Sabrana djela - Tjelovježba

Članak u word dokumentu

FRANJEVAČKI VIJESNIK
Zagreb, srpanj 1927., god. XXXIV., br. 7, str. 148-150

TJELESNI ODGOJ KOD OMLADINE

Nepobitna je činjenica da se velika većina naše omladine danas nalazi u kojekakvim nogometaškim, veslačkim i drugim športskim društvima i klubovima. Može se reći da je veliki dio te omladine izgubljen za Crkvu. Stoga se mnogi katolički odgojitelji pitaju nije li na samim katolicima nešto krivnje što je omladina otišla, tako reći nehotično, u protivnički tabor. Nije li možda bila dužnost katoličkih odgojitelja brinuti se za tjelesni odgoj omladine? Nije li možda zanemarenje te dužnosti sklonulo omladinu da udovoljenje svojoj - od Boga danoj - težnji za gibanjem i tjelesnim usavršenjem, traži ondje gdje joj se omogućilo to tjelesno usavršavanje? Kako su se u posljednje vrijeme odgojitelji i mislioci mnogo bavili ovim pitanjem tjelesnoga odgajanja omladine, došli su do zaključka da je tjelesni odgoj omladine dio općega odgoja i nije moguće potpuno odgojiti omladinu ako se zanemari njezino tijelo. Da su na ovu naravnu istinu katolici više mislili, vjerojatno se ne bi dogodilo da bi na stotine tisuća omladine danas bilo u protukatoličkom taboru.

Jedan od najglasovitijih stručnjaka, koji s gledišta kršćanske filozofije proučava pitanje tjelesnoga odgoja, jest njemački redovnik otac Kuble. On je održao na Katoličkome zborovanju o Tjelesnom odgoju (Düsseldorf od 24.-25. VII. 1926.) zanimljivo predavanje o ovome predmetu. Donosimo njegove glavne misli (Deutsche Jugendkraft od 15. IX. 1926; str. 286):

I. Cilj tjelesnoga odgoja

A. Prvi neposredni cilj tjelesnoga odgoja jest općenito usavršavanje tijela.

Ako promotrimo ljudsko tijelo, vidimo kako ga je Bog obdario raznim svojstvima koja se daju usavršiti. Tu su raznovrsni mišići, koji ne bi ništa značili, kada ih ne bi usavršavali i učinili sposobnima da vrše razna djela. Bog nije stavio u tijelo ova razna svojstva da ostanu neupotrebljena, već je njegova volja da ova tjelesna svojstva usavršimo. Prema tome, neposredni cilj svakoga tjelesnog odgoja je da tijelo razvijemo do stanovitoga savršenstva. A jer je nadalje Stvoritelj stvorio tijelo radi duše koja mora služiti Boga i slaviti ga, proizlazi da se tjelesni odgoj mora staviti u službu duševnomu odgoju i to tako da nastojimo naše tijelo usavršiti samo zato da po njemu duša uzmogne bolje služiti Bogu i bolje mu odavati čast. Stoga se još i danas divimo riječima svetoga Ignacija Lojolskog koji je napisao svetome Franji Borgiji ove riječi: "Moramo nastojati sačuvati tijelo zdravim tako dugo dok sluša i služi duši, jer na taj način duhu raste snaga da služi našemu Stvoritelju i slavi ga". Tako je sveti Ignacije upravo svetačkom genijalnošću izrekao da cilj svakomu tjelesnom odgoju mora biti da načinimo duši oruđe kojim će ona moći djelovati za Boga.

Prva primjedba: Nije moguće sva tjelesna svojstva koja nam je Bog dao, razviti do savršenstva. Nije cilj čovjeka da postane atletom ili pehlivanom (akrobatom). Kada bismo željeli sve naše mišiće razviti do savršenstva, morali bismo bez prestanka misliti na tijelo i vježbati pojedine mišiće, pluća, srce i dr. Time bi tijelo postalo samo sebi svrhom, što ne smije biti. Tijelo treba biti u toliko razvijeno, svježe, zdravo i jako, da duša uzmogne što bolje djelovati. Ne znači na primjer, da su najjači ili najspretniji ljudi u stanju najbolje misliti, činiti krjeposna djela itd. Stoga se prvi neposredni cilj tjelesnoga odgoja, to jest: usavršavanje tijela, mora tako shvatiti da želimo razna tjelesna svojstva skladno i umjereno razviti. Kao što se npr. od naobraženoga čovjeka traži da ima općenitu naobrazbu i osim toga, da u nečemu bude stručnjak (dok nije moguće da čovjek u svim stvarima bude stručnjakom, iako bi možda i imao naravna svojstva, prirodne preduvjete to postati), isto tako valja težiti da se omladini da jedno općenito tjelesno savršenstvo, a nipošto da se sva njezina prirođena svojstva do savršenstva razviju.

Druga primjedba: Ljudska duša može bolesnim kao i zdravim tijelom raditi za Boga. Ako je čovjek bolestan po Božjem određenju, bez vlastite krivnje, onda duša može često više učiniti za Boga, negoli s najzdravijim tijelom. Ali ako čovječje tijelo zakržlja uslijed lijenosti ili kojega drugog grijeha, po takvome bolesnom tijelu duša ne će redovito moći dobro djelovati za Boga. Slijedi da nipošto ne smijemo zanemariti tjelesni odgoj kod omladine, već moramo nastojati, u nju od Boga usađena svojstva, što više usavršiti.

B. Drugi neposredni cilj tjelesnoga odgoja jest nesvjesno vladanje duše nad tijelom

Najrazvijenije tijelo ne znači ništa, ako ne sluša dušu. Stoga tjelesni odgoj mora ići i za tim da uvježba tijelo kako će se pokoravati duši. Tjelesni odgoj ima prema tome dva neposredna bliža cilja, a ti su: usavršavanje tijela i vježba u svladavanju tijela. Oba ova neposredna cilja podređena su daljnjemu cilju tjelesnoga odgoja koji će, kako već rekosmo, učiniti duši oruđe kojim će moći djelovati za Boga.

Kada svladamo naše tijelo ili bolje reći kada vladamo našim tijelom, ne smijemo uopće misliti na tijelo. Kada na primjer, umjetnik na guslama svira, on uopće ne misli na svoje gusle. Jer, kada bi on kod sviranja mislio kamo će staviti svoje prste, kako će potezati gudalo, to bi bio znak da ne vlada potpuno svojim guslama. Savršeni umjetnik svoju dušu ulijeva u gusle; on kod sviranja tek misli i osjeća, a gusle tako reći same sviraju. (Isto i čovjek koji piše na pisaćemu stroju uopće ne pomšlja kamo će postaviti prste; ovi sami lete na određeno mjesto. Tek početnici moraju misliti, kamo će postaviti prste.) Isto tako drugi neposredni cilj tjelesnoga odgoja mora ići za tim da duša upravo nesvijesno vlada tijelom. Tijelo mora biti tako oduhovljeno da skoro bez napora izvodi ono što duša hoće. Mi nismo na svijetu da svladavamo tijelo, već da služimo Bogu, a Bogu ćemo bolje služiti čim je više duša u stanju nesvijesno vladati tijelom.

Iz toga slijedi: Kada vježbamo tijelo, treba nastojati što manje misliti na tijelo. U tome je razlika između kršćanskoga i poganskoga tjelesnog odgajanja. Poganski tjelesni odgoj mnogo misli na tijelo jer je tijelo učinio svojim božanstvom; naprotiv, kršćanski tjelesni odgoj nastoji što manje misliti na tijelo, ali tako da duša ovim nesvijesno vlada.

C. C i l j t j e l e s n o g a o d g o j a j e s t o d u h o v l j e n j e t i j e l a

Kod tjelesnoga odgoja idemo ponajprije za tim da tijelu dajemo općenito usavršenje i dušu vježbamo u nesvijesnom vladanju tijelom sa nakanom da uspostavimo, po mogućnosti, potpuni sklad između tijela i duše; duše koja vrši volju Božju; jednom riječju, cilj tjelesnome odgoju jest oduhovljenje tijela.

(Nastaviće se.)

FRANJEVAČKI VIJESNIK
Zagreb, kolovoz 1927., god. XXXIV., br. 8, str. 173-174

TJELESNI ODGOJ KOD OMLADINE
(Nastavak.)

II. Putovi do cilja kod tjelesnoga odgoja omladine

A. Uvod
a) Općenito

1. Kada govorimo o tjelesnome odgoju, možemo razlikovati dvije vrste: svjesni i nesvjesni. Svjesni tjelesni odgoj tek je plod nenaravnih prilika. Kod nesvjesnoga tjelesnog odgoja dolaze u obzir tri područja: igra, šport i tjelesni rad. Bog je radi vrlo važnih odgojnih razloga u dijete postavio potrebu za igrom, u omladinu nagon za športom, a u odrasloga potrebu za tjelesnim radom. Ova, od Boga u čovjeka usađena tri naravna nagona, imaju tjelesno-odgojni neposredni cilj; i putokaz su odgojiteljima da ova tri naravna nagona trebamo svesti u pravu kolotečinu ako želimo čovjeka dobro odgojiti.

b) Nesvjesni tjelesni odgoj (gimnastika u širem smislu).

1. Igra: Bog hoće da se tijelo djeteta tako razvije, da ovo postane što razvijenije i duša uzmogne nesvjesno vladati tijelom. Stvoritelj je na premudar način usadio u dijete nagon igre. Dijete, koje se igra na raznovrsne načine, vježba svoje tijelo (kao npr. vičući vježba svoja pluća) i upravo nehotično čini svoje tijelo nesvjesnim oruđem duše. Po igri se cijelo tijelo skladno razvija i duša se vježba u nesvjesnom vladanju tijelom. Po igri se na divan način u djetetu ostvaruje tjelesnoodgojni Stvoriteljev plan. Naravno, zadaća odgojitelja je da narav, koja u čovjeku stenje pod jarmom grijeha, pomogne na svome pravom putu, odabirući djeci odgojne igre.

2. Športski nagon: Samom igrom ne bi se mogao postići potpuni razvoj tijela i tijelo bi ostalo preslabo. Potrebno je da se tijelo privikne na napore, na svladavanje većih poteškoća i stoga je Stvoritelj u omladinu usadio športski nagon. Ovaj je u sebi dobar kada ostane u određenim granicama. Omladina koja trči, skače, pješači, vježba na spravama, udovoljava svojoj naravnoj težnji i tako se i nehotično postiže tjelesnoodgojni Božji cilj: usavršenje tijela. Kod toga omladina također hoće učiniti nešto što stoji izvan tijela: napraviti okret na preči, protjerati loptu kroz obruč, pobjediti protivnika. Kod tih vježbi omladina ne misli na svoje tijelo, već jedino gleda na športski uspjeh. I to je Stvoriteljeva namisao: omladina se tako uči u nesvijesnom vladanju tijelom i njena pažnja odmaknuta je od tijela. Posljednje je za odgoj čistoće od vrlo velikoga značenja. Omladini prijeti najveća ćudoredna opasnost da podlegne nečistom grijehu. Stoga je za omladinu vrlo opasno ako misli na svoje tijelo. Bog u mladež nije usadio športski nagon samo zato da se tjelesno usavrši i nauči nesvijesno vladati tijelom, već i zato, da njene misli odvrati od vlastitoga tijela i tako je odgoji čistu. Prema tome, dužnost odgojitelja je da ovaj od Boga dan športski nagon upotrijebi za tjelesno usavršavanje omladine za vježbu u nesvijesnom vladanju tijelom i za uzgoj čistoga naraštaja.

Športski nagon jest ona naravna sila koja omladinu tjera da se ostvari cilj tjelesnoga odgoja: oduhovljenje tijela.

3. Tjelesni rad: U početku, kada se čovjek morao brinuti za svoj opstanak baveći se poljodjelstvom, lovom itd., raznovrsna godišnja doba urodila su tom posljedicom da je čovjek dovoljno i na raznovrsne načine gibao svoje tijelo i tako ga održao sposobnim služiti duši. Potreba tjelesnoga rada, koja je Božji zakon, postizala je također dvostruki tjelesnoodgojni Stvoriteljev plan: čovjek koji tjelesno radi i nehotično usavršava svoje tijelo i vježba se u nesvjesnom vladanju duše nad tijelom.

c) Svjesni tjelesni odgoj (gimnastika u užemu značen u)

4. Tjelovježba (gimnastika) u užemu značenju. Danas veliki dio ljudi ne mora tjelesno raditi. A jer je tjelesno gibanje bezuvjetno potrebno da se tijelo sačuva zdravo te uzmogne služiti duši, potrebno je naći zamjenu za ovaj tjelesni rad. Tu zamjenu nazivamo tjelovježbom ili gimanstikom u užemu smislu. (U gimnastiku u užemu značenju po ovoj razdiobi ne ubrajamo sve one vježbe koje čini omladina da udovolji svome športskom nagonu.) Ova gimnastika nije prema tome posljedica posebnoga nagona, već je više proračunana težnja razuma koji poznaje kako je gibanje potrebno. Omladina koja će preskakivati jarak ili igrati s loptom udovoljava naravnome nagonu, dok stariji čovjek to ne čini toliko jer ga na to tjera narav, već jer je to potrebno za njegovo zdravlje. Materijalno se gimnastika u širem i užem smislu pokrivaju, dok se formalno razlikuju jer je kod omladine naravni nagon pokretna sila, dok je to kod odraslih umno rasuđivanje. Tjelovježba u širem značenju ide za uspjehom (načiniti sklopku, dobiti nagradu), gimnastika u užem smislu ide za zdravljem. Kod omladine je šport nešto naravno, kod odraslih je on umjetna nadokanda za tjelesni rad. Daljni cilj tjelesnog odgoja u širem kao i u užem značenju jest isti: načiniti duši oruđe kojim će ona moći raditi za Boga, Ta svjesna gimnastika, ta umjetna zamjena za tjelesni rad, upravlja svoje energije na tijelo; ona je za ljude s malo vremena i ima kao neposredan cilj sačuvati zdravlje. Ova je potrebna za starije ljude koji inače tjelesno ne rade i valjalo bi takvim ljudima preporučiti da dnevno prije jutarnjega pranja barem deset minuta gimnasticiraju; naprotiv takva gimnastika štetna je za omladinu jer ju upućuje da misli na vlastito tijelo. Omladina treba, kada vježba, misliti na nešto izvan tijela i stoga valja u pravu kolotečinu svesti njen športski nagon koji njenu pažnju svraća izvan tijela (uzgoj čistoće) te istodobno usavršava tijelo i uči dušu u nesvjesnom vladanju tijelom.

(Svršit će se.)

FRANJEVAČKI VIJESNIK
Zagreb, rujan 1927., god. XXXIV., br. 9, str. 193-196

TJELESNI ODGOJ KOD OMLADINE

(Svršetak)

III. IZRODI ŠPORTA

1. Športaš po zanatu. Ima ljudi koji se bave isključivo vježbanjem svojega tijela; kojima je šport životno zanimanje. Ima i organizacija koje takve ljude izdržavaju, tako da ove kod natjecanja uzmognu pobijediti. Takvi ljudi velikom većinom vježbaju na štetu svojega i narodnoga zdravlja. Organizacija koja umjereno njeguje tjelovježbu, ne će se nikada moći natjecati s klubovima u čijim se redovima nalaze športaši po zanatu. Ako bi ta organizacija htjela pobijedi jedan takav klub, morala bi od svojih članova tražiti da neumjerno treniraju, često na štetu zdravlja, a gotovo uvijek na štetu vjerskim i staleškim dužnostima. Stoga je načelo katoličkih organizacija koje se bave tjelovježbom, da se nikada ne će natjecati s onakvim društvima u čijim redovima se nalaze športaši od zanata. Športaši od zanata, kakvih danas već ima mnogo, posljedica su športskoga izroda.

2. Pretjerani interes za šport. Ovaj interes škodi vjerskome životu i staleškim dužnostima. Veliki dio omladine koja nije u katoličkim športskim redovima, prekomjerno misli na šport i kod nje je naravni športski nagon postao neobuzdanom bujicom koja više škodi, negoli koristi. Isto tako je izrod športa ako se netko bavi športom na štetu svojega zdravlja. Kod športa se na dva načina škodi zdravlju: odviše intenzivnom športskom djelatnošću (disanje nije mirno, pravilno) i predugotrajnom (posljedica je preveliki umor i loš san).

3. Golotinja ili nečedna nošnja.
a) Još i danas ima športaša koji tvrde da je najzdravije kada se čovjek posve gol bavi tjelovježbom. Tako ima škola u Njemačkoj u kojima ljudi vježbaju posve goli. Puštajući po strani vrlo velike ćudoredne pogibelji takvoga športa možemo ustvrditi kako s čisto zdravstvenoga gledišta nema razlike vježbao odjeven ili neodjeven. Štoviše, prednost zgodne športske odjeće je da kožu čuva od loših vanjskih utjecaja, a ipak omogućuje potrebnu ventilaciju. Isto tako nije potrebna gola gimnastika da se ustanovi držanje tijela i način disanja. Kontrola nije promatranje tijela, već sposobnost tijela da nešto izvede (Leistung).

b) Povijest tjelovježbe nam dokazuje da goli tjelesni odgoj dovodi do nećudorednosti. U Grčkoj je cilj tjelovježbe ponajprije bio stvoriti jak naraštaj koji će znati odoljeti ratnim naporima. Ali, budući su vježbala gola tjelesa, doskora se pažnja počela svraćati na oblik tijela, a posve se zanemarila sposobnost tijela da postigne određene uspjehe. Udomaćio se "grčki grijeh" i narod je počeo ćudoredno propadati.

c) Omladini je bezuvjetno potrebno gibanje. Potrebno joj je usavršavati svoje tijelo. S druge strane za omladinu je od vrlo velike opasnosti gledati vlastito ili tuđe tijelo. Rekli smo da je Stvoritelj u srce omladine usadio športski nagon koji odvraća njezine energije od tijela i svraća pažnju na športski uspjeh. Kako je ovo zanimanje za vlastito tijelo opasno za omladinu, to je dokaz da je Stvoritelj omladini dao još jedno drugo zaštitno sredstvo: stidljivost. Stoga pravi tjelesni odgoj ne samo da treba pomagati naravnome športskom nagonu (koji urađa posljedicama: općenito usavršavanje tijela, nesvijesno vladanje tijelom, odvraćanje pažnje od vlastitoga tijela), već treba uzeti u svoj program sustavno odgajanje stidljivosti. Gimnastika golotinje pljuska je u lice odgojnom remek-djelu Stvoritelja koji pomoću stidljivosti hoće omladini sačuvati krjepost čistoga srca. Kod tjelesnoga odgoja, prema tome i nošnja ima vrlo veliko značenje; ova mora biti pomoć pri odgajanju u stidljivosti i mora biti takva da pokriva tijelo i time očuva samoga vježbača kao i gledaoca od loših dojmova.

IV. PRAKTIČNA PRIMJENA TJELESNO-ODGOJNIH NAČELA NA ODGOJ OMLADINE

Kada izabiremo vježbe za omladinu, valja uvijek pomišljati na dva neposredna cilja: usavršenje CIJELOGA tijela i NESVIJESNO vladanje tijelom. Prema tome, vježbe trebaju biti takve da će se skladno razvijati CIJELO tijelo, a ne da svi mišići budu razvijeni do savršenstva. Duša, da uzmogne dobro vršiti svoje uzvišene funkcije, ne treba atletsko tijelo, već skladno usavršeno tijelo (kao što se od svakoga naobraženog čovjeka traži da ima općenitu naobrazbu, a ne da bude u svemu savršen stručnjak). Kod sastavljanja vježbi treba paziti da dođu u obzir sve tjelesne funkcije u jednakoj mjeri. Nadalje, kad vježba, omladina ne smije misliti na svoje tijelo jer to može postati pogibeljno. Kada joj se dâ vježba, ne treba ju upozoravati da se ovaj mišić mora tako razvijati, drugi mora doseći određeno savršenstvo. Tijelom valja vladati nesvjesno i stoga cilj tjelesnome odgoju treba postaviti IZVAN tijela. Treba joj reći: moraš učiniti sklopku, skočiti toliko metara, za 10 sekundi prevaliti određeni put, popeti se na određenu strmu stijenu, ne promašiti ni jednu loptu u tenisu. Tako se to obično i čini i na taj način omladina ne misli na svoje tijelo, već pomišlja na nešto što je izvan tijela (kako će dobiti igru, uzverati se na stijenu, preskočiti jarak itd). Time tjelesni odgoj postiže svoj dvostruki neposredni cilj: omladina se tjelesno razvija, a duša dobiva takvu prevlast nad tijelom da ona uopće ne misli na tijelo, već tijelo tako nesvjesno izvodi sve odredbe duše, kao što gusle dočaravaju osjećaje umjetnika.

Uz ova dva neposredna cilja, koja služe oduhovljenju tijela, dolazi u obzir još jedno pomoćno sredstvo, a to je sustavni odgoj stidljivosti npr. pomoću čedne tjelovježbene odjeće. Zadaća je te odjeće da se omladina odgoji osjetljivom za najmanje porive spolnoga nagona koji bi ugrozio prevalst duše na tijelom i time poremetio drugi neposredni cilj tjelesnoga odgoja, vladanje duše nad tijelom.

V. ZAKLJUČAK

Tijelo je stvoreno radi duše. Cilj tjelesnoga odgoja je ODUHOVLJENJE TIJELA. Tijelo ćemo oduhoviti pomoću dva pozitivna i dva negativna sredstva. Pozitivna sredstva tjelesnoga odgoja jesu općenito usavršavanje tijela i vježba u nesvjesnom vladanju duše tijelom. Negativna sredstva su sustavno odvraćanje pažnje od tijela na športski uspjeh i sustavni odgoj stidljivosti. Da ovo postignemo kod omladine, Bog je u nju usadio dva naravna nagona: pomoću športskoga nagona omladina svoje tijelo općenito usavršava, vježba dušu u nesvjesnome vladanju tijelom i odvraća pažnju od tijela, dok je prirođena stidljivost zaštitna krjepost čistoći i ima zadaću očuvati omladinu od onoga nagona koji najviše ugrožava prevlast duha nad tijelom.

Sve ove iznesene misli daju se posve kratko raščlaniti na tri dijela: na cilj tjelesnoga odgoja; na zapreke koje priječe postizanje toga cilj: i na naravna pomagala koja pripomažu u svladavanju tih zapreka. Neposredni cilj tjelesnoga odgoja jest oduhovljenje tijela, to jest općenito usavršenje tijela i nesvjesno vladanje duše nad tijelom. Ovomu cilju se kod omladine opire prirođena tromost, sklonost da se ona bavi vlastitim tijelom i spolni nagon. Da se uzmognu svaldati ove tri zapreke, Stvoritelj je u omladinsku narav usadio uglavnom dva pomagala, dva nagona: športski nagon i stidljivost. Športski nagon svaldava tromost, sklonost omladine da se bavi vlastitim tijelom te spolni nagon, dok stidljivost dolazi športskome nagonu u pomoć da lakše uzmogne svladati spolni nagon. Prema tome na spolni nagon istodobno juriša športski nagon i stidljivost. Kako li je to Providnost Božja premudro uredila! Dala je omladini dva naravna pomoćna sredstva, samo da to lakše svlada onaj nagon koji omladinu najbrže baca u kolotečinu bezvjerstva, izravno vodi u vječnu propast.

Ako dakle želimo oduhoviti tjelesa omladine, podajmo joj umjeren i dobar šport i sustavno je odgajajmo u stidljivosti (npr. pomoću čedne gombaće nošnje). Tako ćemo kod omladine svladati njezinu prirođenu tromost, želju da se bavi vlastitim tijelom, te spolni nagon i tako ćemo uspjeti da tijelo omladine dođe do općenitoga savršenstva i duša postane nesvjesnom kraljicom tijela. Pri tome se valja čuvati da bavljenje športom ne bi naudilo vršenju vjerskih i staleških dužnosti te zdravlju; naprotiv, tjelesni odgoj mora biti jedan sastavni dio askeze koja vodi dušu kršćanskoj savršenosti.

Završimo: Mi smo se ovdje obazirali tek na naravna sredstva tjelesnoga odgoja. Bog, koji je stvoritelj naravnoga reda, hoće da se mi služimo naravnim sredstvima. On nam, osim toga, daje vrhunaravna sredstva da oduhovimo tijelo omladine. I ovim se sredstvima moramo služiti. Naravna sredstva su sama za sebe preslaba jer se čovjek ne nalazi u stanju čiste naravi, već u stanju pale naravi. Kao što je čovjek uzdignut u vrhunaravni red i narav zajedno s vrhunaravnošću u njemu čine potpunu cjelinu, isto tako je katolički tjelesni odgoj tek onda cjelovit i potpun, kada se katolici služe istodobno naravnim i vrhunaravnim sredstvima.