NARODNA POLITIKA
Zagreb, 10.5. 1922., br. 105., str. 2-3
MANIFESTACIJA KATOLIČKIH UMJETNIKA
(Poseban dopis "Narodnoj Politici")
Pariz, 3. svibnja
Koncem mjeseca travnja odlična revija "Les Cahiers Catholiques" organizirala je sjajnu manifestaciju katoličke umjetnosti. Vlč. g. Jacques Debout, urednik ove revije i pisac poznatoga djela "Les Morts fécondes", koje je nagradila Francuska akademija, htio je ovim aktom pokazati francuskoj javnosti kako se kršćanska obnova zrcali u umjetnosti. On je radi toga pozvao najodličnije zastupnike raznih grana u umjetnosti da teoretski i praktično dokažu prisutnicima ovih četverodnevnih tečaja kako je jedino religija kadra obnoviti umjetnost.
G. Vincent d'Indy, jedan od prvih glazbenika suvremene Francuske, jasno je izložio povijest glazbe i pokazao da je religija njezino ishodište. Podulje se pozabavio pri tumačenju "Motu propria" o crkvenoj glazbi (od 23. studenoga 1903.) i razložio kako je gregorijanska glazba temelj cijele suvremene glazbene umjetnosti. Upozorio je na povijesnu činjenicu da je ona vladala kroz deset punih stoljeća (od trećega do trinaestoga), kroz tri stoljeća inspirirala je polifoniju (od 13. do 16. stoljeća). Renesansa, unijevši oholost u svu umjetničku produkciju, uništila je glazbenu zgradu koja je kroz punih trinaest stoljeća dizala čovjeka k Bogu. Suvremena glazba, koja traje jedva četiri stoljeća, ne će moći stvoriti ništa velikoga ako se umjetnici ne povrate vjeri svojih pradjedova.
Od osobitoga interesa bilo je predavanje mgr. Batiffola - znanca pok. biskupa Strossmayera koji je upozorio na zamašitost liturgijskoga pokreta. Istakao je ljepotu gregorijanskih melodija koje u sebi sadrže sve varijante što ih glazba dosada poznaje. Zasluga ove renesanse crkvene glazbe je poglavito benediktinca Dom Guérangera koji je studirajući stare rukopise počeo rekonstruirati izgubljene melodije.
Razna glazbena udruženja i Schola cantorum izvodila su na uzoran način neke himne, antiene te izvatke iz Vincent d'Indyove opere "Saint-Crhistoph" koja se nedavno prikazivala na pariškoj operi.
Kako na području glazbe tako i na području likovne umjetnosti francuski katolici posjeduju velike ličnosti. G. Maurice Denis i g. Desvalleres izložili su svoje slike. Cijela izložba kršćanske umjetnosti bila je ekspresija unutarnjega vjerskog života pojedinih umjetnika. Njezina osobina je ta što su svi umjetnici katolici koji teže savršenstvu; koji su uvjereni da jedino intenzivno proživljavanje vjere može stvoriti velika djela. Nije čudo ako mnogi umjetnici ne posjeduju sva umjetnička sredstva da prikažu intenzitet vlastitoga unutarnjeg proživljavanja. Najljepša djela su svakako g. Denisa (Maria Margareta Alakok, Curé d'Ara, Piéta), te Sacre Coeur od g. Desvalliersa.
Problem katoličke literature, o kojemu se kod nas toliko pisalo i raspravljalo, za Francuze više ne postoji. Oni već posjeduju katoličku književnost. Oni imaju Bourgeta i Le Cardonnela, Claudela i Péguya. Ali ipak, od svih pjesničkih vrsta katolička drama tek je u razvoju. Claudelove drame su osobito lijepe, ali ih ne razumiju šire mase. Odlični obraćenik g. Henri Ghéon, koji je svoje obraćenje opisao u djelu "L'Homme ne de la guere", postvetio je svoj život pučkome kazalištu. Pred očima mu je srednji vijek u kojemu je pozornica igrala tako važnu ulogu u narodnome životu. U vrlo poučnome predavanju istakao je razna vrela, na kojima kršćanski dramatik može crpiti. Život raznih svetaca, kao što ih opisuje Le Légende dorée od Jacques de Voragine-a te razne mjesne tradicije mogu mu biti nadahnućem. No g. Ghéon nije samo kritičar. On je napisao "Le Pauvre sous l'escalier" (život svetoga ovo: Alekse), svetu Ceciliju, svetoga Gilles. Ove se drame prikazuju u omladinskim udruženjima, a ipak odgovaraju svim suvremenim umjetničkim zahtjevima.
Ova sjajna manifestacija dokazala je da su elita današnjih katoličkih umjetnika uvjereni katolici. Svi su istodobno apostoli; umjetnost je za njih sredstvo kojim odaju čast Lijepomu Bogu. U svome apostolskom žaru ulažu sve svoje sile da protjeraju sotonu iz suvremene glazbe i likovne umjetnosti te da mu otmu pozornicu koju je lukavštinom oteo iz naručja vjere.
Važno je istaći kako je ova obnova katoličke umjetnosti nastala pod utjecajem svetoga francuskog svećenstva. Zato je svaki kongresist mogao opaziti kakav veliki autoritet uživa svećenik među ovim umjetnicima. Svi zajedno hoće žrtvovati poput Marije Magdalene skupocjeni miomiris svome Tvorcu te udovoljiti poznatoj želji Pija X.: "da se mole pomoću ljepote".
I. M.