1.
recitator: |
16.
prosinca 1896. u Banjoj Luci, nedaleko tada male katedrale, rodio se
Ivan Merz, jedinac sin oca Mavre i majke Terezije, rođene Mersch.
|
2.
recitator: |
K'o
vitez bijel iz dalekih strana
u naše krajeve dođe
i poče živjeti sam život…
|
1.
recitator: |
Tako
ga doživješe oni koji su imali priliku s njim razgovarati, raditi ili ga
bar promatrati u kratkom tijeku njegova aktivnog djelovanja.
|
3.
recitator: |
Providnost ga umiješa u zbivanja naša…
da oglasi ljubav neba,
da budnošću svojom ide pred svima,
da Božjom mudrošću uznemiri srca —
da
šuti,
da trpi,
da moli i radi —
da bi na kraju kao žrtva izabrana
taj isti život, bogat i lijep,
u Zagrebu
|
Svi: |
sav
predao nama.
|
1.
recitator: |
Ljudima nije bilo dano pratiti rast i unutrašnju dinamiku njegova
uspona. Sav se golemi Božji i vlastiti udio u izgradnji i razvoju
njegove duše skrio u intimne stranice njegova dnevnika.
|
2.
recitator: |
Merzov dnevnik! … To je bogati rudnik duhovnog blaga za one koji
upoznaju taj dragocjeni biser hrvatskog katolicizma!
|
3.
recitator: |
Vidite, taj mladi čovjek postao je svojim djelovanjem kušnja za mnoge
suvremenike. Neizrecivo štovan i nevjerojatno proganjan i prezren… Bio
je iznimno vrijedan poslanik neba u svom vremenu.
|
2.
recitator: |
Sveg
naroda pažnja kao jedno uho
otvorila se glasu tog viteza neznana.
Osporavali jedni,
slušali drugi,
gdje mržnja plamsala - tu budna ljubav je bila;
Al’ nitko neutralan ostao nije -
jer, slutilo se:
|
Svi: |
U
tom životu i radu
presudna budućnost se krije!
|
1.
recitator: |
U
tada probuđenom katoličkom gibanju na ovome tlu počela su nicati brojna
društva. Oduševljena mladost davala nadu….
|
3.
recitator: |
Sva
mladenačka srca naš vitez će povezati:
od.
sjevera do juga,
od.
istoka do zapada,
od
Zagreba i Varaždina do sunčanog Hvara,
ođ
Požege, Vinkovaca i Subotice do grada Sarajeva,
od.
Rijeke i Krka do lijepoga Dubrovnika!
|
1.
recitator: |
Povijest se pita: Koje su sile izbacile ovakvu mladu pojavu? Koji su
uzroci stvarali ideal: »Žrtva — Euharistija — Apostolat« što je
ovaj mladi čovjek tako viteški prihvatio i u herojskom stupnju u djelo
provodio?
|
2.
recitator: |
Tko
izmoli početnu milost tako svijetlu i jaku i temeljno opredjeljenje za
dobro i ljubav što je u klici skrivalo kasniju krepost svaku?
Od. kojih izvora sruči se blagoslov
na ovo još maleno dijete
da u zreloj dobi
za.
svoje i buduće naraštaje
postane uzor
kao orao visokog leta?
|
3.
recitator: |
Tko
li mu dubinu dade,
smisao za žrtvu,
težnju za sveto?…
I
onu upornu čežnju za Hostijom bijelom
koja u sjeni titrava svjetla oltara
skriva tajnu Božjega Tijela?
|
1.
recitator: |
Odakle, Gospode, ta milost prebijela
da kolijevka tom vitezu
Banja Luka je bila?
Što li je u njoj viteškog bilo
da se Gospodinu baš to svidjelo?
|
2.
recitator: |
U
ono doba grad malen bijaše
i
mnoge nevolje u sebi skrivaše:
šarenilo veliko u vladanju i običajima,
u
življenju i vjerskim izričajima.
Činovnička elita
živjela stilom bogata europskog svijeta,
i
nije u njoj bilo nekog vjerskog poleta.
|
Svi: |
Tajne su to Božjih putova mira…
|
1.
recitator: |
Mudro zapisa o tom otac Vrbanek, isusovac:
Crkvu Hrvata, pogledaj tamo,
na
zelenim obroncima kraj bistrog Vrbasa:
dom
molitve svete sabire glase
stotina bijelih otaca trapista.
Molitva njihova prodire nebesa,
milosna kiša romoni tim krajem,
otkako u Bosnu tisuću osamsto šezdeset devete
dođoše bijele molitvene čete…
|
3.
recitator: |
Činjenica je:
da
katolička crkva baš strogim molitvenim redovima
pripisuje najveći blagoslov
i
uspjeh svojega rada.
|
Zbor
(pjeva): |
»Divan si, Gospodine, u svetima svojim«
|