Beate pastor Petre…, Egregie Doctor Paule…, Decora lux aeternitatis).
Preveo: Milan Pavelić
1. Milina svijetla vječitoga zapali
U blaženome ognju ovaj zlatni dan,
Što kruni glave apostolskih knezova
I grješnim nama put u nebo otvara.
2.a Nebeski vratar, s njima svijeta učitelj,
Što očevi su Rima, suci narodâ,
Od mača smaknut jedan, drugi razapet,
U zboru živih slavom blistaju se sad.
2.b O sretni Rime, što prvaka časna dva
Posvetiše te svojom krvlju preslavnom!
Rumeneć se u ovom čaru grimiznom
Ljepotu zemnu svaku sam nadvisuješ.
3. Čuj pastiru naš blagi, Petre blaženi,
I riječju svojom skini lance grijeha s nas
Jer tebi dana vlast je, da nam otvaraš
Nebesa i da otvorena zatvaraš.
4. O učitelju Pavle, živjet uči nas,
I srca naša nosi k nebu sa sobom,
Dok vjera još kroz veo gleda jasni dan,
I poput sunca sama ljubav kraljuje.
5. Nek' Trojstvu svetom bude slava vječita,
I čast i vlast i pjesma puna radosti,
Božanstvu jednom, što nad svijetom čitavim
Gospoduje i vlada u sve vijeke vjekova. Amen.
[1] * Ovaj je himan u čast prvacima apostola i Vječnome gradu spjevala jedna žena, Elpis, supruga glasovitoga književnika Boecija (470-524.), koji je u tamnici napisao vrlo poznato djelo o Utjehama filozofije. Elpis je bila teta sv. Placida (benediktinca), a sestra Faustine. Bila je vrlo mlada kada se udala, a umrla je oko god. 493. u Paviji. Od nje imamo još lijepe nadgrobne stihove, što ih je sama sebi spjevala. – Treća, četvrta i peta kitica pjevaju se kod Hvala (Laudes), a prva, druga, druga b) i peta kod Večernje na blagdan svetih apostola Petra i Pavla (29. lipnja). Eto tako su u svečano bogoslužje svete Crkve (časoslov – brevijar) ušli kićeni stihovi jedne katoličke intelektualke. Druga b) kitica, koju donosimo s notama, uzeta je iz Paulina akvilejskoga. – Ova iskrena oda veliča slavu prvaka apostola. Današnji je tekst nešto izmijenjen. Kršćanska tradicija nazivala je sv. Petra vratarom, jamačno radi riječi Spasiteljevih: Tebi ću dati ključeve (Mat. 16, 19.). U starom originalu Petar ima nadimak d o b r i (Jam bone, Pastor Petre). Pjesnikinja taj nadimak daje svetom Petru, kao što ga je evanđelist dao Isusu. Sv. Bernard raspravlja dirljivim riječima o dobroti Pape i Petra: Što je slađe od Petra, koji tamo slatko sebi zove sve grješnike, govoreći, braćo moja, nemojte se bojati Bern., In fest. SS. App. Pet. et. Paul. serm. I.) Naši su grijesi lanci, koji sputavaju naše ruke i noge, tako da su naša djela bez ikakve vrijednosti: kao da su povezana. Neki pripisuju četvrtu kiticu Elpidiusu, Teodorikovom liječniku, koji je živio u isto vrijeme. – Od svih je kitica najljepša druga b) O felix Roma – O sretni Rime i spada među prve u svoj liturgijskoj poeziji. Silno moćno djeluje na ljudsku dušu, slušamo li je, kada je pod divovskom Michenlangelovom kupolom, nad grobom sv. Petra, izvodi poema zvučnim melodijama Palestrine, velik zbor pjevača. – A glasoviti francuski katolički novinar L. Veuillot kaže u svom djelu »Miomirisi Rima« (Parfum de Rome), da putniku nesvjesno dolaze na um ti stihovi velike kršćanke Elpis, kada se približava besmrtnomu gradu. (Vidi C. Abbin La Poésie du Bréviaire, Tome I)
(Dr.Ivan Merz)