|
PJESME U ČAST IVANU MERZU
1987. – 1995.
1987. g.
Jozef Staszkowian, PoljskaOCU MAVRIOcu Ivana Merza
Dragi Mavro, oče Ive Merza, Našeg Vođe, hrvatskoga sveca! Tebi se klanjam i puno volim, Za Tvoju dušu Bogu se molim.
Davno tomu vidio sam Tebe U aleji groblja Mirogoja. Pristupio si grobnici sina I molio za umrle svoje.
Onda si tu zajedno s mladima Pjevao psalme Višnjemu Bogu Za svetu dušu mladoga Ivana, Tvoga sina, našeg Velikana.
Danas Tebe nema na tom svijetu, Počivaš u miru, u Vječnosti. Moli za nas da budemo vjerni Ivanovoj duhovnoj baštini! 11.IX.1987.
(Ivanov otac Mavro Merz doživio je duboku starost. Umro je u 92. god. života 1959.g.)
---------------------------------
1989. g.
Mladen Radan
TRANSCENDENTNI POZEMLJAR U spomen bratu Ivanu
Bivstvovao je pozemljar intaktan i profinjenim tkivom satkan. Disao je na horizontalnoj razini, a po svagdašnjoj katarzi sav je uranjao u čar i karizmožar osobnih susreta na vertikali superdometa.
U trajnoj prisutnosti inkarnirane nadsvijesti i u kontemplativnoj samoći nasuprot svijeta gluhoći meditirao je pred semaforom na raspuću svjetovnom između fizisa i metafizisa.
Hodočastio je podno Pirineja da bi atmosferu Masabjela u sebe unio i drugima prenio, da bi svjedočio Istinu, a pobijao sataniju bestidnu.
Bio je plamen čije ognjice znamen darivao je otuđenoj mladosti da ima radosti grijati se na Ljubavi pri Jaganjčevoj proslavi. Pokrenuo je poluge i digao na noge uspavane mlade bez životne nade. Pozivao je na rast i procvat u duhu i tijelu mladež cijelu, a osobito lutalice bez orijentacije, koji gube dane i noći žedni u suhoći, te prazni i mrtvo-hladni od vječne gladi.
Taj pozemljar preselio je u stan komforniji: transcendentan. Sada je u četvrtoj dimenziji gdje je kontakt intenzivniji s transcendentnim pozemljarom nego bijaše pod zavjetrinom na ovozemnom vrtuljku, svemirskom patuljku.
Otišao je u regione dostižne smione samo eliti duha s mnogo mističnog sluha. Njegovo je boravište i posvetište u vječnom, čudesnom Sada gdje trojedna Ljubav vlada, a niti Sunce ne gasne u sate noćne, kasne...
----------------------------------
1994.g.
Dubravka Beljan, Karlovac IVAN MERZ - ČOVJEK SVETE LJUBAVI
Za Krista si živio, žrtvovao se, ljubio ga žarko iznad svega. K Njemu su bile upravljene tvoje misli, svaki dan u Euharistiji primao si Njega.
Ljubio si svetu Crkvu, branio je. Vjeran si joj sinak uvijek bio. Svetu liturgiju srcem doživljavao, uživao u pjesmi, svaki dan časoslov molio.
Ljubio si Papu gledajući u njem Krista. U Hrvatsku prvi uveo si Papin dan. U Rim s mladima hodočastio, po Papinoj želji, pokrenuo si Orlove mlade sav radostan.
Ljubio si mlade darujući im vrijeme, od grijeha ih odvraćao kreposnim životom. Za svaku se dušu žrtvovao, katoličkoj Crkvi mnoge si priveo svojom dobrotom.
Ljubio si ljude, vidio patnje maloga čovjeka poštujuć' zadnjeg prosjaka na cesti. Rekao si: "Volim te male ljude koji na svojim leđima nose sav teret povijesti."
"Krist mi je bio život, a smrt dobitak!" - dragi je i poznat motto tvoj. Umirući kao svetac za našu hrvatsku mladost prikazao si život svoj.
Gledajući tu tvoju veliku ljubav molimo da te vidimo uzdignuta na čast oltara. A ti nam uzore sve hrvatske mladežiu nebu izmoli, tvoje vjere žar!
GLASILO POSTULATURE, br.1-2 (17), Zagreb, 1994., str.39
-----------------------------------
Ana Lončar, Otok
IVANU MERZU
On je Božji sluga, On je radost druga, mir donosi svuda.
Vjerom hrabro kroz život je kročio Uz križ Isusov, ničeg se nije bojao.
Uz Isusa sve, bez Isusa ništa! - geslo koje treba među nama da prolista.
On je vitez hrvatskoga roda, On je uzor života moga. Mladi svoje molbe k njemu upravljaju, a one se sve više s neba uslišavaju.
Ivane, volimo te mi svi, U nama tvoje svjetlo vječno gori. -------------------------------
1995. g.
Zora Miletić, ZagrebPOHVALA IVANU MERZU
Ljubitelju Hostije Uskrsloga Krista, Potresna je tvoja Ljubav Tako nježna, čista.
Ljubav je i domišljata Pa se sjeti svašta Živeći svetački – Radila je mašta.
Svakog si četvrtka svježe cvijeće slao da bi Tabernakul blistao se, sjao…
U punini vremena Krist te je ubrao Da bi pred Njim – U Vječnosti Cvao mirisao…
Zagreb, 21.V.1995.
----------------------------------
Zora Miletić, Zagreb
NA GROBU IVANA MERZA
Na Merčevom grobu Uvijek svježe cvijeće, Uvijek feral gori, Feral mjesto svijeće.
Sve razmišljam, Zašto feral, Čiji je ljubimac – Taj štovatelj Mora da je Da je dalmatinac.
I biva mi drago Što Ivana vole Čak i moji Dalmatinci Da se njemu mole.
A ja mu se molim Ne pamtim od kad Posebno se molim sada Kad Hrvatska strada.
Zagreb, 21.V.1995.
----------------------------------
Zora Miletić, Zagreb
NA MERČEVOM GROBU
Svakog dana Feral gori Svi Ivana Prose – I svaki dan Svježe cvijeće na grob mu Donose.
Sve to gledam radujem se Što Ivana vole – I sretna sam, Presretna Što mu se Svi mole.
A i sama Molim se Jer on, dobro Znade, Kakao treba Žrtvovat se I molit Za mlade…
Zagreb, 21.V.1995.
----------------------------------
Zora Miletić, ZagrebNA GROBU IVANA MERZA
Na Merčevom grobu Svaki dan se mole, I stari i mladi Svi Ivana vole.
Sve razmišljam zašto, Zašto svi ga vole I razmišljam zašto Sve više ga mole.
Dođem kući Slušam vijesti Banja Luka pati, A posebno stradaju Prognani Hrvati.
Prekrižim se Pomolim se – O, Ivane Brate, Zaštiti svoj Rodni grad, Posebno Hrvate.
Zagreb, 21.V.1995.
----------------------------------
Zora Miletić, Zagreb
MLADI NA GROBU IVANA MERZA
Ivane dobri Rođeni brate Banja Luku tuku Progone Hrvate.
Ta, gdje li si, bratac Rodni grad ti tuku Čuvaj svoje mještane Štiti Banja Luku.
Gledam na tvom grobu Svaki dan se mole A posebno mladi Što ih rane bole…
Zagreb, 21.V.1995.
----------------------------------
Zora Miletić, Zagreb
PRODUHOVLJENA LJEPOTA
Nalazim Te U ljepoti U potezu Kista Nalazim Te U mekoći Brezinoga Lista..
Nalazim Te U zrakama Kad sunce Grije, I u smiješku Nalazim Te Kad se dijete Smije…
Prisjećam se Našeg Brata Što u ˝Palmi˝ Sniva – Za života U ljepoti, I on je Uživa…
Zagreb, 23.XI.1995.
--------------------------------- Ana Lončar, OtokDR. IVANU MERZUZagreb, 10.V.1995.
Ovoga dana ispunilo se sve što je želio, Orao bijelih krila ka nebu je poletio.
Htio je nebeske vrhunce osvajati i to mu je polako počelo uspijevati.
Snagu je tražio u Srcu Presvetom, Umoran je išao Isusu svom.
Sunce je duši njegovoj zasjalo, a dragima njegovim sa zemlje vječno odvelo.
Od tada je daleko a ipak tako blizu...
-----------------------------------------
Ana Lončar, Otok
ŽIVOT PREPUN ČISTOĆEUskrsni ponedjeljak u Otoku 1995. Skup štovatelja Ivana Merza
Grla nam mlada gromko viču, u povorci hodamo složno.
Nitko ni riječ od prolaznika ne zbori, ali što misle - znamo.
Vide mladu vojsku; Merzova brigada usred Slavonije ravne.
Na zastavi ponosan i smjel križ se ogleda u nebeskom svodu.
Srca nam plamen širi se po mjestu, Zahvaća župljane, branitelje, djecu.
Na misi pogled dižemo k Ocu. Lik Uskrsloga svoga nam daje, vjeru jača.
Znamo tko smo, što raditi trebamo, Imamo ideal.
Život je to Merza nam dragog, prepun čistoće, mladosti, ljepote.
Trudi se svatko kako bolje može da grb, zastavu, Merza u sebi što dostojnije nosi.
Duše okrijepismo u druženju s Kristom kroz sestre i braću.
Ta sreća nije ostala neprimijećena.
----------------------------------
Ana Lončar, Otok
IVANOV DAR MLADIMA
Na put ne ćemo krenuti krivi jer među nama Bog živi!
Mi nismo duha mrtva,a u tome nas jača Žrtva.
Euharistija i Apostolat još su gesla dio kojeg nam je Ivan Merz iz Francuske donio.
I danas zastave u povorci vijore dok se pjesme iz mladih grla ore.
Spaja nas Krist, nije nam svejedno, sve što radimo – radimo zajedno.
Vatra je živa među nama, i nju ne može ugasiti niti jedna tama.
Pjesma napisana prigodom susreta mladih u Varaždinu, 31. VIII. 1995.
-------------------------------
Ako netko od posjetitelja ove stranice znade za još koju pjesmu koja se ne nalazi u ovoj zbirci, molimo da nas o tome obavijesti te nam je pošalje, ili nas upozori gdje je možemo pronaći.
|