PRAVA LJUBAV PREMA DOMOVINI

TKO nije čuo za Djevicu Orlèansku, svetu Ivanu d' Arc, spominjemo je kada želimo iznijeti primjer kšćanskoga rodoljublja. I danas se vrlo mnogo kod nas govori o Hrvatstvu, rodoljublju, ljubavi prema domovini. A najviše se svojim rodoljubljem diče oni koji u pijanstvu pjevaju "Još Hrvatska nij' propala". Budući svaki nešto drugo razumijeva pod rodoljubljem promotrimo u vidu svete Ivane d' Arc u čemu zapravo stoji kršćansko rodoljublje.

Ponajprije promotrimo posve ukratko njezin život. Ona se rodila 1412. godine u istočnoj Francuskoj, a devetanest godina iza toga Englezi su je spalili na lomači. Dvadeset i pet godina potom (1456.) Papa Kaliksto III. poništi osudu Engleza, a 1909. godine Papa Pio IX. proglasi je blaženom. Šesnaestoga svibnja 1920. proglasi je nepogrješiva Crkva svetom.

Dok je Ivana bila još djevojčicom, engleske su čete opustošile svu Francusku. Rat je trajao skoro stotinu godina, a narod je silno stradao. Ivani se ukažu razni sveci i pozovu je da spasi Francusku. Nakon oklijevanja ona se odazove, prodre kroz neprijateljske čete i dođe do jednog francuskog kralja Karla VII. koji se nalazio u zapadnoj Francuskoj. Reče mu da će ona osloboditi grad Orléans engleske opsade i da će ga odvesti na krunjenje u grad Reims. Kralj ju ponajprije dade točno ispitati od najglasovitijih bogoslova koji potvrdiše da je njezino poslanje od Boga. Ivana oslobodi grad Orléans od opsade, protjetra Engleze i dovede kralja u Reims gdje ga nadbiskup okruni. Nakon nekih okršaja neprijatelji zarobiše Ivanu. Englezi hoće svom silom pokazati svijetu da Ivanu nije vodio Bog, već da je Francusku spasila vještica. A tko ima pravo prosuditi je li Ivana oruđe Božje ili zla duha? Jedino Crkva. Englezi stoga hoće da crkveni sud izreče da je Ivana vještica i da je đavao ratovao za Francusku. Stoga potplate neke nevrijedne svećenike i jednoga biskupa koji su zanemaraili svoje svćeničke dužnosti i bacili se na svjetske poslove. Ovi političari sastaviše crkveni sud koji, naravno, osudi Ivanu vješticom. I tako Ivana umre na lomači.

To je ukratko njezin život. No u čemu se sastoji njezino rodoljublje? Što je zapravo domovina? Ona je skup pojedinaca, obitelji, društava koji se nalaze na određenome dijelu zemlje i imaju posebne odlike i poseban zadatak koji im je odredila Providnost. Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijeloga naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, već poglavito za njihovo duhovno dobro. Čovjek, koji ne ljubi neumrlu dušu svojega brata, ne može biti pravi rodoljub. Jer što koristi čovjeku ako ima svo blago ovoga svijeta, a duša mu je u smrtnome grijehu? Stoga je najbitnije za svakog rodoljuba nastojati da njegova duša i duša njegove braće ne bude u smrtnome grijehu. Prije nego bi išla na juriš, Ivana je tražila od svojih vojnika da se ispovjede. Bila je uvjerena da je tek onaj narod koji je ćudoredno jak vrijedan živjeti. Zabranjivala je svojim vojnicima igrati hazardne igre i proklinjati, a nepoštenu ženskad tjerala je iz tabora. Iza pojedinaca dolaze obitelji. Tko se ne brine za svoju obitelj i tko ugrožava obitelj svojega bližnjega, ne može biti rodoljub. Ivana je poslušna svojim roditeljima; ona se brine da kralj njezino rodno mjesto oslobodi od poreza. Nadalje, ona je uvjerena da je njezina domovina zavisna od Boga i ona smatra kralja samo Božjim zastupnikom koji mora vladati pravedno i očinski prema uzoru samoga Boga.

Pravi rodoljub spreman je žrtvovati se za svoju domovinu. Ona je bila uvjerena kako francuski narod mora biti slobodan da uzmogne izvršiti zadatak što mu ga je odredila Providnost. Stoga je navijestila rat Englezima da se uzmogne izvršiti Božja volja. Ona nije mrzila Engleze, dapače nije ni jednoga ubila, ali je tražila od njih da ne krnje prava drugih naroda. Ona je tako svoje rodoljublje stavila u službu velike kršćanske misli: osloboditi domovinu da ova može slobodno izvršiti svoj božanski zadatak. Uistinu, stotinu godina iza Ivane, Engleska je otpala od Katoličke Crkve i prešla na protestantsko krivovjerje; da Bog nije poslao Ivanu i Francuska bi po svoj prilici postala protestantskom zemljom. Tim što je Ivana oslobodila Francusku, spasila je svoju domovinu od vremenite propasti i mnoge milijune duša od vječne.

Već iz ovoga kratkog prikaza vidimo da se rodoljublje ne može ni pomisliti bez vjere i kršćanstva. Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, on ponajviše ljubi ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život. Zašto napokon mi živimo na ovoj zemlji? Čemu se hranimo i odijevamo, negoli da uzdržimo svoj tjelesni život. A čemu nam služi tjelesni život ako ne da uzmognemo misliti i odlučivati. Tjelesni život je radi našega duševnog života jer je tijelo radi duše. A što nam koristi ako naša duša misli i djeluje, a nije u posvećujućoj Milosti? Ta posvećujuća Milost zalog je naše sreće u vječnosti. Ona je zalog da ćemo postići konačnu svrhu radi koje smo stvoreni. Prema tome pravo rodoljublje se ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost. Crkva nam u svetoj Ivani daje pravi uzor kšćanskoga rodoljublja. Ova svetica propovijeda svim kršćanskim vijekovima da pravi rodoljubi imaju tako uređivati svoj život i truditi se svim silama da se ljudsko društvo tako uredi i organizira kako će u njemu što veći broj ljudi imati priliku za krjeposno življenje i prema tome postići svoju konačnu svrhu u nebu.

Prema tome, bez vjere nema pravoga rodoljublja.

Sveta Ivana d' Arc zaštitnica je hrvatskih Orlica. Orlovstvo je pokret omladine kojemu je svrha omladince odgojiti katolički i po tome ih učiniti pravim rodoljubima. Orlovskih društava, muških i ženskih, među Hrvatima ima preko 300 sa 15000 članova. Ako se, dakle, u vašemu selu pojavi takvo društvo, kršćanska dužnost nam je poduprijeti ga svim silama jer se u njemu omladina spašava od zla i odgaja za borce katoličke misli.