Sabrana djela - Liturgija

Članak u word dokumentu

KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 5. lipnja 1927., II. god., br. 23., str. 3

Crkveno pjevanje


U nebu je potpuna sreća. A potpune sreće ne bi bilo kad bi našim ušima manjkalo glazbe ili barem nečega čemu je zemaljska glazba blijeda slika. I zato mi na svoj ljudski način zamišljamo nebo s divnim pjevanjem anđeoskih zborova. Nema neba bez glazbe i pjevanja.
Sveta Crkva je malo nebo na Zemlji. I zato ni ona ne smije biti bez svoje glazbe i pjevanja. U njoj moraju započeti pjesme beskrajne sreće koje će se nastaviti na cvjetnim poljima vječnosti.
U svetoj Crkvi ne smije se čuti samo šum pokajničkih uzdaha i suza, zvižduk pokorničkih bičeva, potresni glas propovjedničkih opomena. U njoj mora vladati i jedna zanosna pjesma koja pjeva o kršćanskome Spasitelju, kršćanskoj radosti, žalosti i kršćanskim nadama...
I sveta Crkva oduvijek je pjevala: i u katakombama i nad katakombama... I gdje se zaboravlja na crkveno pjevanje, zaboravlja se na jednu svetu i veliku crkvenu predaju. A obnoviti kršćanski život znači obnoviti crkveni život, crkvene običaje i predaje. Dakle, obnoviti i crkveno pjevanje.
Iz ovoga se jasno vidi da je dužnost Katoličke akcije raditi na obnovi crkvene glazbe i pjevanja. Jer njezin je cilj kršćanska obnova kršćanskoga društva.
Gdje su crkve pune? Gdje se lijepo propovijeda i lijepo pjeva. Gdje su crkve prazne? Gdje se loše propovijeda i loše ili nikako pjeva. Dobar crkveni zbor jednako je znamenit kao i dobar crkveni propovjednik.
Orlovska i druga katolička društva dobro rade što osnivaju pjevačke sekcije i pjevaju kod službe Božje. Još će bolje raditi budu li udvostručenom ljubavlju i snagama radili na obnovi crkvenoga pjevanja.