GLASNIK SV. ĆIRILA I METODA
Zagreb, veljača 1925., br. 2, str. 25-26
NAŠA GOSPA LURDSKA
(II. veljače)
Bilo je to prije šezdeset i sedam godina. Jedna mala pastirica imenom Bernardica Soubirous (čitaj Subiru) išla je po drva i kada je došla do jednoga potoka, začuje velik šum. Pogleda prema spilji koja je bila s druge strane potoka, i vidje slijedeći prizor: "Skoro u isto vrijeme iziđe iz unutrašnjosti spilje jedan oblak zlatne boje i jedna Gospođa, mlada i lijepa, osobito lijepa, kakvu ljepotu nisam nikada vidjela. Ova se postavi na ulaz otvora, iznad grma. - Odmah me pogleda, nasmiješi mi se i učini mi majčinski mio znak da se približim. Moj je strah iščezao, ali mi se činilo da nisam više znala gdje sam se nalazila.. Ona je imala bijelu haljinu koja je sezala sve do nogu, čiji se drugi kraj samo vidio. Haljina je pomoću ovratnika iz kojega je visjela bijela vrpca bila vrlo visoko zatvorena oko vrata. - Jedan bijeli veo, što je pokrivao, sezao je niz ramena i niz ruke do dna haljine. Vidjeh na dnu svake noge jednu ružu, blistavu poput zlata, koja je bila kao prikopčana za haljinu. Pojas haljine bio je plav i tri puta širi od moje ruke čiji su okrajci visjeli skoro do dna nogu. Lanac krunice bio je žut poput ružica, zrnca bijela, debela i vrlo udaljena jedna od drugih. Djevojka je bila živa, vrlo mlada i okružena svjetlom..."
Bernardica nije znala tko je ta prekrasna gospođa. Ova joj se je ukazala 18 puta; a jednom zgodom sazna za njeno ime:" Gospođa je stajala nad ružom... Sklopila ruke, podigla ih do visine prsiju. Pogleda na nebo, zatim, rastavljajući ruke polagano i nagibajući se prema meni, reče mi drhtavim glasom: JA SAM BEZGRJEŠNO ZAČEĆE."
I od toga vremena protekao je ovuda izvor, bolesnici su se stali kupati u toj vodi i mnogi su ljudi ozdravili. I čuda je bilo iz dana u dan sve više i začuđeni narodi pohrliše sa svih strana svijeta u taj blagoslovljeni kraj Francuske da se poklone Majci Božjoj. I oduševljeni vjernici, opojeni radošću, izniješe Marijina sina, Isusa Krista euharistijskoga iz Svetohraništa i počeše ga nositi lurdskim šetalištima. I gle, čuda neviđena! Narod kliče presvetoj Euharistiji: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje", "Ti si Krist Boga živoga", "Ti si moj Gospodin i moj Bog", "Hosana, hosana sinu Davidovu", "Ti si uskrsnuće i život", "Spasi nas Isuse, mi propadosmo", "Gospode, ako hoćeš možeš me izliječiti", "Gospode, koga ljubiš bolestan je", "Gospode, daj da progledam", "Gospode, daj da pročujem", "Gospode, daj da prohodam", "Gospode, reci samo jednu riječ i bit ću zdrav."
I presveti oltarski Sakrament ide od bolesnika do bolesnika, blagoslivlja ih i mimoilazi. I hromi hodaju, slijepci gledaju, teški bolesnici u tren oka ozdravljaju. A oduševljeni narod plače od ushićenja i moli pun junačkoga pouzdanja.
I tako se eto u Lurdu još i dan danas događaju prava čuda. Mnogo tisuća liječnika hrli u taj Djevičin grad i moraju priznati da se sva ta ozdravljenja ne daju protumačiti na naravan način. A mnogi i mnogi ljudi, koji su izgubili vjeru ili kojima je vjera ohladnjela, ponovno počinju vjerovati u svetu Crkvu i živjeti po njenim zakonima. Vraćaju se kući u svoja sela i gradove duboko uvjereni da Tvorac svijeta i lurdski čudotvorac zarobljen kraljuje u Svetohraništu svake katoličke crkve i božanskom ljubavlju izgara za ljudskim dušama, s kojima se često želi i dnevno sjediniti.
Iz Lurda se ljudi vraćaju kući puni nježne ljubavi prema majci Kristovoj koja s nama dijeli, u svakome trenu oka, sve naše boli i bez prestanka nam od svoga Sina posreduje milosti.
I sva ta čuda događaju se u krilu Katoličke Crkve, pod paskom katoličkoga svećenstva i katoličkih biskupa koji puni ljubavi gledaju u Sv. Ocu Papi, vidljivoga Krista na zemlji, najvišega između svih ljudi, oca svih naroda.
Dr. Ivan Merz