VII. DALJNJE BITKE

Kralj se nalazio u svomu dvorcu u Lochesu. Ivana, praćena od Dunoisa i od svoje vojske, pođe kralju ususret. Sastane se s njime 13. svibnja 1429. u gradu Toursu. Ona je tražila od njega da pođe u Reims i tamo bude posvećen. No, njegov je savjet bio protivna mišljenja i stoga se on još uvijek kolebao. On se povuče natrag u svoju utvrdu u Loches.

U ovom se dvorcu nalazi takozvani Logis du Roi (Stan kraljev). Drži se da se na tom mjestu desio slijedeći događaj koji nam pripovijeda Breviarium Historiale. Jednoga je, naime, dana Djevica zatražila od kralja da joj učini dar. Kralj pristane. Ona zatim zamoli da joj pokloni francusku kraljevinu. Vladar se začudi i iza nekog oklijevanja pristane, a Ivana je primi. Ona štoviše htjede da se taj čin svečano i službeno zabilježi i da ovaj spis glasno pročitaju četiri kraljevska tajnika. Kada se ovaj čin zbio, kralj je bio nešto zaprepašten, a Djevica upre prstom u njega govoreći prisutnima: »Evo najsiromašnijega viteza svoje kraljevine». Nakon kratkoga vremena, pred istim bilježnicima, ona raspolagaše francuskom kraljevinom kao sa svojim vlasništvom. Ona je preda Svemoćnome. Zatim, iza nekoliko trenutaka, radeći u ime Božje, ona opet kralju Karlu povrati Francusku i htjede da se i ovaj čin zabilježi.

Jednoga je dana došla u crkvu Saint-Ours. U njoj je odzvanjao »Tebe Boga hvalimo«, što ga je predvodila Ivana od Arka. Ivana je ondje od kralja tražila da ide prema Reimsu. No on nije ništa htio činiti bez pristajanja svojih savjetnika. »Pustite me barem«, reče Ivana, »da Englezima otmem gradove što ih još drže na rijeci Loiri.« Kralj i savjet pristadoše i dadoše Ivani još vojvodu od Alencona. Vojska se skupi, vojvode dohrliše sa svih strana sa svojom vojskom i svrstaše se pod Ivaninu zastavu.

12. lipnja Ivana je opsjedala Jargeau gdje se sklonio engleski general, vojvoda od Suffolka: »Uklonite se odavde, plemeniti viteže«, reče Ivana vojvodi od Alencona, »jer inače će Vas pogubiti jedan stroj.« Tek što se vojvoda od Alencona uklonio s ovoga mjesta, viteza od Ludea, koji se ovamo postavio, pogodila je bomba.

Grad Jargeau podlegne, a Suffolka zarobiše s jednim bratom; drugi mu je brat poginuo kod juriša.

Nakon toga se grad Beaugency sam preda. Kad je to saznala engleska vojska, ona isprazni Meung i stade bježati. »Idimo junački na neprijatelja«, govoraše Ivana, »moramo se boriti protiv njega. I da su Englezi obješeni na oblacima, skinut ćemo ih jer nas je Bog poslao da ih kaznimo.« Francuska vojska pođe naprijed i doskora opaziše da su se Englezi skrili u zasjedi. 18. lipnja dođe do boja kod Pataya i Ivana pobijedi. Dvije tisuće mrtvaca pokrivalo je bojno polje; dvije stotine Engleza bilo je zarobljeno.

Lord Talbot, najglasovitiji engleski vojskovođa, htio je i dalje bojovati; jamačno je držao, da će barem tako poginuti. Na svoju veliku žalost bio je zarobljen. Ivana se svečano povrati u Orléans. Bezbrižni Karlo VII. nije joj došao niti ususret. Bio je u rukama slavohlepnoga Tremoilla koji je svom silom htio ukloniti Ivanu od Arka. Zavlačio je, čekao je da Englezi dobiju pomoć i htio je tako da Ivana doživi poraze. Ona je sama došla u Sully i molila kralja da što prije pođe. Tek 29. lipnja kralj krene.