Sabrana djela - Katolička akcija

Članak u word dokumentu

VRHBOSNA
Sarajevo, 1927., br. 3., str. 44-47

PROVOĐENJE HRVATSKE KATOLIČKE AKCIJE*

Nije potrebno da se ovom prigodom potanje iznose smjernice Katoličke akcije kako ih je zacrtala Sveta Stolica i primijenio na naše prilike naš episkopat. Glavne norme sveopće Katoličke akcije te Hrvatske katoličke akcije izneseni su u V r h b o s n i od 20. studenoga u članku "Što je i što hoće Katolička akcija".

Glavna misao vodilja Katoličke akcije jest da je ona dio duhovne pastve i prema tome je ona suradnja svjetovnjaka u posebnoj misiji Crkve: u spašavanju i posvećivanju duša. Njezino sredstvo, po kojemu se ona razlikuje od drugih grana duhovne pastve, jest da ona ide za socijalnom kristijanizacijom, osobito dandanas, dekristijaniziranim narodima.

Kao dio duhovne pastve, Katolička akcija mora stajati pod vodstvom Sv. Stolice koja ima potpunu, vrhovnu i neposrednu vlast nad duhovnom pastvom u svim biskupijama svijeta i nad svakim pojedinim vjernikom; zatim mora stajati pod vodstvom mjesnih biskupa. Za ovo veliko načelo borilo se hrvatsko Orlovstvo tijekom ove godine i, hvala Providnosti, ovo je načelo i svestrano prihvaćeno.

Posao nije bio tako težak dok se radilo o tome da se izvojeva teoretska pobjeda ovome načelu. Veće su teškoće nastale kada je valjalo ovo načelo u praksi provoditi i prilagoditi ga posebnim vjerskim, političkim, društvenim a i psihološkim prilikama koje kod nas vladaju. Neki novi problemi, na koje je Hrvatski orlovski savez (HOS) naišao u prilagođivanju tih načela na naše posebne prilike, urodili su tim dobrim plodom, što su se načela još jače istaknula te se je ukazao i put kojim će se doći do sretnog ostvarenja tih načela.

U provođenju Katoličke akcije naišlo se je u Orlovstvu na dva problema koja su tipična za put kojim valja kročiti da se velebna načela Katoličke akcije kod nas provedu u život:

a) Odnos mjesnoga biskupa prema Hrvatskom orlovskom savezu odnosno biskupijskom orlovskom okružju; te

b) Odnos Biskupijskoga narodnog saveza prema biskupijskom orlovskom okružju.

Promotrit ćemo zasebno svaku pojedinu točku

I. Mjesni biskup prema HOS-u i Okružju.

Ordinarij kao vrhovni pastir u svojoj biskupiji ima pravo voditi i neposredno paziti na sve što se tiče duhovne pastve i uopće katoličke stvari. Ordinarij je prema tome vrhovna glava orlovskih društava u svojoj biskupiji, kao i okružja što vode ta društva.

Budući da Katolička akcija odnosno Orlovstvo ima međubiskupijski karakter, biskup vrši tu vlast nad orlovskim društvima u svojoj biskupiji izravno već preko međubiskupijskih stručnih centrala. Ordinarij potvrđuje Hrvatskom orlovskom savezu njegova prava nad orlovskim organizacijama u svojoj biskupiji, i ta prava Orlovskog saveza ne dokidaju niti ograničuju prava biskupa, nego se na njima temelje.

Belgijanci bi rekli da biskup delegira Orlovskom savezu svoju vlast: "L’ autorité qu’ exercent les dirigeants de l’aciton catholique est une autorité déléguée. Ills reçoivent délégation du clergé." (PICARDHOYOIS: L’association catholique de la Jeunesse Belge, Louvain, 1924. p.31.)

Ovo načelo vrlo je važno za katolički život u pojedinim biskupijama. Tako npr. kad se u kojem gradu održava veliki orlovski slet, za taj grad ima ovakva velika orlovska manifestacija bez dvojbe vrlo velik značaj. Omladina iz desetak biskupija pohrlit će na takav slet i duhovno dobro, što ga taj slet donosi tome gradu, neusporedivo je veće negoli da je slet bio samo biskupijski. Jake međubiskupijske sletove, koji uspješno djeluju, nije moguće provesti bez jakih nacionalnih stručnih centrala koje na teritorijima raznih biskupija djeluju na podlozi vlasti koju im je za ovu potvrdio odnosni pojedini biskup ordinarij. Dakle, Ordinarij, u želji da njegovi vjernici uživaju blagodati međubiskupijske Katoličke akcije, daju potrebito ovlaštenje izravno nacionalnim stručnim središnjicama.

Kod Orlovstva, napose iz dva razloga, ova neposredna delegacija nacionalnoj središnjici prijeko je potrebna:

a) Orlovstvo ima u Sokolstvu, koje Crkvi oduzima veliki dio omladine, jakoga protivnika. Sokolstvo djeluje protiv Crkve pod vodstvom jakih nacionalnih središnjica. Ovom općem, "nacionalnom" protucrkvenom pokretu valja suprotstaviti jak nacionalan (međubiskupijski) pokret. Tek jako predsjedništvo Hrvatskog orlovskog saveza, koje ima potpuni i neposredni nadzor na posljednje društvo, na zadnjega Orla, moći će biti uspješan ustuk Sokolstvu. Slijedi da je u pojedinim biskupijama snažan ustuk protiv Soklostva u općem, međubiskupijskom Hrvatskom orlovskom savezu, ovlaštenu od dotičnih pojedinih ordinarija. Okružja ne mogu, dakle, mimo volje Saveza raditi, jer bi to znatno oslabilo Orlove, i čini se da bi to u današnjim hrvatskim prilikama značilo smrt međubiskupijskoj Katoličkoj akciji uopće.

b) I obzirom na državnu vlast ovlašćuje ordinarij u pogledu Orlovstva izravno sam Hrvatski orlovski savez, a ne okružje, jer pred državnom vlašću za orlovska društva ne odgovara niti biskupijsko okružje, ni mjesni ordinarij, već Hrvatski orlovski savez. Stoga se disciplinska vlast HOS-a mora, često i mimo volje okružja i mimo volje društva, protezati do posljednjih jedinica, jer inače HOS pred državnom vlašću ne bi mogao preuzeti odgovornost za rad pojedinih društava. Prema našim državnim zakonima svaki veći prijestup kojega društva ne povlači u propast samo biskupijsko okružje, već može uroditi raspustom Orlovstva u svim biskupijama. Slijedi kako jedino Orlovska centrala s potpunom disciplinskom vlašću nad svim jedinicama može biti zaštita Orlovstva u svim jedinicama. To je uostalom postulat svake velike organizacije koja hoće pravilno funkcionirati, pa je, kao i sva naša ostala društva, tako i Sokolstvo na ovaj način uređeno, te sokolska centrala svaki čas objavljuje svoja isključenja iz pojedinih društava.

Prema ovim izloženim načelima slijedi da ordinarij u rečenomu smislu izravno ovlašćuje Hrvatski orlovski savez, a ne okružja kao ni biskupijske Narodne saveze. Kad ordinarij daje smjernice Orlovstvu na teritoriju svoje biskupije ili kada traži provođenje svojih želja, ordinarij te svoje smjernice saopćava izravno orlovskomu okružju samo utoliko, ukoliko je ovo unutar Poslovnika ovlašteno to provesti; a kad ordinarij zatraži nešto što prelazi kompetenciju okružja, onda on tu stvar saopćava HOS-u koji će naložiti okružju da je provede.

Pravila su Orlovskoga saveza potvrđena od Biskupskih konferencija, ona su dakle pravna norma za normalan razvoj Orlovstva u svim biskupijama tako dugo dok Biskupske konferencije ne provedu u njima kakvu izmjenu.

Sve je to što smo rekli postulat zdravog i pravilnog funkcioniranja svake nacionalne organizacije s velikim brojem članova i društava. Govoreći pak o Orlovstvu treba istaknuti njegovu posebnu značajku da Orlovstvo ima jedinstvenu odoru, jedinstveni službeni znak, sve javljeno državi i od nje odobreno, jedinstveni tjelovježbeni sustav kao naročito sredstvo orlovskoga odgoja i rada, pokrajinske i savezne sletove i manifestacije na kojima svi članovi i sva društva ne nastupaju pasivno kao gledaoci i slušaoci, nego aktivno prema jedinstvenomu nacrtu sa zajedničkim vježbama, po istoj glazbi, pod ravnanjem saveznoga načelnika. Sve je to sasvim neprovedivo bez neposredne i potpune disciplinske vlasti predsjedništva i drugih središnjih organa HOS-a na sva učlanjena okružja, društva i pojedince. Sve je to jasno i za same naše hrvatske priredbe. A kako bi se na primjer mogao upriličiti jedan hrvatsko-slovenski ili jedan sveslavenski orlovski slet koji sa slovenske, češke strane itd. vode njihove jake i jedinstvene disciplinske nacionalne centrale, ako HOS bude parceliran tako da ne može provesti u svojim okružjima, društvima i kod svih članova jedinstvenu disciplinu sa svim njezinim nužnim posljedicama?

Načelo Katoličke akcije da je biskup vrhovni gospodar društava K. A. u svojoj biskupiji, nalazi u našim prilikama - radi međubiskupijskoga značenja K. A., radi Sokolstva, radi državnih vlasti i radi posebnih obilježja Orlovstva - kako se razvilo u slavenskom svijetu - primjenu da ordinarij svoju nadležnost nad Orlovstvom izravno prenosi na HOS. HOS ima, dakle, potpunu i neposrednu disciplinsku vlast nad svim podređenim jedinicama, kako to određuje §4 i §5 Saveznih pravila potvrđenih od crkvene i državne vlasti.

II. Biskupijski katolički narodni savez prema HOS-u

Nije teško odrediti odnos Biskupijskoga narodnog saveza prema HOS-u. Biskupijski katolički narodni savez jest direktivni i koordinatni organ Katoličke akcije za dotičnu biskupiju. I ovo ne valja krivo razumjeti: on koordinira rad okružja Katoličke akcije za dotičnu biskupiju, ali ne zadire u autonomiju tih okružja koja rade po svome poslovniku. Lijepo je to istaknuo kardinal Gasparri u svome pismu od 2. X. 1923., koje služi kao podloga zakonodavstvu o Katoličkoj akciji (što ga je donijela i zagrebačka sinoda); u njemu se veli da ti organi ne umanjuju pojedine autonomije ("senza menomare le singole autonomie"). Isto tako te biskupijske koordinantne centrale ne ometaju rad nacionalnih centrala, a bez tih nacionalnih stručnih disciplinskih "međubiskupijskih" centrala Katolička akcija ne može razviti svoju pravu djelatnost. Zgodno to ističe kardinal Cagliero: "Da se u katoličkom smislu mogu riješiti svi ovi problemi, potrebno je, barem u običnom životu, da rade i djeluju katolička narodna udruženja ili Savezi." (nadbiskup Šarić: Za Katoličku akciju, 11.) Biskupijski narodni savez također ravna Katoličkom akcijom u biskupiji prema uputama središnjega Narodnog saveza i mjesnoga biskupa, ali nikad ne zadire u unutarnju strukturu učlanjenih okružja, društava ili čak nacionalnih stručnih saveza. Budući kod nas Katolička akcija nije proradila sa svim svojim čimbenicima (središnji HKNS još ne radi, Savez katoličkih muževa nije još osnovan), bilo je potrebno da se prema gore izloženim načelima izrade norme koje učvršćuju odnos Biskupijskih narodnih saveza prema Biskupijskim orlovskim okružjima, odnosno prema HOS-u. Te smo norme, tako reći, doslovno prenijeli iz glasovitoga Civardijeva djela koje se oslanja na izričite direktive Sv. Stolice i koje je stoga, tako rekavši, postalo međunarodni vademekum Katoličke akcije, tako da se na nj poziva čak primas Španjolske, kardinal Reig, u svojoj okružnici kojom prema odredbi Sv. Stolice naređuje reorganizaciju španjolske Katoličke akcije. Evo tih normi prema Civardiju:

Norme

Sve se katoličke organizacije, kako u biskupijama postoje, imaju zadržati i pomagati, ali se imaju povezati u čvrstu kooperaciju pod vrhovnim vijećem K. A. sa sjedištem u Zagrebu.

(Komunikej episk.: K. List 22. XI. 1925.)

1. Sve katoličke svjetovnjačke organizacije trebaju biti učlanjene u jedan od postojećih nacionalnih stručnih Saveza (Orlovski, Orlički, žene itd.), jer jedino će se onda rad svih organizacija moći koordinirati u župi, biskupiji i narodu. Neka stoga ne bude katoličkoga svjetovnog društva koje ne bi bilo učlanjeno u jednoj postojećoj nacionalnoj (međubiskupijskoj) stručnoj disciplinskoj centrali. (Civardi II. 45., 71.)

2. Da se uzmogne provesti skladna kooperacija, članovima biskupijskih Narodnih saveza ne bi mogla de jure biti društva koja ne spadaju u Katoličku akciju i koja nemaju svoju nacionalnu stručnu centralu. Ali da se uzmogne u biskupiji koordinirati rad i ostalih katoličkih društava, u odbor se mogu propustiti, sa savjetodavnim glasom, članovi čisto vjerskih udruženja i drugih čisto katoličkih udruženja. Biskupijski narodni savez po tome ima pravo sam izabrati izaslanike tih društava i odabrat će naravno one koji imaju dovoljno duhovne spreme da mogu raditi u Katoličkoj akciji (44.).

3. Radi jedinstvene terminologije u cijeloj Hrvatskoj katoličkoj akciji zgodno bi bilo da se biskupijske stručne organizacije zovu imenom okružje. (Npr. orlovsko okružje, okružje katoličkih muževa itd.)

4. Biskupijski narodni savez ne će sam osnivati društva K. A. na svoju ruku, već će tu stvar povjeriti biskupijskomu okružju, a ako ovo ne postoji, nacionalnoj stručnoj centrali. Biskupijski narodni savez vrši prema tome funkciju promotora Katoličke akcije u biskupiji, a izvedbu prepušta stručnim organizacijama. Uz ovu funkciju promotora Biskupijski narodni savez koordinira stručne organizacije na području biskupije (okružja). Ako npr. Biskupijski narodni savez, gdje nema orlovskoga društva, želi osnovati jedno takvo, on to ne će učiniti na svoju ruku, već će se obratiti na Hrvatski orlovski savez, koji će imenovati jednoga biskupijskog povjerenika koji će se ili pobrinuti da se osnuju društvo ili možda okružje i to sve prema pravilima i poslovniku Hrvatskoga orlovskog saveza. Princip u radu mora biti da svaku inicijativu što je poduzme ili središnji Narodni savez ili Biskupijski narodni savez, mora izvoditi j e d i n o stručna organizacija (45, 46, 70).

5. Biskupijski narodni savez koordinira rad biskupijskih okružja, ali čuva njihovu autonomiju i ovisnost od odgovarajućih nacionalnih stručnih centrala. Biskupijski narodni savez ne može zadirati u djelokrug što ga dotičnim okružjima zajamčuju njihova pravila i njihov poslovnik. Prema tome društva kao okružja rade prema svojim pravilima i poslovnicama u potpunoj autonomiji i pod vodstvom odgovarajućih nacionalnih stručnih centrala (46, 72.). U tu autonomiju spada sav unutarnji život tih organizacija i sve što se odnosi na njihov razvitak, tj. sav njihov odgojni, organizatorski i administrativni rad (73.). Prema tome je autonomija tih društava, okružja i stručnih saveza unutar Katoličke akcije potpuna. Svi rade pod vodstvom crkvene vlasti: društvo i okružje imaju duhovnika imenovanog od mjesnoga biskupa, a stručni Savez ima duhovnika imenovanog od Biskupske konferencije. I u taj autonomni rad n e m o g u koordinatni organi, župska vijeća, Biskupijski narodni savez, središnji Narodni savez zadirati jer ova društva, kao i okružja, rade u potpunoj autonomiji pod vodstvom svojih stručnih nacionalnih centrala (73.).

6. Ako Biskupijski narodni savez želi da okružje provede nešto što prema poslovniku toga okružja ne spada u njegov djelokrug, već ovisi o pristanku stručne nacionalne centrale, u tome slučaju se Biskupijski narodni savez ima izravno obratiti stručnoj nacionalnoj centrali, odnosno središnjem Narodnom savezu kada ovaj započne svoju djelatnost. Provedba ovisi o stručnim organizacijama čija se autonomija ne može umanjiti (14). (Gasparri, pismo od 2. X. 1923., Stat. A. C. I. Art 3.; 6, 18a, b, c; Civardi: La pratica, 1926.; brojevi se u tekstu odnose na Civardia).

Reforme u okružnoj podjeli

Orlovstvo je od iskona stajalo pod vodstvom biskupa. Ovo se vodstvo nije provodilo preko okružja, jer okružja nisu ni bila biskupijski raspoređena, već preko Hrvatskoga orlovskog saveza. Ordinarij koji je želio provesti Orlovstvo saopćio je HOS-u i ovaj je to proveo u dotičnoj biskupiji. Dokaz je tomu oko sto listova što ih je Hrvatski orlovski savez izravno primao od mjesnih biskupa. Orlovstvo je dakle stajalo pod vodstvom mjesnih biskupa koji su ravnali orlovskim organizacijama na teritoriju svojih biskupija preko Hrvatskoga orlovskog saveza, a ne izravno preko okružja. Radi posebnih teškoća nisu se okružja posvuda poklapala s teritorijem biskupija. Unatoč tih teškoća bila su dva vrlo važna razloga koja su navela predsjedništvo HOS-a da sva Orlovska društva na teritoriju biskupije učlani u biskupijskim okružjima:

a) biskup treba imati uvid u rad orlovskih društava na teritoriju svoje biskupije. Taj uvid ima, kada su ona učlanjena u jednoj središnjici koja se nalazi u sijelu biskupije;

b) osim orlovske organizacije postoje i druge organizacije Katoličke akcije. Rad tih raznih organizacija najlakše je koordinirati ako sve te organizacije imaju svoja okružja u sijelu biskupije.

Stoga je i Orlovski savez zaključio na svome posljednjem Saveznom vijeću da se okružja moraju što više priljubiti uz biskupije. Taj se zaključak
Saveznoga vijeća postupno provodi gdje još nije bio posve ostvaren.

Posljednje je Savezno vijeće HOS-a organizaciju Hrvatske katoliče akcije pomaklo za korak naprijed: ova okružna podjela po biskupijama omogućuje biskupijsku koordinaciju Katoličke akcije jer okružja, koja se nalaze u sjedištu biskupija, slat će u Biskupijski narodni savez svoga delegata i on će zastupati u njemu sve orlovske jedinice na teritoriju dotične biskupije.

 



* Iz pera odličnog radnika na polju hrvatske K. A. donosimo ovaj članak, kao logični nastavak prošlogodišnjih prikaza, što ih je o K. A. objelodanio u našemu listu. Na Orlovstvu konkretno pokazuje kako se, prema prije izloženim principima, kod nas izgrađuje K. A., i to s razloga što je hrvatsko Orlovstvo bez rezerve usvojilo odnosne papinske direktive, i jer je ono danas, svojim brojem i discipliniranošću, faktični najglavniji dio hrvatske Katoličke akcije. - Op. Ur.