Kroničar: |
U
presudnim mladenačkim godinama na Ivana je pozitivno utjecao profesor
Ljubomir Maraković, izgrađeni katolički odgojitelj, laik iz Zagreba.
|
Ivan: |
Da,
on me je uveo u sistematski rad, osvijestio mi katolički pogled na
život. Njemu sve zahvaljujem. On me je spasio za vječnost.
Čitam časopis Gral i sve se više uživljavam i uzdižem. Što više
upoznajem katolicizam, to više vidim da je neiscrpljiviji.
Već
želim da primim Kristovo tijelo, svrhu i posljednji uzrok čovječanstva.
Malo ih je koji znaju tajnu ljubavi, koji osjećaju nezasitnost i vječitu
žeđ za pričešću. Učeni teolog Novalis bi rekao: »Božje je značenje
ljudskim osjetilima zagonetka.«
|
2.
recitator: |
Čeznuće za hostijom bilo sve jače,
ljubio je Krista sve jače i žarče.
Euharistija je bila središte Ivanova života.
|
Ivan: |
U
meni je plamen za beskrajnim visinama,
žar
za nepomućenim grljenjem Oca, Duha i Sina
za
kojim moje srce eruptivno teži. …
Težit ću za svetošću i ujedinjenjem sa Gospodinom.
Molit ću Ga da mi dadne otporne snage
u
životnoj borbi u stvaranju. …
»U
svetinji nad svetinjama, u srcu mom, nepokolebljiva je vjera!«, kako
napisa Tagore.
|
Kroničar: |
Svake nedjelje zabijelile bi se prigradske ulice Banje Luke od vjernog
puka sa sela. Hrlili su u biskupovu ili župnu crkvu, ili koju od
samostanskih crkava — Petričevac, Trapisti, Nazaret, samostan sestara
Klanjateljica Krvi Kristove. Trebalo je skupiti snage za vjerno
svjedočenje Krista pred začuđenim promatračima drugih nazora. Pitali su
se ovi, gledajući povorke u bijelim narodnim nošnjama: »Što ovi katolici
opet slave?« To je vrijedilo osobito za blagdane u tjednu.
|
Zbor: |
Ponizno se Teb' klanjamo
|
|
|
2.
recitator: |
Još
u mladosti gledao je Ivan liturgijski sjaj obreda u prelijepoj crkvi
otaca trapista. Proširio je i produbio umjetnički i otajstveni doživljaj
u Beču i samostanu St. Gabriel u Mödlingu. U prvom svjetskom ratu kao
skijaš često se spuštao u doline i uživao liturgiju u baroknim crkvama
Bozana i Tirola. Sve je to dopunio u benediktinskim samostanima Pariza
te kroz molitvu i studij Svetog Pisma i teoloških disciplina. Vrhunac
svega je dnevni doživljaj Euharistije u Zagrebu, u svetištu Presvetog
Srca kod otaca isusovaca.
|
Ivan: |
Nemam riječi da izrazim kako pozitivno djeluje religiozna okolina na
čovjeka, pa crkve prepune vjernika, gdje se uz umjetnički sjaj i mnogo
svijeća dijeli Kruh Gospodnji.
|
3.
recitator: |
Još
u Banjoj Luci upoznao je Ivan ljepotu glagoljaške službe Božje jednog
Uskrsa. Proniknuo je vrijednost narodnih liturgija i zapisao u Dnevnik
40 godina prije II. vatikanskog koncila:
|
Ivan: |
Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu, svakog čovjeka i svaku
narodnost. Kad se narodne liturgije, osobito nesjedinjenih Slavena,
nakaleme na lozu Crkve, u njih će poteći bujice života, koje će
preporoditi sav narod. U crkvi će vladati narodni običaji, a neke istine
kojima je narav dotičnih naroda nekako sklonija izići će na javu po
novim svecima u svoj svojoj svetosti i veličini.
|
Zbor |
Pjeva jednu od glagoljaških skladbâ:
Hvali, dušo moja
|
1.
recitator: |
U
srednjoškolskim danima upoznao je profesor Maraković svog otvorenog i
inteligentnog učenika s novim zbivanjima u širem katoličkom svijetu,
osobito s djelovanjem krčkog biskupa Mahnića.
|
Ivan: |
»O
koje li sreće imati jednog Mahnića, koji hoće da sav narod uzdigne u
naručje Presvetog Trojstva. Naš Mahniću, moli se da imamo sve više
snažnih ljudi koji će raditi za Crkvu katoličku i sav naš narod!«
|
2.
recitator: |
I
još jednu tajnu odnjihao je Ivan u svom mladom srcu u Banjoj Luci gradu:
|
Ivan: |
Volim Hrvate, narod pošten, vjeran,
jednostavne Bošnjake i prošlost im davnu.
Kad
se križ uplete u zastavu im slavnu,
izvršit će Hrvatska poslanje u Kristovu planu.
|
3.
recitator: |
Sve
to znamo iz bogatog Ivanova Dnevnika koji je po savjetu vrijednog
profesora vodio —
analizirao, hrabrio, samog sebe korio —
tako
krila razvio za visoki let,
i
pošao već odlučan u daleki svijet. —
|
Ivan: |
»Za
mladih dana želio sam vruće,
da
srca drugih svojim prožmem srcem,
da
svijetlim narodima,
da
se uspnem …
ja
ni sam ne bih znao kamo.«[i]
|
1.
recitator: |
A da
bude potpun borac Božji svet,
prošao je kroz mladost neokaljan, čist.,
tragična smrt mu prve idealne ljubavi
bolom srce ispuni,
al'
oplemeni i učvrsti.
Otad
ženu gledao kao na Božje dijete,
u
kojoj je odraz Božje umjetnosti, ljepote.
»Jer
u pogledu i ljepoti ženskog lica
sjaj
je što izlazi iz duše i srca!«
|
Ivan: |
Zaista, u dnu duše svake žene
ima
nešto od Madonne;
Mi
nju u ženi tražimo…
Da,
u okrilju katolicizma
mogu
živjeti bijeli djevičanski cvjetovi,
koji
nose u sebi bogatu sadržinu
i
vječnu ljepotu ženske duše.
Gdje
god katolicizam cvate
možete ih uvijek u obilju naći…
Osjećam da me se ne znam kako inteligentan čovjek
nikada ne bi mogao tako dojmiti kao čisti. |
2.
recitator: |
U
tom će traženju idealne žene
Ivan
sve više rasti
i
postat će bijeli vitez ženske časti.
|
3.
recitator: |
U
sustavnom samoodgoju, ustrajnoj molitvi,
pod
posebnim Božjim vodstvom
i
zaštitom Presvete Djevice u Lurdu
Ivan
je zadobio milost ustrajnosti u dobru.
|
2.
recitator: |
Položio je zavjet do nogu Bezgrješne Djevice
da
će kroz cio život
sačuvati čisto i slobodno srce
da
bi bilo oslon mnoge Božje djece.
|
Ivan: |
U
Lurdu je Ona, Madonna, sa Sinom u ruci
ljepša, viša i moćnija
neg'
svi pirinejski vrhunci…
O,
čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,
zanosnim pjesmama i čudesnim ozdravljenjima!
Tu
sveti ljudi žrtvuju svoj život
u
službi bližnjega…
Zaista, tamo je neki predokus raja…
Gospin je Lurd mojoj
na
razumu izgrađenoj vjeri
pridodao onaj osjećajni dio…
Tamo
sam zavolio krunicu
koja
je uz Euharistiju
najvjerniji mi prijatelj
od
sada sve do groba!
|
Zbor: |
Dok
Ivan ovo govori, može tiho pjevati:
Sva
si lijepa, o Marijo![ii]
|
2.
recitator: |
Tako
je pisao Ivan iz Lurda svom prijatelju Draganu Maroševiću. |