NEDJELJA
Zagreb, 14. prosinca 1924., br. 50, str. 2-3
NOVE KATOLIČKE NOVINE
Već se duže vrijeme kod nas pomišlja na osnutak jednoga katoličkog dnevnika koji bi stajao izvan i iznad svake političke stranke. Iz toga ne slijedi da bi taj dnevnik bio protustranački i da se katolici kao katolici ne trebaju baviti politikom. To bi bila kobna zabluda; jer katolici su dužni pred Bogom ljubiti svoju domovinu i raditi, bolje nego itko drugi, za procvat domovine. A za procvat domovine radi se ako se stvaraju dobri zakoni, ako se uredi dobra uprava i dobro sudstvo. Stoga je potrebno da i katolici sudjeluju u državnoj upravi, a to se dandanas postiže pomoću političkih stranaka. Vidimo gdje u drugim zemljama postoje takve katoličke političke stranke koje sav svoj rad temelje na načelima katoličke vjere i ćudoređa. Bio bi upravo grijeh propusta kada se katolici ne bi kao katolici politički organizirali gdje im je to barem ikako moguće. I te političke stranke imaju svoje novine, svoje dnevnike: katoličke političke dnevnike.
Ipak vidimo da se unatoč tomu sada posvuda - pa i kod nas - osnivaju katolički dnevnici koji stoje izvan stranaka i iznad stranaka. Tako je dobro i to je potrebno.
Razlika između katoličkih stranačko-političkih novina i katoličkih iznadstranačkih novina jest slijedeća: Stranačke katoličke novine sav svoj rad temelje na načelima kršćanskoga morala. Pokazuju kako će se na tim temeljima sazdati država, urediti zakonodavstvo, uprava i drugo, tako da ljudi postanu sretni na ovoj zemlji.
Dok katolički stranačko-politički dnevnik ima za blizak cilj sreću društvene zajednice, katolički vanstranački i nadstranački list ima u prvome redu zadaću pomagati Crkvi kod spašavanja duša. On to čini na taj način što iznosi nauku svete Crkve upoznavši čitaoce s vječnim istinama i iznoseći uzore i zanimljive pokrete u svijetu, potiče vjernike na vršenje kršćanskih krjeposti.
Nema dakle protuslovlja između obje vrste novina; obje su potrebne; jednoj je bitan vremenit cilj, a drugoj vječan. Pisanje i jednih i drugih skladno se nadopunjava.
Lanjske godine osnovane su u Belgiji jedne vanstranačke i nadstranačke katoličke novine. Već im sam naslov iznosi njihov program. Zovu se "Križ Belgije". Na taj način jasno svakomu ispovijedaju svoje uvjerenje i svakome čovjeku u lice govore da bez križa nema spasa. Evo, kako te novine same iznose svoj program:
"Križ Belgije, jedan naslov, jedno načelo, jedan program.
"Križ je jamstvo pobjede. Čega bi se bojali? Malodušnost nikada ne dolikuje Kristovim učenicima.
"Možda bismo se morali bojati da ne sablaznimo neke strašljivce koji će si zastrti lice vidjevši na čelu jednih novina sveti znak križa?
"Jer križ tjera strah u kosti, često i samim katolicima. Mi se ne damo zastrašiti od ove sablazni. I ne ćemo dopustiti da djeluju na nas upozorenja nekih ljudi koji uvijek proriču nesreću, a sada nam naviještaju neuspjeh ili potpuni poraz i to zato što smo visoko razapeli zastavu križa.
"Jer smo svjesni naše potpune dužnosti, mi držimo da nema bolje zastave od križa; nema takve koja bi isto tako odlučno mogla zacrtati pravac koji trebamo slijediti; uzevši taj naslov, znamo da nećemo imati nikada pravo izbjeći programu ili dužnostima što ih on sam po sebi znači. (Novine "Križ Belgije" od 18. I. 1923.)
Te novine, osim toga, naglašavaju da će u svemu slušati Sv. Stolicu, a jedna je između želja Svetoga Oca Pape da se svuda, gdje je to ikako moguće, osnuju katolički vanstranački i nadstranački dnevnici.
"Mi, katolici, mi smo već po samoj naravi" - nastavljaju te novine - "ljudi koji smo ucijepljeni u Petru, po onome predivnom otajstvu jedinstva koje nas je ucijepilo u Krista čiji smo mi udovi. I evo zašto ljubiti Krista znači istodobno ljubiti Crkvu; i služiti Crkvi znači posve se žrtvovati za svoga preljubljenog Poglavicu. Radi toga ga moramo slijediti, kao što je Petar slijedio Isusa; i poput Petra ne smijemo oklijevati da se bacimo u valove; moramo se oboružati kada ga valja braniti, svladati strah što ga svi osjećaju i slijediti ga do sudnice; trebamo se, ako smo ga zanijekali u zbrci i strahu, u istome času pokajati i gorko proplakati i držati svoje srce uvijek na uzdi tako da smo uvijek spremni kazati: "Gospodine, ti znaš da ljubim Tvoju Crkvu i Tvoga Namjesnika".
"Katolici, naše je duboko uvjerenje da će se naši poticaji razvijati i obnavljati samo ukoliko će braniti Crkvu i Papu i da će biti veliki i plodni koliko ga budu ljubili". (Novine "Križ Belgije" od 18. XI. 1923.)
Tako eto i program i ime toga dnevnika govori kako želi biti na braniku sv. vjere.
I. M.