KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, nedjelja, 8. kolovoza 1926., god. II., br. 32, str. 1
KATOLIČKI TJELESNI ODGOJ
(Prigodom velikoga požeškog Orlovskog sleta 8. kolovoza 1926.)
"Katolički Tjednik" već je mnogo pisao o velikome Orlovskom pokretu koji se u zadnje vrijeme razmahao među hrvatskom omladinom i od nejake djece stvara prave Kristove vitezove koji posvuda javno ispovijedaju katolička načela i pomažu vojujućoj Crkvi da se učvršćuje i širi u hrvatskomu narodu. Svaki Orao, svaka Orlica ima postati društvenim apostolom. No, javnost ne može mnogo toga vidjeti od odgojnoga rada koji se vrši u stotinama orlovskih i orličkih udruženja. Ona zna tek za orlovske nastupe i čini joj se da se orlovstvo nimalo ne razlikuje na primjer od sokolstva koje također ima svoje nastupe, svoje sletove. Čemu, dakle, dijeliti hrvatske redove? Zašto se svi ne upišemo u hrvatski ili Jugosokol - svatko prema svojim političkim simpatijama?
Razlog tomu je što je Orlovstvo slično Sokolstvu tek po vanjštini dok se po svojoj biti Orlovski tjelesno-odgojni sustav razlikuje od sokolskoga, upravo kao što se kršćanstvo razlikuje od poganstva.
Mi ćemo tek prikazati cilj Orlovskoga tjelesnog odgoja, a svatko može sam vidjeti ravnaju li se na primjer neorlovske organizacije po tim katoličkim načelima tjelesnoga odgoja.
Cilj tjelesnoga odgoja. Tjelesni odgoj ide za tim da ljudsko tijelo učini poslušnim duši koja vrši Božju volju. Kod omladine tjelesni odgoj ima još posebnu zadaću učiniti nezreli spolni nagon podložnim volji i tako pripomoći odgoju čista naraštaja. Svi katolici dobro znaju da je u početku, kada je Bog stvorio prve ljude, ljudsko tijelo bilo posve poslušno duši. Po istočnome grijehu tijelo se opire duši i ne će ju slušati. Kršćanski život neprestana je broba, neprestano svladavanje tijela koje se bez prestanka bori protiv odredaba duše. Zadaća tjelesnoga odgoja je da težimo za onim stanjem u kojemu su se nalazili prvi ljudi prije nego su pali u grijeh.
Da se to postigne, to jest: prevlast duha nad tijelom - katolička odgojna znanost ima, među ostalim, tri važna sredstva, a to su: odjeća, Euharistija i tjelesni napor.
Odjeća. Katolički odgojitelji tvrde kako se mudrost odgoja omladine sastoji u tome da se ona dovodi u zrelu dob bez smrtnoga grijeha, a onda, ako je ikako moguće, uzgoji za apostole kršćanskih načela. Omladini prijeti najveća opasnost da zapadne bilo mišlju, bilo djelom u bludni grijeh. Stoga je odgoj čistoće, odgoj čistoga srca, odgoj čistoga naraštaja najvažnije poglavlje svakoga omladinskog odgoja. Omladina, koja izgubi nevinost, redovito također otpada i od vjere.
A kako ćemo odgojiti čist naraštaj? Sredstvo je da se u omladini sustavno njeguje stidljivost. Stidljivost je pomoćna krjepost čistoći, ona je zaštita čistoći. Čovjek se stidi stanovitih čina jer osjeća da po njima tijelo dobiva prevlast nad duhom. Čovjek se ne stidi samo čina, već svega onoga što podsjeća na taj čin, što podsjeća na ovu sramotnu prevlast propadljivoga tijela nad besmrtnom dušom. Stoga se čovjek stidi i sramtonih riječi te svojega golog tijela. Narodi koji više ne vjeruju i istočni grijeh, u tjelesno ropstvo u koje duša može doći uslijed grijeha, ti više ni ne paze na odjeću i hodaju goli ili polugoli. Kršćanstvo naprotiv zna da omladinu valja odgajati u stidljivosti jer ako ona ima osjećaj stida u manjim stvarima, u onima koje nas tek upozoravaju na prevlast tijela nad dušom kod stanovitih čina, ona će daleko lakše svladati napasti kada joj dođu.
S druge strane omladinu valja odgajati društveno, socijalno. A svi mi dobro znamo da polugolotinja loše djeluje na osobe drugoga spola. Tako je npr. suvremena ženska moda povodom smrtnih grijeha jer se smrtno ne sagriješi samo činom već i mišlju. Ženski kao i muški svijet stoga se treba pristojno pokrivati. I djecu treba dobro odijevati. Staro je naime načelo: odgoj ne započinje podukom, već navikom. Djecu treba već od najmanjih nogu odijevati tako da kao odrasli ne moraju mnogo mijenjati svoj način odijevanja. (Danas, na žalost, mnoga djeca dobrih katolika hodaju polugola, bez rukava, skoro i bez suknjica. Po sebi to nije ništa, ali ne djeluje odgojno na djecu.)
Odjeća, prema tome, u tjelesnome odgoju igra vrlo važnu zadaću jer služi odgoju čistoga naraštaja (muškoga kao i ženskog), naraštaja, koji će u teškim mladenačkim borbama znati svladati svoje tjelesne nagone i tako - kako to traži katolički tjelesni odgoj - tijelo podvrgnuti duši koja vrši Božju volju. Jer, badava sav naš trud ako broj smrtnih grijeha kod omladine ne smanjimo; a to možemo postići tek onda ako je odgojena u stidljivosti.
U nekim zemljama za katoličku tjelovježbenu omladinu postoje smjernice kako radi njegovanja čistoće pomoću odjeće ne će činiti samo ono što se od svakog katolika traži, već će postati apostolom i činiti više nego se od drugih vjernika traži. Tako radi njegovanja čistoće valja i kod tjelovježbe, bilo muške, bilo ženske te vježbača osuditi potpunu golotinju, kao i polugolotinju te odijela koja odveć ističu oblike tijela. Naravno da se ne primjenjuju ista pravila na mušku kao na žensku omladinu. Polugolotinja se dozvoljava tek kod kupanja, ali ovo mora biti, kako to traže biskupi po cijelom svijetu, odijeljeno po spolovima.
Ovakav tjelesni odgoj pomoću odjeće je u duhu Orlovstva; svagdje se još nije mogao posve provesti jer i mnoge katoličke obitelji još žive pod dojmom poganskoga svijeta, a orlovske organizacije još se moraju obazirati na roditelje. Ali ovdje je cilj i prema njemu se postupno, ali sustavno kroči.
Euharistija. Svi vjerujemo da presveta Euharistija obnavalja ljudsku dušu i tjelesne sile podređuje duševnima. Sveti Ćiril aleksandrijski kaže: "Krist, koji u nama (po presv. Euharistiji) živi, utišava tjelesni zakon koji bjesni u našim udovima." (In Ionn, I. 4, C. 2.). Orlovstvo je euharistijski pokret; svaki pravi Orao prema "Zlatnoj knjizi" mora se barem jednom mjesečno pričestiti, a mnogi se pričešćuju i više pa i svaki dan. Stoga kažemo: bez presv. Euharistije tijelo ne može postati dovoljno pokorno duši; svaki tjelesni odgoj koji nije euharistijski, nepotpun je. Bez Euharistije se ne može odgojiti čist naraštaj, a odgoj omladine koji ne ide za tim, promašio je svoj cilj. Rekli smo kako je cilj tjelesnoga odgoja da tijelo postane poslušno duši. (A Sokolstvo i presv. Euharistija?! Razumijete li, katolički roditelji, zašto vam uvijek naglašavamo da vašoj djeci u Sokolu nema mjesta?)
Tjelesni napor. Zadnje sredstvo da tijelo učinimo poslušnim duši jesu tjelesni napori, trapljenje, svladavanje tijela. Nošnja pokriva tijelo i odgaja omladinu u stidljivosti, dižući tako jednu visoku utvrdu oko čistoga srca. Presv. Euharistija slabi u nama posljedice istočnoga grijeha radi kojih posve lako padnemo u smrtni grijeh, podlijegajući poglavito bludnome tjelesnom nagonu. Napokon, tjelsenim trapljenjem, odricanjem nedozvoljenih i dozovljenih užitaka, teškim napornim radom kao i tjelovježbom koja je također jedna vrsta trapljenja, tijelo vježbamo u pokornosti duši. I orlovi kao i drugi kršćani trebaju se trapiti: većina među njima teško tjelesno radi, ali cijelo Orlovstvo ima, kao posebnu oznaku trapljenja, tjelovježbu.
Ova tjelovježba u Orlovstvu nema samo zadaću da omladina tjelesnim naporom i vježbom nauči svladavati tijelo, osobito svladavati nezreli spolni nagon i doprinijeti njegovanju čistoće te tako učini tijelo poslušno duši, već ova orlovska tjelovježba ima i preneseno značenje. Orlovska tjelovježba je vidljiva slika kršćanske askeze. Grčka riječ "askezis" znači vježba, napor. Sveti Pavao uspoređuje napor ljudske duše, koja se bori za kršćansku savršenost (askezu), sa gimnastičkim vježbama po kojima gimnastičar, kao nagradu hoće dobiti lovor vijenac. "Ne znate li da oni što trče u trkalištu, svi trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dostignete; Svaki koji se bori, od svega se uzdržava; oni, dakle, da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv." (I. Kor. 9, 24.).
Orlovski pokret ne teži samo za tim da odgoji prosječne katolike, već on ide za tim da nam dâ socijalne apostole. A apostol se ne zadovoljava samo vršenjem Božjih i crkvenih zapovijedi, već mu pred očima lebde i evanđeoski savjeti. Apostol hoće svaku krjepost vršiti barem za jedan stupanj uzvišenije, negoli to sama dužnost od njega traži. Orao hoće biti asketa, tj. čovjek koji se bori za kršćansko savršenstvo. Apostolata nema bez te askeze. A orlovska tjelovježba, natjecanja, nastupi, skokovi, stupanja, sve je to vidljiva slika duševnih napora asketske djelatnosti svakoga Orla koji hoće postići kršćansko savršenstvo. Kao što tijelo svakoga vježbača treba po tjelovježbi postati čisto, zdravo, jako, spretno i lijepo, isto tako njegova duša po askezi treba dobiti sve naravne i nadnaravne krjeposti i to ne samo u običnome stupnju kao stali kršćani, već u uzvišenom, pa možda i u junačkom, kako se traži od svakoga katoličkog socijalnog apostola.
Zaključak. Dobro je da i prije velikoga požeškog slavlja dozovemo u pamet sva ova velika načela katoličkog tjelesnoga odgoja. I u tome se mi katolici razlikujemo od suvremenoga poganskog svijeta i imamo svoje poglede koji nisu samo u stanju našu djecu očuvati tjelesno zdravu i osloboditi smrtnoga grijeha, toga najvećeg zla, već su također kadri od svakoga pojedinca učiniti viteza, Kristova apostola. Zapamtimo si da nema za katolika potpuna tjelesnog odgoja, koji ne računa s ova tri čimbenika: Odjećom, Euharistijom i tjelesnim naporom. Tjelovježbena udruženja nad kojima ne kraljuje presveta Euharistija nisu za katolika.
I. M.