Dobrog Pastira,

Bolestan teško si disao,

A ipak meni si pisao

Dugo i posljednje pismo...

Par dana kasnije svi smo

Za tobom grcali,

Jer više nisi bitisao.

Tvoje je pismo ostalo,

I tako je sveto postalo,

Da deset ga godina čitam,

I deset se godina pitam:

Ma je li to meni baš pisao!?...

Kad "mlađi" u selo dođu,

Odmah ga čitati pođu.

A ja im tugaljivo pričam:

Bio je duša žarka

I skroman u svome životu;

Po smrti je velik postao,

Ideal naš ostao.

Čim mu se duša bijela

Izvinula iz tijela,

Kao sjajna kometa,

Velika, blistava, sveta,

Pokazala je svu svoju

Zamamljivu nebesku boju.

Među nama on je još živ,

Naš vođa, heroj i div,

Odvjetnik, svetac.

(NEDJELJA,   15. V. 1938., br.20)

----------------------------

Jerko Skračić

SIJAČ

Kao sjena laka prošao je poljem

Sijač vrli.

U grudicu svaku

sijao je sjeme

što ljubavlju rodi.

On otiđe ko' što sjene nesta

brzo.

Al' plodovi sočni po širokom polju

sve gušći su, češći,

i svakoga dana

ljubav cvjeta, zori,

da široko polje roda hrvatskoga

perivojem stvori...

(NEDJELJA, 15.V.1938., br.20)

-----------------------------

Boris Kolb, pitomac sjemeništa na Šalati

BOŽJEM ORLU

DR. IVANU MERZU

Visoko Ti si razvio orlovska krila

Leteć nad oblak ravno do rajskih vrata.

U tom letu duša Ti riznicom bila,

Riznicom Žrtve - Euharistije - Apostolata.

Gdje god si samo maknuo orlovskim krilom,

Svuda su nikli milosti Božje znaci.

Zaslugom Tvojom Hrvatskom našom milom

Orlovski svud su stali lepršat' barjaci.

Hrvatska srca novovjekih mladih križara

Novim i Božjim duhom su disati stala.

Tvoja je snaga mogla čudesa da stvara,

Ali joj nije veriga smrti dala.

O, Božji Orle, nema Te više tude,

No Ti si ipak za ovo kratko vrijeme

Uspio stvorit' novo i doba i ljude,

Koji će dalje sijati Tvoje sjeme.

O, Božji Orle, velika Tvoja djela

Drugovi Tvoji nastavljaju novi i stari:

Hrvatskom sada krila s orlovskog tijela

Šire i steru hrvatski borci - križari.

O, Božji Orle, s podnožja vječnoga Cara

Na zemlju sada sleti, nad narod Hrvata,

Budi braničem orlića svojih - križara,

Braničem Žrtve - Euharistije - Apostolata!

(NEDJELJA, srpanj 1938.)

--------------------------------------

 Đurđica Vitković

 VELIKI NAŠ UČITELJU, HVALA TI!

O desetoj obljetnici Ivanove smrti 1938. g. cijeli peti broj isusovačkog časopisa Život bio je posvećen Ivanu Merzu. Isti taj broj objavljen je  kao posebno izdanje pod naslovom Božji čovjek Hrvatske - Ivan Merz. Uvod i posvetu napisala je prof. Đurđica Vitković. Ovu posvetu, u stvari pjesmu u prozi donosimo ovdje  u cijelosti jer u udaljenosti  od deset godina izvrsno izražava što je Ivan Merz značio za žensku mladež dok je živio,  kao i nakon svoje smrti.

U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u počast svog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj godini njegova smirenja na Srcu božanske Ljubavi i tihe adoracije Najsvetijoj od žena, predajemo svojim sestrama ovu knjigu.

VELIKI NAŠ UČITELJU, hvala ti!

Hvala ti, što si nas naučio kako se vjerno ljubi Krist.

Hvala ti, što si nam pokazao svu slast euharistijskog blagovanja, svu vitalnu snagu božanske mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom i Zaručnikom duša.

Hvala ti, što si nas naučio gledati Krista u Njegovu mističnu tijelu, Njegovoj svetoj zaručnici, Crkvi katoličkoj.

Hvala ti, što si nas upozorio da ne možemo biti katolici bez ljubavi prema Papi, biskupima i svećenicima. Hvala ti, što si nam otvorio srce za one po kojima nam govori sam Duh Sveti.

Hvala ti, što nam je danas jasno da u ljubavi prema njima iskazujemo ljubav i poštovanje samom Bogu, i da prezirući njih Gospoda preziremo.

Hvala ti, što u pomazaniku Božjem gledamo ne slaba grešnika, nego drugog Krista, čovjeka jaka koji svojom riječju saziva trojednog Boga da Ga samo po njegovim posvećenim rukama možemo primiti u sebe.

Hvala ti, što si nas naučio projicirati sve svoje želje i nastojanja na transcendentalno, vječno; što si nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svoja srca, da neizmjernu pustoš njihovu možemo zadovoljiti samo Neizmjernim.

Za sve ovo hvala ti!

DOBRI NAŠ PRIJATELJU, hvala ti!

Hvala ti, što si nam srca učinio širokim da obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i braću svoju, dragu domovinu i cio svijet.

Hvala ti, što si nas oplemenio u shvaćanju onih koji nas mrze i progone, da budemo ponizni i blagi, veseli sa sretnima i žalosni s tužnima.

Hvala ti, što s tobom kao s asiškim Siromahom pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvijezde, za sitna mrava i malenu travku.

Za sve ovo hvala ti!

ČISTI NAŠ BRATE, hvala ti!

Hvala ti, što si bio prema nama tako delikatan i suptilan. Što si razumio sve najfinije vibracije i najsitnije stanice djevojačke duše.

Hvala ti, što si u svakoj ženi gledao sliku Najčistije. Ti si bio, lijepi brate, jedan među tisućama koji si savršeno shvatio u kontaktu s nama zašto je KRIST PO ŽENI došao na svijet. Hvala ti, Ivane, što si iskreno poštovao sve svoje sestre, što si u svakoj od njih gledao Kristoforu, Bogorodičin nastavak, da - Bogorodicu.

Hvala ti, što smo po tebi uzljubile čistoću djevica, bjelinu Marije i njezina Sina.

Za sve ovo, hvala ti!

VELIČA DUŠA NAŠA GOSPODINA, JER NAM VELIKE STVARI UČINI ONAJ KOJI JE MOĆAN...

Gospodin te je dao našoj domovini, Hrvatskoj - da budeš jedan između nas.

S tobom smo živjeli, gledali te i slušali kroz 31 godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas!

Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVI BOŽJE.

Bio si DJEVIČANSKA - EUHARISTIJSKA DUŠA.

Zato sva naša zahvalnost Kralju slave!

Sveci se ne rađaju svaki dan, a mi smo sveca imali kraj sebe kao člana svoje organizacije.

U njoj si nam ostavio skupocjeno blago, nepropadljivu baštinu.

Mi ti, sveti naš brati Ivane, koji si život svoj prikazao Gospodaru vjekova za križarstvo i za sve nas, obećajemo da ćemo uvijek biti vjerne čuvarice tvoje baštine, da ćemo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA I NJEGOVO KRALJEVSTVO u dušama.

To je Zavjet nas Križarica tebi u desetgodišnjici tvoga počivanja u krilu Vječnoga Oca.

 --------------------------------------

Milan Pavelić, D.I.

LOVAC SRCA ISUSOVA

+Dr. Ivanu Merzu o 10. godišnjici njegove smrti.

1928.-10.V.-1938.

I.

Lovak lovi mladi Ivo dugi ljetni dan do podne,

Sve bez puške i handžara i bez ogra i zagara,

                        Lovi junak mladi.

Namjera ga nemjerila na zvjerove ponajljuće:

Na zla zmaja i na lava, i na gorskog mrka vuka,

                        Do tri zvjeri grdne.

Pak mi pođe mladi lovac moliti se milom Bogu,

Ruke sklopi, zazva Gospu, pokrijepi se Svetim Tijelom

                        Lovac razboriti.

Tad se smjelo naprijed vinu, iz oka mu zora sinu,

Nikoše mu silna krila, iz grla se pjesma ote

                        Krilatu junaku.

Sam, goloruk ode Ivo noseć' Boga u prsima,

Približi se strašnom zmaju, zmaj izbaci nečist

                        Onaj ognjen zmaje.

Plam junaku ne naudi: bijeli pas mu Gospa pruži,

I on stišće zmaju ralje, snježanim ga sveza pasom

                        Čisti Gospin vitez.

Tada riknu holi lave i zavija lakom vuče;

Srčan borac na njih usta, junačka ga sreća nađe,

                        Borca Gospodnjega.

Obje zvjerke za vrat ščepa, sa zemlje ih u vis diže,

Svlada lava ohologa, svlada vuka sebičnoga

                        Kristov dječak mili.

Gvožđem sape lovac zvijeri, tjerat' iz njih uze zloću:

Sve ih kroti molitvama, hrani postom, pokorama

                        Nevin pokorniče.

I golubom zmaj se stvori, a janjetom krotkim lave,

Lakom vuče psom čuvarom, pa sad love s gospodarom

                        Vjerni podložnici.

II.

Lovak lovi mladi Ivo sa golubom zmajskog srca,

Sa janjetom lavlje snage i s čuvarom vučkom hrabrim

                        Lovi krilat junak.

On ne lovi noćnih ptica niti sinjih kukavica,

Nego ptiće orloviće, što ih k Suncu krilo miče,

                        Orlove - križare.

Lovi Ivo smjele momke, svom Hrvatskom on ih lovi,

Pa ih uči krotit zvjerke, što u šumi srca žive,

                        One zvjerke grdne.

On ih uči Gospu zvati, molit', radit', žrtvovati,

On ih vodi k Stolu Svetom, prima s njima Kruh Nebeski,

                        Kristov radnik žarki.

Sve nas nuka lijetat k nebu bez prestanka svakog danka,

Pazi na mig bijelog Oca ko na samog Spasa Krista

                        Vjerni sinak Crkve.

Sve nas ljubi, sve nas kara, za nas živi, snosi vaje,

Za orlove kao žrtvu i svoj život mladi daje

                        Kristov patnik tihi.

Ljutu cvilu cviljeli smo kad bez Tebe ostali smo,

Divni orle, Ivo brate, kadno krila odnijela Te

                        K vječnom Svjetlu živom.

Prosti što Te ražalismo, što Te češće ne shvatismo!

Po Tvom putu, svi sad znamo, penjat' nam se valja tamo,

                        Bistar vidioče.

Premda ne bi naše krvi, naš si sav i od svih prvi,

Hrvatska Ti kosti krije, ko' svoj program Tebe vije,

                        Umni pravedniče!

Svi molimo: Božji Sine, daj, s oltara da nam sine

Ovaj mladić pun milote, što nam svima srca ote,

                        Lovac Srca Tvoga!

(KALENDAR SRCA ISUSOVA, 1938. g. , str. 133-134.; Objavljeno sljedeće godine u zbirci pjesama o. Milana Pavelića: POD OKOM GOSPODNJIM, Zagreb 1939.)

-------------------------------

Ako netko od posjetitelja ove stranice znade za još koju pjesmu koja se ne nalazi u ovoj zbirci, molimo da nas o tome obavijesti te nam je pošalje, ili nas upozori gdje je možemo pronaći.