NEDJELJA
Zagreb, 14. 7. 1923.
ORLOVSKO SLAVLJE U MEĐIMURJU
Hrvatski katolički omladinski savez priredio je u nedjelju 8. ovoga mjeseca u Hrašćanima kraj Macinca veliku manifestaciju katoličke misli. Orlovi, omladinci i sveučilištarci pohrlili su iz Zagreba u pratnji nekih svećenika k Međimurcima da im iskažu svoju solidarnost u borbi za ostvarenje katoličkih načela. Zagrebačke goste dočekali su na kolodvoru u Čakovcu ondašnji omladinci, ispred kojih ih je s oduševljenim pozdravnim govorom pozdravio jedan katolički akademičar iz Međimurja, a oci franjevci pobrinuli su se za konak zagrebačkih gostiju. Slijedećega jutra krenula je ova velika skupina u pratnji Čakovčana u selo Macinec gdje ih je narod na čelu sa svojim župnikom radosno dočekao. Malo iza toga stigao je vlakom veliki broj slovenskih orlova i orlica, s glazbom na čelu.
U vanredno lijepoj crkvi, koju su nedavno osobito ukusno oslikali učenici poznatoga zagrebačkog umjetnika Marka Rašice, započela je u 9 sati pontifikalna misa. Nakon evanđelja stupio je duhovnik H. K. Omladinskog Saveza, otac Bruno Foretić, D. I., na propovjedaonicu i nadovezujući se na tekst mise koja je slavila Pohod Marijin, pokazao je u čemu se sastoji kršćanska solidarnost.
Nakon obavljene službe Božje, krenuli su slovenski i zagrebački orlovi i orlice, glazba i narod na sletište u Hrašćane. Tom zgodom moramo istaknuti našu zahvalnost svim stanovnicima onoga kraja. Oni su primili strane goste u svoje domove, a muževi i mladići oduševljeno su ne sletištu sve pripremili da nastup orlova i orlica bude što veličanstveniji. Osim toga divili smo se čistoći koja vlada u tim kršćanskim domovima te ukusnim slikama koje su resile ove kuće i njihovim uzornim gospodarstvima.
Prije samoga nastupa bio je blagoslov u macinačkoj crkvi. Divili smo se vanredno lijepome pjevanju ovih priprostih seoskih djevojaka i kada smo čuli na kakav divan način izvode "Tantum ergo" i "Genitori", uvjerili smo se koliko latentnih energija ima u tome narodu i kako bi gregorijanska reforma crkvene glazbe mogla s malo truda prodrijeti i u naša najzabitnija sela.
Nešto iza tri sata popodne, nakon što je seoski starješina oduševljenim govorom pozdravio prisutni narod kojega je po sudu nekolicine bilo oko pet tisuća, započeo je nastup orlova i orlica te naraštaja. Slovenski orlovi su se osobito istakli u vježbama na spravama i preči dok se kombinacija prostih vježbi i pjevanja svim prisutnicima svidjela. Zatim valja istaknuti da su zagrebački orlovi vrlo precizno izveli simboličke vježbe svoga brata Vladarskog. Ove su vrlo ukusno stilizirane; svaka figura je jedna za se estetska cjelina koja jasno izražava jednu ideju. Poželjno bi bilo da se ovakve ritmičke vježbe počnu što više širiti i da nastoje nadomještavati lascivne (razvratne) plesove koji su danas toliko u običaju.
Govornici, koji su tom prilikom došli do riječi, istakli su u više navrata za čime teži Hrv. katolički omladinski savez. Njegova svrha je obnoviti hrvatski narod u Kristu osnivanjem omladinskih društava i orlovskih odsjeka. U ovima se pojedinci odgajaju za praktični rad; oni u ovima upoznaju misiju i značenje Crkve, rad katolika u drugih naroda i najzgodnije metode za osvajanje duša.
Ovo slavlje završilo se šaljivim igrokazom kojega je izvelo zagrebačko omladinsko društvo "Mladost" te pjesmom, kolom i igrom.
Pred mrak uputili su se slovenski i hrvatski orlovi i orlice, svećenici i omladinci te glazba na macinačku stanicu (Zagrepčani su se morali voziti južnom željeznicom jer beogradska direkcija državne željeznice nije niti odgovorila na molbu koju smo joj upravili za polovinu vožnje - a zagrebačkoj željezničkoj direkciji je oduzeto i to pravo da smije davati polovične karte na prugama kojima ona upravlja).
Moramo spomenuti jedan zanimljiv incident koji se zbio u vožnji između Pragerskoga i Celja. Jedan odio slovenskih sokolaša ušao je u vagon u kojemu su sjedili orlovi. Ovi su pjevali svoje pjesme i kada su im sokoli htjeli to zabraniti, započela je živahna debata. Napokon je došlo do nekog sporazuma; najprije su jedni otpjevali svoje pjesme, zatim bi drugi nastavili svoje. No najzanimljivija je bila debata koja se nakon toga razvila između jednoga zastupnika sokola i jednoga zastupnika orlova. Primjedbe sokolaša bile su u glavnom ove: Kako to da danas inteligentan čovjek može biti katolikom; kako to da Hrvati mogu simpatizirati s rimskim papom, koji je Talijan i u vezi je s talijanskim kraljem, dok je toliko Slovenaca i Hrvata pod njihovim ropstvom. Osim toga su nam predbacivali naš internacionalizam. Kada smo im spomenuli ime Pasteura, mnoge znanstvenike katolike, veliki broj književnika obraćenika u Francuskoj, nešto su se začudili.
Kada smo im spomenuli encikliku Leona XIII. "Rerum novarum" te druge vatikanske dokumente, šutke su morali priznati da je tako zvana vatikanska talijanština puna laž i da svi akti i sva djela koja dolaze od kurije imaju nadnacionalno - netalijansko značenje.
Ponovno se dakle uvjerismo da naši sokoli još čame u predrasudama; da su i oni robovi one prikaze koja još uvijek drži naše javno mišljenje u stanju paralize. Neka se riješe novinarske ideologije, neka proučavaju suvremene katoličke pokrete kod kulturnijih naroda, neka napokon čitaju originalne dokumente koji iz dana u dan izlaze iz rimske kurije pa će vidjeti što je i gdje je istina koja oslobađa.
I. M.