Sabrana djela - Razno

Članak u word dokumentu

Život
Zagreb, 1938., br. 5, str. 294-300

IZ ZNAČAJNIH PISAMA DR. I MERZA*

Iz pisma dr. I. M. gđici X; Jesenice (Slovenija)
Hotel »Sv. Križ« 31. VIII. 1927.

Slobodno se sprijateljite s mišlju da će Orlice biti u ćudorednom pogledu korektnije od Orlova (moderni plesovi i t. d.) i u tomu pogledu može Vam lebdjeti pred očima misao sv. Pavla: »Žena vjerna posvećuje muža nevjerna.« Iako se tu ne može govoriti o nevjeri u doslovnom značenju, ipak orlice trebaju vršiti etički utjecaj na Orlove.

Zašto bi Orlice klipsale za Orlovima, zašto se u njima ne bi odgajao ponos i svijest da one u susretu moraju biti aktivni čimbenik pridizanja, a ne pasivnoga »klipsanja« za muškarcima. Ako Vas je iskustvo uvjerilo kako Orlovi nisu tako radikalni u tim pitanjima plesa i slično, tom realnom činjenicom valja računati i u Orlicama još više uzgajati tu svijest da one moraju biti i prema Orlovima nositeljice toga radikalizma. Orlove će to možda isprva malo zapeći, ali je uvijek bolje da je neki mali razboriti borbeni stav između naših dviju organizacija i njezina članstva, negoli tijesno prijateljstvo.

Iskustvo je pokazalo da naše veće priredbe loše završavaju. Ako naši sletovi imaju apostolsku svrhu, ne smiju završiti narodnom veselicom. Time se sav blagotvorni učinak za kojim idemo razvodni. Moje je mišljenje da se sve ove javne i veće produkcije imaju završiti kakvom teoforičkom procesijom ili procesijom sa svijećama ili pjevanjem »Tebe Boga hvalimo«. U Rimu je tako u Koloseju završio Međunarodni kongres omladine i ostavio je u dušama svih neizrecivo lijepe dojmove.

Veoma se radujem da ste se molitvom dali u pripravu za Operu.[1]

To je najnaravniji početak. Tako ćete si isprositi providencijalnog muža koji će ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam je moguće sastavite si popis djevojaka koje se za to zanimaju, a pogotovo ako ima onih s vječnim zavjetom sv. Čistoće.

A Vi svakako pišite u »Za Vjeru i Dom« u tome duhu, kako uz veliki poziv što ga žena ima kao majka i supruga, danas trebamo djevica koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajalačkoj, spasavajućoj i posvećujućoj misiji Crkve. Ovim načinom će se u dušama za to zvanih Orlica početi buditi želja za ovom vrstom apostolata u svijetu, kojemu je uz ljubav također podloga vječna čistoća.

Čini se da je ostvarenje muške Opere isto tako udaljeno kao i Vaše…

Međutim se mi molimo Presvetomu Srcu da nam ono u pravi čas pokaže put. Ne dvojim da će to Presveto Srce i učiniti: osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje kako su oni tako reći spontano iznikli i prokrčili put unatoč zaprekama sa strane najkompetentnijih čimbenika – do samih Papa. Dokazala su djela Božja.

P. sam već iznio plan Prosvjetnoga sleta za do godine kako su ga imali Belgijanci ove godine. Referati bi bili po skupinama; zasebno za pomladak, naraštaj; zasebno za članstvo, starješine, duhovnike, zatim 2 – 3 predavanja za cijelo članstvo skupa, a onda 2 predavanja za svu publiku. Pontifikal s propovjedi, ako je tehnički izvedivo, na sletištu jedno predavanje s prosvjetnim ispitima, a među publikom bi bili megafoni tako da bi svatko čuo odgovore. Ako je moguće bile bi gimnastičko – ritmičke produkcije koje bi donosile u ritmičkoj formi sadržaj glavnih predavanja.

No ono što je glavno, sadržaj svih predavanja kretao bi se oko jednog pitanja. Belgijanci su sa svih gledišta obradili »Obitelj«. Socijalni tjedan u Italiji obradili su »Seljačko pitanje«, Gospodarsko pitanje«, »Žensko pitanje«, »Škola«, »Karitativni rad« i slično. Mislim da bismo mi uzeli »Euharistiju« i osvijetlili njezin utjecaj na naš život. Budući mi gradimo prve temelje, potrebno je da počnemo sa središtem katolicizma. Prema tome predavanja bi bila: Euharistija i naraštajac. Euharistija i Orao (Orlica); Euharistija i obitelj; Euharistija i škola; Euharistija i tisak; Euharistija i politika; Euharistija i gospodarski život; Euharistija i hrvatski narod itd.

Što vi sudite o tome? Pitajte N. N. i N. N.! Samo ga nemojte ozlovoljiti, već ga uhvatite kada nije prezaposlen. Tehnički bi se to dalo provesti barem tako lako kao slet.

Glede ženskoga prava glasa mislim da je prema zadnjemu pismu kardinala Gasparia stanovište Crkve ovo: Katolici imaju slobodu u teoriji biti pristaše ili protivnici ženskoga prava glasa. Ali, ako u kojoj državi žene to pravo glasa posjeduju, u savjesti su dužne služiti se njime na opće dobro, a napose služiti se njime u korist obitelji, odgoja i javnoga ćudoređa.

Nadalje je praksa čini se pokazala – referat na socijalnome tjednu u Nanciju – da je žensko pravo glasa redovito više koristilo općemu dobru, negoli mu štetilo.

Napokon, kako je sav naš sadašnji politički sustav bitno loš jer je sazdan na herezi da sva vlast dolazi od naroda, da je narod izvor svih prava, da je svaki pojedinac potpuno autonoman te iz tih premisa izvodi opće pravo glasa. Katolički sociolozi tvrde obratno, a pogotovo ističu da se država ne sastoji od pojedinaca, već od organskih (nemehaničkih) jedinica koje imaju svoj zaseban život i svoju autonomiju: obitelj, općine, staleži itd. Katolički sociolozi stoga smatraju sadašnje opće pravo glasa, koje zbacuje norme jedinice, kao vrlo nesavršeno.

Ako, dakle, držimo da je u sadašnjem okrenutom političkom poretku žensko pravo jedno relativno dobro, kao katolici nikada ne smijemo odobriti sve sadašnje političke prilike (kao što u tezi moramo osuditi rastavu Crkve od države, koja u hipotezi može značiti spas Crkve) i žensko pravo glasa smatrati za apsolutno dobru stvar. Moramo nastojati transformirati sadašnje loše prilike u vidu naravnoga prava (teze) pa sam uvjeren, kada ta teza, taj idealni kršćanski poredak bude ostvaren, tada ne će biti žensko pravo glasa, kako ga s pravom traže mnoge stranke, i to zato jer će atomističko (sastav od mase pojedinaca) shvaćanje države morati ustupiti mjesto organičkom sastavu, tako da na državu ne će utjecati masa pojedinaca, već naravne organske jedinice, (obitelj općina itd.) koje su bile prije države, čija prava država mora štititi i čije interese mora pomagati.

Mislim da sada najviše trebamo moliti za našu Operu da tako naš i onako već dobrano redovnički život sistematiziramo, međusobno uskladimo i stvorimo jak kostur Katoličke akcije. Isto taj red ima vrlo široko polje rada kod nas: Pučka kuhinja, profesionalne škole, tiskare, dnevnik itd.

Iz pisma dra Merza gđici X. od 21. II. 1928.

Zaključak je događaja na D. zabavi: - To je dokaz da niti kod najviših (…….) krugova nije sazreo red o tome pa će se ponajprije tu morati stvoriti jedinstveno mišljenje (Plan je već gotov, ako Bog da zdravlja i milosti u ovoj sezoni stvar će se jače pokrenuti naprijed). S druge strane Vam to dokazuje kako je cijela ova borba imala taj velik smisao da se iz te atmosfere …………(atmosfere koja će paktirati s duhom ovoga svijeta; koja kao da hoće balansirati na granicu tj. hoće ostati unutar Crkve, ali ne će činiti više, negoli se bezuvjetno traži, da se ostane u Crkvi) – da se, velim, iz te atmosfere minimalizma istrgnu oni koji su spremni ne za politički ili socijalno-ekonomski ili nacionalni već upravo za ćudoredni apostolat koji je najpotrebniji i jer radi nećudorednih plesova, knjiga, kazališta, kupališta, odjeće mnoge duše propadaju. – Ako …………pokret i nadalje ostane indiferentan prema ćudorednoj križarskoj vojni što je Katolička akcija mora voditi, spor i dalje ima svoj raison d' etre i to tako dugo dok cijela Katolička akcija u tome ne bude jedinstvena.

O dvjema strujama (teorija Dr. ………) u katoličkim redovima, mislim, ne smije biti ni govora ukoliko idu za vjersko-ćudorednim ciljevima. Ukoliko imaju vremenite ciljeve može biti slobodnih struja koliko ima ljudi. Mislim da je Sv. Stolica osudom modernizma definitivno riješila pitanje dviju struja i da je teorija dr. ………žalostan amerikanizam koji može zavesti na stranputicu neupućene duhove. U Katoličkoj akciji nema dviju struja – ona je baza za jedinstvo svih katolika jer je to bitno religiozna akcija - a katolička religija ne priznaje dvije struje. U pitanjima vjere i ćudoređa prima, u disciplinarnim sluša Papu i biskupe.

Da nije došlo do sloma u katoličkim redovima, taj duh indiferentizma prema suvremenom poganstvu valjda bi zarazio sve katoličke organizacije, a time bi te katoličke organizacije promašile svrhu i postale nesposobne za »obnovu svega u Kristu.«

Ono što stavljate 10 cm da orlička odora mora biti pod koljenom čini mi se veoma malo. Uostalom pitat ću još za mišljenje presvj. ……… Mislim da za naše prilike 10 cm jest najmanji zahtjev za svaku kršćanku i što je manje od toga već je sablazan. Nijemci od s v i h kršćanki traže »ein guter Stück«, »beträtlich« ispod koljena. To je barem 10 cm! A orlička odora, ako želi da se stavi u službu apostolata, morala bi po mome sudu biti duža od minimuma koji se zahtijeva od svih kršćanki. A k o u i s t i n u ženska Katolička akcija ima opet društvu d o č a r a t i viziju svetih djevica i žena, to mi se čini da ta vizija u sebi uključuje vrlo, vrlo dugu suknju. Zamislite si sliku Gospinu ili koje svetice (osim ako se ne radi o djeci kod kojih po naravi sjetilni dio nije razvijen) sa suknjom koja seže samo 10 cm ispod koljena! To bi bio apsurd: jer svetost jest svojstvo duše, a sjetilnost oznaka tijela, odvraćaju pogled od lica kao izražaju duševne svetosti. Zar kršćanka nije sestra Gospina, a u kakvoj suknji se pokazala Gospa u Lurdu, Pontominu i drugdje. Zašto ne slušati njezinu propovijed čednosti?! Njezin blagoslov ne će izostati i – ako će mnoge Orlice otpasti, a mnogi katolici tu strogost ne će shvatiti. Što ćemo kada sav zanos Orlica, sva poezija mora biti upravo ta da usred blata poganstva kroče prema blistavim vrhuncima svetosti!

U stvarima Poslovnika sve je po starom, iščekujemo pismo presvj. Biskupske konferencije usvaja li se prijedlog Saveznoga Vijeća.

Za Orlovstvo se tako dugo ne smijemo bojati njihove konferencije dok budemo zastupali u svim pitanjima čisto Crkveno gledište, želeći predusresti same želje sv. Crkve.

Postanemo li popustljivi, naša organizacija odstupa od cilja radi kojega je stvorena i tada bi neminovno morala nastati dekadencija i propast.

Uzdajmo se u Gospoda da do toga ne će doći.

Ne znam što mislite o onom ogrješenju o ljubav prema bližnjemu. Podsjećam Vas da je i naš Spasitelj znao biti srdit, samo što je tom svojom strašću vladao razumno i razborito. Protiv zla čovjek smije planuti svetom srdžbom. P. P. ne javlja. Kada ne ide drukčije, čovjek si u svijetu mora stvoriti samostansku regulu i po njoj živjeti.

Ne pomišljate li na osmodnevne duhovne vježbe i na filozofsko – teološki tečaj za sebe?

IZ PISMA DR. I. MERZA GOSPODINU N.
U Zagrebu, 21. oktobra 1927.

Veleučeni gospodine!

Vjerujte mi, meni osobno nije ni drago da postoje u sjemeništima čisto orlovske organizacije svjetovnoga tipa, već mi se čini da je za sjemeništa dovoljna sekcija Katoličke akcije unutar svim đacima zajedničke Marijine Kongregacije. Isto je bilo moje osobno mišljenje da je najbolje ne dozvoliti u sjemeništima ulaz svim onim crkvenim listovima i glasilima Katoličke akcije (s koje mu drago strane dolazili) koji raspravljaju o poznatim sporovima.

Dr. I. Merz 1:

TRI NEOBJELODANJENE KARTE S RATIŠTA

Pax +
Dragi moj N.

Hvala Ti na Tvojoj karti. Stigla je. Radi dnevnika ne mislih da ih sada zaišteš, nego u slučaju moje smrti…

U Bozenu mi se je osobito svidjelo. Dobio sam donekle dojam kakav je bio religiozni život u srednjemu vijeku: U nedjelju Ti je na hiljade svijeta išlo u crkvu (franjevačku!) i van. Cijeli promet. Neprestano se sv. Pričest dijeli. No najviše me se dojmilo kad sam pred odlazak, - bio je radni dan – otišao u crkvu da se svojih (sic!) grijeha oslobodim (sic!) i primim Onoga najvećeg što nas, slabiće toliko voli. Nisam se ni nadao; vani je još bio mrak, tu i tamo se je vidjela kakva zakukuljena osoba gdje se nekamo žuri. Inače je bilo tiho. Kad stupim u veliku baroknu crkvu, duboko me dirne kad sam vidio gdje su sve klupe nakrcane osobama što poput duhova nepomično sjede, a na svim oltarima, sprijeda i sa strane – ima ih preko deset – fratri, velikih tonzura – služe u crvenim lijepim plaštevima mise. Sad na ovom oltaru sitna zvonca srebrnim glasom zabrencaju, a onda se opet na drugom oltaru okrene misnik i raširivši ruke šapće: »Dominus vobiscum«.

Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz mistični sjaj od mnogo i mnogo svijeća obavlja u isti čas, toliko puta taj misterij svih misterijâ. I svijet u toj tišini stupa glavnomu oltaru gdje svećenik u nekakvom crnom čipkastom ogrtaču dijeli kruh Gospodnji. Direktno se sjeća kako je čovjek kao na nekom otoku usred burnoga mora; na otoku istinitog i pravog života. Iz onih malih ženica što su trpjele i na sebi razumjele sfingu ovoga života, zrači u tim velikim trenutcima, kada su sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg – neko čudno nadnaravno svijetlo koje cijelu crkvu ispunjava melodijama nečujnih pjesama anđela.

Nemam riječi da izrazim kako pozitivno religiozna okolina djeluje na čovjeka.

Kod ovoga ću se nadovezati na Tvoju misao o banjalučkoj religioznosti. Zaista, pravo veliš ako kažeš da je tamo nema. Treba da je čovjek vidio druga prava religiozna mjesta pa da sudi. 2 – 3 babe što se nalaze tamo u crkvi i mole od radi (sic!) starosti, je sve. Svijet ili nije trpio, pa ne shvaća – bolje reći ne osjeća – ono veliko čudo transsupstancije ili je uslijed psovke – (zaista naš najveći, upravo strašni grijeh) tako zaglibio da bi trebao jedan veliki čovjek koji bi ga spasio. Prije sam držao da je naš narod vrlo religiozan, ali iskusio sam da je njegova religija više tradicija baštinjena od otaca. Pomisli: ovdje Ti svaki grad ima svoga sveca, prave pravcate svece, na čiji se zagovor zbivaju čudesa. Mene je to frapiralo, ali istina je. A u nas. Teško bi se našao čovjek za koga bi čovjek mogao ustvrditi da je blažen. (Tvrde za Eckerta mnogi da je umro kao kakav svetac! – usput spomenuvši!) A kakve su naše crkve? To je bruka. Kad gledam ovdje: svako najzabitije selo ima crkvu što bi mogla urešavati Zagreb. Tu su umjetničke slike, velike orgulje i dr.

Svijet naš mora da je tako stradao uslijed Turaka. – Često sam s njima: pa kad čujem kako neprestano imaju stanovite stvari i slične svinjarije u ustima pomislim: odi vulgus profanus (sic!). Grijeh je to, ali uvijek mi se ta poganska misao nameće. Mnogo sam Ti nakudio druge, ali sam radoznao, uz svu svoju vjeru, kakav ću biti praktični katolik u podnašanju ovih ratnih muka. Često mi je na pameti smrt pa me, uza svu svoju vjeru u budući život, obuzima strah. Moli za me, bit će mi lakše…
Pozdrav Hans
Čuvaj te karte!

K. U. K. FELDPOSTAMT 26. I. 1917.

605

Merz Hans, Bozen, Tirol Bergführer Ersatz.


Dragi N!

Osvanula Bijela nedjelja. Veliki predjeli Alpa sa svojim vršcima, dolovima i stranama sijevaju od bjelila. Tamno zelene omorike se dižu veličanstveno u vis, diče se sa svojom svjetlo – modrom pozadinom.

Svjetlo, svjetlo i sjaj posvuda. U doli je napravljena mala kapela, pokrita smrekinim (sic!) granama, a sprijeda na njoj je drveni križ. S desna su, ispod od dima crnim stijenama, baračice iz kojih se dimi. Pred kapelom kleči jedno dvadeset vojnika: crna opaljena lica i tamnih kabanica…a sunce i svijetlo posvuda, sjaj ljepota, samo što su ovi ljudi crni i bijedni…Pričest se dijeli. On, mala bijela hostijica, bijela i sjajna i sjaji toga vedrog dana, ide tim crnim izmučenim ljudima. A ovi su sklopili preko prsiju ruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi proživljavaju taj Misterij.

Sva priroda je divna, sve uopće, osim čovjeka, je sretno i lijepo.

Izgleda samo: duša im je danas čišća i svjetlija od ovoga ogromnog svjetla alpske nedjelje, sva ova veličina prirode je samo simbol čovječje duše. I ovo njegovo jadno skrušeno i slomljeno crno tijelo: ne spada zapravo ovamo: ono mora propasti i doći u harmoniju s ostalom ljepotom.

Meni je dobro.

Pozdrav Hans

K. U. K. FELDPOSTAMT 28. III. 1917.

369

K. U. K. Infantirieregiment Graf von Lacy Nr 22.

Merz Hans, Bergführer, fp 369, Kuk IR 22

Dragi N!

Sjedim u svojoj sobici koju sam sa svojim momcima sagradio ispod jedne stijene. Top grune, sva brda, kao od kakove grmljavine, odjekuju. Iza toga salva 6 topova, jedan za drugim, bubnu, baraka se trese, a brda ječe, ječe, ječe. Z i n n n n n, brzovlak juri kroz zrak, brrrűm, pogledam kroz prozor: teško je lupila o zemlju i crni dim se digao u vis. Mir, Ta, ta, ta, ta, ta, etc…mašinska puška zalaja, grunu opet: top puknu.

Z r r r r t i n n n, z r r r, t i n n n, tatata ….Zrakoplov zvrči a topovi i mašinske puške pucaju na nj. A on dostojanstveno mirno, crven – zelenih krila, kruži.

Tako vazda ide.
Hans
9. VI. 17.

K. U. K. FELDPOSTAMT 11. VI. 1917.
369

K. U. K. bosn. herz. Inft. Reg. Nor. 2


* Donosimo gotovo u cijelosti dva Merzova lista koja u mnogom pogledu sintetiziraju cijelu njegovu pojavu i njegovu misiju u katoličkom životu Hrvatske. Ona u mnogu ruku zadržavaju puninu svoje aktualnosti i danas – i baš danas – o njihovoj desetogodišnjici – kao i onda kad su bila pisana. Na kraju dodajemo kratki izvadak iz jednoga Merzova lista o predmetu koji je i danas zadržao svoju aktualnost. Značajno je što je Merz o tome osobno sudio.

Nap. Ur.

[1] Aluzija na Opera Djelo Cardinal Ferari koje je u Italiji okupilo svjetovnjake – muške i ženske – u posebnu vrstu redovničkoga života u svijetu s naročitom svrhom da pomaže Katoličku akciju. Dr. Merz se bavio sličnom mišlju za naše krajeve. Opera – Djelo Cardinal Ferari u ondašnjemu obliku danas u Italiji više ne postoji, dok su se u drugim zemljama – kao u Nizozemskoj, Francuskoj, Belgiji, Engleskoj – već lijepo razvile neke Družbe svjetovnjaka – bilo muških bilo ženskih, uvijek dakako potpuna odvojenost (nepotpuna odijeljenost bila je i glavna slabost tadašnje Opere C. Ferari i jedan od uzroka njene metamorfoze) – krasno cvatu i donose velikih i solidnih plodova apostolatu Katoličke akcije dotičnih zemalja.

Nap. Ur.