Promotrimo li povijest Crkve Kristove, zadivit će nas veliko mnoštvo redova, svetaca, institucija, te remek-djela svake ruke. Zaista s ponosom i veseljem možemo promatrati prošlost katoličkoga puka: sav heroizam prvih mučenika i križara, sav apostolski žar braće sv. Franje i Dominika, svu državničku mudrost jednog sv. Ljudevita i Henrika, svu znanost jednog sv. Tome i jedne sv. Terezije. Na Crkvu i njezinu povijest možemo s pravom primijeniti riječi Sv. pisma:

Circumdata varietatibus (Ps. 44, 10). Ipak, promotrimo li dublje svu ovu šarolikost Crkve u raznim stoljećima i kod raznih naroda, uvjerit ćemo se da je podloga tomu šarenilu duhovni život pojedinaca - odnos njihovih duša spram Boga i djelatnost koju Milost Božja obavlja u njihovim dušama.

To je ono bitno, ono supstancijalno, a sve ostale manifestacije vjerskoga života, svi ti vidljivi izražaji djelatnosti Duha Svetoga u ljudskoj povijesti - sve je to nebitno, akcidentalno.

A mi, koji smo skupljeni u tzv. organizacijama Katoličke akcije - toj suvremenoj manifestaciji djelatnosti Duha Svetoga u Crkvi - povezani smo s minulim katoličkim generacijama ovom bitnom akcijom, koja je nešto posebno u životu Crkve; sav taj sustav laičkih organizacija s ciljem da učvrstite, primijene, štite i brane katolička načela u životu pojedinaca, obitelji i ljudskoga društva - sav taj sustav, kažem, posve odgovara potrebama današnjega raskršćanjenog društva. Metode akcije, kojom se mi danas služimo, zasigurno ne bi bile pristajale u drugim stoljećima, a metode prijašnjih stoljeća danas su u mnogočemu nesuvremene. Ipak, na dnu svih tih raznovrsnih metoda rada nalazi se duhovni život katolika koji je u svim stoljećima bio jednak i koji je bio prvobitno načelo svih ovih raznovrsnih aktivnosti.

Ako, dakle, želimo dostojno izvršiti svoju ulogu kao članovi Katoličke akcije, bezuvjetno moramo spoznati temelje svoga rada kako bismo prihvatili onaj univerzalni duhovni život koji ostaje jednak kod svih naroda i u svim stoljećima.

Mislim da razumijete moju misao: ono što je zajedničko svim katolicima jest njihov vjerski život. I čim taj vjerski život bude savršeniji i rad pojedinaca u "obnovi svega u Kristu" (Ef. I, 10) bit će uspješniji. Budući da je čovjek društveno biće koje se mora oslanjati na svojega bližnjega, želi li se usavršiti u kojem mu drago pogledu - pa i u vjerskom – svaki se pojedinac treba okoristi tekovinama drugih: riječju, od drugih mora naučiti duhovno živjeti.

A tko je bolja učiteljica duhovnoga života od sv. Crkve, koja osim svog iskustva dugog dvije tisuće godina djeluje pod utjecajem samoga Duha Svetoga; ima li boljih metoda od onih koje ona sama naučava. Pokucajmo, dakle, smjerno na njezina vrata i zamolimo je da nam Ona bude voditeljicom u našemu duhovnom životu; zamolimo je da naš ograničeno ništetni život postane dionikom Njezina beskrajnoga unutarnjeg života, da se naša sitna duša proširi do neizmjernosti božanskoga života.

Crkva to ionako čini po svojoj svetoj liturgiji. Liturgija je službena molitva Crkve, službena molitva Zaručnice Kristove, razgovor između Zaručnice i božanskoga Zaručnika. O, kako rado prisluškujemo kada dva vrlo mudra čovjeka međusobno razgovaraju; čini nam se da se naša prsa šire i mi postajemo mudrijima. A što tek biva onda kada prisluškujemo razgovor između Krista Boga i njemu slične Crkve? Zar da sav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan, da ne digne naš život do neizmjernih visina božanskoga života? Oh ne! I kada k tome pomislite kako je svaka ljudska duša zaručnica Kristova i kako vaša duša postaje zrcalom neizmjernosti Riječi Božje, tada se u čudu preneraženo pitate: Gospodine Bože, je li moguće da si tako ograničeno biće učinio nosiocem vječnosti; da s ljudskom dušom činiš tolika čudesa?

Do svih tih spoznaja mi dolazimo po sv. liturgiji. Potrebno je zato upoznati je što temeljitije i njome se što više okoristiti. Evo što je najbitnije. Najveća stvar koja postoji na svijetu jest sv. Crkva, najveća stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba. I kao što je Krist za svojega zemaljskog života bio uperio sve svoje misli prema Golgoti, tako Zaručnica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. Dakle, ono što se događa na oltaru najveća je stvar koja se uopće događa u svijetu. Tamo se zbiva posebno socijalno djelo, molitva i žrtva koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katolička hijerarhija - taj nosilac Kristova svećeničkoga reda - javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime svih njih.

No, kako bismo mogli razumjeti svu veličinu toga čina i okoristiti se njime, sveta misa odjevena je u posebno ruho. Molitve koje se tom prigodom mole i pjevaju prava su remek-djela književnosti i glazbe, odijela i kretnje koje uljepšavaju čar bogoslužja obogaćuju našu spoznaju. Razni liturgijski ciklusi upoznaju nas tijekom godine s najvažnijim otajstvima naše sv. vjere. Tako se tijekom godine upoznajemo s cijelim Isusovim životom i o došašću razmatramo kako je Riječ Božja stanovala u beskrajnom krilu oca nebeskog, o Božiću ga gledamo kako je poput orla probio svjetske tmine i sišao u betlehemsku štalicu. Pratimo, nadalje, svojim misijskim putovanjima, plačemo s Marijom ispod križa, klikćemo od radosti nakon Uskrsnuća, primamo njegove darove o Duhovima te iščekujemo čas da se vrati poduhovsko doba i da se On pokaže na oblacima, odjeven u nebeskom sjaju, okružen anđelima i svecima. Sve ove faze Isusova života proživljavamo pomoću liturgije; nastojimo zaroniti u Spasiteljevu dušu u pojedinim trenutcima i pitamo se što je on mislio ovom ili onom prigodom: "Što si mislio, Spasitelju, kada si ležao na tvrdoj slami u betlehemskoj štalici? Zasigurno te moramo oponašati te se moramo zadovoljiti malim i ljubiti siromaštvo. A možda si bio žalostan u svojoj duši, jer si predvidio kako će Betlehem biti uništen jer ti nije htio dati prenoćište. Tvoje su misli plovile dalje i tugovao si nad onim narodima koji nisu htjeli primiti Tebe i tvoju sv. Crkvu i koje također čeka sudbina nesretnoga Betlehema. I dok mi razmatramo na temelju evanđelja koje se upravo na Božić čita u misalu, Duh Sveti budi nam osjećaje velike ljubavi prema malom Isusu i mi mu odgovaramo: Istina je, koliko li sam puta i ja zgriješio, koliko li sam puta prezreo tvoj nauk te ni ja nisam dostojan da me zateče bolja sudbina od stanovnika Betlehema. A naš narod? Kada pogledamo kako se on, Isuse, udaljio od svog nauka, kako u njemu vlada psovka, bezvjerje, tada strepim nad njegovom budućnošću. Sve mi se čini da zaslužuje sudbinu Betlehema. Ali ipak, Isuse, sjeti se, Isuse, da nisi došao na svijet upropastiti, već spašavati i zato ti j a o s o b n o o b e ć a j e m da ću zadovoljiti za svoje grijehe i grijehe svojega naroda tako što ću te oponašati, ljubiti sv. siromaštvo, konkretno ću danas učiniti sljedeće žrtve i bit ću prema svakomu ljubazan ili ne ću pojesti niti jedan kolač za ručak ili ću se poniziti pred tim i tim i reći mu svoje pogrješke..."

Tako cijelu godinu razmišljam o neizmjernu Kristovu životu; naša duša na taj način postaje odrazom same neizmjernosti. Liturgija nam nadalje iznosi život Blažene Djevice Marije, anđela te napokon svu povijest sv. Crkve, onako kako se odražava u njezinim reprezentantima - svecima. Kada razmišljamo o svim tim otajstvima, već na Zemlji postajemo dionicima božanstva, postajemo u neku ruku bogovi.

Osobito su lijepe one mise što su posvećene Bl. Djevici Mariji. Pročitajmo npr. čitanje iz Svetkovine krunice: "Gospod me je imao u početku putova svojih, prije nego što je što učinio od početka. Od vijeka sam postavljena, od starine, prije nego je postala Zemlja. Još ne bijaše bezdana, a ja sam se već začela… Te riječi iz Knjige Mudrosti (8, 22-24; 32-35.) primjenjuje sv. misa na Bl. Djevicu Mariju. Evo nekoliko misli za razmatranje. Prije negoli je Gospodin Bog stvorio svoje najveće remek-djelo koje svojom ljepotom i svojim čarom nadmašuje sav svemir sa svim divotama te same anđeoske korove, prije negoli je Vječna Mudrost stvorila Blaženu Djevicu Mariju, zasnovao ju je u svojoj misli. Oh, beskrajnih li radosti Velikoga umjetnika koji od iskona svijeta uživa u svojoj umjetnini. I kao da Praumjetnik nestrpljivo iščekuje čas da stvori to remek-djelo svih remek-djela, on u tijeku predmarijinih vjekova svojom pastom skicira glavne poteze buduće umjetnine: Zar nas Eva, taj ures zemaljskoga raja, i prijenosom Sare ne sjećaju Marije? Uzmite prečistu i prelijepu Rebeku, rascviljenu Rahelu, pobjedonosnu Mojsijinu sestru Mariju, službenicu Rutu i strahovitu Juditu, poniznu Esteru, heroičnu Majku Makabejaca... na svim tim starozavjetnim ženama, kao na skici, prepoznat ćete onu koja će postati Majkom Božjom. A mi, kada zavirimo pomoću presv. liturgije u unutarnji život Božji, tad iz njega crpimo cijelu metodu akcije: Želimo li otvoriti jedno veliko remek-djelo, npr. osnovati jednu organizaciju, odgojiti jednu jedinu dušu, obratiti jednoga protivnika, moramo si stvoriti posve točan plan kako ćemo provesti svoju namisao. I ta će temeljna ideja tako zaokupiti našu unutarnju pažnju da će se i u našim drugim djelima nesvjesno odražavati naša konačna namisao. Kao što i Rut, i Estera i Debora na sebi nose neke Marijine poteze, tako će i naše konačno djelo bacati svoje odraze na djela koja ćemo stvarati. Nadalje, kao što je sam Gospodin Bog od vječnosti, prije stvorenja svijeta, obavljao veliko razmatranje, tako i svaki pojedini katolik mora prije negoli započne svoj dnevni posao obaviti barem jedno kratko razmatranje.

Već se iz navedenoga vidi da se najbolje razmatra na temelju svete liturgije. Budući da nemamo ni potpuno hrvatsko izdanje misala niti se u nas još poznaje pjevana svečana Božja služba kako to traži Sv. stolica, sljedeće upute odnosit će se samo na ono što je provedivo u sadašnjim okolnostima. Sve ove upute mogu se svesti na tri savjeta:

1. Čitaj svaki dan duhovno štivo

2. Razmatraj svaki na temelju misala

3. Ne prisustvuj misi, a da se tom prigodom i ne pričestiš.

P R V O

Želimo li, naime, pravo i duboko shvatiti značenje misala, njegovih molitava, sekvencija, psalama, čitanja, potrebno je solidno vjersko znanje. Neka zaista ne prođe niti jedan dan, a da ne obogatimo svoje vjersko znanje. Ne smatrajmo to činom koji ovisi o našoj dobroj volji, već budimo uvjereni da je to naša dužnost. Današnja se škola ne brine za tu poduku; nadomjestimo sami te manjkavosti suvremene škole. O knjigama koje su za to primjerene možete dobiti podatke kod svojih duhovnih vođa. No svakako morate dobro upoznati sav Spasiteljev život i živote najistaknutijih svetaca.

D R U G O

Jeste li jednom upoznali Spasiteljev život i sam misal će vam biti jasniji. U hrvatskome misalu imate mise svih nedjelja u godini te najvažnije svetkovine. Pročitajte si uoči svakoga dana ili misu sljedećega dana ili u cijelosti ono poglavlje iz evanđelja ili poslanice koja će se čitati sljedeće nedjelje. Iz ovoga izdvojite jednu ili više rečenica za koje držite da odgovaraju vašim duševnim potrebama i s tim mislima zaspite. Nastojte, ako je ikako moguće, svaki dan prisustvovati svetoj žrtvi. Sada ovisi o vašem vremenu hoćete li svoje razmatranje obaviti izvan mise ili za vrijeme same sv. mise. I svakako bih bio za to da za svete mise ništa ne molite, već da molite samu misu. Budući da je vrijeme ograničeno, sve do podizanja možete razmatrati one rečenice koje ste si izabrali prije počinka. Na taj način razmatrate ideju koju iznosi sv. misa i kombinirate liturgijsku molitvu s običnom meditacijom. Podsjećam vas samo na glavne trenutke svakoga razmatranja. Prvo je: pripravite sam predmet. To ste učinili u predvečerje. Dolazi kajanje za grijehe - tu morate biti vrlo konkretni - i molitva da vam se oni oproste. Sjetite se Božje prisutnosti: osjećate da je On uz vas i da vi u Njegovoj prisutnosti klečite i On budno pazi kako ćete obaviti svoje razmatranje. Možete si, također, predočiti kako Isus na vas gleda iz svetohraništa. - Kada ste svjesni te prisutnosti, izgradite si u svojoj mašti okolicu u kojoj se npr. događa evanđeoski prizor. Tako si o Božiću u svojoj mašti predočite štalicu, Mariju, Josipa, vola, magarca i sve detalje koji vam padnu na um. - To je prijeko potrebno sredstvo koje sprječava vaše misli da ne uteku i da se ne rastresu. Sada zaprosite Boga neka blagoslovi ovo vaše razmatranje i udijeli vam sve milosti koje želite dobiti prema tom razmatranju.

To je dosada zapravo bila samo priprava. Pravo razmatranje tek započinje i teče onako kako smo to već pokazali u betlehemskom prizoru ili u ideji o Marijinu stvaranju. Kod ovoga razmatranja nije glavno da se u vama rasplamsaju veliki i žarki osjećaji; glavno je da stvorite posve konkretne odluke kako ćete istoga dana pridonijeti neke žrtve suzbijajući stanoviti grijeh ili čineći neko dobro djelo. Čuvati se valja općih odluka, npr. bit ću ponizan, dobar i td. Zatim zahvalite za zadobivene milosti i ukratko ponovite cijelo razmatranje.

Nastojte to završiti prije podizanja. Kod podizanja prikažite svoje odluke, svoje žrtvice u zajednici s Kristovom žrtvom Bogu Ocu i molite ga neka je udostoji primiti i vas same jednom učiniti dionikom druge božanske osobe, da vas ona unese u samo srce Presvetoga Trojstva.

Slika iz vašega razmatranja neka ostane u vašoj mašti. Znajte da onaj isti Isus, o kojemu ste malo prije razmišljali, leži tamo u jaslicama i da je u njegovu srcu velika čežnja za ujedinjenjem s vašim srcem i sa svim srcima ostalih vjernika u crkvi.

T R E Ć E

Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pričesti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti također pod prilikama zlata ili kamena, no on to nije učinio, već je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao kako želi da ga kod svake svete mise blagujemo. Mi se kao mistično tijelo, punina tijela Kristova, u svetoj misi žrtvujemo našom glavom. Žrtva je potpuna tek onda kad se u misi najtješnjim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom i pretapanjem jedne biti u drugu. To činimo po sv. pričesti. Zato su se prvi kršćani pričešćivali prigodom svake svete mise, a Tridentski je sabor već prije 350 godina izrazio želju da se kršćani pričešćuju uvijek kada prisustvuju svetoj misi. Učinimo i mi tako, budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. pričesti dionicima beskrajnoga života Riječi Božje. U tome činu, u kojem se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuju sa samim Božanstvom, mora biti vrhunac vašega života; u tome je činu i vrhunac cjelokupne sv. liturgije. Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični; moraju biti upereni prema tomu jedinom času vašega dnevnog života. Na taj se način već na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same Božje biti.

Da, toliko blago mi katolici ostavljamo zapušteno, a čudimo se kako naš rad često ne urađa blagoslovom.

Prema liturgijskome razmatranju, svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati što osjeća sama Crkva, taj velebni odraz samoga neizmjernog Krista. Na temelju liturgije odgaja se svaka pojedina duša. Može se reći da je liturgija pedagogija u pravom smislu riječi jer pomoću nje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnoga Kristova života. Prema katoličkoj liturgiji, svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istoga dana iste stvari i na taj se način učvršćuje svijest o katoličkome jedinstvu svih naroda. Napokon, po liturgiji, čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja mu pripada. Vjernik koji se liturgijski moli pridružuje se korovima anđeoskim, koji neprestano hvale Stvoritelja i čovjek se zapravo na taj način već na ovoj zemlji počinje vježbati u onoj službi koju će pun radosti i ushićenja obavljati u vječnosti. "Ako netko niječe da je svijet stvoren na slavu Božju, Tridentski sabor kaže neka bude izopćen (anathema sit) Pjevajmo i mi razumna bića slavu Božju, ujedinimo svoje molitve i pjesme s nostalgičnim molitvama i pjesmama Zaručnice koja ovdje u ovoj suznoj dolini progonstva pjevajući vapije za božanskim Zaručnikom - riječju neka i naša molitva odsada bude društvena, sjedinjena sa sv. Crkvom - neka bude liturgična!

Ivan Merz