I. SLIKA

POJAVA IVANA MERZA

 

Glazba: Zaratustra

(Pripovjedne dijelove govori Kroničar, a ostalo recitatori.)

Dok se svi smještaju na svoja mjesta, nakratko prekid glazbe, a slijedi novi ugođaj uz rođenje.

Glazba: Georges Bizet: Pastorale.

 

 

1. recitator:

16. prosinca 1896. u Banjoj Luci, nedaleko tada male katedrale, rodio se Ivan Merz, jedinac sin oca Mavre i majke Terezije, rođene Mersch.

 

2. recitator:

K'o vitez bijel iz dalekih strana
u naše krajeve dođe
i poče živjeti sam život…

 

1. recitator:

Tako ga doživješe oni koji su imali priliku s njim razgovarati, raditi ili ga bar promatrati u kratkom tijeku njegova aktivnog djelovanja.

 

3. recitator:

Providnost ga umiješa u zbivanja naša…
da oglasi ljubav neba,
da budnošću svojom ide pred svima,
da Božjom mudrošću uznemiri srca —

da šuti,
da trpi,
da moli i radi —
da bi na kraju kao žrtva izabrana
taj isti život, bogat i lijep,
u Zagrebu

 

Svi:

sav predao nama.

 

1. recitator:

Ljudima nije bilo dano pratiti rast i unutrašnju dinamiku njegova uspona. Sav se golemi Božji i vlastiti udio u izgradnji i razvoju njegove duše skrio u intimne stranice njegova dnevnika.

 

2. recitator:

Merzov dnevnik! … To je bogati rudnik duhovnog blaga za one koji upoznaju taj dragocjeni biser hrvatskog katolicizma!

 

3. recitator:

Vidite, taj mladi čovjek postao je svojim djelovanjem kušnja za mnoge suvremenike. Neizrecivo štovan i nevjerojatno proganjan i prezren… Bio je iznimno vrijedan poslanik neba u svom vremenu.

 

2. recitator:

Sveg naroda pažnja kao jedno uho
otvorila se glasu tog viteza neznana.
Osporavali jedni,
slušali drugi,
gdje mržnja plamsala - tu budna ljubav je bila;
Al’ nitko neutralan ostao nije -
jer, slutilo se:

 

Svi:

U tom životu i radu
presudna budućnost se krije!

 

1. recitator:

U tada probuđenom katoličkom gibanju na ovome tlu počela su nicati brojna društva. Oduševljena mladost davala nadu….

 

3. recitator:

Sva mladenačka srca naš vitez će povezati:

 od. sjevera do juga,

od. istoka do zapada,

od Zagreba i Varaždina do sunčanog Hvara,

ođ Požege, Vinkovaca i Subotice do grada Sarajeva,

od. Rijeke i Krka do lijepoga Dubrovnika!

 

1. recitator:

Povijest se pita: Koje su sile izbacile ovakvu mladu pojavu? Koji su uzroci stvarali ideal: »Žrtva — Euharistija — Apostolat« što je ovaj mladi čovjek tako viteški prihvatio i u herojskom stupnju u djelo provodio?

 

2. recitator:

Tko izmoli početnu milost tako svijetlu i jaku i temeljno opredjeljenje za dobro i ljubav što je u klici skrivalo kasniju krepost svaku?
Od. kojih izvora sruči se blagoslov
na ovo još maleno dijete
da u zreloj dobi

za. svoje i buduće naraštaje
postane uzor
kao orao visokog leta?

 

3. recitator:

Tko li mu dubinu dade,

smisao za žrtvu,
težnju za sveto?…

I onu upornu čežnju za Hostijom bijelom
koja u sjeni titrava svjetla oltara
skriva tajnu Božjega Tijela?

 

1. recitator:

Odakle, Gospode, ta milost prebijela
da kolijevka tom vitezu
Banja Luka je bila?
Što li je u njoj viteškog bilo
da se Gospodinu baš to svidjelo?

 

2. recitator:

U ono doba grad malen bijaše

i mnoge nevolje u sebi skrivaše:

šarenilo veliko u vladanju i običajima,

u življenju i vjerskim izričajima.

Činovnička elita

živjela stilom bogata europskog svijeta,

i nije u njoj bilo nekog vjerskog poleta.

 

Svi:

Tajne su to Božjih putova mira…

 

1. recitator:

Mudro zapisa o tom otac Vrbanek, isusovac:

Crkvu Hrvata, pogledaj tamo,

na zelenim obroncima kraj bistrog Vrbasa:

dom molitve svete sabire glase

stotina bijelih otaca trapista.

Molitva njihova prodire nebesa,

milosna kiša romoni tim krajem,

otkako u Bosnu tisuću osamsto šezdeset devete

dođoše bijele molitvene čete…

 

3. recitator:

Činjenica je:

da katolička crkva baš strogim molitvenim redovima

pripisuje najveći blagoslov

i uspjeh svojega rada.

 

Zbor (pjeva):

»Divan si, Gospodine, u svetima svojim«