1. recitator:

Mi dođosmo tebi, dragi Brate naš,

iz rodnog ti grada

na tvoj časni grob:

da zahvaljujemo,

da molimo,

da čeznemo i da se nadamo.

2. recitator:

Tvog srca, tvoje duše sjeme u našoj zemlji počiva,

— Felix mu je ime, Niedzielsky prezime —

i mnogo drugih uz njega,

znanih i neznanih,

po zatvorima mučenih,

u strane zemlje prognanih.

Mi vjerujemo i nadamo se

da jednom sjeme niknut će

i grane svoje razviti,

kreposti miris širiti,

i blagom rosom milosti

sva lica tad obasjati.

3. recitator:

Mi molimo te, o čuj naš glas,

da iz vjernog ti ostatka

niknu mladice životne. —

Ne prekasno,

ne drugi put,

već evo nas, privuci nas! —

Svi:

Da, nas što kao stado prestrašeno

po zaklonima bi razasuto

u dan kišni jedan.

Ako se nije na grobu, može se okupiti oko slike, a odabrani predstavnici donose cvijeće.

1. recitator:

Zahvalni smo Bogu

što dade nam tebe kao žrtvu nevinu,

po molitvi trapista i sveg naroda isprošenu,

i Crkvi Hrvata darovanu.

O, ne daj, da ikada skrenemo,

put Suncu-Kristu da ne izgubimo.

Ni mi u Hrvatskoj,

ni djeca naših iseljenika

što u drugoj su sredini rođeni,

već baš kao ti, naš Vitezu bijeli,

da im u Kristu bude mir

i život njihov cijeli.

2. recitator:

Skupu ovom molbu žarku ne uskrati,

što je kao zakletvu na grob tvoj stavljaju:

da izabrane duše Bogu posvećene

idealima Krista budu do smrti vjerne,

da naša sva mladež bude čista

pod okriljem Djevice kao ljiljan da blista;

obitelji naše da budu životna izvorišta

za Crkvu i Domovinu plodna rasadišta.

Da svi mi kao vjernici shvatimo vrijednost križa,

da nam pučka pobožnost bude Hostiji bliža.

Da već ovdje na Zemlji budemo Božji hram,

što oduvijek je od Oca izabran.

Svi:

Po tebi dobro znamo,

dragi Prijatelju naš,

da se svaki vjernik može uzdići

nad patnju i bol najljuću

koji se u Kristu Kralju svom

nada uskrsnuću!!!

Zbor:

Händelov Alleluia!