Sabrana djela - Razno


II. Posebne oznake Ivanine kao ličnosti

Uvod: Ivana je posjedovala kardinalne i teološke krjeposti koje Crkva traži od svojih svetaca. Da njoj, osim toga, jače iskaču slijedeće odlike: jednostavnost, radost, i duhovitost (prirođene odlike), poniznost i čisto srce (umjerenost), srčanost i ustrajnost u podnašanju najvećih muka, štoviše, sa strane onih koji su bili po svome zvanju određeni voditi je u život vječni (jakost) te ljubav prema domovini (charitas).

Kombinacija posebnih Ivaninih krjeposti s ostalima daje ovoj svetici posebno obilježje kao ličnosti. A ovo posebno, po čemu se ona razlikuje od ostalih svetaca, očituje se u četiri pravca.

1. Neobična pomoć Božja: žena spašava narod

»Gospod je u boju izabrao novo sredstvo i sâm je skršio moć neprijatelja.« (Jud. 5). Ove riječi koje sv. Pismo kaže o Juditi, sv. liturgija (graduale) primjenjuje na Ivanu od Arka. Žena je u pravilu određena za obiteljski život. I ona kao takova obično u političkome i javnome životu nema posebnu ulogu. Kod Ivane je upravo obratno. Ona se kao ratnik može uz bok staviti najvećim vojskovođama, jednom Aleksandru Velikome ili Napoleonu. Ivanin nas primjer poučava da vrhunaravnim poimanjem života možemo donekle izmijeniti naravni red i učiniti velika djela. U sv. Ivani »lude pred svijetom izabra Bog da posrami mudre, i što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami jako« (I. Kor. 27.). Sv. Pismo u antifoni Vespera sv. Ivane veli: »Evo podiže na plemena ruku svoju i pred narodima pokaza zastavu Gospodnju da uništi neprijatelje.« I eto, upravo ovaj neobičan javni život Ivanin pokazuje, kada se radi o velikoj misiji širenja kraljevstva Božjega, tada možemo i moramo računati i na ona sredstva koja kao da ne odgovaraju ljudskoj naravi. Ratnički posao kao da je određen jedino za muškarca, a evo Ivana: »Da svlada neprijatelja, nije krzmala niti izložiti se ratnim pogibeljima.« (Sekv.) Ona je, štoviše, pronašla jedno novo ratno sredstvo: Prva se poslužila poljskim topništvom.

Ivanin nas primjer upućuje da trebamo vjerovati u vrhunaravni svijet i da u svakome pojedinom času našega života možemo računati na izvanrednu i neobičnu pomoć Božju. »Pjevajmo Bogu, veli sv. liturgija o sv. Ivani, slavno je očitovao svoju snagu.« Bog u povijesti bez prestanka očituje svoju snagu, jer uvijek ljudima dolazi u pomoć neobičnim sredstvima, ako ova od njega tražimo poradi uzvišenoga cilja Crkve: radi dobra dušâ, koje želimo približiti Bogu. No, primjer nas Ivane također upućuje da ova izvanredna sredstva uvijek smatramo izvanrednima; javni apostolat žene jest iznimka koju traže tek iznimne prilike. Tako znamo iz Ivanina života da je ona sama taj javni apostolat smatrala iznimkom i uvijek željela poći kući i raditi u obitelji kućne poslove. Kad žena stupa u javnost, prilike su izvanredne; to je za ženu vrijeme kušnje i mučeništva. Sveta je Ivana, kako bi rekao sv. Otac Pio XI., slična 'svetim ženama, koje su se posvetile službi Kristovoj, a izišle su iz sjene tek na dan kušnja i mučeništva.' (Croix, 12. I. 1926.). I Ivana je htjela, i nakon uspjeha u javnosti, slijediti svoj naravni poziv u obitelji, ali je Bog odredio drukčije. (vidi istu misao obrazloženu u »Za Vjeru i Dom« rujan 1925. str. 231).

Život svete Ivane upućuje nas da se moramo pouzdavati u nadnaravna sredstva i da žena u povijesti ima zadatak donijeti spas narodima.

2. Javni socijalni apostolat

Socijalni se apostolat očituje u prvomu redu u obitelji, toj temeljnoj stanici naravnoga društvenog poretka. Socijalni apostolat uključuje u sebi i javni život. Po naravi žena nije određena za nj. Ali nadolaze časovi kad žena mora napustiti ograničeni domaći krug i zaći u javni život da pomogne spašavati. Obično žene izlaze iz sjene obiteljskoga života kad valja trpjeti i umirati. Tako je bilo i s Ivanom. Javni, a ne privatni, socijalni apostolat jest njezino posebno obilježje.

A. Sredstva za javni socijalni apostolat. Ona želi spasiti domovinu i stoga mora obnoviti francusko društvo. Kod ove društvene obnove Ivana se služi četirima sredstvima.
1. Traži od svih pomoćnika u apostolatu da budu u milosti posvećujućoj. Nije dala vojnicima da vojuju pod njenom zastavom, a da se nisu prije toga ispovjedili.
2. Za socijalni apostolat je također potreban život s Crkvom. Tijesno je povezana a) s Učiteljstvom Crkve jer vjeruje u crkveni nauk i živi po njemu. Priznaje b) zakonodavnu vlast Crkve i poziva se na sv. Oca Papu tražeći da on njoj sudi. I napokon je u nerazdruživoj vezi sa ministerijem Crkve: daje zastave blagoslivljati i prima svete sakramente. Rad u socijalnom apostolatu nameće
3. mnoge križeve koje je ona također smatrala potrebnim sredstvom. Bog joj je dao misiju da spašava narod, a ljudi je u tom priječe. Njezino je duševno trpljenje na vrhuncu, kad je u radu priječe upravo oni koji bi u prvomu redu bili pozvani potpomagati je u njezinome nadnaravnom poslanju. Njezina misija nije shvaćena i ona se bez prestanka mora bojati izdajstva. A kao
4. posljednje sredstvo toga apostolata spominjemo oduševljenje kojim je za svoju ideju stjecala pristaše.

B. Objekat Ivaninog socijalnoga apostolata. Već je u djetinjstvu 1. prema pojedincima apostolski postupala. Svoje je družice pozivala da joj pomognu resiti crkvu Notre-Dame de Bermont. Za kraljevstvo Božje oduševljavala je svoga ujaka, svoju braću, kralja, vojsku. Njen apostolat
2. u obitelji bio je što je uzorno vršila svoje kućne poslove. Njezin je socijalni apostolat u javnosti bio trostruk: ćudoredan, religiozan i domovinski.

Ćudoredni apostolat: Borila se protiv kletvi, hazardnih igrara i razbludnoga života koji je vladao u vojničkim taborima. Isto je njezina nošnja stajala, kako već rekosmo, u službi ćudorednoga apostolata.

Vjerski apostolat: Organizirala je i dala organizirati molitve, pjevanja crkvenih pjesama, Veni Creatora, propovijedi. Pozivlje vojnike da vrše kršćanske dužnosti.

Politički apostolat: Ovaj je ćudoredni apostolat podvostručio snagu vojske. Njena je politička koncepcija posve u skladu s enciklikom Immortale Dei od Leona XIII. U dvorcu Loches (Logis du Roi) jasno je pokazala da kralja smatra tek zastupnikom Božjim u brizi za vremenito javno blagostanje građana. Stoga i razumijemo apostolsko značenje njezina vojnog krika: »Živio Krist, on je kralj Francuske.« »Ovo je Ivana, djevica iz Orléansa, koja se mnogo moli za narod, za cijelo francusko pleme«, o njoj veli sv. liturgija. (A Magn. Ant.). Ivani je bio bliži cilj: raditi među pojedincima, obiteljima i javnosti da uzmogne postići svoj posebni daljnji cilj: spasiti svoj narod.

3. Simbol kršćanskoga rodoljublja

Njezin socijalni apostolat među pojedincima u obiteljima i u javnosti, te ćudoredni, vjerski i politički apostolat kod nje su opet sredstva i pokazuju da pravo rodoljublje mora graditi odozdo i da se mora služiti svim tim navedenim sredstvima. Prema tome je sv. Ivana najljepše utjelovljenje rodoljubne misli. Ona je bila dobri genij svoga naroda; a da nije nikoga ubila, oduševljavala je vojsku da potjera neprijatelja iz domovine. Bila je utjelovljena veza Domovine i Vjere. Spasila je svoju domovinu i tako spriječila da Francuska postane kasnije protestantskom zemljom. Ona je postala vojnikom Božjim i pokazala kako rodoljubna misao dobiva tek onda pravo značenje, ako se stavi u službu kraljevstva Božjega.

4. Idealizam do smrti

Bog je strašnim unutarnjim mukama iskušao Ivanu. Ivana koja trpi, jamačno je veća i divnija od dostojanstvene Ivane koja vodi vojsku na juriš. Nju su osudili na smrt zastupnici one Crkve koju je ona toliko ljubila. Nije klonula! Ona nam je uzor da najteže unutarnje i vanjske boli ne smiju u nama skršiti vjeru u načela koja zastupamo. Doći će časovi da će nas svi ostaviti, možda i oni koji su nas oduševili za naše ideale, možda i oni koji su prvi pozvani biti vođama u bojevima Gospodnjim. Bog se pobrinuo za uzor i ovim bolima i dao nam sv. Ivanu da nam svijetli kao primjer idealizma, koji ostaje nepokolebiv sve do smrti; a snaga u ovoj nepokolebivoj borbi za ispravnost svojih načela crpi se u pouzdanju k sv. Stolici. Ivana je filia Petri, simbol pouzdanja i ljubavi prema Kristovu namjesniku u teškoćama svakoga katoličkog apostolata.