NEDJELJA
Sarajevo, 4. 1. 1925., br. 1., str. 3-4
KATOLIČKA AKCIJA – KATOLIČKA POLITIČKA STRANKA – KATOLIČKI DNEVNIK
(Na temelju zadnjih Papinih smjernica)
Već se je pisalo u "Nedjelji" (27. lipnja 1924.) i u "Katoličkom Listu" o odnosu Crkve i politike, te Katoličke akcije i katoličke političke stranke. Nedavno je Sv. Otac održao dva velevažna govora koja raspravljaju o tome istom predmetu. Jedan je upravljen (8. rujna 1924.) talijanskim sveučilištarcima, a drugi (18. rujna) talijanskim svećenicima. Ti su govori od vrlo velike praktične vrijednosti i zato se je o njima mnogo raspravljalo u inozemnome tisku.
Smisao govora donekle nadopunja okružnica kardinala Gasparria o političkoj djelatnosti talijanskoga svećenstva i članak što ga je 5. listopada donio poluslužbeni vatikanski list "Osservatore Romano".
"Život" će donijeti tekst ovih dokumenata, a mi se u "Nedjelji" zadovoljavamo u deset točaka iznijeti njihov sadržaj i zaokružiti ga nekim dodatcima. Evo ga:
1. Sveta Stolica stoji izvan i iznad stranačkih političkih borbi. No približi li se politika oltaru i vjeri, dužnost je Sv. Stolice upletati se i u čisto politička pitanja. Jer se svaka aktivnost, pa i politička, temelji na nepokolebivim načelima morala te se samo po sebi razumije da je dužnost Sv. Stolice davati načelno političke smjernice. To je ona uvijek i činila, a u tome se je poglavito istaknuo papa Leon XIII. sa svojim enciklikama "Immortale Dei", "Diuturnum illud", "Libertas praestantissimum" itd. Sami vjernici imaju p r a v o tražiti od svojih crkvenih poglavara, pa i od pape, te načelne političke smjernice jer one spadaju u djelokrug učiteljstva.
2. Što se tiče Katoličke akcije i svih društava koje joj pripadaju, jasno je samo po sebi da se ona ne smije miješati u stranačku politiku. Katolička akcija stoji poput Crkve - kojoj je ona pomoćnica - izvan i iznad svake političke stranke. Kažemo: političke stranke, a ne politike uopće, jer Katolička akcija mora i politički odgajati svoje članove, pokazujući im što je država, što Crkva, što je zadaća jedne, što druge; kako valja odrediti njihov međusobni odnos; što je naravno pravo udruživanja itd. Katolička akcija smije nadalje jedinstveno primijeniti, braniti, učvršćivati i širiti katolička politička načela.
3. Papa zatim naglašava kako katolici ne smiju političku akciju na laku ruku shvatiti. Dužnost je katolika da se bave politikom i dođu do državne vlasti. Ali za svoj se politički rad moraju temeljito pripraviti, teološki i filozofski. Papa zato upozorava na borce staroga njemačkog "Centruma", osobito ističući da su se u političkom radu služili svojim teološkim znanjem.
4. Papa s velikim simpatijama govori o radu prijašnjega njemačkog Centruma. Iz toga neizravno slijedi kako su mu mile političke stranke koje posve svjesno stoje na kršćanskim temeljima. Tu on misao na jednom drugom mjestu ističe posve izričito. Kaže kako je dužnost katolika "da postave kao temelj svakoj svojoj djelatnosti, pa i političkoj, velika načela vjere i religije, koja ispovijedaju i ispod kojih nijedan dio njihovoga života ne može i ne smije izmaknuti". Time papa katolike posve jasno upozorava na njihovo naravno pravo političkoga udruživanja na temeljima katoličke vjere i ćudoređa i na njihovu dužnost da osnivaju katoličke političke stranke.
5. Kada katolici već imaju jednu političku stranku, oni smiju surađivati - kooperirati - sa zlim strankama, ljudima etc... ako to zahtijeva neizbježiva nužda ili ako se na taj način može spriječiti još veće zlo. Tako katolici s protuvjerskim političkim strankama smiju kooperirati (a ne im pripadati) samo onda kada su te na vlasti - da spriječe još veće zlo kada bi ona sama vladala - ali im katolici ne smiju nikada pomoći da se domognu državne vlasti. (Izuzet je jedino slučaj manjega zla!)
6. Što se tiče političke djelatnosti svećenika, njegova je dužnost vjernike voditi i prosvjetljivati, pokazujući koja su temeljna načela prema kojima svaki vjernik mora politički djelovati. Samo se po sebi razumije da je uloga svećenika da sije ljubav i slogu među građanima i zato kao svećenik mora biti izvan i iznad političkih stranaka. Iz toga naravno ne slijedi da on smije zanemariti svoje osobne političke dužnosti ne radeći i ne glasujući za katoličku političku stranku.
7. Svećenik se ne smije upuštati u političke borbe i stranačke prepirke. U Italiji mu je, štoviše, izričito zabranjeno surađivati u političkim strankama ili pisati u novinama političkih stranaka. Tako su nedavno neki svećenici na zapovijed svojih crkvenih poglavara napustili redakcije nekih katoličkih političkih novina. Posljedica toga je da se osnivaju izvan i iznadstranački katolički dnevnici koji su glasila izvan i iznadpolitičke Katoličke akcije i u kojima svećenstvo nalazi najprikladnije sredstvo za svoj novinarski apostolat.
8. Osnivanje novina Katoličke akcije - koje nisu u službi nijedne, pa ni katoličke političke stranke, već stoje izvan i iznad stranačke politike - jest posljedica načelnih i praktičnih potreba. S načelnoga gledišta Katolička akcija mora posjedovati svoj organ koji će širiti u narodu blagotvorni utjecaj sv. Crkve. (Crkva nije u vremenitim pitanjima nepogrješiva i glasilo Katoličke akcije se ne može zauzeti, poput jednoga političkog glasila, za stanovite reforme vremenitoga karaktera!)
S praktičnoga stajališta takvo je glasilo potrebno da se narod oslobodi ispod jarma bezvjerskoga tiska i da mu se otvore novi vidici u život sv. Crkve.
9. Kada katolici osnivaju svoje izvan i iznadstranačke novine, ne znači da su te novine protustranačke. Sveta Stolica traži s jedne strane da se katolici organiziraju i politički (iz toga slijedi da moraju imati i svoja politička glasila), a s druge strane želi da se nalaze i u nepolitičkim organizacijama Katoličke akcije koja ima također svoje nadpolitičko glasilo.
10. Iz svega slijedi da su potrebne istodobno: Katolička akcija kao i katolička politička akcija. Obje moraju podijeliti posao i međusobno se nadopunjavati. O jednoj opreci - teoretski - između glasila Katoličke akcije i katoličke političke stranke ne smije biti ni govora; obje novine moraju raditi u ljubavi i slozi. I kao što država radi za vremenitu sreću ljudskoga roda, a svoje vremenite ciljeve treba podrediti vječnomu cilju - Bogu, isto tako katolička politička stranka i njezina glasila svu svoju akciju upriličuju na taj način da njihovom pomoći narod lakše i sigurnije iz ove vremenitosti dođe u vječnost. Tako su konačni ciljevi i katoličke političke akcije i čiste katoličke akcije posve u skladu. Apostolat, dakle, glasila katoličke političke stranke i apostolat van- i iznad-političkoga katoličkog glasila mora biti posve analogan odnosu države i Crkve, kojima je sam Bog odredio da svaka na svoj poseban način vode ljudski rad određenomu cilju. Papa ipak traži da Katolička akcija i katolička politička akcija budu odijeljene da tako svaka odgovara za svoje djelovanje i eventualno ne kompromitira i ne sprječava jedna drugu.
J. M.