XIII. OD REHABILITACIJE DO PROGLAŠENJA SVETOM

Čim je Ivana bila spaljena, Engleska je i nadalje vjeru izrabljivala u političke svrhe. Svoj je Europi poslala službena obavještenja o smrti ove »vještice, klevetnice Boga i svetaca…Što je najgore, ona je uskraćivala poslušnost Svetomu Ocu Papi, općemu saboru i cijeloj vojujućoj Crkvi.« (Touchet: La Sainte de la Patrie, II. str. 368). Ova je nova kleveta još u prvi mah upalila, no doskora se vidjelo da upravo oni, koji su svemu svijetu javili da se Ivana nije pokoravala Papi, da su upravo ti isti zlorabili svoju vlast u političke svrhe. Nije prošlo nekoliko godina, a Karlo VII. oslobodio je svu Francusku; proročanstva Ivanina su se obistinila. Sjetiše se Ivane. I njena stara majka i njena braća tražila su da joj se čast opet uspostavi. Ivana je za života tražila da je predadu sudu sv. Oca Pape. Nije to uzalud tražila. 25 godina iza toga, godine 1456. papa Kaliksto III. poništi osudu gadnoga Cauchona i oživi časnu uspomenu mučenice. Tri je stoljeća njezina uspomena ostala u sjeni. 1869. Orléanski biskup, a prijatelj biskupa Strossmayera, msgr. Dupan Loup, zamoli papu Pia IX. da započne proces njezine kanonizacije. Proglašena je časnom 27. siječnja 1891. Pio X. proglasio je 6. I. 1904. da je Ivana imala junačke krjeposti, a 19. IV. 1909. proglašena je blaženom. Prigodom proglašenja blaženika i svetaca bogato se uresi crkva sv. Petra u Rimu i izvjese razne slike, koje prikazuju glavne prizore iz njihovoga života te čudesa, koja se dogode na njihov zagovor. Vrlo je poznata stvar da Crkva nikoga ne proglasi blaženim, ako se na zagovor dotičnoga ugodnika Božjega nisu dogodila čudesa. Na Ivanin zagovor dogodilo se više njih, a Crkva je uzela u obzir, nakon točnog liječničkog izvještaja, tri čudesna ozdravljenja. Prvo je čudo ozdravljenje benediktinke, sestre od sv. Augustina. Bila je u Orléansu, tri je godine trpjela od čira na želucu i već se pripremila da primi sv. pomast. Zadnjega dana devetnice što ju je činila časnoj Ivani, digla se s kreveta, prisustvovala sv. misi, bez poteškoća nešto založila i započela svoje stare poslove. U tren oka je potpuno ozdravila.

Drugo se čudo dogodilo 1893. u malom gradu Faverolles (biskupija Evreux). Sestra Julie Gauthier de Saint Norbert od kongregacije Božanske Providnosti imala je deset godina neizlječivi eristitički spužvasti čir na lijevim grudima. Imajući teške bolove i jer je izgubila svaku nadu da bi mogla na naravan način ozdraviti, pođe, uz pomoć od osam djevojaka, u crkvu tražiti pomoć od časne Ivane. Istoga je dana bila, na veliko divljenje liječnika i prisutnih osoba, potpuno zdrava.

Nakon ovoga proglašenja blaženom, sv. Otac Papa proglasi 16. svibnja 1920. Ivanu od Arka sveticom. Na taj je način nepogrješiva Crkva izrekla svoj konačni sud o ovoj divnoj povijesnoj pojavi i sada svi katolici svijeta, unatoč nazovi povjesničara, unatoč Schillera, Voltairea i Shawa, čvrsto vjerujemo da je sam Bog u svom beskrajnom milosrđu poslao djevicu Ivanu da oslobodi svoj narod i tako spasi svoju domovinu od krivovjerja protestantizma, u koje bi jamačno zapala da je ostala pod engleskim gospodstvom. Mi čvrsto vjerujemo da je sv. Ivana sada u koru djevica i slijedi neokaljanoga Jaganjca. Bog je na zemlju poslao ovu blistavu pojavu da poput meteora svijetli vjekovima. Naša je dužnost da proučavamo njezin život, nasljedujemo njezine krjeposti i tako jednom dođemo Onome za kojega je ona živjela i umrla – našemu Gospodu i Bogu Isusu Kristu.