Sabrana djela - Katoličke organizacije


Dr. IVAN MERZ

KATOLIČKA AKCIJA


A. Narav i definicija Katoličke Akcije

I. SVJETOVNJACI PREMA BITNOJ MISIJI SVETE CRKVE.

1. Tri stanja Kristova Kraljevstva i naravno socijalno kraljevstvo Kristovo.

Ako usporedimo evanđeoske izjave o Kraljevstvu Božjem vidjet ćemo da valja razlikovati tri stanja toga Kraljevstva:

a) posljednje i savršeno ili eshatološko Kraljevstvo;

b) ovo Kraljevstvo pripravlja unutarnje Kraljevstvo Božje u pojedinoj duši;

c) a ovo se unutarnje Kraljevstvo propovijeda i širi od socijalnoga i vanjskoga Božjeg Kraljevstva, to jest od Crkve. - Osim ovoga duhovnog socijalnog Kraljevstva razlikujemo još i d) ono, koje postoji kada je društveni poredak udešen prema evanđeoskim zakonima te Crkva (to jest duhovno socijalno Kraljevstvo) u svijetu može bez poteškoća širiti unutarnje Kraljevstvo Božje.

2. Crkva na tri načina širi Kraljevstvo Božje.

Posebna je zadaća Crkve da spašava i posvećuje duše, to jest da širi unutarnje Kraljevstvo Kristovo i tako pripravi u dušama Kristovo Kraljevstvo slave - eshatološko Kraljevstvo. Ovaj svoj cilj Crkva postiže na ova tri načina:

a) spašava pogane koje svetim krštenjem ujedinjuje s otajstvenim tijelom Kristovim; Crkva dakle radi na "izgradnji tijela Kristova" (Ef. IV, 12); ona širi treće (vrhunaravno socijalno) Kraljevstvo Kristovo; ona svoje vlastito tijelo povećava;

b) Crkva nadalje posvećuje duše koje se već nalaze u njoj odnosno preporađa sakramentima svoju djecu koja su smrtnim grijehom izgubila Milost posvećujuću; Crkva u ovom slučaju širi unutarnje Kraljevstvo Kristovo među onima koji se već nalaze u njenom otajstvenom tijelu;

c) napokon Crkva širi Kraljevstvo Božje što stvara u svjetovnom društvu takve preduvjete da u njemu lakše može širiti unutarnje Kraljevstvo Božje; Crkva prema tome svoj cilj postiže također indirektno: širenjem naravnoga (svjetovnog) socijalnog Kraljevstva Kristova.

3. Isto tako svjetovnjaci na tri načina pomažu Crkvi u njenoj posebnoj misiji. Razlika između nutarnje i vanjske aktivnosti Crkve.

Otkako Crkva postoji vidimo da joj svjetovnjaci na razne načine pomažu u širenju Kraljevstva Kristova. Svjetovnjaci su Crkvu uglavnom u svim vjekovima na tri načina pomagali:

a) "Izgradnjom tijela Kristova" (Ef. IV. 12), to jest brinući se da što više ljudi primi sveto krštenje. Tako svjetovnjaci pomažu u širenju trećega Kraljevstva Božjeg.

b) Kada su duše već pripojene otajstvenom Tijelu valja ih posvećivati odnosno preporađati ako su izgubile Milost posvećujuću. I u tom su području svjetovnjaci uvijek pomagali Crkvu i time su se poglavito brinuli za širenje drugoga (unutarnjeg) Kraljevstva Kristova.

Evo primjera kako su svjetovnjaci već u apostolska vremena pomagali svetu Crkvu u širenju unutarnjega Kraljevstva Kristova: Kada je sveti Pavao boravio u Korintu, upoznao se sa svjetovnjakom Akvilom (znači: Orao) i njegovom ženom Priscillom. Rodom su bili iz Ponta, a došli su u Korint iz Italije, odakle ih je protjerao car Klaudije (50.-51. g). Bili su šatorari, a sveti Pavao je kod njih radio. Zajedno su sa svetim Pavlom otplovili u Siriju (I. Kor. 16, 19) Ostadoše u Efezu, a sveti Pavao pođe dalje u Cezareju itd. Iako su oni bili svjetovnjaci i imali svoj zanat, potpomagali su Crkvu Božju u njenoj apostolskoj misiji. Evo što o njima pripovijedaju Djela Apostolska (18, 24-26):

"A doše u Efez neki Židov po imenu Apolo, rodom Aleksandrinac, muž rječit, silan u Pismima. Ovaj bijaše poučen o putu Gospodnjem i oduševljeno je govorio i pomno učio o Isusu ali je poznavao samo krštenje Ivanovo. Ovaj dakle poče slobodno propovijedati u zbornici. Kad su ga slušali Priscilla i Akvila, primiše ga k sebi i izložiše mu točnije nauku Božju." Priscilla i Akvila povratili su se iz Efeza u Rim kada je bila dokinuta odredba Klaudijeva. Sveti Pavao je veoma cijenio ove svjetovnjake. U svojoj poslanici Rimljanima ih se posebice sjeća: "Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Isusu Kristu jer oni za dušu moju glave svoje položiše (t. j. izložiše se za apostola smrtnoj pogibli), kojima ne zahvaljujem ja jedini, nego i sve crkve naroda." (Rim., 16, 3-4.). Tradicija veli da su ovi svjetovnjaci poginuli za Krista. - Imade mnoštvo mjesta kod svetoga Pavla iz kojih se vidi da u ono doba svjetovnjaci nisu bili samo pasivni članovi Crkve, već su aktivno pomagali širenje Kraljevstva Kristova. Tako on iz svoga rimskog sužanjstva piše Filipljanima i u svom se pismu sjeća dviju kršćanki koje su ga tako aktivno podupirale: "Evodiju molim i Sintihu prosim da jedno misle u Gospodinu. Molim i tebe, vjerni druže, zauzmi se za njih koje se u Evanđelju boriše sa mnom, sa Klementom i s ostalim suradnicima mojim, kojih su imena u knjizi života." (Filip, 4, 2-3).

c) Napokon vidimo kako svjetovnjaci pomažu Crkvi u širenju vremenitoga naravnog svjetovnog socijalnog Kraljevstva Kristova. Poglavito se to činilo u porodici, udešenoj prema kršćanskim načelima koja je djeci stvarala takve naravne preduvjete da su djeca u porodici dobivala odgoj koji im je olakšao da postignu svoju konačnu svrhu.

Donosimo kratak pregled iz povijesti ove vanjske i socijalne djelatnosti Crkve u svjetovnom društvu:

- Djakoni: Da Crkva uzmogne vršiti ovu svoju socijalnu funkciju, doskora je postavila đakone. Sveti Stjepan đakon brinuo se za "svakidašnje dijeljenje hrane" (Dj. ap. 6. 1-2); brinuo se za prvu "pučku kuhinju" (početak Katol. ekonomsko-socijalne akcije!). Sveti Lovrinac se brinuo za ekonomske potrebe sirotinje.

- Monasi: Osnivač redovnika na Zapadu bio je sveti Benedikt. Njihova se socijalna akcija sastojala u krčenju šuma, isušivanju močvara, podizanju zgrada i hramova, te u stvaranju svih onih materijalnih preduvjeta koji su potrebni da se uzmogne ostvariti idealan kršćanski društveni poredak.

- Vitezovi: Njihova je zadaća bila da štite društveni poredak onoga vremena. Branili su sirote, udovice, potlačene; snagom svojih mišica štitili su sav socijalni poredak. Sam obred posvete vitezova veoma je sličan na primjer obredu primanja u katoličke. skaute ili u orlovsku organizaciju. (Vidi Priručnik Orl org., str. 64) To dokazuje da je cilj današnje Akcije kao i viteštva bio identičan: raditi na socijalnoj kristijanizaciji. Naravno su se vitezovi služili drugim sredstvima socijalne kristijanizacije: konjem, mačem, a ne perom, knjigom, novinom. Evo uglavnom najznačajnijih čina iz viteškog obreda: Prije negoli se vitezom tko proglasi, valja ga okupati. To znači da borac Kristov mora biti bez ljage grijeha. Oblače mu bijeli kaput jer vitez mora biti čista srca. Krvavi prsluk što ga dobiva podsjeća ga da vitez mora biti spreman da svoju krv prolije za Vjeru. Crnu kapicu prima da ga potiče na razmatranje o smrti kojoj ni vitez ne može izbjeći. Prije obreda cijelu noć mora da probdije u postu i molitvi, ispovijeda se i pričešćuje. Zatim pred oltarom polaže zakletvu da postaje vitezom, jer hoće da proslavi Boga, Vjeru i viteštvo. Obvezuje se da će vjerovati što naučava Crkva i da će braniti Crkvu, siromahe i sve koji su u nevolji; isto tako neće uzmaknuti pred neprijateljima, neće prekršiti zadanu riječ, svagdje će stajati na braniku pravde i biti protivnikom nepravde i zloće.

- Sveučilišta: Crkva je u 12. i 13. stoljeću osnovala 46 sveučilišta na kojima se nije naučavalo samo u bogosloviji i filozofiji, već i u onim znanostima koje su služile da se izgradi materijalna kultura (civilizacija).

- Treći red svetog Franje: jest organizirani apostolat svjetovnjaka iako je po svojim pravilima Red. On je provodio socijalni apostolat u doslovnom značenju. Djelovao je na reformu privatnoga i javnoga ćudoređa; izmirivao društvene slojeve, zaraćene obitelji, gradove i državice. U sav je društveni poredak unosio mir i red, a nižim i potlačenim slojevima zajamčio je u društvu pravedan položaj (uspješno je rješavao, što bismo mi danas nazvali imenom "socijalno pitanje". Crkva je u srednjemu vijeku Trećorecima dala prava što su ih uživali tek crkveni staleži. Tako je mnoštvo trećoredaca bilo oslobođeno od poreza, nisu morali u vojsku i dr. Po trećem redu je vjerska misao opet ušla u niže narodne slojeve i ova je zatrpala jaz koji je dijelio siromašni kršćanski narod od bogatih crkvenih dostojanstvenika. Veliku socijalnu misiju izmirivanja društvenih slojeva Treći red sv. Franje vrši još i danas.- Bratovštine, cehovi, bolnice, zalagaonice. Za sve se socijalne potrebe Crkva brinula. Nastojala je da se podigne staleška kultura seljačkoga i obrtničkoga staleža. Pod njenom su se zaštitom ujedinjavali razni staleži. Uz cehove bile su i bratovštine koje su uz svoje vjerske ciljeve imale i ekonomske zadatke: priređivale su besplatne pogrebe, podupirale udovice svojih članova. Cehovi su se brinuli i za političke interese svojega staleža.

Katolički pokreti: Nakon francuske revolucije vidimo kako se na svim područjima kršćanska misao sustavno istiskuje. Iz države je Bog već bio izbačen, iz škole se izbacivao, a u ekonomskom se životu više nije vodilo računa o Božjim i naravnim zapovijedima. Protiv ovog laičkog duha liberalizma nastaje reakcija među katolicima. Na školi u kojoj se poučavalo u protuvjerskom duhu osniva se katoličko đačko udruženje sa zadaćom da popravi ono što je škola pokvarila. Kad je val socijalističkih ideja počeo osvajati radničke mase, dižu se katolici i organiziraju radništvo u radničkim udruženjima kojima je zadaća da brane radničke interese prema katoličkim načelima i da se bore protiv nekršćanskog kapitalizma. A da se bezboštvo uzmogne tući i na političkom polju stale su se osnivati političke organizacije katolika koje su si stavile zadaću da katolicima izbore utjecaj na državni život s namjerom da i državu urede prema načelima socijalnoga Kraljevstva Kristova. Cijelo ovo veliko gibanje kojemu je genijalne teorijske smjernice dao Papa Leon XIII. sa svojim Enciklikama obuhvatilo je prosvijećene katoličke narode i proteglo se na sve pojave privatnoga kao i javnoga života, kamogod je dopro utjecaj liberalnoga laicizma. Cijelo se ovo gibanje zvalo raznim imenima: katolička pučka akcija, katolička demokratska akcija, akcija katolika, katolička socijalna akcija, katolički pokret, katolička akcija i dr.

U početku se nisu u ovom svestranom gibanju jasno razlikovale sve granice. Tek kasnije kad se ono razmahalo Evropom mogla su se u ovom opsežnom gibanju razlikovati uglavnom tri smjera: prosvjetni (odgojne organizacije, štampa, školstvo i dr.), ekonomsko-socijalni (briga za materijalne interese radi spasa duša) i politički. Nije bilo uvijek lako opredijeliti granice svim ovim smjerovima jer su u početku isti ljudi posvuda radili. Isto tako je ovo gibanje imalo u raznim zemljama razne oblike i prilagodilo se raznim lokalnim potrebama. Na naše hrvatsko tlo je presadio ovaj velebni obnovni pokret neumrli biskup Mahnić. U mnogim zemljama nastaje jedno novo formalno stanje katoličkog pokreta otkako je sv. Otac Pio XI. u svojoj enciklici "Ubi arcano rei" upravljenoj na sve katolike svijeta, naglasio jednu distinkciju koja se pokazala veoma potrebnom za cijelu Crkvu. On je naglasio da Katolička Akcija odsada spada u kršćanski život vjernika i u pastirske dužnosti svećenstva. Time je sv. Otac formalno nešto naglasio što je velikim dijelom već bilo u praksi. Katolička je akcija jedno od sredstava kojim se Crkva služi za kristijanizaciju društva. Ona je time suradnica Crkve u spašavanju i posvećivanju duša stvarajući takav socijalni poredak svjetovnoga društva koji je potreban da Crkva uzmogne u njemu nesmetano vršiti svoje djelo otkupljenja i posvećenja.

d) Tri su prema tome djelatnosti kako svjetovnjaci pomažu Crkvu u njenoj bitnoj misiji: obraćajući nekrštene, posvećujući krštene i stvarajući kršćanski socijalni poredak. Da bolje uzmognemo shvatiti razliku između ovoga posvećivanja duša i stvaranja kršćanskoga društvenog poretka (za kojim ide Katol. Akcija) usporedit ćemo podrobnije obje djelatnosti: Crkva je u svim vjekovima vršila "unutarnju" i "vanjsku" akciju. Unutarnja je akcija čisto vjerska i duhovna. Ona se zbiva u savjesti, a vani se manifestira u bogoslužju. Vanjska akcija proizlazi iz unutarnje; vrši se u svjetovnom društvu i bez prestanka djeluje civilizatorno. To je socijalni život Crkve i po njemu je Crkva postala majkom civilizacije. Odnošaj je između obaju akcija: čim je unutarnja jača i vanjska je jača. Katolička Akcija je po svojem značajnom obilježju tek jedna djelatnost neprestane vanjske i socijalne akcije Crkve i to jedna djelatnost koja odgovara suvremenim potrebama. Vjerska akcija jest očitovanje unutarnjega života Crkve (unutarnje Kraljevstvo Kristovo), njezin neposredni i posebni cilj jest (unutarnji i vanjski) kult Božji te posvećivanje pojedinaca. Naprotiv Katolička Akcija ima kao posebni cilj socijalni apostolat, i to primjenjivanjem, učvršćivanjem, širenjem i obranom katoličkih načela u životu pojedinaca, obitelji i društva. A jer je preduvjet svakom socijalnom apostolatu vjerski uzgoj pojedinca, to se i Katolička Akcija bavi tim vjerskim uzgojem, ali se ona kod njega ne zaustavlja, već vuče praktične konsekvence za apostolat u svjetovnom društvu. Ovaj socijalni cilj jest što filozofi nazivaju imenom "diferentia specifica" - posebna razlika.

Sredstva je vjerskoj akciji uglavnom dao sam Spasitelj: to su sakramenti, obredi, molitve, sakramentalija, propovijedi. Da se uzmognu postići ovi čisto vjerski specifični ciljevi, Crkva se služi i čisto vjerskim udruženjima (Mar. kongregacije, Treći redovi i dr.) To su čisto vjerska udruženja jer je njihov neposredni cilj bogoštovni (kult Božji) i duhovno dobro članova. Kat. Akcija se služi naprotiv i nereligioznim sredstvima (kao štampom, školstvom, propagandom, zakonodavstvom). Nadalje je vjerska akcija vječna; trajat će do konca svijeta dok Kat. Akcija u sadašnjem obliku može i nestati jer ona ima specifičan cilj koji je slučajan. Kat. Akcija se rodila u stanovitom povijesnom času kao reakcija protiv liberalnog laicizma i ona odgovara suvremenim društvenim prilikama. Prema potrebama se ona mijenja, raste i iščezava.

I obzirom na vodstvo je razlika između obaju djelatnosti: vjersku akciju vode svećenici i oni su za nju pozvani. Naravno svjetovnjaci pomažu svećenike ali su svećenici upravitelji. Naprotiv je Kat. Akcija neposredno vođena od svjetovnjaka ali u ovisnosti od crkvene vlasti.

I glede mjesta je razlika: vjerska se akcija organizira na posvećenim mjestima (crkve, bogomolje) dok društva Kat. Akcije imaju svoje posebne prostorije izvan mjesta koja su opredijeljena za bogoslužje.

Obje se akcije međusobno podupiru: vjerska akcija propovijeda kat. načela i posvećuje duše te tako olakšava ostvarivanje zahtjeva Kat. Akcije. Katol. Akcija, ako joj uspije da ostvari svoje socijalne zahtjeve to ona time pomaže vjersko usavršavanje duša (brak, zakonodavstvo, sloboda Crkve, dobri javni običaji, staleške organizacije za zaštitu materijalnih interesa katolika).

Katolička Akcija i vjerska akcija sastaju se kod vječnih ciljeva čovjeka: kod njegove besmrtne duše kojoj valja stvoriti uvjete za vršenje kreposti i za usavršavanje.

Katolička Akcija je prema tome novo poglavlje velike knjige koja se počela pisati s Kristom i Apostolima, knjige koju Crkva piše u vanjskom, svjetovnom, ljudskom društvu. Ova vanjska akcija Crkve dovršit će svoje djelo tek na koncu svijeta.


II. KATOLIČKA AKCIJA U SKLOPU SVJETOVNJAČKIH APOSTOLATA

Misao: Katolička Akcija jest mnogostruka organizirana djelatnost svih katolika, poglavito svjetovnjaka na socijalnom polju koja stojeći izvan i iznad svake političke stranke pomaže Crkvu pod vodstvom njenih pastira u njenoj bitnoj misiji spašavanja i posvećivanja duša ostvarujući u današnjem dekristijaniziranom svjetovnom društvu socijalno Kraljevstvo Isusa Krista.

4. Općenito i posebno obilježje Kat. Akcije

Općenito je obilježje Kat. Akcije da je ona suradnja svjetovnjaka u posebnoj misiji Crkve: u spašavanju i posvećivanju duša. Takva je suradnja bila u svim vjekovima. No posebno obilježje apostolata što ga danas zovemo imenom Kat. Akcije jest suradnja svjetovnjaka u socijalnom apostolatu t.j. u širenju socijalnoga Kraljevstva Kristova. Prema tome danas pod Kat. Akcijom ne smatramo onu djelatnost svjetovnjaka kada ovi surađuju u "izgrađivanju tijela Kristova" u svjetovnom društvu (Ef. IV, 12) - u širenju kršćanstva među poganskim svijetom - a pod njom ne razumijevamo ni samo širenje unutarnjega Kraljevstva Božjega u dušama. Posljednje čine redovito razne čisto vjerske akcije. Kat. Akcija ima to posebno obilježje da u svjetovnom ljudskom društvu stvara takve uvjete i pretpostavke da se s time usporedo može bolje širiti unutarnje Kraljevstvo Božje.

5. Još jedno posebno obilježje Kat. Akcije

Budući da vidimo u svim vjekovima kako svjetovnjaci šire u svjetovnom društvu socijalno Kraljevstvo Kristovo to je potrebno da ustanovimo razliku između prijašnjega i sadašnjega svjetovnjačkog socijalnog apostolata. - Socijalni apostolat u prošlim vjekovima sastojao se poglavito u tome da je stvarao kršćanski socijalni poredak među narodima gdje takvoga poretka nije nikada bilo. Naprotiv Kat. Akcija djeluje među narodima koji su već bili kršćanski ali su zbog liberalnoga laicizma te opće apostazije suvremenog doba stvarno zapali u poganski društveni poredak. Katolička Akcija hoće Crkvi pomagati u rekristijanizaciji naroda koji su nekada živjeli kršćanski a danas žive u liberalnoj atmosferi, i to tako da Kat. Akcija povraća u tim narodima katolički socijalni poredak. Možemo prema tome reći da Kat. Akcija znači za dekristijanizirane narode u stanovitoj mjeri ono što misije za poganstvo.

6. Općenita definicija Katoličke Akcije

Iz svega rečenoga možemo zaključiti da je Kat. Akcija suradnja svjetovnjaka u bitnoj misiji Crkve (spašavanju i posvećivanju duša) i u povraćanju socijalnoga Kraljevstva Isusa Krista u dekristijaniziranom društvu.

7. Specifična definicija Katoličke Akcije

Danas se u Kat. Akciji nalazi velik broj organiziranih svjetovnjaka koji svi skupa idu za socijalnom kristijanizacijom. Sve te mnoge organizacije su međusobno povezane. To je jedinstvo u mnoštvu. Velimo stoga da je Kat. Akcija mnogostruka organizirana djelatnost. (Kod nas su dvije vrste organa koje vode tu Kat. Akciju: disciplinatorni i koordinatorni).

U toj se Kat. Akciji nalaze katolici svih staleža, slojeva i dobi. U njoj ima mladića, staraca, đaka, muževa, žena, seljaka, radnika, učenih, neukih i dr. Ona je otvorena svima koji smatraju socijalni apostolat svojom posebnom dužnošću. Ovo sve razlikuje Kat. Akciju od npr. ekonomske akcije koja prima ljude istih ekonomskih interesa. Ovo sve je razlikuje i od stranačko-političke akcije jer politička stranka trpi u svojim redovima samo one ljude koji se slažu s njenim čisto političkim programom.

Stoga možemo spomenutu specifičnu definiciju Kat. Akcije proširiti i reći da je Kat. Akcija mnogostruka organizirana djelatnost svih katolika i da ona stoji stoga izvan i iznad svih političkih stranaka.

Budući da je ta akcija pomoć što je svjetovnjaci daju Crkvi u njenoj vanjskoj socijalnoj djelatnosti jasno je da Crkva mora da vodi tu akciju. Ta akcija je radi Crkve. Kao što je plug radi seljaka jer on njim ore isto tako je Kat. Akcija onaj plug kojim Crkva ima uzorati svjetovno ljudsko društvo da u nj zatim uzmogne zasaditi sjeme unutarnjega Kraljevstva Božjega. I kao što težak sam izabire oblik pluga jer o tom obliku ovisi kako će moći uzorati svoje polje kako će postići svoj cilj isto tako i Pastiri Crkve imaju pravo i dužnosti da odrede kakav će oblik imati ta Kat. Akcija pomoću koje će oni socijalno kristijanizirati. Stoga velimo da Katolička Akcija ima u crkvenoj hijerarhiji svoje disciplinatorno središte ili da radi pod vodstvom crkvene vlasti. Crkva vodi tu Kat. Akciju po biskupijama jer ona spada u duhovnu pastvu a vrhovna glava duhovne pastve jest biskup. Ali jer današnje društvene potrebe prelaze područje pojedinih biskupija to Biskupi priznaju vlast nacionalnih stručnih središnjica i ove prema propisima svoga vlastitog pravnog poretka (Poslovnici) i oslanjajući se na priznanje njihove vlasti sa strane Biskupa protežu svoju djelatnost na dijecezanske stručne centrale, tj. okružja i na pojedine organizacije koje se nalaze na područjima pojedinih biskupija. Jake nacionalne (interdijecezanske) stručne disciplinatorne središnjice s precizno izgrađenim pravnim poretkom kadre su da u suvremenom društvenom kaosu budu nosiocima djelotvorne Kat. Akcije. Često ove jake stručne nacionalne središnjice traže radi interdijecezanskoga zajedničkog dobra prilično velike žrtve slobode od podređenih dijecezanskih ili mjesnih udruženja. To je potreba sadašnjega vremena jer događaj koji se odigrava u jednoj dijecezi ili pokret koji zahvati jedan kraj odmah ostavlja svoje tragove u drugoj dijecezi. Danas nije moguće prirediti uspješnu manifestaciju, uspješan protest, uspješnu akciju za pobijanje krivovjerja, nećudorednosti, za katoličko školstvo bez jakih nacionalnih središnjica koje istu i jedinstvenu disciplinu nameću svakom članu Kat. Akcije bio taj u najzabitijoj gorskoj župi ili u središtu velikoga grada. Te stručne disciplinatorne interdijecezanske centrale rade unutar svojih Poslovnika odobrenih od Crkve (Bisk. konferencija); nešto slično kao što crkveni Redovi rade unutar svojih konstitucija. Sveta Stolica tek onda utječe na unutarnji rad tih Redova kada se ovi ogriješe o svoje konstitucije ili kada te konstitucije valja izmijeniti ili dopuniti. Inače Redovi imaju u svom unutarnjem radu od Crkve potvrđenu autonomiju. Slično je i s organizacijama Kat. Akcije. Dok one rade prema svojim poslovnicima, crkvena vlast ne zadire u njihov unutarnji rad, ali kada se ogriješe o potvrđeni pravni poredak ako valja riješiti sporove ili štošta izmijeniti ili popraviti, tada se Crkva služi svojim pravom i zadire u njihovu unutarnju djelatnost.