Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu


NARODNA POLITIKA
Zagreb, 17. 4. 1920., br. 48., str. 2

VJERSKI PREPOROD
AUSTRIJSKIH KATOLIKA

U Beču, 30.ožujka 1920.

Volksbund

Veliki kongres katolika, koji se održavao 25. ožujka u svim bečkim kotarevima, pokazao je nakon prevrata po prvi puta snagu katoličke organizacije. U krvavim borbama sa socijalistima i komunistima preporodile su se i ujedinile rascjepkane katoličke organizacije. Tko je poznavao kršćanski pokret među Nijemcima prije prevrata pa sada pogleda niz moćnih gospodarskih, kulturnih, karitativnih te političkih organizacija, taj će se začuditi što se sve učinilo u tako kratkom vremenu pod silom prilika. Austrijski katolici radili su po uzoru Nijemaca. "Piusverein" stopio se s "Volksbundom" koja je sada jedina kulturna organizacija za organizaciju širih slojeva pučanstva. Stoje na principu da ne smije biti ni jedan uvjereni katolik koji ne bi bio u kakvoj katoličkoj organizaciji. Organizirati sve slojeve pučanstva, to je sada geslo "Volksbunda". On je čisto kulturna organizacija. Ali, jer su danas u političkome životu od silne važnosti političke organizacije, neko se vrijeme pomišljalo i na kršćansku političku organizaciju masa. Doskora se od toga plana odustalo jer su uvidjeli da su za narod dvije organizacije previše i da je osim toga kulturna organizacija važnija od političke jer se ona ne ravna po prolaznim potrebama dana. Time kulturna organizacija postaje baza političkoj. Pojedine organizacije biraju između svojih članova zastupnika za političku organizaciju. Politički predstavnici imaju na taj način za sobom kulturnu organizaciju masa (Kulturelle Massenorganisation), a time je isključena politička rascjepkanost među katolicima koja bi postojala kada bi usporedo bile dvije moćne organizacije. "Volksbund" će ovih dana započeti veliku akciju za propagandu kršćanskoga tiska, koji se u zadnje vrijeme silno digao. U bečkoj okolici ima jedan obični provincijalni tjednik naklade od 50.000 egzemplara, a i seljački mjesečnik isto tolike naklade. Što više, kršćanske novine stoje materijalno bolje od mnogih židovskih poduzeća. Framasonski "Morgen" će radi financijskih poteškoća prestati izlaziti, dok se dnevnik "Reichspost", koji je postao vlasništvo cijeloga naroda (poput naše "Narodne prosvjete"), uza sve ogromne troškove (za samu nabavu papira plaća godišnje 6 milijuna kruna) sve više širi.

Osim toga sveučilišni profesor dr. Hugelman osnovao je u zadnje vrijeme kršćanski dnevnik "Deutsches-Volksblatt". Radi se oko toga da se po talijanskome uzoru odredi da se svaki organizirani član mora pretplatiti na jedan dnevnik ako hoće ostati članom.

Katolička ženska sveza i "Caritas"

Uz moćnu organizaciju "Volksbunda" nedavno se konstituirala "Katolička ženska sveza" koja ponajviše organizira žene u staleškim organizacijama, a postala je tako moćna da se već radi na ujedinjenju "Volksbunda" i te "Ženske sveze".

Poznato je da je zaslugom zastupnice dr. Burjanove prodro u parlamentu zakon o ograničenome radu služavki. Ali moć ženske organizacije osobito se istakla u jednoj od gotovo najuzornijih svjetskih institucija "Caritasu". Ova ima u rukama dvije trećine svih karitativnih institucija. Rad je podijeljen na više sekcija: Tako je zaseban odjel za njegu dojenčadi, odjel za njegovanje budućih majki (po uzoru sestara sv. Ane koji je osnovao godine 1909. neki Regius Meyer u Luzernu), odjel za alkoholizam, škola za izobrazbu bolničarki, odjel za dječja zabavišta kojih ima preko 50. U zabavilištima su organizirana djeca čiji su roditelji na poslu. Nemoguće je nabrojiti mnoštvo svih pojedinih organizacija koje potpadaju pod djelokrug "Caritasa". Istaknuti treba školu sestara sv. Franje koje su uredile Montesorijev zavod: sasvim modernu instituciju u kojoj djeca radeći uče. Taj zavod je na tolikoj visini da ga socijalisti i liberali proučavaju i po uzoru na njega osnivaju svoja društva. Osim toga je u znanstvenome pogledu na glasu "Znanstveni zavod za proučavanje psiho-patoloških pojava kod mladeži". Ova je katolička institucija temelj stolici na bečkome sveučilištu za taj predmet. U zadnje vrijeme je "Caritas" poslao preko 12.000 djece u inozemstvo na oporavak i to velik broj u Nizozemsku gdje je katolički pokret jak. Papa je za tu bečku djecu poslao 20 milijuna kruna, petinu onoga novca što se je skupljao u tu svrhu 28. prosinca 1919. po svim katoličkim crkvama cijeloga svijeta. (Mimogred, spomenimo da je papa važan faktor na najvećoj internacionalnoj organizaciji što postoji na svijetu, na "Interkonfesionalnoj organizaciji za spašavanje djece srednje Evrope" u Ženevi.

Širenje katoličke ideje

Zbog borbe nastalo je ovdje silno oduševljenje za univerzalnu Crkvu. Najjače se to opaža u krugovima obrazovanih staleža. Zanimljivo je naime, kako u gradovima mnogo veći postotak đaka stupa u svećenički stalež, negoli sa sela. Posve razumljivo. Rezultati modernih znanosti iz dana u dan sve više potvrđuju istinitost kršćanstva. Najveći učenjaci su uvjereni kršćani ili su bliski kršćanstvu. Jedan od svjetskih etnografa P. Schmidt, u svojim predavanjima o Kristu na temelju najnovijih znanstvenih iznašašća holandskog isusovca Claddera, upravo zapanjivim dokazima uništava pseudoznanost. Netom umrli bečki sveučilišni profesor, orijentalist Schröder bio je uvjereni protestant, a u zadnjim godinama svojega života znanost ga je tako približila katolicizmu, da je svakoga jutra uz ostale molitve molio i Zdravu Mariju. O inferiornosti katolicizma nema ovdje više ni govora: teoretski liberalizam je pokopan. O znanstvenim blasfemijama toliko slavljenoga Haeckela ni jedan pravi znanstvenik ne vodi više računa. Moć katoličke ideje je tako jaka da organizacije rade na rekristijanizaciji otpalih masa, a osobito radništvo koje već polako uviđa da, uza svu promjenu društvenih prilika, gospodarska kriza postaje sve katastrofalnija. Ovdašnji katolici su ovdje u zadnje vrijeme osnovali cijeli niz konzumnih društava te radničkih, šegrtskih, činovničkih organizacija i na taj način otimaju pristaše socijalizmu. Sve ove nabrojene organizacije te bezbroj kongregacija, društava sv.Vinka pa napokon svi redovnici i redovnice ujedinili su se pod vodstvom svoga glavnog pastira u jednu jedinstvenu impozantnu organizaciju.